Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG BULATOVIĆ, FUNKCIONER DF: Priželjkujem probleme u vladajućoj koaliciji

Objavljeno prije

na

MONITOR: Najkonkretnije: koliko je od ukupnog broja glasova, koje je verifikovala Državna izborna komisija, predsjednički kandidat DPS-a Filip Vujanović dobio na osnovu izborne krađe?
BULATOVIĆ: Miodrag Lekić je osvojio više od 154. 000 glasova, a Filip Vujanović znatno manje od tog broja. Ovo je podatak kojim barataju ljudi iz opštinskih štabova Miodraga Lekića, što je saopštio i šef Centralnog izbornog štaba. Na osnovu svega toga konstatovano je da se radi o brutalnoj izbornoj krađi. Smatram kao obavezu svih političkih subjekata koji su podržali Miodraga Lekića i koji su formalno stali iza političkih zahtjeva nedavno održanog protesta da sve neregularnosti predsjedničkih izbora i prikupljene dokaze izborne krađe što prije sistematizuju i objave u knjizi. To je uobičajeno da se uradi u slučajevima izborne ili referendumske krađe širokih razmjera. Ta knjiga mora biti stavljena na uvid javnosti kako bi nas građani podržali još snažnije i dali novi podsticaj da istrajemo u političkoj borbi protiv nepočinstava režima. Tu knjigu bi morali proučiti i međunarodni činioci kako bi sagledali karakter aktuelne vlasti i tome prilagodili svoju politiku u odnosu na režim.

MONITOR: Imajući u vidu okončane predsjedničke izbore, koji je bio osnovni resurs DPS-a za krađu?
BULATOVIĆ: Repertoar zloupotreba i krađa je širok i u potpunosti baziran na nezakonitom korišćenju državnih resursa sa ciljem da se DPS i dalje održi na vlasti. Za DPS je svaki resurs zloupotrebe važan kao što im je i bitan svaki glas bez obzira na to kako do njega došli. Afera Snimak predstavlja krunski dokaz za moje stavove. Bez obzira na to što u našim redovima i među pristalicama postoji izvjesno razočarenje kako su se ponašali pojedinci iz EU u odnosu na izbornu krađu, ne treba zaboraviti da je i dalje aktuelan njihov zahtjev da se afera Snimak pravno i politički procesuira i dovede do kraja. Generalno posmatrajući EU ne može u svoje članstvo prihvatiti državu poput Crne Gore u kojoj ne postoji linija razdvajanja između partije na vlasti i države.

MONITOR: Koji su najeklatantniji primjeri izborne neregularnosti?
BULATOVIĆ: Očekivani stepen izlaznosti na osnovu više anketa kretao se između 68-70 procenata, a naša očekivanja su bila iznad tog procenta. Da je kojim slučajem ostvaren željeni procenat izlaznosti, ne bi postojala ni teorijska šansa da DIK i Ustavni sud fingiraju rezultate koje im je servirao Izborni štab DPS-a. Na stepen izlaznosti direktno su uticali kupovina ličnih karata, onemogućavanje 30.000 birača da ostvare svoje biračko pravo kao i neposredno uoči izbora nezakonito premještanje osvjedočenih birača opozicije sa biračkih mjesta na kojima su dosad glasali.

MONITOR: Koliko su izborne mahinacije varirale od područja do područja, od grada do grada ?
BULATOVIĆ: Svako područje i opština su specifični sa aspekta zloupotrebe državnih resursa u korist DPS-a. Takođe, nejednaki privredni i ekonomski razvoj opština je uticao i na materijalni status građana. Sve ovo uslovljava DPS da se organizuje po štabnom principu za izbore, pri čemu je baza akcije štab na biračkom mjestu čija se mreža širi dalje preko mjesne zajednice, opštine do nivoa države. Oni polaze od svakog potencijalnog birača i na osnovu toga baziraju svoju ključnu izbornu akciju ,,siguran glas”. Oštro osuđujem neregularne metode DPS-a, ali moram biti realan u konstataciji da je opoziciji kako pojedinačno tako i udruženo potreban veći stepen organizovanosti u izbornom procesu u cjelini kao i tokom izborne šutnje, a i na dan glasanja.

MONITOR: Dosta se govorilo o izbornim manipulacijama u Rožajama. Šta se tamo, zapravo, dogodilo?
BULATOVIĆ: Javnosti je poznato da je Miodrag Lekić u izbornoj noći objavio rezultate 97 odsto obrađenog biračkog tijela. Tom prilikom je naglasio da izborni štab nema podatke za Rožaje, što predstavlja tri odsto neobrađenog biračkog tijela. Naši predstavnici su govorili o izbornim mahinacijama i u Rožajama, što su potvrdili i ovlašćeni predstavnici SDP- a. Vjerujem da će sve to biti sistematizovano u pomenutoj knjizi. Pored ove strane izbora, Rožaje ima još jednu: u ovoj opštini je Vujanović osvojio 5.500 glasova manje nego vladajuće partije u oktobru 2012, a Miodrag Lekić skoro 1000 glasova više nego opozicija. Izborni bilans u Rožajama i u nekim drugim gradovima govori o dominantno negativnom odnosu većine Bošnjaka i Albanaca prema agresivnoj politici DPS-a. Smatram da udružena opozicija uprkos gorčini zbog krađe na predsjedničkim izborima mora ovo uočiti i sa posebnim senzibilitetom analizirati ovu, za mene, veoma važnu političku činjenicu.

MONITOR: Zbog čega se opozicija odlučila da jedan od zahtjeva bude ponavljanje predsjedničkih izbora?
BULATOVIĆ: Imajući u vidu izbornu krađu za prvi protestni miting su postojale dvije mogućnosti: da se Lekić inauguriše za predsjednika Crne Gore i da se na tome istraje, ili da se ponište izbori i organizuju novi. Ispostavljeni zahtjev o raspisivanju novih izbora u stvari je kompromisni predlog kojim se demonstrira demokratski kapacitet opozicije i njena spremnost da vodi politički dijalog sa partijama vlasti, ali istovremeno ovo je i demonstracija naše spremnosti da se ne može ići ispod suštine postavljenog zahtjeva.

MONITOR: Brzo ističe period u kome vlast treba da se odredi prema zahtjevima opozicije. Koji su vaši planovi u slučaju, najvjerovatnijem, negativnog odgovora?
BULATOVIĆ: Potrebno je dati šansu dijalogu. Dijalog podrazumijeva učešće i DPS- a. Ako to DPS ne želi, dijalog je moguće voditi i sa drugim partijama vlasti, ali se time smanjuje širina kojom bi bio podržan željeni politički dogovor. Zbog toga treba sačekati rasplet, uz jasnu poruku ako ne bude dijaloga i želje da se nađe rješenje, očekuje nas period radikalizacije političkih prilika u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li će biti novih protesta? Imate li u planu druge vidove demokratske borbe u cilju zaštite volje građana?
BULATOVIĆ: I dosad je bilo najava o organizovanju novih protesta. Organizuju se performansi, šire se akcije na društvenim mrežama… Najavljen je i građanski protestni marš do Cetinja na dan inauguracije, što može da bude stožer šireg protestnog okupljanja toga dana u Prijestonici. Poslanici DF-a do daljnjeg bojkotuju rad parlamenta. Dakle, već se odvijaju mnoge aktivnosti, a jedan značajan dio njih i bez učešća političkih partija.

MONITOR: SNP i Pozitivna ne podržavaju bojkot parlamenta. DF je do daljnjega napustio skupštinske klupe. Kako očuvati opoziciono zajedništvo?
BULATOVIĆ: Opoziciono jedinstvo je nužno i za njega se zalažem. Važno je da svi iskreno imamo isti cilj, i u tom slučaju lideri i vođstvo opozicije veoma lako će realizovati ono što njima pripada i što se od njih očekuje, a to je jedinstvo.

MONITOR: Da li očekujete ozbiljnije probleme u vladajućoj koaliciji, imajući u vidu stav SDP-a koji nije dao podršku Filipu Vujanoviću?
BULATOVIĆ: Ne očekujem probleme u vladajućoj koaliciji, ali ih intimno priželjkujem.

MONITOR: Da li u nekoj varijanti smatrate mogućim da SDP napusti koaliciju?
BULATOVIĆ: Bilo bi logično ako se DPS i SDP raziđu oko pitanja KAP- a da onda i raskinu koaliciju. Mislim da treba pružiti šansu Krivokapiću da demantuje da je u čvrstom zagrljaju sa Đukanovićem, čime bi istovremeno demantovao i da su njih dvojica glavni politički ortaci.

Odbrana napadnute slobode

MONITOR: Profesor Đorđe Blažić smatra da je zahtjev opozicije da Skupština poništi izbore neustavan. Da li je?
BULATOVIĆ: Mi polazimo od člana 2 stav 3 Ustava i branimo to ustavno opredjeljenje, odnosno napadnutu slobodu i jasno izraženu volju građana Crne Gore. Našim zahtjevom ne želimo inaugurisati praksu da puka parlamentarna većina može da uradi sve što poželi. Zato nudimo politički dijalog o poništenju izbora zbog izborne krađe, jer je očigledno da se Crna Gora zbog toga nalazi u političkoj i institucionalnoj krizi koja ugrožava njenu stabilnost i evropski put. Rezultat političkog dijaloga treba da bude politički sporazum sa najširom podrškom. Ovakve metode se primjenjuju samo u posebnim situacijama i krizama poput ove. Najtoplije preporučujem predsjedniku SDP-a da umjesto površne izjave koju je dao kako mi tražimo nesmjenjivost vlasti, da se malo pažljivije udubi u problem i prepozna sopstvenu odgovornost, pošto kasnije može personalno snositi sve eventualne posljedice ako ne dođe do političkog dogovora.

Šansa opozicije su pregovori sa EU

MONITOR: Međunarodna zajednica nije naklonjena opoziciji. Šta mislite – zbog čega?
BULATOVIĆ: Ja bih rekao ovako: Milo Đukanović i DPS su svojom servilnošću dobili neke benefite od pojedinih međunarodnih krugova, a posebno od uticajnih krugova NATO-a, jer DPS pokazuje spremnost da uvede Crnu Goru u taj vojni savez, čak i najobičnijom parlamentarnom većinom, za šta bi im, ako bude potrebno, pomogao i Ustavni sud. Uprkos navedenom, opozicija mora da gradi odnose sa EU, ali i Rusijom i SAD, jer bez saradnje i uvažavanja od strane međunarodnog faktora ne postaje se lako nova vlast. Naša šansa jesu pregovori vezani za poglavlja 23 i 24 kroz koje se može pokazati kriminogeni i korupcionaški karakter aktuelne vlasti, a demokratski kapacitet crnogorske opozicije.

Marko MILAČIĆ

PREDRAG BULATOVIĆ, FUNKCIONER DEMOKRATSKOG FRONTA: Priželjkujem probleme u vladajućoj koaliciji

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo