Povežite se sa nama

OKO NAS

PRAVA ZAPOSLENIH: Ponovo na ledu

Objavljeno prije

na

Ne zna se dokle se stiglo sa pripremama izmjena Zakona o radu, ne zna se ni gdje se pišu, ni šta tačno sadrže, ali se zna najvažnije – najavio ih je premijer Milo Đukanović. Na sastanku u Američkoj privrednoj komori kazao je kako će do kraja marta biti urađena prva verzija novog Zakona o radu.

Zaostajanja u pogledu ekonomske razvijenosti Crne Gore za razvijenom Evropom, smatra Đukanović, može se smanjiti pametnim, promišljenim i kontinuiranim naporom na unapređenju poslovnog ambijenta, realizaciji razvojnih projekata i korišćenju onoga što su neiskorišćeni razvojni resursi.

Poslovni ambijent, sudeći samo po vijestima posljednjih desetak dana, cvjeta. Pred bjelopoljskom fabrikom kisjele vode Bjelasica Rada radnici traže isplatu šest zarada, uplatu doprinosa za šest godina i naknade za prevoz, kao i hitno pokretanje proizvodnje. Do ispunjenja zahtjeva nastaviće proteste ispred fabrike. Fabrika ne radi.

U nikšićku mljekaru Nika uveden je stečaj, a svih 73 radnika, kojima se za plate ukupno duguje 160 hiljada eura, upućena su na Biro rada.

Nemaju prava na naplatu svojih potraživanja dok se ne okonča stečajni postupak. Radnici od 2013. godine nijesu primali plate, dok im staž nije povezan pet godina i četiri mjeseca. Dugovanja Nike po osnovu poreza i doprinosa iznose više od 700 hiljada eura.

Kompanija Adriatic Marinas koja gazduje Porto Montenegrom u Tivtu podijelila je 13 otkaza, prema nepotvrđenim informacija spremljeno ih je još 25. Mediji prenos da je 300 radnika u Porto Montenegru zaposleno na osnovu ugovora na određeno na rok od šest mjeseci. To Porto Montenegru omogućavaju propisi koji ga tretiraju kao ,,projekat u razvoju”, a ne klasičnu firmu-poslodavca. U Porto Montenegru ne postoji sindikat.

Uporno su poslodavci nezadovoljni radnim zakonodavstvom. U decembru prošle godine Unija poslodavaca Crne Gore i dr Vasilije Kostić predstavili su Izvještaj o neformalnoj ekonomiji u kojem je kao jedan od glavnih uzroka te pojave prepoznato ,,nefleksibilno radno zakonodavstvo posebno u dijelu zakonskog ograničenja trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme”.

,,Radno zakonodavstvo se u najvećoj mjeri fokusira na zaštitu prava zaposlenih na račun potencijalne profitabilnosti preduzeća. U fokusu radnog zakonodavstva je primarno i dominantno zaposleni, a takav pristup znatno umanjuje potencijal preduzeća za uspješno poslovanje i podstiče zapošljavanje na crno”, piše u Izvještaju.

Da su postojeće opterećenje zarada i rigidno radno zakonodavstvo neki od glavnih uzročnika djelimičnog prelaska nekih poslodavaca u sivu zonu, kazala je i predsjednica Unije poslodavaca Svetlana Vuksanović. Po njenim riječima, istraživanja koja je UPCG sprovela u saradnji sa Međunarodnom organizacijom rada pokazala su da je ,,čak 88,8 odsto preduzeća navelo da im obaveze po osnovu ličnih primanja predstavljaju problem u poslovanju”. Težak je biznismenski jezik – znači li to da bi 88,8 odsto preduzeća izvrsno poslovalo, samo da se ne moraju isplaćivati đavolje plate.

Krajem prošle godine predstavnici AmCham Montenegro, UPCG, Privredne komore, Montenegro biznis alijanse i Savjeta stranih investitora u Crnoj Gori potpisali su Memorandum o razumijevanju koji definiše glavna pitanja oko kojih su poslodavci ujedinjeni u stavu.

Saglasili su se da pitanje zastarjelosti novčanih potraživanja treba vremenski ograničiti, kao i da pojam zarade treba preciznije definisati, pri čemu postupak utvrđivanja povrede radne obaveze treba pojednostaviti i propisati isključivo Zakonom o radu. Takođe, poslodavci su postigli saglasnost u vezi pitanja definisanja prestanka radnog odnosa na inicijativu poslodavca, trajanja ugovora o radu i otkaznog roka. Pored ovoga, poslovna udruženja smatraju da pitanje korišćenja godišnjeg odmora u djelovima treba liberalnije regulisati i prilagoditi ga potrebama kako zaposlenih tako i poslodavaca. Potpisnici Memoranduma saglasni su u ocjeni da novi Zakon o radu treba da bude krovni akt koji će propisivati sva prava i obaveze poslodavaca i zaposlenih u Crnoj Gori.

Unija slobodnih sindikata ocjenjuje da su se u Memorandumu poslodavci složili da treba ponovo otvoriti mogućnost beskonačnog zaključivanja ugovora o radu na određeno vrijeme; ukinuti odredbu kojom je propisano da ne zastarijevaju novčana potraživanja iz radnog odnosa; ukinuti aktuelni model za utvrđivanje zarade i ostaviti mogućnost poslodavcu da sa svakim zaposlenim pojedinačno ugovara zaradu po sopstvenom nahođenju; omogućiti poslodavcu da daje otkaz zaposlenom kad god to on ocijeni cjelishodnim, itd.

Unija optužuje premijera da se, izvan duha dobrog socijalnog dijaloga i krajnje nekorektno, direktno svrstao na ionako nadmoćniju stranu svijeta kapitala, pri čemu o navedenim izmjenama ZOR-a nije bilo nikakvih najava niti konsultacija sa USSCG kao socijalnim partnerom.

Sindikat tvrdi da nije tačno da važeći zakon nije fleksibilan i da u njemu postoje biznis barijere. Smatraju da je dopunama iz decembra 2011, nakon godinu i po pregovora, u Zakon o radu vraćen dio minimuma prava zaposlenih ukinutih neoliberalnim i nakaradnim Zakonom iz 2008.godine.

Kad poslodavci umiveno kažu da ,,zastarjelost novčanih potraživanja iz radnog odnosa treba vremenski ograničiti”, za gore pomenute radnike Rade ili Nike i drugih firmi u propadanju to znači da, u slučaju usvajanja tog predloga, plate za posljednjih šest, odnosno dvadesetak mjeseci, neće nikada vidjeti. Na primjer – dok se završi stečaj, može isteći njihovo pravo na novac za koji su radili.

Poslodavci se nikad nijesu pomirili sa zakonskom odredbom prema kojoj se, nakon dvije godine produžavanja ugovora na određeno vrijeme, radnik mora zaposliti za stalno, uprkos tome što im je Vlada 2011. napravila ogroman ustupak i propisala da propis važi samo za ugovore koji se počnu potpisivati od kad zakon stupi na snagu. Tako su dobili mogućnost da još dvije godine zapošljavaju radnike na po nekoliko mjeseci, ali, vrijeme je proletjelo, već neko vrijeme zakon važi.

Kad kažu da pitanje korišćenja godišnjeg odmora u djelovima treba liberalnije regulisati, lako može značiti da bi im odgovaralo da godišnje odmore dijele po dva tri dana, kad kompaniji odgovara.

Prema podacima koje je ovih dana objavila agencija Anadolija minimalna plata u Crnoj Gori od 193 eura skoro deset puta je manja od najveće minimalne plate u Evropskoj uniji koja u Luksemburgu iznosi 1.923 eura. Najvišu minimalnu platu na Balkanu primaju radnici u Hrvatskoj gdje je minimalac 396 eura. Prema posljednjim dostupnim podacima, minimalna plata na Kosovu se kreće od 130 do 170 eura. U Makedoniji minimalna mjesečna zarada iznosi 131, u Albaniji 149 eura. U Srbiji minimalac iznosi 174 eura, a u BiH 191 euro.

Na kraju, koga zanima, položaj zaposlenih u Crnoj Gori lako se može informisati. Treba samo pitati prvu prodavačicu – koja je inače pripadnica najveće grupe crnogorskih radnika – koliko ima slobodnih dana, jesu li joj plaćeni dodatni sati provedeni na poslu, koliko joj traje godišnji odmor.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPORT: GASI LI SE ŽRK BUDUĆNOST: Da ne bude kao Đekna

Objavljeno prije

na

Objavio:

ŽRK Budućnost, najtrofejniji crnogorski sportski klub, od 1. jula je bez generalnog sponzora i prema najavama  boriće se za golu egzistenciju. U toj situaciji takmičarske ambicije niko ne pominje

 

 

Gasi li se najtrofejniji crnogorski sportski klub? Da li će nastupati i u kojem takmičenju? Hoće li Glavni grad, novcem građana, od propasti spašavati nekadašnjeg evropskog giganta? Hoće li se naći još neko da pomogne? Sve su ovo pitanja koja ovih dana pune stupce crnogorskih novina i portala, boreći se za čitanost rame uz rame sa EP u fudbalu.

Prvog jula, kad je istekao sponzorski ugovor sa ŽRK Budućnost, saopštenjem se oglasila kompanija Bemax: „ Bila je čast što smo u prethodne tri sezone bili generalni sponzor brenda kao što je ŽRK Budućnost. Uspjeli smo da riješimo nagomilane finansijske probleme, doprinesemo formiranju tima za narednu sezonu i klub ostavimo bez ijedne neizmirene obaveze iz prethodnih sezona, uključujući i nedavno završenu 2023/24“, napisali su tim povodom.

Uslijedila je rekacija iz kluba. Podgorički Dan je 7. jula objavio tekst sa naslovom Maja Bulatović: Klub se gasi. Ljubiteljima sporta ne treba objašnjavati da je u pitanju najtrofejniji crnogorski sportski klub, osvajač dvije titule prvaka Evrope, tri Kupa pobjednika kupova, jednog Kupa EHF, nebrojeno regionalnih i domaćih trofeja. Jedini šampion Crne Gore od njene nezavisnosti.

„Na današnji dan klub se gasi. Nažalost, nije ni prvi ni posljednji, ali to je sudbina koja nas je sačekala“,  kazala je legenda Budućnosti, jugoslovenskog i crnogorskog rukometa Maja Bulatović, koja je izvršni direktor kluba. Bulatovićka je dalje objasnila da je klub ostao bez glavnog sponzora, da je u pitanju goli opstanak, da se sad intenzivno radi na tome da se troškovi i eventuralni penali minimizuju. Sa najavljenim pojačanjima raskinuće se ugovori. Sve će igračice biti slobodne… Dodala je i da je dosadašnji generalni sponzor Bemaks pokrio troškove za prošlu sezonu, ali su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igračica koje su trebalo da dođu. Za Monitor nije željela da bilo šta detaljnije objašnjava.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SEZONA SKUPLJANJA ŠUMSKIH PLODOVA: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država bi morala da se organizovanije uključi i pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način je, smatraju zainteresovani, razvijanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta

 

 

U narednih desetak dana moglo bi se znati kakva će biti sezona pečurke na sjeveru, nakon obilnih kiša koje su ovaj dio Crne Gore zahvatile u prethodnom periodu. Jedan od najvećih otkupljivača i prerađivača pečurke i šumskih plodova iz Rožaja, Feho Kalač, kaže da toliko vremena treba da se vidi da li će pečurka, sada kada je ugrijalo, krenuti i da li će je biti na početku ove sezone.

Kalač prije svega misli na vrganj i lisičarku koji su u inostranstvu najviše traženi. „Nešto vrlo malo što je bilo smrčka, to su ljudi brali za svoje potrebe ili su prodavali na primorju. Sada nam ostaje samo da čekamo i da u narednim danima vidimo hoće li ove godine biti vrgnja i lisičarke, ili će se ponoviti loša godina kao što je bila prošla.“

Kada se radi o drugim šumskim plodovima, prvenstveno borovnici i malini, on ocjenjuje da je godina vrlo loša, ali se zato nada da će uspjeti da plasira zalihe borovnice od prošle godine koje ima u svojim hladnjačama. „U nižim planinskim predjelima roda borovnice skoro da nema. Vidjećemo u vrhovima kakav će biti rod, gdje malo kasnije zrijeva, ako je neki grad ne pokosi“, objašnjava Kalač. Ovogodišnje cijene pečurke, dodaje, još nisu formirane, i to će se znati početkom avgusta, kada će, ako bude roda, berba biti u punoj sezoni.

Kalač, vlasnik preduzeća K.D. Sloga,   podsjeća da je prošlogodišnja sezona berbe  pečurke na sjeveru Crne Gore potpuno propala, i gaji nadu da se to ove godine neće ponoviti.

Tada se pokazalo da nedostatak državne strategije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu, otkupljivače i prerađivače, ali i obične građane, odnosno berače, koji od toga ostvaruju značajne prohode. Kalač, kao iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da prošlu godinu premosti otkupom kleke i jagode.

Samo godinu ranije, 2022., pečurka je bila prerodila da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, da bi 2023. bila potpuno obrnuta situacija. Monitor je pisao kako je vrganj 2022. godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je ona slabije klase trunula u šumama. Prošle godine vrgnja, kao se to obično kaže, nije bilo ni za lijek, a kilogram je dostizao cijenu od 13 eura.

Na stranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova ostavljeni sami sebi. Država im nije mogla pomoći ni kada su im hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke.

„Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo. Preradi se, sačuva se do povoljnog trenutka i povoljne cijene na tržištu, i onda nema stihije“, kažu privrednici u ovoj oblasti.

Zato vlasnik K.D. Sloga iz Rožaja kaže da im ostaje da u narednih deset dana gledaju u nebo i čekaju da vide kakav će ove godine biti rod pečurke. „Ako ne rodi, svi smo na gubitku, od berača, preko otkupljivača do izvoznika“, kaže Feho Kalač.

Na sjeveru Crne Gore je značajan broj i individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom. Ta domaćinstva su toliko razvila posao da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena. U jednom takvom domaćinstvu Monitoru su kazali da sa velikim nestrpljenjem čekaju kakva će biti ova godina kada se radi o vrgnju.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Sezona branja pečurke, tako nije ni počela, a u lancu od berača, do otkupljivača, prerađivača i izvoznika, svi su kao na trnju.  Vrganj iz naših krajeva posebno je tražen na inostranom tržištu, prije svega italijanskom, a sezona branja, kada ga ima, traje sve do prvih snjegova.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, kada je uništena najveća hladnjača na sjeveru, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadosmjestili tu hladnjaču koja je pretvorena u jedan hipermarket.

Iz godine u godinu sve više se pokazuje da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u kojima bi sirovina mogla da se čuva.

Za sada, sve se svodi na pogled uprt u nebo.

                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ JOŠ NEĆE DOBITI VELIKU SOLARNU ELEKTRANU: Daleko su paneli na Briskoj gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta

 

 

Nova tenderska komisija Vlade Crne Gore za projekat solarne elektrane Briska gora u Ulcinju poništila je prošle sedmice odluku o rangiranju kandidata koja je usvojena prije šest godina. Na taj način čitav postupak je vraćen na početak, pa će se još dugo čekati na gradnju najveće solarne elektrane u Evropi.

U najnovijoj odluci Tenderske komisije, sve ponude su proglašene nevažećima, uglavnom zbog tehničkih nepravilnosti, poput nedostatka prevoda dokumentacije. Prema rang-listi iz 2018. godine, prvorangirani ponuđač je bio konzorcijum državne Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), državne firme Fortum iz Finske i kompanije Sterling & Wilson International Solar FZCO. (Fortum i EPCG po 49%, a S&W dva odsto).

Upravni sud Crne Gore je odluku prethodne Komisije o rangiranju kandidata poništio u septembru 2022. godine na prigovor jednog od ponuđača, konzorcijuma Montesolar. Onda se čekalo na izmjene Prostornog plana Crne Gore, sve do ove odluke Tenderske komisije. Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje, iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta.

I ekološki aktivisti smatraju da mnogo opreznije treba ulaziti u ovako velike projekte, posebno ako ne postoji procjena stanja biodiverziteta na tom području. “Već šest godina traje lutanje sada već nekoliko vlada Crne Gore u pokušajima da se izmjenom prostorno-planske dokumentacije, bez poštovanja zakonskih procedura, obezbijede uslovi da se preko 6,6 miliona kvadratnih metara površine karakterističnog pejzaža Briske gore iskrči i oslobodi vegetacije, te da se na nju postave solarni paneli”, kaže za Monitor čelnica Green Home Azra Vuković. „Treba preispitati opravdanost lokacije na kojoj je planirana solarna elektrana na Briskoj gori, kako bi se izbjegla trajna degradacija ključnih vrijednosti ovog područja kroz uništavanje pejzaža, sječu šuma i negativne uticaje na ptice, biodiverzitet, kulturno nasljeđe i lokalno stanovništvo.“

Vuković navodi da je Briska gora područje izuzetnih prirodnih, ali i kulturnih vrijednosti, koje uključuje rijeku Bojanu, Šasko jezero i Knete. “Izgradnja solarne elektrane na Briskoj gori je još jedan u nizu velikih infrastrukturnih projekata u realizaciji kojih je primijenjen pogrešan redosljed koraka. Pošto je prije zaključivanja ugovora sa investitorom i izrade izmjena i dopuna važeće prostorno – planske dokumentacije neophodno bilo sprovesti procjenu stanja biodiverziteta na predmetnom području”, dodaje Vuković.

Čitav ovaj posao vrijedan preko 210 miliona eura do zadnjih dana svog tehničkog mandata vodila je vlada premijera Duška Markovića. Tako je, na primjer, izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj od kraja oktobra 2020. godine stvorila sve pretpostavke za početak radova. Tim dokumentom je bilo predviđeno da se zona za izgradnju solarne elektrane poveća za gotovo dva puta, sa prvobitno planiranih 4,7 na 6,6 pa potom na čak 9,25 miliona metara kvadratnih, odnosno da se kapacitet tog energetskog objekta poveća sa 118 megavata (MW) na čak 262 MW. Isticalo se da bi planirana godišnja proizvodnja iznosila oko 450 gigavat sati (GWh) električne energije godišnje.

„Ova solarna elektrana biće najveća ovog tipa u Evropi”, poručivali su predstavnici prvorangiranog konzorcijuma i navodili da će ona zapošljavati 226 radnika.

Prema saopštenju tadašnje crnogorske vlade, izgradnjom solarne elektrane na Briskoj gori, Crna Gora daje značajan doprinos borbi sa globalnim klimatskim promjenama i pravi iskorak prema većoj energetskoj efikasnosti i nezavisnosti, a izgradnja takvog objekta dovodi do poboljšanja ukupnog elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Ulcinjsku vlast niko nije pitao za ove planove. Nije to bilo ni potrebno, jer je ključni faktor u lokalnoj samoupravi bila DPS, tadašnja Markovićeva stranka. Činjenica je takođe da bi, iako je riječ o ogromnom području, opština Ulcinj trebalo samo od zakupnine na zemljište godišnje da dobija oko dva miliona eura. Za lokalnu samoupravu čiji je budžet oko 16 miliona eura, riječ je o značajnoj sumi.

U Ulcinju su se ponadali da bi izgradnjom ovakvih kapaciteta Ulcinj postao centar proizvodnje obnovljive energije u Crnoj Gori. Uostalom, tako mu nešto pripada po prirodnim potencijalima: prosječno godišnje sijanje sunca (insolacija) u Ulcinju dostiže čak 218 dana. To je više od 2.700 časova godišnje ili dnevno 7,4 časova. U toku ljeta taj pokazatelj je veći za 50 odsto (11,5 časova dnevno).

Poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić kaže za Monitor da obzirom na izvanredne mogućnosti i čist solarni potencijal, Ulcinj i Primorje, pa i čitava država, sve svoje potrebe za električnom energijom mogu lako i jednostavno zadovoljavati gotovo isključivo od sunca. “Posebno ako se zna da se veliki dio struje u našim domaćinstvima koristi za zagrijavanje vode!?”, navodi on napominjući da u ovom slučaju treba svakako treba uzeti u obzir primjedbe renomiranih organizacija civilnog društva kakva je Green Home.

Crna Gora je u decembru prošle godine dobila prvu solarnu elektranu izgrađenu na zemlji – Čevo solar, snage 4,4 MW. Država je, inače, izdala urbanističko-tehničke uslove za gradnju 30 velikih elektrana za zelenu energiju, najvećim dijelom solarnih postrojenja, snage 4.000 MW, ali realizacija na terenu, što se najbolje vidi na primjeru Briske gore, ide prilično sporo.

        Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo