Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA POPOV: Prijeti novo banalno zlo

Objavljeno prije

na

   Jedna od najuglednijih publikacija u ovom dijelu Evrope koja je objavila i jedinstvenu studiju Srpska strana rata, a koju je priredio dr Nebojša Popov, beogradska Republika, pod velikim je pritiskom.U ovoj „policijskoj paski” u njenim providnim iako javno prikrivenim motivima, krije se „čvor” drame ne samo srpskog društva i države.

 

MONITOR: Ko profitira u ovoj istrazi protiv Republike i Jugoremedije?
POPOV: To nije istraga. Istraga mora imati zakonski osnov, nekakav dokument na osnovu čega policija upada u redakciju, na osnovu čega mene poziva na informativni razgovor, na osnovu čega maltretira zaposlene u zadruzi koja izdaje Republiku. To je sve protivzakonito. O tome ne želim da pričam u nekim informativnim razgovorima, jer ja sam službenik javnosti, bavim se javnom rečju i odgovoran sam pred javnošću, zakonom i nikom više.

MONITOR: Dakle radi se o protivpravnom progonu?
POPOV: Zovite, kako hoćete.

MONITOR: Vi ste u Republici tražili rješenja, odgovore i za neke druge privatizacije?
POPOV: Kad je Republika pokrenuta 1989, osnovno načelno uređivačke politike bilo je nenasilno rešavanje sporova i pokušaj da se SFRJ preobrazi kroz izbore za ustavotvornu skupštinu i donošenje novog ustava. S tog stanovišta smo bili protiv onih koji su vodili ratove, dakle primenjivali nasilje u velikim razmerama, a naročito bili protivnici etničkog čišćenja kojim su mnogi ljudi proglašeni suvišnim, ubijani, proterivani ili primorani da beže. Potom smo se bavili nasilnim ili sumnjivim radnjama moćnika, kao što je recimo opštinska vlast Velje Ilića u Čačku koja je odlučila da napravi smetlište na najplodnijim njivama tog kraja… Vlast koja se poziva na svetu srpsku zemlju koja treba da se brani do poslednje kapi krvi, upravo na toj zemlji je htela da pravi smetlište.

MONITOR: Ilić je javno pokazao da ste mu se time zamjerili?
POPOV: Pa dobro. Zatim smo ispitivali sudbinu jednog od giganata ranije industrije Ivo Lola Ribar iz Železnika. Pratili smo privatizaciju Keramike iz Kanjiže, Bukulje iz Aranđelovca, pa smo se nešto više bavili sistematskim istraživanjima zbivanja u Jugoremediji…Važno je da su nadležni sudovi dali za pravo ovima koji su pružali otpor- radnicima i akcionarima. Najuspešniji su bili radnici Jugoremedije, koji su nakon sudske presude uspeli da se vrate u preduzeće, da sačuvaju akcije, da obave zamašnu rekonstrukciju firme da bi poslovala po svetskim standardima čime su uvećali njenu vrednost. Sada se ponovo okomljuju otimači da očerupaju tu firmu. Pokrenuli su istragu protiv ljudi u Jugoremediji, a onda smo time obuhvećeni, kao kolateralci, i mi iz Republike koji smo o tome pisali, navodno, zbog sumnjivih oglasa koje smo objavljivali.

Naravno, nastavili smo da u Republici objavljujemo istraživanja o najnovijim događajima u koje spada Telekom. Ustanovili smo da ne postoji dokument odluke o prodaji Telekoma, a mesecima se priča kako će se, na dobrobit nacije, potrošiti novac od prodaje Telekoma. Možda je jedan od motiva napada, upravo to da se spreči kritička rasprava o dominantnom modelu privatizacije, o njegovim posledicama i traganje za efikasnijim i pravednijim načinom preobražaja privrede, društva i države.

MONITOR: Poznato je da ste više puta odbili da objavite reklame firmi koje su ih nudile Republici a koje su, prema istraživanjima, nazakonito privatizovane, kao što je to bilo sa ponudom US-steel.
POPOV: Iako se ljudi nerado odriču prihoda od reklamiranja, mi smo se tog prihoda odrekli. Po nalazu Saveta za borbu protiv korupcije, to je jedan od prvih krupnijih slučajeva korupcije u procesu privatizacije. Mi smo te nalaze objavljivali i to nas je obavezalo.

MONITOR: Veći dio stranaka na vlasti sprema se da uskoro obilježi desetu godišnjici pada režima Slobodana Miloševića. To nije bila tek smjena vlasti već i zalog budućih reformi?
POPOV: U tom pogledu smo ostali pri istom načelu kao kada se radilo o SFRJ: neophodan je pouzdan ustavni okvir kao temelj promena u privredi, društvu i državi. To nismo postigli sa Jugoslavijom, ali smo 2000. poverovali, zahvaljujući snažnom pokretu građana, da će obećanje opozicije biti ispunjeno. Mnogi ljudi su poverovali ugovoru kojim se opozicija obavezala da će jedan od njenih prvih poteza na vlasti biti raspisivanje izbora za ustavotvornu skupštinu i donošenje novog ustava. To nisu godinama uradili, da bi preko noći, na krajnje neuobičajen način, usvojili „kosovski” ustav. Ključno je po tom tekstu i po ideologiji koja je prevladala-boriti se za Kosovo kao deo Srbije, sve ostalo nije važno. Ne poričem, naprotiv, smatram da je Kosovo izuzetno složen problem i da se treba na ozbiljan način njime baviti ali to ne znači da sve ostalo treba zapustiti. Obećanja nisu ostvarena, a šta će vlast uraditi i šta će uraditi oni koji su zamišljali da će dospeti do ustavne demokratije, to ćemo videti.

MONITOR: Način privatizacije o kojem govorite, čini se da je svuda u regionu, sprega onih koji vrše vlast i tajkuna.
POPOV: Profesor Aleksandar Molnar razlikuje revolucije koje su se završile ustavnom konstitucijom države – kao holandska, engleska, francuska i američka revolucija, a na drugoj strani su revolucije koje se nisu završile konstitucionalnim uspostavljanjem ustavnog poretka- to su fašistička, nacistička, staljinistička i neke populističke revolucije na tlu bivše Jugoslavije koje prolaze periodično kroz tzv. rotacione revolucije. Uvek se iznova silom rešava ko će koga da gurne sa vlasti i ko će da otme vlast. Tu počinje druga tema: kako se preuređuju odnosi između onih koji odlaze i onih koji uzimaju pozicije, kako se oni obračunavaju? To se događa. Najupečatljiviji je primer Karić, jedna od najkrupnijih figura među kontroverznim biznismenima iz vremena razaranja Jugoslavije. Najavljuje se da će mu biti oduzeto oko 80 kuća i stanova, desetine automobila. To bi se moglo nazvati „prekrađom kradene imovine”. Ključno je pitanje –da li će u Srbiji biti potenciran tok krađe i prekrađe ili će krenuti javna rasprava o racionalnom načinu preobražaja privrede i društva..

MONITOR: Postoje ogromni interesi koji su već djelimično realizovani, mada ne možemo da sagledamo dokle oni mogu ići.
POPOV: Pokrećete pitanje razmere moći onih koji su u tranziciji stekli bogatstvo.To je krupan fenomen karakterističan za rotacione revolucije kada se naglo smenjuju vrhovi hijerarhija u privredi, društvu i u državi. To je i fenomen čestih ratova kada je u određenim regionima ratna privreda- pljačka, ratni plen – najrazvijeniji oblik privrede. Kad povežete ratni plen i plen kroz mutnu privatizaciju, dobijate koncentraciju moći i bogatstva što je teško braniti legitimnim i legalnim sredstvima. Na koji način se to ipak brani? Falsifikovanjem istorije, ignorisanjem sprege zločina i pljačke i ratne i privatizacione, i forsiranjem psihologije potrošačkog društva kao masovne psihologije.

MONITOR: Gdje vidite partnere za razgovor o preispitivanju srpske političke, pravne i privredne tranzicije?
POPOV: Ova zemlja, uprkos svemu kroz šta je prošla u poslednjih 20 godina, nije propala. Ti koji su radom stvarali bogatstvo koje se pretače u druge ruke, i koji stvaraju značajne vrijednosti, itekako su merodavni da procene na koji način se može društvo razvijati. Jugoremedija je primer kako se može raditi i projektovati budućnost firme i lokalne zajednice, privrede i društva.

MONITOR: Tu je pokazana snaga, kvalitet je postao jasan.
POPOV: Jeste, kvalitet i izvesna snaga koju bi hteli da slome. I naravno da zaplaše ljude da ne krenu tim smerom.

MONITOR: I mediji su u vlasničkoj transformaciji. Uočljivo je da se mali broj medija bavi temama o kojima smo razgovarali. Novinari i mediji koji to rade su mete raznovrsnih napada.
POPOV: Brankica Stanković je onima koji joj izražavaju solidarnost rekla da bi joj najveća pomoć bila da svako u medijima ozbiljno radi svoj posao. Rekao bih da nije glavni problem dosadašnji tok privatizacije medija, već će to biti budući tokovi privatizacije.. Srešćemo se sa istim fenomenima kao i u privredi. Neko može vešto, nasilno, brutalno da zgrabi imovinu i moć i da od ničega postane medijski baron. Kao što su drugi, poput Karića i Miškovića, postajali baroni divljeg kapitalizma. Ključno je pitanje: da li novinari i mediji jesu deo aparata vlasti i ideološkog aparata ili su u funkciji javnosti? Oni koji prihvataju javnost i definišu životni poziv u tom okviru, mogu pridoneti racionalnom raspletu najsloženijih kriza pa i naše.

MONITOR: Koliko je prijetnja puzajućeg totalitarizma velika?
POPOV: Sa ideologijom o suvišnim ljudima ide i ideja o diktaturi da bi se sačuvalo neko etničko, krvno, rasno jezgro. To je oblik novog totalitarizma. To se događa i u stabilnim demokratijama. Desnica biva sve moćnija i orijentacije ka redukovanju ljudskih prava i slobode su evidentne. Mnoga su pitanja otvorena, a odgovora još nema. Treba o njima razgovarati pre nego što se dogodi neko novo banalno zlo većih razmera od onih koja su već na delu.

To je problem koji u svetu privlači veliku pažnju na koji godinama ukazuju neke struje onoga što se naziva alterglobalizam. Ne antiglobalizam već alterglobalizam. Svi oni intelektualci i obični ljudi koji smatraju da realno stanje ipak ima alternativu ali ona nije artikulisana. Eto izazova da bude artikulisana i primenjena. Ne kao puki utopizam koji nema veze sa realnošću nego na osnovu impulsa ka slobodi, demokratiji, autonomnoj javnosti.

Nevolje i inspiracija

MONITOR: Mediji u ex-yu državama imaju gotovo iste probleme: u Hrvatskoj je ugašen Feral, u CG tri medija duguju po presudama oko 13 miliona eura.
POPOV: Gašenje Ferala je ogromna kulturna šteta ne samo za Split i Hrvatsku. Slično preti i Peščaniku, jednoj maltene kultnoj emisiji i časopisu u Srbiji. Nagovestili su svoj nestanak, i neki drugi mediji. No ipak ono što i dalje postoji kritičko i vizionarsko, upravo u ovim dramatičnim zbivanjima krajnje problematične privatizacije i zloupotrebe vlasti i moći, vidi izazov da reaguje.

 

Suvišni ljudi

MONITOR: Često ste se posljednjih godina pozivali na Hanu Arent, na njenu temu „suvišnih ljudi”.
POPOV: Pozivao sam se na „banalno zlo” kod Hane Arent što ona smatra da je suštinski fenomen, otkriven na suđenju Adolfu Ajhmanu. Nije on nikakav agent „radikalnog zla” kako se to nekad pisalo i govorilo, nego je bio u funkciji mehanizma banalnog zla koji je prosto uništavao one koji su smatrani „suvišnim ljudima”. To mi se čini primerenim za razmišljanje o novom banalnom zlu koje se može zapaziti u ovom razdoblju globalnog vladanja ideologije neoliberalizma gde su mnogi ljudi u mnogim delovima sveta prosto postali „suvišni ljudi”. Oni nisu trpani u logore za likvidaciju već prepuštani onome što tretiraju kao tržišne zakone pa niko nije odgovoran ako neko zato što nema zaposlenje i prihod, umre.

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo