Povežite se sa nama

OKO NAS

POTRAGA ZA BLAGOM KRALJA PETRA: Tajne Zrnove pećine

Objavljeno prije

na

Zrnova pećina po speleolozima spada u takozvane ,,okapine” malo većih dimenzija i nalazi se sakrivena u skoro neprohodnom gustišu sitnogorice brda Žirovnice, samo par stotina metara iznad posljednjih kuća sela Ozrinići na obodu Nikšićkog polja. Dovoljno je blizu da bi je posjećivali ljubitelji pećina i roštilja u prirodi, ali i dovoljno ukrivena da bi se u njoj moglo sakriti nešto od radoznalih očiju i gramzivih prstiju.

U burnoj prošlosti ovih krajeva Zrnova pećina je bila idealna kao skrovište, naročito u zlim danima kada su pljačkaške horde ili kaznene ekspedicije pustošile Nikšićkim poljem. Ponekad je služila kao skrovito i tajnovito mjesto da se u njenoj tami za neka druga vremena zakopa plijen stečen na različite načine.

Samo dno Zrnove pećine, pedesetak metara do ulaza, prekriveno je debelim slojem zemlje naslagane milionima godina i idealno za sakrivanje tajni u njeno meko okrilje. Taj dio pećine, sudeći po tragovima koje je nemoguće sakriti, česta je meta tragača za blagom koji pažljivo prekopavaju ovaj njen kutak.

,,Nikad se nije desilo da dođemo u pećinu, a da ne pronađemo neku novu iskopinu. Priča se da ljudi traže zlato koje su stari Ozrinićani zakopavali u pećini. Dešavalo se da pogine onaj ko ga je zakopao i da ne kaže nikome tajnu gdje se nalazi i eto njegovi potomci sada dolaze i kopaju, vjerovatno noću, jer nikada nikoga nijesmo po danu sreli sa alatom. Sretnemo samo planinare i izletnike poput nas”, priča Branko Janjušević osamnestogodišnji mladić iz Ozrinića koji sa svojim društvom makar jednom nedjeljno, kada vremenski uslovi dozvoljavaju, posjeti Zrnovu pećinu.

Najnovija iskopina u vidu plitkog groba svjedoči o još jednom pokušaju da se brzo i bez muke obezbijedi egzistencija, i ko zna, kaže Branko, možda je baš ona nešto ponudila svojim istraživačima.

,,Ako je istinita informacija da se za trista eura može kupiti polovan detektor za metal, ako imaju takvu napravu i ako ima nešto od starih priča moguće da neko baš odavde, iz ovog mraka, kreće u svijetlu budućnost”, smije se Branko.

Njega ne zanima blago, više ga interesuju priče o traganju za zlatom. Njegov djed Radovan ih je imao punu torbu i volio je da ih priča. I nekako su imale utemeljenje, sjeća se Branko.

I istorija kaže da je kralj Petar Karađorđević 1941. godine iz Nikšića avionom zbrisao za Grčku, te da je morao sa sobom ponijeti nešto zlata kako bi imao za trošak dok sa bezbjedne udaljenosti brine o svom jadnom i ostavljenom, porobljenom narodu. Ali ni podanicima ostavljenim na milost i nemilost mrskom okupatoru nije bilo gadljivo da uzmu malo zlata, da se nađe.

,,Pričao mi je đed da je to bila neviđena anarhija. Nije se znalo ko pije ko plaća, čak ni avion sa kraljem nije mogao da uzleti zbog previše tereta pa je par sanduka sa zlatnim polugama jednostavno izbačeno. A i prije polijetanja ostaje pitanje bez odgovora koliko je toga odnešeno i razgrabljeno iz pećine u Trebjesi tamo gdje je bio trezor. Uglavnom, makar u seoskim tračevima, mi tačno znamo porodice koje i dan – danas žive od toga zlata. Za jednu pouzdano imamo datum kad su prodali poslednje količine, šta da rade – tranzicija, muka, mora se”, u povjerenju priča Branko.

I spušta se noć na grad Nikšić koji počinje da svijetli dolje u ravnici, i gori vatra ispred pećine i cvrče na žaru neki bitni praseći djelovi već dobro prosušeni na dimu, mi ostajemo da čekamo lovce na blago koji večeras sigurno neće doći. Možda neki od njih sada pažljivo režu one poluge dobrog kralja Petra. Ne može se to odjednom prodati.

Zmije i aždaje

A nije lako doći do zlata, objašnjava nam Branko uz vatru, savjetovao ga je đed Radovan, procedura je to koja se mora ispoštovati. ,,Sam, ili sa vjernim drugom, moraš noću stići na mjesto gdje sumnjaš da je zlato i kopati u tišini. Niti jednu riječ ne smijete razmijeniti. Kopate dok ne pronađete ćup, jer su se zlatnici u pričama moga đeda obično nalazili u ćupovima. Tada nastupa najvažniji dio. Zlato čuva ili zmija ili manja aždaja i ona se mora potkupiti – u suprotnom ode i glava i zlato. Ćup se mora poprskati sa par kapljica krvi, zatim uzeti i bježati glavom bez obzira, nikako se ne smiješ osvrnuti dok stigneš kući. Komplikovano zar ne”, prisjeća se mladić čarobnih priča iz djetinjstva, dok se zajedno smijemo i tražimo kapljice krvi na svježoj iskopini, možda je neko protekle noći stigao do sna.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo