Ne zna se dokle se stiglo sa pripremama izmjena Zakona o radu, ne zna se ni gdje se pišu, ni šta tačno sadrže, ali se zna najvažnije – najavio ih je premijer Milo Đukanović. Na sastanku u Američkoj privrednoj komori kazao je kako će do kraja marta biti urađena prva verzija novog Zakona o radu.
Zaostajanja u pogledu ekonomske razvijenosti Crne Gore za razvijenom Evropom, smatra Đukanović, može se smanjiti pametnim, promišljenim i kontinuiranim naporom na unapređenju poslovnog ambijenta, realizaciji razvojnih projekata i korišćenju onoga što su neiskorišćeni razvojni resursi.
Poslovni ambijent, sudeći samo po vijestima posljednjih desetak dana, cvjeta. Pred bjelopoljskom fabrikom kisjele vode Bjelasica Rada radnici traže isplatu šest zarada, uplatu doprinosa za šest godina i naknade za prevoz, kao i hitno pokretanje proizvodnje. Do ispunjenja zahtjeva nastaviće proteste ispred fabrike. Fabrika ne radi.
U nikšićku mljekaru Nika uveden je stečaj, a svih 73 radnika, kojima se za plate ukupno duguje 160 hiljada eura, upućena su na Biro rada.
Nemaju prava na naplatu svojih potraživanja dok se ne okonča stečajni postupak. Radnici od 2013. godine nijesu primali plate, dok im staž nije povezan pet godina i četiri mjeseca. Dugovanja Nike po osnovu poreza i doprinosa iznose više od 700 hiljada eura.
Kompanija Adriatic Marinas koja gazduje Porto Montenegrom u Tivtu podijelila je 13 otkaza, prema nepotvrđenim informacija spremljeno ih je još 25. Mediji prenos da je 300 radnika u Porto Montenegru zaposleno na osnovu ugovora na određeno na rok od šest mjeseci. To Porto Montenegru omogućavaju propisi koji ga tretiraju kao ,,projekat u razvoju”, a ne klasičnu firmu-poslodavca. U Porto Montenegru ne postoji sindikat.
Uporno su poslodavci nezadovoljni radnim zakonodavstvom. U decembru prošle godine Unija poslodavaca Crne Gore i dr Vasilije Kostić predstavili su Izvještaj o neformalnoj ekonomiji u kojem je kao jedan od glavnih uzroka te pojave prepoznato ,,nefleksibilno radno zakonodavstvo posebno u dijelu zakonskog ograničenja trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme”.
,,Radno zakonodavstvo se u najvećoj mjeri fokusira na zaštitu prava zaposlenih na račun potencijalne profitabilnosti preduzeća. U fokusu radnog zakonodavstva je primarno i dominantno zaposleni, a takav pristup znatno umanjuje potencijal preduzeća za uspješno poslovanje i podstiče zapošljavanje na crno”, piše u Izvještaju.
Da su postojeće opterećenje zarada i rigidno radno zakonodavstvo neki od glavnih uzročnika djelimičnog prelaska nekih poslodavaca u sivu zonu, kazala je i predsjednica Unije poslodavaca Svetlana Vuksanović. Po njenim riječima, istraživanja koja je UPCG sprovela u saradnji sa Međunarodnom organizacijom rada pokazala su da je ,,čak 88,8 odsto preduzeća navelo da im obaveze po osnovu ličnih primanja predstavljaju problem u poslovanju”. Težak je biznismenski jezik – znači li to da bi 88,8 odsto preduzeća izvrsno poslovalo, samo da se ne moraju isplaćivati đavolje plate.
Krajem prošle godine predstavnici AmCham Montenegro, UPCG, Privredne komore, Montenegro biznis alijanse i Savjeta stranih investitora u Crnoj Gori potpisali su Memorandum o razumijevanju koji definiše glavna pitanja oko kojih su poslodavci ujedinjeni u stavu.
Saglasili su se da pitanje zastarjelosti novčanih potraživanja treba vremenski ograničiti, kao i da pojam zarade treba preciznije definisati, pri čemu postupak utvrđivanja povrede radne obaveze treba pojednostaviti i propisati isključivo Zakonom o radu. Takođe, poslodavci su postigli saglasnost u vezi pitanja definisanja prestanka radnog odnosa na inicijativu poslodavca, trajanja ugovora o radu i otkaznog roka. Pored ovoga, poslovna udruženja smatraju da pitanje korišćenja godišnjeg odmora u djelovima treba liberalnije regulisati i prilagoditi ga potrebama kako zaposlenih tako i poslodavaca. Potpisnici Memoranduma saglasni su u ocjeni da novi Zakon o radu treba da bude krovni akt koji će propisivati sva prava i obaveze poslodavaca i zaposlenih u Crnoj Gori.
Unija slobodnih sindikata ocjenjuje da su se u Memorandumu poslodavci složili da treba ponovo otvoriti mogućnost beskonačnog zaključivanja ugovora o radu na određeno vrijeme; ukinuti odredbu kojom je propisano da ne zastarijevaju novčana potraživanja iz radnog odnosa; ukinuti aktuelni model za utvrđivanje zarade i ostaviti mogućnost poslodavcu da sa svakim zaposlenim pojedinačno ugovara zaradu po sopstvenom nahođenju; omogućiti poslodavcu da daje otkaz zaposlenom kad god to on ocijeni cjelishodnim, itd.
Unija optužuje premijera da se, izvan duha dobrog socijalnog dijaloga i krajnje nekorektno, direktno svrstao na ionako nadmoćniju stranu svijeta kapitala, pri čemu o navedenim izmjenama ZOR-a nije bilo nikakvih najava niti konsultacija sa USSCG kao socijalnim partnerom.
Sindikat tvrdi da nije tačno da važeći zakon nije fleksibilan i da u njemu postoje biznis barijere. Smatraju da je dopunama iz decembra 2011, nakon godinu i po pregovora, u Zakon o radu vraćen dio minimuma prava zaposlenih ukinutih neoliberalnim i nakaradnim Zakonom iz 2008.godine.
Kad poslodavci umiveno kažu da ,,zastarjelost novčanih potraživanja iz radnog odnosa treba vremenski ograničiti”, za gore pomenute radnike Rade ili Nike i drugih firmi u propadanju to znači da, u slučaju usvajanja tog predloga, plate za posljednjih šest, odnosno dvadesetak mjeseci, neće nikada vidjeti. Na primjer – dok se završi stečaj, može isteći njihovo pravo na novac za koji su radili.
Poslodavci se nikad nijesu pomirili sa zakonskom odredbom prema kojoj se, nakon dvije godine produžavanja ugovora na određeno vrijeme, radnik mora zaposliti za stalno, uprkos tome što im je Vlada 2011. napravila ogroman ustupak i propisala da propis važi samo za ugovore koji se počnu potpisivati od kad zakon stupi na snagu. Tako su dobili mogućnost da još dvije godine zapošljavaju radnike na po nekoliko mjeseci, ali, vrijeme je proletjelo, već neko vrijeme zakon važi.
Kad kažu da pitanje korišćenja godišnjeg odmora u djelovima treba liberalnije regulisati, lako može značiti da bi im odgovaralo da godišnje odmore dijele po dva tri dana, kad kompaniji odgovara.
Prema podacima koje je ovih dana objavila agencija Anadolija minimalna plata u Crnoj Gori od 193 eura skoro deset puta je manja od najveće minimalne plate u Evropskoj uniji koja u Luksemburgu iznosi 1.923 eura. Najvišu minimalnu platu na Balkanu primaju radnici u Hrvatskoj gdje je minimalac 396 eura. Prema posljednjim dostupnim podacima, minimalna plata na Kosovu se kreće od 130 do 170 eura. U Makedoniji minimalna mjesečna zarada iznosi 131, u Albaniji 149 eura. U Srbiji minimalac iznosi 174 eura, a u BiH 191 euro.
Na kraju, koga zanima, položaj zaposlenih u Crnoj Gori lako se može informisati. Treba samo pitati prvu prodavačicu – koja je inače pripadnica najveće grupe crnogorskih radnika – koliko ima slobodnih dana, jesu li joj plaćeni dodatni sati provedeni na poslu, koliko joj traje godišnji odmor.
Miloš BAKIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice