Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG BULATOVIĆ, FUNKCIONER DF: Priželjkujem probleme u vladajućoj koaliciji

Objavljeno prije

na

MONITOR: Najkonkretnije: koliko je od ukupnog broja glasova, koje je verifikovala Državna izborna komisija, predsjednički kandidat DPS-a Filip Vujanović dobio na osnovu izborne krađe?
BULATOVIĆ: Miodrag Lekić je osvojio više od 154. 000 glasova, a Filip Vujanović znatno manje od tog broja. Ovo je podatak kojim barataju ljudi iz opštinskih štabova Miodraga Lekića, što je saopštio i šef Centralnog izbornog štaba. Na osnovu svega toga konstatovano je da se radi o brutalnoj izbornoj krađi. Smatram kao obavezu svih političkih subjekata koji su podržali Miodraga Lekića i koji su formalno stali iza političkih zahtjeva nedavno održanog protesta da sve neregularnosti predsjedničkih izbora i prikupljene dokaze izborne krađe što prije sistematizuju i objave u knjizi. To je uobičajeno da se uradi u slučajevima izborne ili referendumske krađe širokih razmjera. Ta knjiga mora biti stavljena na uvid javnosti kako bi nas građani podržali još snažnije i dali novi podsticaj da istrajemo u političkoj borbi protiv nepočinstava režima. Tu knjigu bi morali proučiti i međunarodni činioci kako bi sagledali karakter aktuelne vlasti i tome prilagodili svoju politiku u odnosu na režim.

MONITOR: Imajući u vidu okončane predsjedničke izbore, koji je bio osnovni resurs DPS-a za krađu?
BULATOVIĆ: Repertoar zloupotreba i krađa je širok i u potpunosti baziran na nezakonitom korišćenju državnih resursa sa ciljem da se DPS i dalje održi na vlasti. Za DPS je svaki resurs zloupotrebe važan kao što im je i bitan svaki glas bez obzira na to kako do njega došli. Afera Snimak predstavlja krunski dokaz za moje stavove. Bez obzira na to što u našim redovima i među pristalicama postoji izvjesno razočarenje kako su se ponašali pojedinci iz EU u odnosu na izbornu krađu, ne treba zaboraviti da je i dalje aktuelan njihov zahtjev da se afera Snimak pravno i politički procesuira i dovede do kraja. Generalno posmatrajući EU ne može u svoje članstvo prihvatiti državu poput Crne Gore u kojoj ne postoji linija razdvajanja između partije na vlasti i države.

MONITOR: Koji su najeklatantniji primjeri izborne neregularnosti?
BULATOVIĆ: Očekivani stepen izlaznosti na osnovu više anketa kretao se između 68-70 procenata, a naša očekivanja su bila iznad tog procenta. Da je kojim slučajem ostvaren željeni procenat izlaznosti, ne bi postojala ni teorijska šansa da DIK i Ustavni sud fingiraju rezultate koje im je servirao Izborni štab DPS-a. Na stepen izlaznosti direktno su uticali kupovina ličnih karata, onemogućavanje 30.000 birača da ostvare svoje biračko pravo kao i neposredno uoči izbora nezakonito premještanje osvjedočenih birača opozicije sa biračkih mjesta na kojima su dosad glasali.

MONITOR: Koliko su izborne mahinacije varirale od područja do područja, od grada do grada ?
BULATOVIĆ: Svako područje i opština su specifični sa aspekta zloupotrebe državnih resursa u korist DPS-a. Takođe, nejednaki privredni i ekonomski razvoj opština je uticao i na materijalni status građana. Sve ovo uslovljava DPS da se organizuje po štabnom principu za izbore, pri čemu je baza akcije štab na biračkom mjestu čija se mreža širi dalje preko mjesne zajednice, opštine do nivoa države. Oni polaze od svakog potencijalnog birača i na osnovu toga baziraju svoju ključnu izbornu akciju ,,siguran glas”. Oštro osuđujem neregularne metode DPS-a, ali moram biti realan u konstataciji da je opoziciji kako pojedinačno tako i udruženo potreban veći stepen organizovanosti u izbornom procesu u cjelini kao i tokom izborne šutnje, a i na dan glasanja.

MONITOR: Dosta se govorilo o izbornim manipulacijama u Rožajama. Šta se tamo, zapravo, dogodilo?
BULATOVIĆ: Javnosti je poznato da je Miodrag Lekić u izbornoj noći objavio rezultate 97 odsto obrađenog biračkog tijela. Tom prilikom je naglasio da izborni štab nema podatke za Rožaje, što predstavlja tri odsto neobrađenog biračkog tijela. Naši predstavnici su govorili o izbornim mahinacijama i u Rožajama, što su potvrdili i ovlašćeni predstavnici SDP- a. Vjerujem da će sve to biti sistematizovano u pomenutoj knjizi. Pored ove strane izbora, Rožaje ima još jednu: u ovoj opštini je Vujanović osvojio 5.500 glasova manje nego vladajuće partije u oktobru 2012, a Miodrag Lekić skoro 1000 glasova više nego opozicija. Izborni bilans u Rožajama i u nekim drugim gradovima govori o dominantno negativnom odnosu većine Bošnjaka i Albanaca prema agresivnoj politici DPS-a. Smatram da udružena opozicija uprkos gorčini zbog krađe na predsjedničkim izborima mora ovo uočiti i sa posebnim senzibilitetom analizirati ovu, za mene, veoma važnu političku činjenicu.

MONITOR: Zbog čega se opozicija odlučila da jedan od zahtjeva bude ponavljanje predsjedničkih izbora?
BULATOVIĆ: Imajući u vidu izbornu krađu za prvi protestni miting su postojale dvije mogućnosti: da se Lekić inauguriše za predsjednika Crne Gore i da se na tome istraje, ili da se ponište izbori i organizuju novi. Ispostavljeni zahtjev o raspisivanju novih izbora u stvari je kompromisni predlog kojim se demonstrira demokratski kapacitet opozicije i njena spremnost da vodi politički dijalog sa partijama vlasti, ali istovremeno ovo je i demonstracija naše spremnosti da se ne može ići ispod suštine postavljenog zahtjeva.

MONITOR: Brzo ističe period u kome vlast treba da se odredi prema zahtjevima opozicije. Koji su vaši planovi u slučaju, najvjerovatnijem, negativnog odgovora?
BULATOVIĆ: Potrebno je dati šansu dijalogu. Dijalog podrazumijeva učešće i DPS- a. Ako to DPS ne želi, dijalog je moguće voditi i sa drugim partijama vlasti, ali se time smanjuje širina kojom bi bio podržan željeni politički dogovor. Zbog toga treba sačekati rasplet, uz jasnu poruku ako ne bude dijaloga i želje da se nađe rješenje, očekuje nas period radikalizacije političkih prilika u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li će biti novih protesta? Imate li u planu druge vidove demokratske borbe u cilju zaštite volje građana?
BULATOVIĆ: I dosad je bilo najava o organizovanju novih protesta. Organizuju se performansi, šire se akcije na društvenim mrežama… Najavljen je i građanski protestni marš do Cetinja na dan inauguracije, što može da bude stožer šireg protestnog okupljanja toga dana u Prijestonici. Poslanici DF-a do daljnjeg bojkotuju rad parlamenta. Dakle, već se odvijaju mnoge aktivnosti, a jedan značajan dio njih i bez učešća političkih partija.

MONITOR: SNP i Pozitivna ne podržavaju bojkot parlamenta. DF je do daljnjega napustio skupštinske klupe. Kako očuvati opoziciono zajedništvo?
BULATOVIĆ: Opoziciono jedinstvo je nužno i za njega se zalažem. Važno je da svi iskreno imamo isti cilj, i u tom slučaju lideri i vođstvo opozicije veoma lako će realizovati ono što njima pripada i što se od njih očekuje, a to je jedinstvo.

MONITOR: Da li očekujete ozbiljnije probleme u vladajućoj koaliciji, imajući u vidu stav SDP-a koji nije dao podršku Filipu Vujanoviću?
BULATOVIĆ: Ne očekujem probleme u vladajućoj koaliciji, ali ih intimno priželjkujem.

MONITOR: Da li u nekoj varijanti smatrate mogućim da SDP napusti koaliciju?
BULATOVIĆ: Bilo bi logično ako se DPS i SDP raziđu oko pitanja KAP- a da onda i raskinu koaliciju. Mislim da treba pružiti šansu Krivokapiću da demantuje da je u čvrstom zagrljaju sa Đukanovićem, čime bi istovremeno demantovao i da su njih dvojica glavni politički ortaci.

Odbrana napadnute slobode

MONITOR: Profesor Đorđe Blažić smatra da je zahtjev opozicije da Skupština poništi izbore neustavan. Da li je?
BULATOVIĆ: Mi polazimo od člana 2 stav 3 Ustava i branimo to ustavno opredjeljenje, odnosno napadnutu slobodu i jasno izraženu volju građana Crne Gore. Našim zahtjevom ne želimo inaugurisati praksu da puka parlamentarna većina može da uradi sve što poželi. Zato nudimo politički dijalog o poništenju izbora zbog izborne krađe, jer je očigledno da se Crna Gora zbog toga nalazi u političkoj i institucionalnoj krizi koja ugrožava njenu stabilnost i evropski put. Rezultat političkog dijaloga treba da bude politički sporazum sa najširom podrškom. Ovakve metode se primjenjuju samo u posebnim situacijama i krizama poput ove. Najtoplije preporučujem predsjedniku SDP-a da umjesto površne izjave koju je dao kako mi tražimo nesmjenjivost vlasti, da se malo pažljivije udubi u problem i prepozna sopstvenu odgovornost, pošto kasnije može personalno snositi sve eventualne posljedice ako ne dođe do političkog dogovora.

Šansa opozicije su pregovori sa EU

MONITOR: Međunarodna zajednica nije naklonjena opoziciji. Šta mislite – zbog čega?
BULATOVIĆ: Ja bih rekao ovako: Milo Đukanović i DPS su svojom servilnošću dobili neke benefite od pojedinih međunarodnih krugova, a posebno od uticajnih krugova NATO-a, jer DPS pokazuje spremnost da uvede Crnu Goru u taj vojni savez, čak i najobičnijom parlamentarnom većinom, za šta bi im, ako bude potrebno, pomogao i Ustavni sud. Uprkos navedenom, opozicija mora da gradi odnose sa EU, ali i Rusijom i SAD, jer bez saradnje i uvažavanja od strane međunarodnog faktora ne postaje se lako nova vlast. Naša šansa jesu pregovori vezani za poglavlja 23 i 24 kroz koje se može pokazati kriminogeni i korupcionaški karakter aktuelne vlasti, a demokratski kapacitet crnogorske opozicije.

Marko MILAČIĆ

PREDRAG BULATOVIĆ, FUNKCIONER DEMOKRATSKOG FRONTA: Priželjkujem probleme u vladajućoj koaliciji

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo