Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Pravda za…

Objavljeno prije

na

Možda se, stvarno, isplati biti zločinac u zemlji bez odgovornosti? Imati moć oduzimanja tuđe nade, života i slobode a pritom ispunjavati svoje želje. Polje nedostižne pravde je sigurna kuća za počinioca. Statistika kaže da prosječna crnogorska porodica ne može sebi priuštiti 40 odsto osnovnih sredstava za život. Bogatstvo u rukama elite ruši ovu statistiku na štetu većinski siromašnog stanovništva. Za sirotinju nema pravde. Zato je i traže štrajkujući glađu ili prijeteći samospaljivanjem. Zar nije ostalo ništa drugo?

Hapšenje bivšeg gradonačelnika Budve, Kuljače i brata Svetozara Marovića podiglo je nadu kod pravednika veliko-optimista. Vrijeme pokazuje da je to bila samo svjesna amputacija, sa namjerom usporavanja pravde. Najodgovorniji kao i uvijek neće biti kažnjeni. A strahuju mnogi, od gradonačelnika do ministara. Plaše se MANS-a i njegovih istraživanja.

Vučji kapitalizam i državni monopol – to je spoj koji je kreirao opasnu grupu oligarha. Oni parčaju, rasprodaju, zadužuju. Odlažu bankrot do daljnjeg, štiteći se po svaku cijenu.

Pravda je temelj države – kongresni slogan SDP-a. Čudan neki osjećaj za pravdu. Šta su njihovi temelji? Uzidali su podršku pljačkaškim privatizacijama i rasprodaji državnih resursa. Glavni vezivni beton je nacionalizam i komforan život na državnim jaslama. Novih kadrovskih potencijala, koji se mogu suprotstaviti potrošenoj ekonomskoj filozofiji Vukotić-Lazović, nema.

Doživljaji pravde su različiti od porodice do porodice. Pravdu jednim očima gledaju članovi porodice Đukanović, Mićunović, Barović, Kalić, Mugoša ili Lukšić. Druge naočare pravde važe za porodice pobijenih: policajca Šćekića, urednika Dana Jovanovića, Srđana Vojičića. Svoju sliku pravde imaju i pretučeni novinari ili policajci-azilanti koji su prinuđeni da prebjegnu sa svojim porodicama.

I tumači pravde sa radnim pedigreom osvjedočenih boraca crnogorske nezavisnosti, tjeraju svoje. Ili tuđe. Novac i nebrojene privilegije dio su blagodeti ispod skuta velikog tate. To se mora zaslužiti na frontu protiv onih koji misle i govore drugačije.

Uprkos svemu, strah od pravde ipak postoji. Ratni zločin ne zastarijeva. Sa tom činjenicom zaspivaju odgovorni. Dokumenta se uništavaju, svjedoci prate i umiruju. Izbor imaju: vrbovanje u kontra-svjedoke ili životni pakao, što dođe na isto. Da brana ne bi popustila brine se ANB i naša policija.

Nema pravde za stradale u ratu, deportacijama… Da je bilo, oni bi danas bili tu. Nema pravde za naše društvo, dok inspiratori i organizatori opšteg ratnog ludila ne snesu odgovornost. Ne radi se o prošlosti, već o budućnosti. Država nekažnjenih zločina, postaje stanište za buduće zločine i zločince.

Naravoučenije nakon zločina je ne dozvoliti njegovo ponavljanje. Kazna za odgovorne, ma ko bili, je korak broj jedan. Majka djetetu, smisao pravde može objasniti tek onda kada mu saopšti da su vinovnici zločina dobili po zaslugama. Korak dva je oduzimanje ratnog kapitala i omogućavanje egzistencije porodicama postradalih. Treći je postavljanje simbola koji će podsjećati i opominjati da ne dozvolimo ludilu da se uvuče pod naše kože.

U polju nedostižne pravde, u Crnoj Gori, prvi se korak preskače. Kazne nema. Drugi korak plaćaju crnogorski poreski obveznici. Treći, podizanje obilježja je u najavi. Zasad u Herceg Novom. Trebaće ih više, od Morinja do Bukovice, kako bi se u Crnoj Gori razvila kultura stida. Samo, ako ne budu kažnjeni glavni krivci, ovdje će se odigravati posljednji čin naše tragedije: možemo dobiti spomenike koje podižu naručioci zločina.

Miodrag RAŠOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Disciplina kičme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbori su jedino ispravno rješenje krize. Pred svim političkim akterima sada je najpreči zadatak stvaranje uslova da oni budu pošteniji od svih dosadašanjih. To jedini način da počnemo učiti poltičare da za neispunjena obećanja moraju snositi odgovornost

 

Pregled sedmice, ukratko: svi protiv svih. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović podnio je inicijativu za smjenu Vlade u kojoj sjedi. Premijer Zdravko Krivokapić podnio je inicijativu za smjenu potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića. Doskoro – djelovali su nerazdvojno, i blisko. Predsjednik parlamenta Aleksa Bečić nije podnio inicijativu za smjenu Abazovića, ali mu je sročio gorko pismo i nazvao ga izdajnikom. Pola ministara Vlade pisalo je Abazoviću, teškim riječima, a druga polovina Krivokapiću. U parlamentu, slično. Najčešće izgovorena riječ sedmice: izdajnik. Svrstavanje u tabore – u toku.

Konačno, ostalo je pitanje nedjelje: da li je „manjinska vlada bez DPS-a i DF-a“, koju je predložio Abazović, i koja je izazvala, kako reče lider URA-e, „specijalni rat“, zaista rješenje za izlaz iz aktuelne političke, i svake druge, krize. Umjesto odgovora, trebalo bi postaviti suštinsko pitanje – šta je nova vlast obećala u avgustu 2020. godine, i šta je ispunila? Obećanja: ekspertska vlada, otklon od Đukanovićevog DPS -a do njegove reforme, kao i otklon od načina vladanja trodecenijske crnogorske vladajuće klase, pomirenje, reforme, bolje institucije,  zamah evropskih integracija. Šta smo od toga dobili? Ništa.

Abazovićeva koalicija Crno na bijelo, kako bi došla do „manjinske vlade bez DF i DPS“, podnijela je inicijativu za smjenu Vlade, koju potpisuju poslanici nereformisanog Đukanovićevog DPS-a, i njegovi takođe nereformisani dojučerašnji koalicioni partneri. Abazović je tako prekršio obećanje dato javnosti – da neće sarađivati sa tim partijama do njihove reforme. Prethodno je, ušavši u Vladu, prekršio obećanje da će ona biti ekspertska, bez poltičara. Nije se bunio dok su kadrovi Demokratskog fronta, bez kojih danas traži novu vladu, iako ih ni u ovoj nema, kao ni DPS-a, popunjavali državne dubine. Pristao je na Vladu bez eksperata iz manjinskih naroda, sa kojima danas pokušava da napravi bolju Crnu Goru. Nije mu bilo čudno ni što se ekspertska vlada dogovara pod Ostrogom.

Krivokapićeva vlada je uredno pogazila mnoga avgustovska obećanja. Umjesto pomirenja, dobili smo još snažnije podjele, jer su Krivokapić i njegovi u kontinuitetu privilegovali jednu vjersku zajednicu. Veza sa litijama i Srpskom pravoslavnom crkvom postala je ulaznica za rukovodeća mjesta u Vladi, državnim kompanijama, Univerzitetu. Baš kao članska karta DPS-a nekada. Nova kadrovska politika više je ličila na devedesete, nego na Evropu sad. Evropske integracije su im toliko bile važne da su, baveći se željama SPC, zaboravljali da postave ljude na ključne pozicije za saradnju sa Briselom. Doduše, i bolje. Monasi u briselskim odijelima, izgledali bi čudno. Evropa je uzvratila izvještajem u kom se jasno navodi da – stagniramo. U izvještaju, doduše, nije napisala ono što svi i tamo vide – da sa novom parlamentarnom većinom sigurno nema – građanske Crne Gore.

Bečićeve Demokrate, koje danas pišu gorski vijenac ispravnih i najpoštenijih, odugovlačile su mjesecima izbor Tužilačkog savjeta,  jednog od ključnih tijela za reforme. Političke igre bile su važnije.  Tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, takođe, pokazale su da mir ipak nije uvijek njihova nacija. Bilo je: ustoličenje, pa sve ostalo.

Demokratski front i njegovi lideri će svojom nadčovječanskom borbom da sruše vlastitu Vladu i osujete svaki njen pokušaj da išta učini što bi odbranilo smjenu vlasti 30 avgusta, ući u političku istoriju. Takvih čudesa dosad nije bilo.

Prevarena javnost je zaslužila priliku da sroči pismo vlastima, a to može jedino na – novim izborima. Ali ne izbori s grlom u jagode. Pred svim političkim akterima sada je najpreči zadatak stvaranje uslova da oni budu pošteniji od svih dosadašanjih. Izbori su potrebni ne zbog toga što će nakon njih doći neke bitno drugačije političke elite. Biraćemo između istih. Nego zato što je jedini način da počnemo učiti  naše političare da za neispunjena obećanja moraju snositi odgovornost. Važno je  zbog nas. Zbog discipline kičme.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Opušteno, Voli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon avgustovske smjene vlasti, mnoge su stvari ostale iste. Preživjelo je političko zapošljavanje, politički uticaj na institucije, žive su identitetske priče i podjele. I naravno, Voli

 

Opet kokain u bananama za Voli, i opet niko odgovoran. Drugačije je tek to što nova vlast sada to zove ,,uspješnom akcijom” i  ,,beskompromisnom borbom protiv narkokartela”, dok je juče tvrdila da je to ,,problem Crne Gore”.

,,Uspješna akcija” ima zanimljiiv tok. Kako navode mediji, carinici u Luci Bar  pronašli su pola tone kokaina u bananama skoro deset dana nakon što je sporna pošiljka stigla u luku.  Obavijestili su nadležne organe, pa je u dogovoru sa Specijalnim tužilaštvom, tovar propušten, kako bi ga kontrolisali. Kokain je utovaren u kamione kompanije Voli, i stigao u njene magacine, gdje su ga, kako navode mediji, ,,otkrili radnici Volija”, a uprava kompanije to prijavila policiji. Konačno, niko nije uhapšen. Ostalo je nerazjašnjeno da li su tužilaštvo i  policija čekali da kokain otkriju radnici u Voliju pa da im jave, i gdje je to trebalo da stigne pošiljka da bi reagovali. Kako god, fer je da nadležni, kad se hvale zapljenom velike količine kokaina preciziraju da se radi o još jednoj uspješnoj akciji – Volija

U junu 2018. godine,  za vrijeme prethodne vlasti,  brodom iz Ekvadora, takođe je  dopremljen kontejner sa oko 30 kilograma kokaina, u  pošiljci banana namijenjenih kompaniji Voli. Tada su iz vrha Uprave policije nezvanično saopštili da je uvoznik te isporuke Voli, dok su iz te kompanije tvrdili da droga nije pronađena u njihovoj isporuci banana. Stvar je na tome i završena.

Premijer Zdravko Krivokapić je u avgustu prošle godine, na konferenciji za novinare, nakon zapljene više od tone kokaina, kazao da su banane i kokain godinama problem Crne Gore.

,,Imate slučaj kada je u Skupštini 2019. godine taj problem bio povezan direktno sa kompanijom Voli. I tada niko, ni vi (novinari) nijeste bili istrajni u tome da tražite zašto taj nije procesuiran, odakle baš u tom kontejneru da se nalazi kokain”, kazao je premijer tada. Ovoga puta se nije oglašavao. Nova je vlast, ali  niko opet ne pita – zašto se baš u tom kontejneru nalazi kokain. Opušteno, Voli, kako kaže reklamna pjesma kompanije.

I nije isto samo sa bananama.  U toku su dogovori partija na vlasti o kandidatu za privremenog Vrhovnog državnog tužioca (VDT). Zbog tog neprimjerenog upliva politike u tužilaštvo, zabrinuti su i u Briselu. Goran Rodić, advokat i nekadašnji kandidat za vrhovnog državnog tužioca potvrdio je da je kontaktiran tim povodom. Takođe, saopštio je da nije zainteresovan za to mjesto. On prije više  godina nije dobio u parlamentu podršku Demokratske partije socijalista, pa je na tu poziciju izabran Ivica Stanković.

Toliko o nezavisnim institucijama nakon DPS-a. Nakon što je nekoliko mjeseci u parlamentu odlagano formiranje Tužilačkog savjeta (TS), to tijelo je  kompletirano krajem prethodne godine,  a na sjednici  24. januara trebalo bi da izabere  novog v. d. VDT, i odredi zamjenika predsjednika TS. Očekivalo se da će formiranjem TS započeti proces oslobađanja tužilaštva od političkog uticaja. No, sve su prilike, tek uticaja DPS-a.

Nakon avgustovske smjene vlasti, mnogo troga je  ostalo isto. Preživjelo je političko zapošljavanje, politički uticaj na institucije, žive su identitetske priče i podjele. I naravno, Voli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nova vreća, stara obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast u Novu godinu ulazi ushićena svojim učincima. Nevolja je što se istog ovakvog trijumfalizma bivših vlasti dobro sjećamo. Princip je isti, ostalo su nijanse

 

U Vladi je praznično raspoloženje. Ili tačnije, euforija. Premijer Zdravko Krivokapić kazao je da godinu završavamo „trijumfalno“.  Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović otišao je još dalje. „Ne sjećam se trenutka kada je svaki radnik u Crnoj Gori bio srećan, danas je taj dan“, ushićeno je prokomentarisao to što je parlament usvojio set zakona koji, između ostalog, podižu minimalac na – 450 eura.

Ono, jeste, bolje je kad je minimalac 450 eura a ne 250. Ipak, lider URA-e jeste mlad, ali se sigurno sjeća onog vremena, prije krvavih devedesetih, kada se radnici nijesu radovali povećanim minimalcima, nego dobrim platama, ljetovanjima, novogodišnjim proslavama zbog kojih nijesu morali da brinu kako će preživjeti posle 10. januara. Ali ni da brinu da će ostati bez posla. Broj nezaposlenih u Crnoj Gori raste. Tokom protekle godine ta brojka  je porasla za oko 18 posto. Nezaposleni nemaju čemu da se raduju. Za njih je jedina opcija, Evropa sad, ako odu iz zemlje.

Na stranu sada oni glasovi koji smatraju da bi Vladin projekat  Evropa sad, kroz koji su povećane zarade, mogao biti prerizičan za ekonomsku stabilnost zemlje. Ono za šta ne treba mnogo ekonomske nauke je računica – kad cijene vrtoglavo rastu, kao što je to sada slučaj, 450 eura vrijedi taman koliko i 250. I služi, kao i do sada, tek za preživljavanje. Ako svježe usvojeni Zakon o budžetu ne preživi rast cijena, ekonomske krize i ovdašnje prilike, odnosno „ako ne bude održiv“, Vlada će, najavio je premijer – u junu podnijeti ostavku. A možda da i u tom slučaju, u Vladi ostane ministarka kulture Vesna Bratić. Em što nije krojila budžet, em što premijer ne vidi, kako je kazao, zašto bi ona morala da ponese ostavku. „Ministarka prosvjete Vesna Bratić je jedna uzorna profesorka, vrstan pedagog i poznalavac mnogih oblasti i ne znam zašto bi bila smijenjena sa funkcije ministra”, kazao je premijer. Možda zato što je iznosila stavove koji su podgrijavali nacionalne tenzije i kadrovala  tako da  kulturom i obrazovanjem danas upravljaju  tek oni koji pripadaju jednoj vjerskoj zajednici.

Doduše, premijer je ocijenio i da je Crna Gora „oslobođena”, te da u njoj više „nema korupcije u vrhu ni nepotizma“.  Zapošljavanje po dubini politički i vjerski podobnih se ne računa. Šteta što dodatno pojašnjenje o iskorijenjenom nepotizmu nijesmo mogli da čujemo na premijerskom satu, koji je prvi put u istoriji parlamentarizma otkazan, jer nijedan od poslaničkih klubova nije imao pitanje za premijera Krivokapića. Doduše o „oslobođenoj Crnoj Gori“, sve je rekao, kada je, objašnjavajući zašto Crnoj Gori ne odgovaraju novi izbori, poentirao: „Nemamo novo zakonodavstvo, nema promjene u pravosuđu, nismo stvorili preduslove za ravnopravne i fer izbore”.

Praznično raspoložen je i predsjednik parlamenta Aleksa Bečić. Javnost je ushićeno pred Novu obradovao viješću da sad imamo „moćno oružje protiv mafije“, te da je „proglasio novi Tužilački savjet“. Čiji je izbor prethodno, sa svojim poslaničkim klubom, blokirao više mjeseci. Ali dobro, nigdje ne žurimo. Trebalo je, moguće, prvo proglasiti dan rođenja Njegoša državnim praznikom.

Kako god, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i ove godine može na proslavu državnim avionom. Još nema tužilaštva spremnog da ispita, između ostalog, i njegovih 19 tajnih letova državnim avionom, o čemu su ovih dana pisale Vijesti.

Uglavnom, nova vlast u Novu godinu ulazi ushićena svojim učincima. Nevolja je što se istog ovakvog trijumfalizma bivših vlasti dobro sjećamo. Princip je isti, ostalo su nijanse.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo