Povežite se sa nama

MONITORING

Povratak na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Nastavljaju se čudne igre oko podgoričkog Kombinata aluminijuma. Glavni akteri priče o uništenju Kombinata iz Vlade Mila Đukanovića i Centralno-evropske aluminijske kompanije (CEAC) Olega Deripaske, dojučerašnji partneri i suvlasnici KAP-a, sada se pripremaju za niz međusobnih sudskih sporova i arbitražnih postupaka čija se vrijednost mjeri stotinama miliona. Paralelno, u Podgorici se vodi akcija zataškavanja i uništavanja preostalih dokaza koji bi mogli posvjedočiti o načinu na koji se KAP-om gazdovalo od 1990. do danas.

Iz kabineta Predsjednika Crne Gore stigla je vijest da je Filip Vujanović iskoristio ustavna ovlašćenja (koja je prigrabio proljetos, nakon neregularnih predsjedničkih izbora) i Skupštini na ponovno izjašnjavanje vratio Zakon o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru.

Vujanoviću je, navodno, zasmetala kolizija tog i Zakona o stečaju. ,,Na temelju takvog propisa (misli se na novousvojeni zakon – prim. Monitora) Skupština direktno odlučuje o ishodu stečaja preuzimajući nadležnost stečajnog suda koja isključivo i imperativno pripada sudskoj vlasti, čime zakon ima jasnu unutrašnju koliziju”, navodi se u saopštenju iz kabineta predsjednika.

Najglasnije je na ove tvrdnje odgovorio jedan od predlagača spornog zakona, poslanik Branko Radulović. ,,Zakon usvojen na prijedlog Demokratskog fronta je u potpunosti u saglasju sa Zakonom o stečaju, što je konstatovao i skupštinski Zakonodavni odbor”, podsjeća on uz tvrdnju da Vujanović svojom odlukom pokušava da kupi vrijeme kako bi se prodaja preostale imovine bankrotiranog Kombinata obavila iza leđa i suprotno interesima crnogorske javnosti.

Ove tvrdnje zaslužuju da im posvetimo malo pažnje.

Namjera ad hoc formirane parlamentarne većine bila je jasna. Oni su, usvajajući propis koji je predložio DF, a amandmanski upotpunio i podržao SDP, namjerili da Skupštini daju pravo da odluči o budućoj prodaji ili, mogućoj, nacionalizaciji KAP-a. Usvojeni Zakon o zaštiti državnih interesa predviđa da KAP, ali i druga preduzeća iz ovog industrijskog sektora, moraju biti prodata kao cjelina. Zabranjena je, dakle, odvojena prodaja djelova njihove pokretne i nepokretne imovine. Ujedno, stečajni sudija u KAP-u (tog posla se prihvatio Dragan Rakočević, predsjednik Privrednog suda) obavezan je da prije potpisivanja ugovora o prodaju fabrike pribavi saglasnost Skupštine za taj posao. Konačno, ako se ne pronađe adekvatan kupac za ono što je nakon dvodecenijske eksploatacije od strane Mila Đukanovića, Dragana Brkovića (Vektra) Marka Riča (Glenkor) i Olega Deripaske ostalo od Kombinata, onda država može ponovo postati njegov vlasnik – takođe uz saglasnost parlamenta.

Jano je da se ovim propisom modifikuje važeći Zakon o stečaju i dijelom sužavaju prava stečajne uprave i stečajnog sudije, dok se interesi povjerilaca (od zapošljenih, preko države do stranih investitora) pretpostavljaju onome što su u parlamentu prepoznali kao javni interes. U tom kontekstu, i samo na prvi pogled, mogla bi se razumjeti i odluka Filipa Vujanovića.

Stvari, međutim, nijesu ni približno tako jednosmjerne i jednostavne. Mogli bi se, za početak, zapitati zašto istom čovjeku (Vujanoviću) i njegovim saradnicima nije smetalo kada su se crnogorske vlade, bez ikakvih zakonskih ovlašćenja, uplitale u stečajne postupke (Vektra, Željezara, Duvanski kombinat…) i odlučivale o sudbini preduzeća i ljudi koji su tamo radili ili sa njima poslovali.

Vujanović nije pozivao na zaštitu sudskih vlasti čak ni onda kada su politički moćnici nezakonito, direktno i javno komandovali Privrednom sudu da ubrza određene stečajne postupke i atraktivnu imovinu proda, ispod cijene, ponuđačima sa jakim vezama u vrhu vlasti. Makar u jednom slučaju nije bilo problem ni to što je stečajni postupak pokrenut na nezakonit način. Riječ je o Ski centru Bjelasica koji je, na zahtjev tadašnjeg poslanika Mila Đukanovića, po skraćenom postupku prodat njegovom prijatelju Zoranu Bećiroviću, odnosno njegovim kompanijama Beppler i Caldero TL. Prethodno je iz Privrednog suda ukradena dokumentacija koja je trebalo da posvjedoči o (ne)zakonitom uvođenju stečaja.

Relevantno je pitanje zašto Filip Vujanović cijeni da poslanička većina u Skupštini Crne Gore nema makar toliko prava koliko poslanik M.Đ. ili njegova sedma vlada. A možda je, ipak, u ovom momentu zanimljivije ukazati na još jedan segment ove priče.

Branko Radulović podsjeća kako ovo nije prvi put da se Filip Vujanović bavi crnogorskom aluminijskom industrijom. I još kaže kako su ta uplitanja već i Kombinat i Crnu Goru koštala stotine miliona.

Profesor Radulović misli na makar dva slučaja: u junu 1998. godine Vlada Filipa Vujanovića usvojila je Privatizacionu strategiju, koju je pripremila Francuska komercijalna banka (CCF). I tu se stalo. Privatizacija KAP-a odgođena je na neodređeno vrijeme. Umjesto nje ili najavljenog tendera za izbor kompanije koja će upravljati KAP-om do stabilizacije njegovog poslovanja, Ugovor o upravljanju je potpisan sa švajcarskom kompanijom Glenkor. Do danas je ostala nepoznanica ko je i zašto odlučio da KAP povjeri kompaniji čija je glavna preporuka bila dobra saradnja sa Vektrom, preduzećem kojim zvanično gazduje Dragan Brković, i onim dijelom DPS-a koji je protežirao tu kompaniju. Vlada, prema tvrdnji tadašnjeg potpredsjednika Žarka Rakčevića, nikada nije dala formalno odobrenje za taj ugovor.

Tri godine kasnije, ponovo pod komandom Filipa Vujanovića, dio vlade – praktično u tajnosti – potpisuju Ugovor o reprogramu dugova KAP-a, koji su u međuvremenu narasli na više od 250 miliona dolara. Tada je donijeta odluka da se Vektra, Glenkor i (njihova) Standard banka proglase za strane, povlašćene kreditore kojima Kombinat, na ime do danas spornih potraživanja, u ruke predaje svoje finansije. Nikada nije izračunato koliko je taj posao koštao Crnu Goru.

Da li je Vujanovićev naum da odgodi, a ako je moguće i spriječi, skupštinski nadzor nad novom prodajom ostataka KAP-a, motivisan i željom da se ukriju tragovi njegovih aranžmana u toj kompaniji? Kao odgovor, profesor Radulović najavljuje nove krivične prijave.

Za to vrijeme iz okruženja Olega Deripaske u Podgoricu stižu vijesti o otpočinjanju arbitražnog postupka protiv Vlade Crne Gore. On će se voditi u Beču, a početni odštetni zahtjev Deripaske i njegovih skrivenih partnera iznosi 100 miliona eura.

,,Namjeravamo značajno da povećamo iznos tužbe, nakon stručne procjene štete nanesene postupcima Vlade”, najavljuju Rusi i njihovi advokati, uz podsjećanje da je jedan spor na istu temu (CEAC – KAP- Vlada Crne Gore) već započet u avgustu.

Sa druge strane stižu nemušta uvjeravanja da Đukanovićeva Vlada ,,nije povukla nijedan potez koji nije bio u skladu sa važećom domaćom i evropskom legislativom…”. A onda se, kao, sjete kako su svi problemi nastali ,,zbog tri neplaćena računa za struju”. Iako je opšte poznato da su vlasnici Kombinata prije povlačenja u Moskvu ostali dužni makar 9-12 mjesečnih faktura za potrošenu struju. A sve uz, kako bi premijer rekao, prećutnu saglasnost Vlade. Vladi je tada bilo puno važnije da Deripaski, silom na sramotu, da nekih 40-50 miliona eura našeg novca.

Nije isključeno da su i najavljeni arbitražni postupci, zapravo, nastavak realizacije tog plana. Đukanović i Deripaska nikada nijesu imali problem da se dogovore kada se razgovaralo o tome kako da, pod firmom odbrane aluminijske industrije, podijele i potroše naš novac. A iz KAP-a, vjerovali ili ne, još može da se iscijedi koja desetina ili stotina miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo