Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA POPOV: Prijeti novo banalno zlo

Objavljeno prije

na

   Jedna od najuglednijih publikacija u ovom dijelu Evrope koja je objavila i jedinstvenu studiju Srpska strana rata, a koju je priredio dr Nebojša Popov, beogradska Republika, pod velikim je pritiskom.U ovoj „policijskoj paski” u njenim providnim iako javno prikrivenim motivima, krije se „čvor” drame ne samo srpskog društva i države.

 

MONITOR: Ko profitira u ovoj istrazi protiv Republike i Jugoremedije?
POPOV: To nije istraga. Istraga mora imati zakonski osnov, nekakav dokument na osnovu čega policija upada u redakciju, na osnovu čega mene poziva na informativni razgovor, na osnovu čega maltretira zaposlene u zadruzi koja izdaje Republiku. To je sve protivzakonito. O tome ne želim da pričam u nekim informativnim razgovorima, jer ja sam službenik javnosti, bavim se javnom rečju i odgovoran sam pred javnošću, zakonom i nikom više.

MONITOR: Dakle radi se o protivpravnom progonu?
POPOV: Zovite, kako hoćete.

MONITOR: Vi ste u Republici tražili rješenja, odgovore i za neke druge privatizacije?
POPOV: Kad je Republika pokrenuta 1989, osnovno načelno uređivačke politike bilo je nenasilno rešavanje sporova i pokušaj da se SFRJ preobrazi kroz izbore za ustavotvornu skupštinu i donošenje novog ustava. S tog stanovišta smo bili protiv onih koji su vodili ratove, dakle primenjivali nasilje u velikim razmerama, a naročito bili protivnici etničkog čišćenja kojim su mnogi ljudi proglašeni suvišnim, ubijani, proterivani ili primorani da beže. Potom smo se bavili nasilnim ili sumnjivim radnjama moćnika, kao što je recimo opštinska vlast Velje Ilića u Čačku koja je odlučila da napravi smetlište na najplodnijim njivama tog kraja… Vlast koja se poziva na svetu srpsku zemlju koja treba da se brani do poslednje kapi krvi, upravo na toj zemlji je htela da pravi smetlište.

MONITOR: Ilić je javno pokazao da ste mu se time zamjerili?
POPOV: Pa dobro. Zatim smo ispitivali sudbinu jednog od giganata ranije industrije Ivo Lola Ribar iz Železnika. Pratili smo privatizaciju Keramike iz Kanjiže, Bukulje iz Aranđelovca, pa smo se nešto više bavili sistematskim istraživanjima zbivanja u Jugoremediji…Važno je da su nadležni sudovi dali za pravo ovima koji su pružali otpor- radnicima i akcionarima. Najuspešniji su bili radnici Jugoremedije, koji su nakon sudske presude uspeli da se vrate u preduzeće, da sačuvaju akcije, da obave zamašnu rekonstrukciju firme da bi poslovala po svetskim standardima čime su uvećali njenu vrednost. Sada se ponovo okomljuju otimači da očerupaju tu firmu. Pokrenuli su istragu protiv ljudi u Jugoremediji, a onda smo time obuhvećeni, kao kolateralci, i mi iz Republike koji smo o tome pisali, navodno, zbog sumnjivih oglasa koje smo objavljivali.

Naravno, nastavili smo da u Republici objavljujemo istraživanja o najnovijim događajima u koje spada Telekom. Ustanovili smo da ne postoji dokument odluke o prodaji Telekoma, a mesecima se priča kako će se, na dobrobit nacije, potrošiti novac od prodaje Telekoma. Možda je jedan od motiva napada, upravo to da se spreči kritička rasprava o dominantnom modelu privatizacije, o njegovim posledicama i traganje za efikasnijim i pravednijim načinom preobražaja privrede, društva i države.

MONITOR: Poznato je da ste više puta odbili da objavite reklame firmi koje su ih nudile Republici a koje su, prema istraživanjima, nazakonito privatizovane, kao što je to bilo sa ponudom US-steel.
POPOV: Iako se ljudi nerado odriču prihoda od reklamiranja, mi smo se tog prihoda odrekli. Po nalazu Saveta za borbu protiv korupcije, to je jedan od prvih krupnijih slučajeva korupcije u procesu privatizacije. Mi smo te nalaze objavljivali i to nas je obavezalo.

MONITOR: Veći dio stranaka na vlasti sprema se da uskoro obilježi desetu godišnjici pada režima Slobodana Miloševića. To nije bila tek smjena vlasti već i zalog budućih reformi?
POPOV: U tom pogledu smo ostali pri istom načelu kao kada se radilo o SFRJ: neophodan je pouzdan ustavni okvir kao temelj promena u privredi, društvu i državi. To nismo postigli sa Jugoslavijom, ali smo 2000. poverovali, zahvaljujući snažnom pokretu građana, da će obećanje opozicije biti ispunjeno. Mnogi ljudi su poverovali ugovoru kojim se opozicija obavezala da će jedan od njenih prvih poteza na vlasti biti raspisivanje izbora za ustavotvornu skupštinu i donošenje novog ustava. To nisu godinama uradili, da bi preko noći, na krajnje neuobičajen način, usvojili „kosovski” ustav. Ključno je po tom tekstu i po ideologiji koja je prevladala-boriti se za Kosovo kao deo Srbije, sve ostalo nije važno. Ne poričem, naprotiv, smatram da je Kosovo izuzetno složen problem i da se treba na ozbiljan način njime baviti ali to ne znači da sve ostalo treba zapustiti. Obećanja nisu ostvarena, a šta će vlast uraditi i šta će uraditi oni koji su zamišljali da će dospeti do ustavne demokratije, to ćemo videti.

MONITOR: Način privatizacije o kojem govorite, čini se da je svuda u regionu, sprega onih koji vrše vlast i tajkuna.
POPOV: Profesor Aleksandar Molnar razlikuje revolucije koje su se završile ustavnom konstitucijom države – kao holandska, engleska, francuska i američka revolucija, a na drugoj strani su revolucije koje se nisu završile konstitucionalnim uspostavljanjem ustavnog poretka- to su fašistička, nacistička, staljinistička i neke populističke revolucije na tlu bivše Jugoslavije koje prolaze periodično kroz tzv. rotacione revolucije. Uvek se iznova silom rešava ko će koga da gurne sa vlasti i ko će da otme vlast. Tu počinje druga tema: kako se preuređuju odnosi između onih koji odlaze i onih koji uzimaju pozicije, kako se oni obračunavaju? To se događa. Najupečatljiviji je primer Karić, jedna od najkrupnijih figura među kontroverznim biznismenima iz vremena razaranja Jugoslavije. Najavljuje se da će mu biti oduzeto oko 80 kuća i stanova, desetine automobila. To bi se moglo nazvati „prekrađom kradene imovine”. Ključno je pitanje –da li će u Srbiji biti potenciran tok krađe i prekrađe ili će krenuti javna rasprava o racionalnom načinu preobražaja privrede i društva..

MONITOR: Postoje ogromni interesi koji su već djelimično realizovani, mada ne možemo da sagledamo dokle oni mogu ići.
POPOV: Pokrećete pitanje razmere moći onih koji su u tranziciji stekli bogatstvo.To je krupan fenomen karakterističan za rotacione revolucije kada se naglo smenjuju vrhovi hijerarhija u privredi, društvu i u državi. To je i fenomen čestih ratova kada je u određenim regionima ratna privreda- pljačka, ratni plen – najrazvijeniji oblik privrede. Kad povežete ratni plen i plen kroz mutnu privatizaciju, dobijate koncentraciju moći i bogatstva što je teško braniti legitimnim i legalnim sredstvima. Na koji način se to ipak brani? Falsifikovanjem istorije, ignorisanjem sprege zločina i pljačke i ratne i privatizacione, i forsiranjem psihologije potrošačkog društva kao masovne psihologije.

MONITOR: Gdje vidite partnere za razgovor o preispitivanju srpske političke, pravne i privredne tranzicije?
POPOV: Ova zemlja, uprkos svemu kroz šta je prošla u poslednjih 20 godina, nije propala. Ti koji su radom stvarali bogatstvo koje se pretače u druge ruke, i koji stvaraju značajne vrijednosti, itekako su merodavni da procene na koji način se može društvo razvijati. Jugoremedija je primer kako se može raditi i projektovati budućnost firme i lokalne zajednice, privrede i društva.

MONITOR: Tu je pokazana snaga, kvalitet je postao jasan.
POPOV: Jeste, kvalitet i izvesna snaga koju bi hteli da slome. I naravno da zaplaše ljude da ne krenu tim smerom.

MONITOR: I mediji su u vlasničkoj transformaciji. Uočljivo je da se mali broj medija bavi temama o kojima smo razgovarali. Novinari i mediji koji to rade su mete raznovrsnih napada.
POPOV: Brankica Stanković je onima koji joj izražavaju solidarnost rekla da bi joj najveća pomoć bila da svako u medijima ozbiljno radi svoj posao. Rekao bih da nije glavni problem dosadašnji tok privatizacije medija, već će to biti budući tokovi privatizacije.. Srešćemo se sa istim fenomenima kao i u privredi. Neko može vešto, nasilno, brutalno da zgrabi imovinu i moć i da od ničega postane medijski baron. Kao što su drugi, poput Karića i Miškovića, postajali baroni divljeg kapitalizma. Ključno je pitanje: da li novinari i mediji jesu deo aparata vlasti i ideološkog aparata ili su u funkciji javnosti? Oni koji prihvataju javnost i definišu životni poziv u tom okviru, mogu pridoneti racionalnom raspletu najsloženijih kriza pa i naše.

MONITOR: Koliko je prijetnja puzajućeg totalitarizma velika?
POPOV: Sa ideologijom o suvišnim ljudima ide i ideja o diktaturi da bi se sačuvalo neko etničko, krvno, rasno jezgro. To je oblik novog totalitarizma. To se događa i u stabilnim demokratijama. Desnica biva sve moćnija i orijentacije ka redukovanju ljudskih prava i slobode su evidentne. Mnoga su pitanja otvorena, a odgovora još nema. Treba o njima razgovarati pre nego što se dogodi neko novo banalno zlo većih razmera od onih koja su već na delu.

To je problem koji u svetu privlači veliku pažnju na koji godinama ukazuju neke struje onoga što se naziva alterglobalizam. Ne antiglobalizam već alterglobalizam. Svi oni intelektualci i obični ljudi koji smatraju da realno stanje ipak ima alternativu ali ona nije artikulisana. Eto izazova da bude artikulisana i primenjena. Ne kao puki utopizam koji nema veze sa realnošću nego na osnovu impulsa ka slobodi, demokratiji, autonomnoj javnosti.

Nevolje i inspiracija

MONITOR: Mediji u ex-yu državama imaju gotovo iste probleme: u Hrvatskoj je ugašen Feral, u CG tri medija duguju po presudama oko 13 miliona eura.
POPOV: Gašenje Ferala je ogromna kulturna šteta ne samo za Split i Hrvatsku. Slično preti i Peščaniku, jednoj maltene kultnoj emisiji i časopisu u Srbiji. Nagovestili su svoj nestanak, i neki drugi mediji. No ipak ono što i dalje postoji kritičko i vizionarsko, upravo u ovim dramatičnim zbivanjima krajnje problematične privatizacije i zloupotrebe vlasti i moći, vidi izazov da reaguje.

 

Suvišni ljudi

MONITOR: Često ste se posljednjih godina pozivali na Hanu Arent, na njenu temu „suvišnih ljudi”.
POPOV: Pozivao sam se na „banalno zlo” kod Hane Arent što ona smatra da je suštinski fenomen, otkriven na suđenju Adolfu Ajhmanu. Nije on nikakav agent „radikalnog zla” kako se to nekad pisalo i govorilo, nego je bio u funkciji mehanizma banalnog zla koji je prosto uništavao one koji su smatrani „suvišnim ljudima”. To mi se čini primerenim za razmišljanje o novom banalnom zlu koje se može zapaziti u ovom razdoblju globalnog vladanja ideologije neoliberalizma gde su mnogi ljudi u mnogim delovima sveta prosto postali „suvišni ljudi”. Oni nisu trpani u logore za likvidaciju već prepuštani onome što tretiraju kao tržišne zakone pa niko nije odgovoran ako neko zato što nema zaposlenje i prihod, umre.

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo