SVIJET
POSLIJE ODLASKA VELIKE BRITANIJE IZ EU: Novi početak, ali čega

Pristalice Bregzita vjeruju da će jaz u britanskom društvu, moći da bude prevladan jer samo tako društvo može da se usredsredi na budućnost. No, rivali smatraju da će zemlja dugo ostati podijeljena. Neki cinično primjećujuju kako će Bregzit od Velike Britanije stvoriti „Neujedinjeno Kraljevstvo“
Kada je u u petak 31. januara u Londonu otkucalo 23 časa, u kontinentalnom djelu Evrope bila je ponoć. Nastupio je istorijski trenutak za Evropu, možda i svijet. Velika Britanija je postala prva država koja je napustila Evropsku uniju (EU).
Britanski premijer Boris Džonson je događaj proslavio na poseban način: na zatamnjene zidove njegove rezidencije u Dauning stritu 10. je projektovan sat koji je odbrojavao sekunde preostale do izlaska. Junion Džek, zastava Ujedinjenog Kraljevstva se zavijorila na stubovima oko zgrade parlamenta Velike Britanije, a ispred na trgu su hiljade Britanaca, pristalice Bregzita slavile.
Desilo se ono u šta mnogi do samog kraja nisu vjerovali. Velika Britanija je poslije 47 godina članstva napustila EU, najveći svjetski trgovinski blok i drugu ekonomsku sila svijeta. Osjećaj je pobijedio razum, smatraju mnogi. I EU koja je bila protiv izlaska Velike Britanije, gubi 15 posto svoje ekonomije, najvećeg vojnog potrošača i jedan od vodećih svjetskih finansijskih centara, London.
Izlazak je došao tri i po godine pošto je na referendumu Bregzit izglasan tijesnom većinom sa 52 prema 48 posto. Engleska i Vels podržali su Bregzit, Sjeverna Irska i Škotska ostanak.
„Ovo nije kraj, nego početak”, poručio je kontroverzni premijer Džonson. On, koji se u posljednji čas prelomio u korist Bregzita, smatra da će napuštanje Unije dovesti do nacionalne obnove posle čega će Velika Britanija ponovo postati velika evropska sila i globalni igrač.
Bivši lider Stranke britanske nezavisnosti (UKIP), jedan od glavnih vođa kampanje za izlazak Velike Britanije iz EU i osnivač stranke Bregzit Najdžel Faraž je okupljenima na trgu ispred Parlamenta poručio: „Više nećemo morati da slušamo Junkera (doskorašnji predsednik Evropske komisije), više našim premijerima neće nalagati birokrati iz Brisela.”
Ispred Parlamenta su pristalica Bregzita iznosile slavljeničke argumente. „Suverenitet ima prioritet”, „Mogućnost da zemlja sama donosi pravila igre, da ponovo bude uvedena kontrola nad migracijama”. Dalje: „Za EU više neće biti izdvajan novac”.
Za protivnike Bregzita 31. januar je bio tužan dan. „Naši političari su nas oko Bregzita prevarili i lagali”, ponavljali su. Po njima, mnogi od onih koji su bili zaslijepljeni sebičnošću političkih lidera, od arhitekte Bregzita Dejvida Kamerona, do Borisa Džonsona, zagovornici su Velike Britanije zaglavljene u prošlosti. Ubjeđenje prema kojem bi nacija koja je nekada bila imperija trebalo da se oslobodi okova EU je suludo, jer ni jedna druga članica Unije nije uživala tolika izuzeća i popuste.
Pristalice Bregzita vjeruju da će jaz u britanskom društvu, biti prevladan, jer samo tako društvo može da se usredsrijedi na budućnost. Rivali smatraju da će zemlja dugo ostati podijeljena.
Ispred parlamenta Škotske u Edinburgu stotine ljudi su se bdijenjem uz svijeće oprostile od Unije. Zbog Bregzita se protestovalo i na granici Republike Irske i Sjeverne Irske. Neki cinično primjećujuju kako će Bregzit od Velike Britanije stvoriti „Neujedinjeno Kraljevstvo“.
Škotska premijerka Nikola Sturdžen insistira na održavanju novog referenduma o škotskoj nezavisnosti. Premijer Džonson odbija da to odobri, a glasanje ne može biti održano bez pristanka britanske vlade. Škoti su se 2014. godine sa 55 posto glasova odlučili za ostanak u Velikoj Britaniji. Dvije godine kasnije, na svebritanskom referendumu o članstvu u EU, sa 62 posto su glasali za ostanak u EU.
Zastupnici u škotskom Parlamentu su 29. januara glasali i za novi referendum, tvrdeći kako je izlazak Velike Britanije iz EU promijenio okolnosti. Na prošlogodišnjim izborima je pobijedila Škotska nacionalna stranka (SNP) Sturdženove, koja smatra da je Škotska izvučena iz EU protiv želje ogromne većine njenih građana.
Istraživanje objavljeno dan uoči Bregzita je pokazalo kako 51 posto ispitanih građana Škotske podržava nezavisnost, objavila je britanska agencija YouGov. Ovo je prvi put da je u ispitivanju javnog mnjenja od 2015. pobijedio odgovor „da”.
I u Sjevernoj Irskoj je moguće da sljedeće godine, ili malo kasnije, bude održan referendum o granici sa Republikom Irskom čiji bi rezultat mogao da bude Ujedinjena Irska. U pregovorima Brisela i Londona o Bregzitu najveći kamen spoticanja bio je kako izbjeći tvrdu granicu između Sjeverne Irske i Republike Irske, članice Unije. Izlazak Velike Britanije iz Unije je tri puta odlagan, pošto je postignuti sporazum bivše premijerke Velike Britanije Tereze Mej sa Briselom o „mekoj granici” između Velike Britanije i Irske odbijan u parlamentu u Londonu.
Sada će prema sporazumu o Bregzitu, Sjeverna Irska slijediti pravila EU o poljoprivrednim i industrijskim proizvodima, a ostatak Velike Britanije neće. Ujedinjeno Kraljevstvo će napustiti carinsku uniju EU, dok ce Sjeverna Irska nastaviti da primjenjuje evropske carinske propise u svojim lukama. To znači uvođenje novih kontrolnih punktova i postupaka za trgovinu robom između Sjeverne Irske i ostatka Velike Britanije.
Upućeni smatraju da postoji jak razlog za održavanje referenduma u Sjevernoj Irskoj poslije 20 godina relativnog mira zaključenog na Veliki petak 1998. Pošto su dvije zajednice u Sjevernoj Irskoj približno jednake veličine odluka o pridruživanju Irskoj biće i odluka o pridruživanju EU.
Velika Britanija će ubuduće za EU biti jedna od tzv. „trećih zemalja“ za koje ne važe pravila kao za one koji su „unutra“. Ipak, promjene neće nastupiti odmah, jer slijedi prelazni period do kraja decembra 2020. kako bi se stanovnici i kompanije prilagodili promjeni. Tokom tranzicije, Britanija će nastaviti da primjenjuje zakone EU, ali neće biti zastupljena u institucijama u Briselu, Strazburu i Luksemburgu. Britanija i EU u tom periodu treba da usaglase novi odnos u trgovini i bezbjednosnim pitanjima.
Prava državljana EU u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i britanskih građana u Uniji, ostaće ista tokom prelaznog perioda. Procjenjuje se da će London platiti evropskim partnerima na ime izlaska oko 35 milijardi eura,
Zbog izlaska Velike Britanije iz EU, finansijske kompanije koje su ranije poslovale u Londonu moraju uspostaviti centrale u kontinentalnoj Evropi kako bi mogle da pružaju usluge na jedinstvenom tržištu EU.
Kritičari Bregzita navode kako vodeći proizvođači automobila zatvaraju pogone u Velikoj Britaniji i prelaze na kontinent. Ključni finansijski igrači se sele u Pariz ili Amsterdam. Još je veći odliv mozgova i talenata koji su radili za britanski obrazovni i naučni sektor.
Frankfurtski Bankenplac, finansijski centar Nemačke, jedan je od dobitnika izlaska Velike Britanije iz Unije. Prema istraživanju njemačke Landesbank Hessen-Thuringen (Helaba), više od 30 stranih banaka donijelo je odluku u korist njemačkog finansijskog centra. Mada paralelno sa selidbom finansijskih firmi iz Londona britanska prestonica bilježi otvaranje nekih novih kompanijskih predstavništava, grad na Temzi će vjerovatno izgubiti više poslova nego što ce dobiti novih, smatraju analitičari.
Zajedničko evropsko tržište će ostati bez direktnog nadzora nad nekoliko dominantnih proizvodno-trgovinskih konglomerata kao što su Britiš Petroleum (BP), jedan najvećih svjetskih proizvodača i distributera naftnih derivata i gasa; TESCO – multinacionalna trgovina prehrambenih proizvoda sa oko 3.500 prodavnica širom Evrope; Unilever – multinacionalna britansko-holandska kompanija za široku potrošnju; Vodafon, treći globalni mobilni operater po broju stalnih korisnika; ili Rols-Rojs, proizvođač luksuznih automobila i avio-motora.
Predsjednica EK Ursula von der Lejen poručila je na dan izlaska Velike Britanije kako će „EU početi novo poglavlje poslije izlaska Britanije, kao jedinstvena snaga u globalnim pitanjima, od klimatskih promjena do tehnološkog preobražaja, te neće imati manje mogućnosti zbog Bregzita“.
Predsjednik Evropskog veća Čarls Mišel je rekao da, što se više Britanija udalji od pravila i propisa EU posle Bregzita, to će imati manji pristup jedinstvenom tržištu.
Bregzit predstavlja „duboki rez” za Njemačku i za cijelu Evropu, ocijenila je njemačka kancelarka Angela Merkel. Istovremeno je naglasila da će Evropa braniti svoje interese, posebno integritet evropskog jedinstvenog tržišta u teškim pregovorima koji će uslijediti ove godine u definisanju budućeg trgovinskog odnosa između bloka preostalih 27 zemalja i Londona.
Francuski predsjednik Emanuel Makron je britansko napuštanje Unije nazvao „šokom”. „To je istorijski znak upozorenja koji ostatak Evrope mora čuti”, naveo je Makron i nazvao Bregzit žrtvenim jarcem neuspješne refome EU. Po njemu, potrebno je „više Evrope” da bi se odgovorilo na izazove moći, poput kineske i američke.
Uopšte, mišljenja su da će Bregzit na spoljnopolitičkom planu ostaviti veliku prazninu u Uniji. Pored Francuske i Njemačke, Britanija je bila presudna u kreiranju spoljne politike EU kojoj je davala posebnu težinu. „Britanci su iskusne diplomate. Oni imaju stalno mjesto u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Velika Britanija se, kada su vojni kapaciteti u pitanju, od svih zemalja EU do sada stavljala najviše na raspolaganje“, naveo je upućeni diplomta u Briselu. London bi i u budućnosti trebalo da učestvuje u zajedničkim vojnim projektima i misijama.
Iz Vašingtona je poručeno da ce „posebni odnosi” sa Ujedinjenim Kraljevstvom biti još jači, zahvaljujuci Bregzitu. Ambasador SAD u Velikoj Britaniji Vudi Džonson je izjavio je da predsednik Donald Tramp dijeli britanski „optimizam i uzbuđenje” zbog novog poglavlja u uzajamnoj istoriji. Naveo je kako će britanski izlazak iz EU omogućiti da transatlantski trgovinski sporazum proizvede veći napredak i više radnih mjesta.
SAD su snažno podsticale proces Bregzita. Dva dana prije zvaničnog razlaza s EU, u posjetu britanskom premijeru je došao i državni sekretar Majk Pompeo kako bi Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije, Škotske i Sjeverne Irske ponudio „posebne odnose” poslije Bregzita.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
PUTINOV REŽIM ZAVODI INFORMATIVNU CENZURU: Internet slobode u Rusiji na izdisaju

Rusija je još 2012. godine usvojila set zakona kojima se ograničavaju slobode surfovanja na internetu. Sistem kontrole je kasnije širen, a cenzura interneta se posebno pogoršala nakon početka agresije na Ukrajinu u februaru prošle godine. Roskomnadzor, državni regulator, je široko krenuo u blokade svih internet sadržaja kritičnih prema zvaničnoj politici Kremlja
Rusija je još 2012. godine usvojila set zakona kojima se ograničavaju slobode surfovanja na internetu tako što je uvela listu zabranjenih web stranica kojima se ne može pristupiti sa ruskih IP adresa. Uzrok su bili masovni protesti u Moskvi i drugim gradovima nakon brojnih optužbi za pokradene parlamentarne izbore u decembru 2011. i predsjedničke izbore u martu 2012. godine koji su vratili na tron Vladimira Putina koji je prije toga upravljao zemljom sa mjesta premijera. Zakon je ponovo dorađen naredne godine i njime su zabranjene sve internet stranice koje se sumnjiče „za ekstremizam“, „pozivanje na ilegalna okupljanja“ i „promjenu poretka“ čime su etiketirani oni koji su se suprostavljali sveprisutnoj kleptomaniji i korupciji u državnom vrhu. Iduće godine su zabranjene i web stranice koje vrše „uticaj na stanovništvo zemlje, pogotovo mlade ljude, sa namjerom da oslabe kulturne i duhovne vrijednosti“.
Ruski Sistem operativno-istražnih mera (SORM) zahtijeva od telekomunikacionih operatera da instaliraju hardver koji dobijaju od Federalne službe bezbjednosti (FSB) – nasljednice KGB-a. Hardver omogućava glavnoj špijunskoj agenciji da nadgleda metapodatke i sadržaj komunikacije korisnika, uključujući telefonske pozive, elektronsku poštu i istorijat pretraživanja weba. Metapodaci se mogu dobiti bez naloga suda. Sistem je 2014. godine proširen i na platforme društvenih medija, a Ministarstvo komunikacija je naložilo kompanijama da instaliraju novu opremu koja može koristiti Paket duboke inspekcije (DPI) kojim se mogu detaljno i bez ikakve kontrole špijunirati ruski građani.
Zakon Jarovaja iz jula 2016. godine zahtijeva da svi web servisi pohranjuju korisničke podatke ruskih građana na serverima unutar zemlje. Od telekom operatera se traži da čuvaju snimke telefonskih razgovora, tekstualnih poruka i internet saobraćaja korisnika do 6 mjeseci, kao i metapodatke do 3 godine. Ovi podaci, kao i „sve druge potrebne informacije“ dostupni su vlastima na njihov zahtjev bez sudskog naloga. Sajtovi koji ne ispunjavaju ovaj zahtjev mogu lako doći pod udar vladinih mjera. Slična rješenja je ranije u praksi kod nas sprovodila Demokratska partija socijalista (DPS) tako što su Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) mogli na svoju ruku pristupati podacima o komunikaciji građana kod mobilnih operatera.
Ranijom legislativom ruske Dume koja je maskirana kao „borba protiv terorizma“ i dopunjena avgusta 2014. godine zahtijeva od operatera besplatnih pristupnih tačaka bežičnog interneta ili Wi-Fi (npr. u restoranima, bibliotekama, kafićima itd.) da prikupljaju osobne podatke svih korisnika, identificiraju ih pomoću pasoša i pohranjuju podatke.
Od januara 2018. godine, kompanijama registrovanim u Rusiji kao „organizatorima širenja informacija“, kao što su aplikacije za razmjenu poruka na mreži, nije dozvoljeno da imaju korisnike bez identifikacije.
Cenzura interneta se dodatno pogoršala nakon što je Putin otpočeo agresiju na Ukrajinu u februaru prošle godine. Roskomnadzor, državni regulator, je krenuo u blokade svih internet sadržaja kritičnih prema zvaničnoj politici Kremlja. Na listi zabrana su se našle i popularne društvene platforme kao Twitter, Facebook, Instagram jer su odbile da objavljuju kremaljsku ratnohuškačku i nacionalističku propagandu sa RT televizije i Sputnjika. Stranice organizacija za ljudska prava (Human Rights Watch, Amnesty International) i portali poznatih medijskih kuća – BBC, Glas Amerike, Dojče vele, Meduza itd. su takođe blokirane samo zbog kritike Putinovog ratnog pohoda.
Roskomnadzor je blokirao i više od 10 hiljada web stranica pod optužbom da distribuiraju materijale kojim se „diskredituju ruske oružane snage”. Blokade su naređene od strane Glavnog državnog tužilaštva, koje ima ovlašćenja da nalaže zabrane bez odobrenja suda kako bi se spriječilo „širenje lažnih vijesti o vojsci“ za koje slijede drakonske kazne zatvora dodatno pojačane nakon početka agresije. Prošle godine je podneseno 779 krivičnih prijava zbog izjava na društvenim mrežama (objave, prenošenja tuđih objava, statusi na društvenim mrežama i poruke). Za takva djela je zaprijećena kazna zatvora do 15 godina. Kremaljske vlasti su pokrenule i najmanje 42 krivična postupka zbog ,,diskreditacije” vojske, od kojih je već 6 rezultiralo zatvorskim kaznama. Otvoreno je i 187 krivičnih predmeta zbog širenja „lažnih vijesti”.
Treba dodati i 1889 slučajeva prekršajnih tužbi, uključujući distribuciju ekstremističkih materijala i simbola zabranjenih organizacija (uključujući i organizaciju utamničenog opozicionara i antikorupcijskog aktiviste Alekseja Navaljnog). Kritike ruske armije i „specijalne vojne operacije“ od strane pronacističkih organizacija i/ili visoko rangiranih kriminalaca bliskih Putinu (primjer Jevgenija Prigožina, vlasnika Privatne vojne kompanije Wagner- PMCW) ne podliježu sankcijama državnih organa jer su navodne te kritike dobronamjerne zarad boljeg rezultata u agresiji na Ukrajinu. Duma je sredinom ovog mjeseca inicirala izmjene zakona po kojima se kritika ruskih „dobrovoljačkih grupa“ uključujući Wagner i otvoreno nacističku Grupu Rusič takođe smatra krivičnim djelom koje povlači do 15 godina robije.
Roskomnadzor je dopustio na ruskom Telegramu cirkulaciju video snimka na kome ruski vojnici kastriraju i potom ubijaju vezanog ukrajinskog ratnog zarobljenika. Video su snimili ruski vojnici krajem jula 2022. godine kako bi se zločinom javno pohvalili na internetu. Ni propagiranje ruskog fašizma i nacional boljševizma sa pozivima na masovna ubijanja ukrajinskih civila, posebno djece i nemoćnih ne predstavljaju nikakav problem ni državnom regulatoru ni tužilaštvu uprkos zakonima kojima su zabranjeni pozivi na surovost, nasilje i neprimjeren govor.
U pokušaju da zaobiđu rastuća ograničenja, Rusi se sve više okreću virtuelnim privatnim mrežama (VPN). VPN je tehnologija koja omogućava korisniku da pristupi blokiranoj web stranici tako što zamjenjuje korisnikovu IP adresu s IP adresom servera na koje je povezan. IP adresa (Internet Protocol address– eng) je specifičan numerički niz od ukupno 12 brojeva, ili jedinstveni matični broj svakog računara koji mu omogućava adekvatnu komunikaciju sa stranicama i serverima. Na primjer, osoba koja živi u Moskvi uz pomoć VPN-a izgleda kao da je u Njujorku pa se sa servera u Njujorku bez problema pristupa internetu i time se zaobilaze vladine zabrane.
Otprilike 25 odsto ruskog stanovništvo ima VPN na svojim uređajima, što Rusiju čini osmom najpopularnijom zemljom za korištenje VPN-a u svijetu.
Putinov režim ne sjedi skrštenih ruku. Razvio se u tehnološki rat između ruske vlade i VPN kompanija. U septembru 2022. službeno je blokirano nekoliko najprisutnijih VPN provajdera, uključujući renomirani ExpressVPN. Ipak, ExpressVPN i većina drugih VPN-ova su ostali funkcionalni do februara ove godine. No posljednjih sedmica, mnogi Rusi i strani dopisnici se žale na društvenim mrežama da neki od najpopularnijih VPN-ova u zemlji više ne rade na mobilnoj internet konekciji koju obezbjeđuju MTS, Megafon, Tele2, kao i nekoliko kućnih internet provajdera.
ExpressVPN provajder je objavio da je poslovanje u Rusiji postalo teže nego ikada. „Ruska vlada trenutno aktivno blokira VPN veze. Izazov koji predstavljaju ove najnovije blokade je bez presedana“, stoji u poruci korisničke službe ExpressVPN-a. Ove kompanije ne žele prihvatiti poraz i počele su razvijati strategije za zaobilaženje ograničenja slobode interneta koje je nametnula vlada, uključujući postavljanje novih servera i rad na naprednijim protokolima.
Rat se nastavlja i na internetu.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NEREDI U BRAZILU: Igre sa demokratijom

Situacija u Brazilu nekoliko dana nakon nasilnih protesta je mirna, no mediji prenose da i dalje postoji bojazan od sličnih scenarija. Nova brazilska vlada se u svojim prvim danima suočila sa gomilom problema koje će morati rješavati brže nego što je očekivala. Od toga će umnogome zavisiti ostatak njenog mandata
U prošlom broju našeg nedjeljnika sumirali smo godinu za nama i naveli kako su neke zemlje Južne Amerike prešle put od krajnje desnice ka vladama lijeve orijentacije. Desetak dana kasnije u Brazilu, jednoj zemlji sa pomenutim promjenama, haos. Mnogi brazilski scenario porede sa upadom pristalica Donalda Trampa, inače saveznika bivšeg brazilskog predsjednika Žaira Bolsonara, u američki Kapitol 6. januara 2021. Prije ravno dvije godine.
Bolsonaro je izgubio od Luiza Injacia Lule da Silve izborima u oktobru, ali su njegove pristalice odbile da prihvate tanku pobjedu suparnika i izborne rezultate. Kampovale su u blizini vojnih objekata, tvrdeći da su izbori pokradeni. Bez dokaza kojima bi potkrijepili tu tvrdnju. Značajan broj njih apelovao je na vojsku da svrgne izabranu vladu, a hiljade su marširale u nedjelju na glavni grad. Potom su upali u predsjedničku palatu, zgradu Kongresa i vrhovni sud. Razbijali su prozore, namještaj i opremu, uništavali umjetnička djela i službene dokumente.
Do dramatičnih akcija i scena dolazi nedelju dana pošto je Lula, veteran na političkoj sceni te zemlje položio zakletvu i preuzeo dužnost predsjednika. Novi brazilski predsjednik je suparničke demonstrante nazvao vandalima i fašistima.
Dan nakon što su napali sve tri grane vlasti u pokušaju da sruše demokratski izabranu vladu, Fred Aruda, brazilski ambasador u Londonu, rekao je: „Ono što se juče dogodilo u Brazíliji bilo je groteskno. Neuspjeli napad na naše institucije. Kao što je rekao predsjednik Lula, demokratija zahtijeva od ljudi da poštuju institucije”. Upozorio je da će akteri napada osjetiti svu snagu zakona, napominjući: „I svjedočiće neželjenim posljedicama svojih postupaka. Brazilska demokracija izranja još jača iz takvih mračnih epizoda“. Iz napadnutih institucija objavljeno je zajedničko saopštenje: „Pozivamo društvo da ostane mirno u odbrani mira i demokratije. Zemlja treba normalnost, poštovanje i socijalnu pravdu”.
Ministar pravde Flávio Dino rekao je da je oko 1500 ljudi uhapšeno tokom i nakon nemira, a policija je počela sa praćenjem onih koji su platili desetine autobusa za prevoz protestanata. Forenzički dokazi, uključujući otiske prstiju i fotografije, koristiće se za pozivanje ljudi na odgovornost. Ministarstvo pravde postavilo je e-mejl za primanje „informacija o teroristima koji su upali i uništili” vladine zgrade, a radi se i na pretraživanju slika kako bi se identifikovali izgrednici.
Bezakonje su osudili političari, svjetski čelnici i većina Brazilaca. Nakon telefonskog poziva u ponedjeljak, Lula i američki predsjednik Džo Bajden objavili su zajedničku izjavu u kojoj stoji da brazilska demokratija i slobodno izražena volja građana ima nepokolebljivu podršku Sjedinjenih Država.
Da je u Brazilu stanje kopmpleksno pisao je švajcarski Neue Zürcher Zeitung (NZZ). „Radikalizovane pristalice Bolsonara jedva da su naišle na otpor tokom osvajanja i uništvanja: iako se danima znalo da će protestovati protiv Luline vlade u Braziliji, samo nekoliko stotina vojnika iz nacionalnih interventnih snaga Força Nacional bilo je poslato da zaštite zgrade. Samo nekoliko njih koristilo je suzavac ili pokušalo da se odupre naletu. Na društvenim mrežama postoje video snimci bezbjednjaka koji prijateljski ćaskaju sa napadačima. Tek kada je predsjednik Lula u nedjelju popodne oduzeo upravi prestoničkog okruga komandu nad bezbjednosnim aparatom i prenio je na saveznu vladu do 31. 01. policija je brzo reagovala i u ranim večernjim satima uspjela da oslobodi zgrade“.
Nakon nedjeljnog haosa, u ponedjeljak nove slike. Ljevičarske organizacije u gradovima uključujući Sao Paulo i Rio de Žaneiro marširale su u znak podrške novoizabranom predsjedniku. „Nema amnestije!”, skandirali su tražeći kazne za izgrednike od prethodnog dana.
Mediji su nakon ovih događaja analizirali situaciju u Brazilu i ocijenili da je Lula sa svojim saradnicima odlučio da ne proglasi vanredno stanje, jer bi tada vojska preuzela skoro svu vlast. U novim političkim strukturama na vlasti u Brazilu postoji bojazan da svi generali ne bi sprovodili njegova naređenja. Među njima ima i Bolsonarovih ministara i onih koji su podržali proteste.
Bolsonaro je kritikovao ovakav način izražavanja neslaganja sa politikom u jednoj demokratskoj zemlji, ali u skladu sa svojom strategijom od gubitka izbora nije nedvosmisleno tražio od svojih pristalica da prestanu sa protestima. Usput je napravio paralelu sa sličnim situacijama iz 2013. i 2017. godine kada su izgrednici bili iz redova druge političke opcije. Bivši predsjednik otputovo je u Sjedinjene Američke Države uoči nereda u Braziliji. Neki smatraju kako bi izbjegao odgovornost za ono što je uslijedilo. Nakon što su mediji postavili pitanje njegovog statusa u SAD-u izašle su informacije o njegovom bolničkom tretmanu na Floridi. Bolsonaro se liječio od bolova u crijevima povezanih sa ubodom nožem koji je pretrpio tokom izborne kampanje 2018. godine.
Pobuna pro-Bolsonarovaca bila je jadna, smatraju brojni analitičari i slažu se da je za sada uspjela u jednom. Ojačala je predsjednika Lulua.
NZZ ovako analizira situaciju u Brazilu: „Vrhovni sud koji kontroliše Luluin prijatelj glavni sudija Alexandre de Moraes koji je svojim odlukama zamrzao sve antikorupcione sudske procese protiv Lulua i tako mu omogućio da se uopšte kandiduje za predsjednika Brazila, a potom odbacio sve primjedbe na izborni proces i proglasio Lulua za pobjednika, je suspendovao Ibaneisa Rochu, guvernera Brazilije, na tri mjeseca. Rocha se smatra saveznikom Bolsonara i već je pokazao nezaiteresovanost u procesuiranju demonstranata tokom nasilnih nereda prije tri nedjelje i pokušaja atentata neposredno prije stupanja na dužnost“. U međuvremenu su uhaošeni i neki visoki funkcioneri prethodne vlasti.
Da je situacija u Brazilu dramatičnija nego što izgleda pokazuje i monitoring društvenih mreža. Na zahtjev brazilske vlade, društvene mreže počele su sa čišćenjem svojih platformi od bilo kakvog sadržaja koji podstiče nasilje, izvijestila je novinska agencija Rojters. Meta, pod kojom funkcionišu Fejsbuk i Instagram, rekli su da su nedjeljni nemiri u Braziliji označeni kao „nasilan događaj”, te će stoga svaki sadržaj koji ga podržava ili hvali biti uklonjen. Guglova platforma JuTjub na sličan način „pomno prati” situaciju, a njihov tim uklanja problematične sadržaje. To uključuje „streamove uživo i video zapise koji podstiču nasilje”. Aplikacija za razmjenu poruka Telegram takođe sarađuje sa brazilskom vladom na provjeri činjenica. Sve ovo je reakcija na situaciju uoči nedjeljnih događaja, kada su Bolsonarove pristalice dijelile na društvenim mrežama svoje planove mobilizacije, grupisanja i provale u vitalne vladine zgrade.
Situacija u Brazilu nekoliko dana nakon nasilnih demonstracija je mirna, no mediji prenose da i dalje postoji bojazan od sličnih scenarija. Nova brazilska vlada se već u svojim prvim danima suočila sa gomilom nevolja koje će morati rješavati brže nego što je očekivala. Od toga će umnogome zavisiti ostatak njenog mandata.
Dragan LUČIĆ
Komentari
SVIJET
2022.: Pregurali COVID krizu, stigle nove

Budući istoričari mogli bi imati pune ruke posla kada se uhvate u koštac sa 2022. godinom. Ona je donijela zaborav, korona virus, ali i mnoge događaje koji bi mogli postati prekretnica u iščitavanju nove istorije Evrope. I veliki rat je ponovo zakucao na vrata
Nakon što nam je virus COVID-a dvije godine disao za vratom , konačno smo ušli u stabilniji period tokom 2022. Brojke umrlih i oboljelih od korone su počele značajno da padaju, a onda su se probudili stari uspavani virusi mržnje, podjela i zakulisnih igara. Nije ni čudo što svijet mnogima izgleda kao početkom prošlog stoljeća.
Budući istoričari mogli bi imati pune ruke posla kada se uhvate u koštac sa 2022. Ona jeste donijela smirivanje pandemije ali je donijela mnoge događaje koji bi mogli postati prekretnice u iščitavanju nove istorije Evrope. I veliki rat je ponovo zakucao na vrata. Uz povremene prijetnje nuklearnim glavama.
Kada se podvuče crta 2022. je donijela više loših nego dobrih vijesti. Većina njih će se nastaviti i u narednoj godini.
Svjetsku politiku obilježile su promjene. Velika Britanija je ove godine imala čak tri osobe u premijerskoj rezidenciji u Dauning stritu. Nakon pada vlade Borisa Džonsona i beskrajnog broja skandala koji su je ispratili, naslijedila ju je vlada kratkog daha Liz Trus. Nije kome je rečeno – Britanci u 2023. ulaze sa Riši Sunakom. On je pomogao u inžinjeringu Džonsonovog pada, pa dobio priliku da pokuša pokupiti komadiće nekadašnje imperije kao prvi tamnoputi britanski premijer. Prvi Indus i Azijat na čelu tamošnje vlade i najmlađi premijer u posljednjih 200 godina. Od svega ovoga, analitičarima mnogo više znači što pripada krugu najbogatijih Britanaca. Britanija je dobila i novo lice kraljevske porodice. Nakon smrti kraljice Elizabete, tron je preuzeo njen sin Čarls. Kako će se politika ove zemlje kretati znaćemo tokom naredne godine, ali izvjesno je da povratak u Evropsku uniju nije u planu.
Dobrim dijelom Evrope duvaju jaki desni vjetrovi. Ne radi se samo o standardnim bastionima malih evropskih desničara poput Mađarske i Srbije u kojima je uspjeh lidera koji se smatraju bliskim Kremlju, izazvao nelagodu u zemljama EU. Uspon krajnje desničarske stranke u Švedskoj bio je očekivan, ali to ne umanjuje jačinu šoka. Partija sa korijenima u neonacizmu, zauzela je drugo mjesto na izborima. Današnju vladu ove zemlje čine tri desne partije koje su dale svoje vojnike za mandatara i 23 ministarstva. Po međupartijskom dogovoru skroz desni Švedski demokrati nijesu ušli u vladu. Oni će sarađivati sa njom u Riksdagu i imati osoblje u vladinim kancelarijama.
Zadesnila je i Italija. Đorđa Meloni, bivša ministarka u vladi desnog centra postala je premijerka. I njena partija vuče jake korijene. Sve do Musolinija i njegovih crnih divizija. Ne treba zaboraviti ni zamjenika premijerke. To je čuveni desničar Mateo Salvini vođa Lige. U EU se nadaju da će zbog izdašnih pomoći koje su pružali Italiji u novim strukturama imati konstruktivne partnere. Tu je 2023. da potvrdi ili demantuje.
Za kraj godine EU je potresao i veliki skandal. U aferi podmićivanja i korupcije koja se gradi oko grčke evroparlamentarke, potpredsjednice EP Eve Kaili, dovedena je u pitanje sama srž evropske demokratije.
Ima i drugačijih priča. U nekim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desne radikale. Sa trona su sišli Janez Janša, Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj. Emanuel Makron je odolio napadima desnih struja. „Znam da je dosta naših sunarodnika glasao za mene, ne jer nužno podržavaju moje ideje, već da djelujem kao prepreka ekstremnoj desnici“, rekao je Makron svjestan da vodi izuzetno polarizovanu zemlju.
Latinska Amerika budi nadu lijevim strujama. Trend ulijevo započet u Meksiku 2018. nastavljen je 2022. kada je demokratski socijalista Xiomara Castro postao predsjednik Hondurasa. Gustavo Petro ušao je u istoriju kao prvi ljevičarski predsjednik Kolumbije, a Luiz Inacio Lula da Silva se vratio na predsjedničku dužnost pobijedivši desničara Jaira Bolsonara.
Turbulentna politička scena dovela je do novih problema vezanih za humanitarnu krizu. Dok je ruska agresija na Ukrajinu usmjerila pažnju na ukrajinske nevoljnike, rijeke drugih izbjeglica bore se sa svakodnevnim problemima. Humanitarna situacija u zemljama poput Sirije, Avganistana, Južnog Sudana, Jemena… i dalje je očajna bez znakova razrješenja. Oko 32 miliona ljudi širom svijeta trenutno su izbjeglice, što znači da su pobjegli iz svoje domovine zbog progona, sukoba ili nasilja. Kada se uključe interno raseljeni, ljudi koji su bili prisiljeni da napuste svoje domove, ali nastavljaju živjeti u svojoj domovini – broj se povećava na više od 100 miliona. Tačnije 13 miliona više nego na kraju 2021. Sirija čini petinu svjetskih izbjeglica. Mnogi aktivisti se boje da fokusiranost Zapada na saniranje ukrajinske štete iscrpljuje sredstva za humanitarne krize na drugim stranama svijeta.
Ruku pod ruku sa humanitarnom ide i prehrambena kriza. Ona je uzrokovana kombinacijom nekoliko faktora, među kojima su sukobi najveći pokretači. Klimatski šokovi uništavaju usjeve i živote te potkopavaju sposobnost ljudi da se prehranjuju, a ekonomske posljedice pandemije COVID-19 dale su svemu posebnu scenografiju.
Iranski građani protestuju. Čelnici Islamske Republike Iran su 2022. vidjeli najveći izazov otkako su došli na vlast 1979. Protesti su započeli u septembru kada je „policija morala” u Teheranu uhapsila Mahsu Amini, kurdsku djevojku koja je ubrzo umrla u policijskom pritvoru. Narod će narednih mjeseci marširati uz slogan: „Žene, život, sloboda!” Do decembra su iranske bezbjednosne snage ubile čak 450 protestanata na ulicama. Upornost onih koji protestuju ne jenjava, ali ni tvrdoglavost vlasti.
Od Irana do SAD-a žene se ponovo bore za svoja osnovna prava. Početkom godine vrhovni sud SAD-a udario je na prava na pobačaj u toj zemlji. Nakon odluke tog suda da opovrgne presudu Rou protiv Vejda, pravo na pobačaj će biti prepušteno pojedinačnim američkim državama na odlučivanje. Procjene su da će ovo uticati na preko šest miliona žena u državama u kojima je zabranjen pobačaj, te preko 33 miliona u onima u kojima su na snazi restriktivne mjere i onima u kojima je to pravo ugroženo.
Uz sve ove nevesele slike širom zemljinog šara treba računati i na klimatske promjene koje se intenziviraju. Prije četrdeset godina, kada su naučnici prvi put upozorili na moguću klimatsku katastrofu, to je bio problem za budućnost. Budućnost je sada. Nekada rijetki ekstremni vremenski događaji postali su uobičajeni. Mnogi djelovi svijeta su doživjeli rekordne toplotne talase koji su spalili šume i isušili rijeke. Najava vraćanja u pogon termoelektrana usljed nedostatka energenata zbog ukrajinske krize neće popraviti krvnu sliku planete.
Glavne teme su svakako i odnosi velikih sila. Dok se koplja Rusije i Zapada ukrštaju preko žitnica i ljudi Ukrajine, napetosti rastu i na istoku. Džo Bajdenova administracija je ukazala na militarizaciju Južnog kineskog mora od strane Pekinga, te naporima Kine da zastraši Tajvan. Amerikancima bode oči i veliki tehnološki napredak ove zemlje te krađa intelektualnog vlasništva. Kinezi u postupima SAD-a vide pokušaje stvaranja ukrajinskog scenarija. Sredinom novembra Bajden i Xi Jinping sastali su se na marginama samita G-20. Obećali su da će raditi na smanjenju međusobnih napetosti i saradnji u područjima poput klimatskih promjena i javnog zdravlja. Ipak, svi su sigurni da će uzajamna sumnja i zajedljivost dominirati ovom vezom u godinama koje dolaze.
Opasnost od nuklearnog oružja je nikad bliža. Devet zemalja posjeduje oko 12.700 nuklearnih bojevih glava. Otprilike 90 odsto su u vlasništvu Rusije i SAD-a. Među zemljama koje posjeduju do par stotina jedinica ovog naoružanja su Kina, Sjeverna Koreja, Izrael, Pakistan, Indija, Francuska i Engleska. Tačan broj nuklearnog oružja u posjedu svake zemlje je strogo čuvana tajna.
Novu godinu kao nijednu u novom milenijumu očekuje pregršt želja i otvorenih problema.
Ukrajinska godina
Još krajem 2021. bilo je upozorenja da će Rusija napasti Ukrajinu. Mnogi evropski čelnici, uključujući ukrajinskog predsjednika Volodomira Zelenskog, odbacivali su takvu ideju. Ipak 24. februara 2022. Rusija je pokrenula „specijalnu vojnu operaciju” sa ciljem „demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine”. Na iznenađenje Kremlja i većine vojnih stručnjaka, Ukrajina je izdržala početni napad, a zatim počela odbijati ruske snage. Moskva je odustala od nastojanja da zauzme Kijev i okrenula se zauzimanju regije Donbas u istočnoj Ukrajini. U septembru su Ukrajinci pokrenuli protivofanzivu kojom su oslobodili i sjeveroistočni grad Kharkiv. Šest nedjelja kasnije, ruske snage napustile su jugoistočni grad Kherson, podstakavši tako nagađanja da bi Ukrajina mogla tražiti povrat Krima, koji je Rusija zauzela 2014. Visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava objavio je broj civilnih žrtava u ratu u Ukrajini. Po njemu utvrđena je smrt 6.884 osobe, uključujući 429 djece, između 24. februara i 26. decembra, prenijeli su mediji. Strahuje se da je stvarna brojka veća zbog otežanog prijema informacija iz ratnih žarišta. Prekid vatre ne izgleda vjerovatan na isteku 2022. Posljednjih dana godine na isteku Kremlj je odbacio ideju mirovnog plana ukrajinskog predsjednika. Moskva smatra da predlozi za okončanje rata moraju uzeti u obzir i činjenicu da su se četiri ukrajinska regiona „pridružila” Rusiji. Ukrajinski plan uključuje ova četiri regiona. Za potencijalni mirovni sporazum, suštinski zahtjevi makar jedne strane moraju da se promijene. Niko nije spreman na tako nešto.
Dragan LUČIĆ
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmica
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način