Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prirodna katastrofa

Objavljeno prije

na

Velika Albanija, skliznula je u prošlost, nažalost njeno mjesto nije ostalo upražnjeno. Naslijedila ju je „prirodna Albanija”. Slična je, samo veća. Ovoga ljeta ideja Koča Danaja, direktora Instituta za regionalne prognoze iz Tirane, postala je izuzetno zanimljiva i za javnost u Crnoj Gori.

Danaj je doktor političkih nauka, u biografiji mu je zapisano da je 1999. bio glavni politički savjetnik u kabinetu šefa albanske Socijalističke partije Fatos Nanoa. Od septembra 2000. do februara 2002. godine radio je kao politički savjetnik premijera Iljira Mete, sljedeće dvije godine savjetovao je narednog premijera Pandeli Majka. Jedni ga vide kao ozbiljnu, drugi kao marginalnu političku figuru.

Agencija Albaniapress najavila je početkom 2011. objavljivanje Platforme prirodne Albanije. Prema Danajevom objašnjenju, pravo vrijeme za priču o prirodnoj Albaniji nastupilo je zato što je albansko pitanje uspjelo da se probije iz folklornih ramova, izašlo iz arhive velikih sila i postalo real politika. ,,Albanska liga u Prizrenu je u suštini ostala nezavršen posao. Ustanak Albanaca u 1911-1912. je nedovršen. Nezavisnost Albanije je priznata i kao takav realizovana, samo u jednom dijelu albanske teritorije. Ostali djelovi albanskog prostora su ostali, ili su pripojeni drugim susjednim državama.”

Danaj naglašava da su, iako su Albanci 28. novembar 1912. slavili kao Dan nezavisnosti, administrativne granice te države zapravo definisane na ambasadorskoj konferenciji u Londonu jula 1913 . koja je ,,razbila tlo Albanije u pet djelova”. Albanci, kako kaže, žive u dvije i po države – Albaniji, Kosovu, Makedoniji i u obliku nacionalnih manjina u Crnoj Gori i Srbiji.

Kao instrumente za ostvarenje prirodne Albanije Danaj navodi dijalog i demokratske rasprave. ,,Platforma daje prioritet debati, dijalogu, poštovanju suštine demokratije, odnosno ljudi na samoopredjeljenje i narodni referendum, posebno”.

I ko bi htio, teško može da zaboravi kuda u balkanskoj verziji vode narodni referendumi o samoopredjeljenju. Direktno u krvoproliće.

Prema mišljenu upućenih, osim na Kosovu, gdje ideju o ujedinjenju Albanije i Kosova zastupa pokret Samoopredjeljenje Aljbina Kurtija, ostali relevantni albanski subjekti u regionu, kao i u samoj Albaniji, nemaju u programima koncept stvaranja ni velike, ni prirodne Albanije. Ipak, tokom prošlogodišnje proslave stogodišnjice nezavisnosti Albanije, albanski prvaci su žalili što Albanci ne žive u jednoj državi na Balkanu. „Ovo je realnost. Ali, mnogo bi bolje živjeli u jednoj jedinoj državi unutar evropske porodice”, kazao je kosovski premijer Hašim Tači.

Adem Demaći, aktivista poznat kao simbol otpora na Kosovu govorio je o nepravednoj podijeli Albanaca: ,,Uz Božju pomoć, i našom borbom i otporom, došli smo do ove situacije danas, da bez naše želje imamo dvije države, ali opet, bolje dvije nego pola. Mi smo dvije albanske zemlje, i pjevamo dvije himne, ovo je paradoks koji ne postoji u svijetu, ali mi smo paradoksalan narod. Mi postižemo čuda koja niko ne može da predvidi”. Demaći je nedavno imenovan za političkog savjetnika za region novog albanskog premijera Edija Rame.

Krajem avgusta njemački dnevnik Zidojče Cajtung prenio je vijest o tome da Albanci pokreću ,,masovnu peticiju” za zajedničku državu. Kako su javili mediji u regionu na pres-konferenciji održanoj u Minhenu, filozof Kočo Danaj je kazao da očekuje preko milion potpisa podrške peticiji za ujedinjenje svih Albanaca u jednu državu. Najavio je da će rezultate peticije saopštiti u Minhenu 28. novembra, na Dan albanske zastave.

Danaj je u intervjuu za njemačku agenciju DPA kazao da svi Albanci treba da žive u jednoj državi, prenio je Dan. Ako ne bude formirana Prirodna Albanija, kako je rekao, biće novog rata na Balkanskom poluostrvu.

Buru u Crnoj Gori Danajeva inicijativa je izazvala nakon što je predsjednik Građanske inicijative Vaselj Siništaj izjavio da bi tu peticiju potpisao. Ostali političari koji zastupaju Albance kazali su kako su više zainteresovani da Albanci žive zajedno u ujedinjenoj Evropi.

Nekoliko sagovornika Monitora istaklo je da priča o Prirodnoj Albaniju znači samo još jednu zloupotrebu u režiji vlasti koja pokušava da homogenizuje crnogorsko biračko tijelo i preusmjeri pažnju javnosti sa neriješenog pitanja opštine Tuzi uoči lokalnih izbora u Podgorici.

Dževdet Pepić, dugogodišnji novinar, slaže se da je čitava priča malo napumpana. „Smatram da je ovo daleko od realnosti. Protiv sam svih ‘prirodnih’ država jer to praktično ne postoji. Mislim da Albanci u Crnoj Gori i svijetu imaju više prioritetnih problema, prije svega težak ekonomski položaj. Pokretanje ovakvog pitanja pogoduje rađanju raznih nacionalističkih ideja i dobra je tema za skretanje pažnje sa problema koji muče građane jugoistoka Evrope.”

Pepić naglašava da je isključivo zastupanje pojedinih naroda kroz nacionalne partije kontraproduktivno. „Pogledajmo samo odnos vlasti prema nacionalnim partijama kojih kod albanskog naroda ima nekoliko i koje se prosto utrkuju da se dodvore režimu u Crnoj Gori.” On smatra da bi Albanci i ostali u Crnoj Gori trebali da porade na tome da više ne budu potpora ove vladajuće strukture već da u pravom smislu te riječi budu ravnopravni partneri.

Pepić zaključuje kako je „puno pametnije da Albanci, ma sa koje strane granice bili, bolje sarađuju i da se granice više ne diraju jer svi dobro znamo šta prekrajanje granica na Balkanu donosi”.

Prema procjenama Monitorovih sagovornika Danajeva inicijativa možda će imati određenu podršku dijaspore, ali će ona izostati u samoj Albaniji – „ Albancima u Albaniji je dosta previranja”.

Iako priča o prirodnoj ili nekoj sličnoj Albaniji može biti i biva lako zloupotrijebljena, nije riječ o šupljoj priči. Direktor Kipreda Instituta za politička istraživanja iz Prištine Iljir Deda, krajem prošle godine ukazao je na važnost ekonomskog razvoja Kosova za priču o albanskom ujedinjenju. „Kosovo je prije deset godina bilo razvijenije od Albanije, a danas zaostaje i možemo samo zamisliti šta će se dešavati u idućih desetak godina, ako se ovaj trend nastavi. Albanija će biti još nekoliko koraka naprijed, a Kosovo će i dalje zaostajati. Ako se do kraja ovog desetljeća stanje ne promijeni, ujedinjenje sa Albanijom neće biti romantičarska nacionalna ideja, nego izraz racionalne potrebe da se Kosovo razvija i da se osjeća dijelom međunarodne zajednice”, kazao je Deda za RFE.

Iako svako ima pravo da sanja, san o svim Albancima u jednoj državi, ukoliko neko krene u njegovu realizaciju, ne može imati drugačiji ishod nego drugi slični snovi – postaće noćna mora. Uvijek se može razmatrati da li je istorija bila pravedna prema ovom ili onom narodu. Pokušaji popravljanja istorije, međutim, Albance bi vodili u ponavljanje Miloševićeve škole: da pozivajući se na istorijske nepravde uđu u konflikt sa narodima oko sebe, faktički pomognu jačanju velikosrpstva na Balkanu i na kraju izgube ono što imaju. Na drugoj strani, Albanci imaju istorijsku šansu da evropeizuju prostor u kojem žive. Oni za razliku od, recimo, Bošnjaka, nijesu, istorijski gledano, žrtve raspada bivše Jugoslavije. Imaju dvije države, bitan uticaj u trećoj. Albanci mogu, u Evropi, živjeti sa svojim narodom i drugima kao cjelina u kulturnom smislu. Ne dirajući granice. Za sve u regionu bi bilo dobro, da iskoriste takvu, izrazito evropsku poziciju. Posebno za njih.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BUDVA POSLIJE IZBORA: Poslovi ne smiju da stanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbori u Budvi odavno ne služe izjašnjavanju građana za programe stranaka i ljude koji će na najbolji način voditi grad. Izbore vode interesne grupe, građevinski lobi uz moćne uticaje sa strane. Zbog bogatih koji žele biti još bogatiji, čija je jedina ideologija materijalni interes, trpe građani Budve. Njima se smiješe treći vanredni izbori u jednoj godini

 

 

Deset dana nakon lokalnih izbora u Budvi i proglašenja konačnih rezultata, nema naznaka da se uskoro može očekivati dogovor političkih grupacija koje su učestvovale na njima. Postupci dvije vodeće stranke, koalicija Demokratskog fronta koju predvodi kandidat za predsjednika Opštine, Mladen Mikielj i grupa građana Budva naš grad, Nikole Jovanovića, takođe pretendenta za fotelju gradonačelnika, istovjetni su onima koje su vodili nakon majskih izbora, na kojima je rezultat u broju mandata bio neriješen. Njihove liste osvojile su oba puta po devet odborničkih mjesta u Skupštini grada, nedovoljno da same formiraju izvršnu vlast.

Pregovore pokreće Jovanović, uz uslov da njemu pripada predsjednička fotelja. On  poziva  na dogovore pojedine partije iz DF  SNP i Demokratsku narodnu partiju.. Prošlog puta  iz DF-a mu je stavljeno do znanja da to neće proći. Sasvim izvjesno neće ni sada.

Upućeni tvrde da Jovanović ima podršku aktuelnog predsjednika Opštine Mila Božovića iz pritvorske jedinice u Spužu. To je i podrška moćnog građevinskog lobija, zainteresovanog da unosni poslovi ne presahnu.

Za eventualno  pravljenje postizborne koalicije sa DPS-om, Jovanović bi morao ubijediti odbornike sa svoje liste, Budva naš grad, nekadašnje sledbenike jedinstvenog DF-a. Tokom junskih pregovora to mu nije pošlo za rukom, nekoliko njih odbilo je takvu saradnju. Sada je dovoljno  da tri odbornika to učine,  da otpadne mogućnost  povratka DPS-a u izvršnu vlast u Budvi, poslije osam godina.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VALENTINA PAVLIČIĆ NA KORAK DO IZBORA ZA PREDSJEDNICU VRHOVNOG SUDA: Štrik koji treba opravdati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednje tri godine, koliko traje vd stanje ključne pozicije u sudstvu, neizbor predsjednika Vrhovnog suda bio je i kamen spoticanja na putu zemlje u EU, kao  jedno od ključnih pivremenih mjerila koje Crna Gora mora da ispuni u okviru procesa evropskih integracija. Ta obaveza bi uskoro mogla biti štrikirana. Ukoliko bude izabrana na poziciju predsjednice Vrhovnog suda, pred Valentinom Pavličić dosta je posla

 

Opšta sjednica Vrhovnog suda na posljednjem zasijedanju ove sedmice podržala je bivšu zastupnicu države pred sudom u Strazburu, Valentinu Pavličić za kandidatkinju za poziciju predsjednice najviše sudske instance u Crnoj Gori. Posljednji stepenik biće dvotrećinska većina u Sudskom savjetu, što se ne vidi kao  prepreka,  posebno nakon  osam propalih pokušaja da se sudije  Vrhovnog suda usaglase oko kandidata koji bi bio izabran na čelo te pravosudne instance.

Tokom tajnog glasanja, od 15 sudija koliko je učestvovalo u radu Opšte sjednice, Pavličić je dobila deset, predsjednik Upravnog suda Miodrag Pešić sedam, dok su vršiteljka dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesna Vučković i sutkinja Vrhovnog suda Ana Vuković dobile po šest glasova.

Posljednje tri godine, koliko traje vd stanje ključne pozicije u sudstvu, neizbor predsjednika Vrhovnog suda bio je i kamen spoticanja na putu zemlje u EU,  jer predstavlja jedno od ključnih pivremenih mjerila koje Crna Gora mora da ispuni u okviru procesa evropskih integracija. Prije pola godine Evropska komisija je ostavila rok da se do 24. aprila ove godine ta obaveza završi, što se nije dogodilo.

Na prethodnoj Opštoj sjednici Vrhovnog suda 16. maja, nijedan od dva tadašnja kandidata – Miodrag Pešić i Ana Vuković nijesu dobili potrebnu većinu. Na osnovu izmjena Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, uslijedila je i izmjena poslovnika o radu Opšte sjednice kako bi se deblokirala ova stepenica u odlučivanju.

Ubrzanju izmjena pravila doprinio je i stav Evropske komisije (EK) koja je riješila da više ne pravi ustupke kao u slučaju usvajanja pozitivnog IBAR-a, već je isplatu prve tranše od blizu 30 miliona eura iz Plana rasta Evropske unije, direktno uslovila izborom prvog čovjeka Vrhovnog suda. Time je EK jasno stavila do znanja da neće ponoviti ustupak koji je napravila odlučivši da niz od osam propalih pokušaja imenovanja predsjednika Vrhovnog suda ne bude kočnica za usvajanje pozitivnog IBAR-a za Crnu Goru.

Ključna pozicija u sudstvu upražnjena je od decembra 2020. godine, kada se sa čela Vrhovnog suda nakon 13 godina povukla Vesna Medenica. Vesna Vučković je u septembru 2021. izabrana za vršiteljku dužnosti predsjednice Vrhovnog suda. Ona nije dobila potrebnu podršku Sudskog savjeta 2022. godine, a ponovo je bila kandidatkinja prošle godine nakon presedana, pošto njenu kandidaturu tada nije utvrdila Opšta sjednica Vrhovnog suda, već Upravni sud kojem se žalila da je prekršena procedura tokom glasanja.

Preko deset organizacija civilnog sektora je u junu 2021. godine javno za predsjednicu Vrhovnog suda podržalo sutkinju Vrhovnog suda Anu Vuković, koja se više puta do sada bez uspjeha kandidovala na tu poziciju.  Iz civilnog sektora su tada ocijenili da bi taj izbor bio istorijska šansa za nezavisnost sudstva. Tragovi opstrukcije da Vuković dođe na čelo Vrhovnog suda bili su ,međutim, jasni tokom brojnih pokušaja izbora koji su uslijedili.

Akcija za ljudska prava (HRA), koja je budno pratila dosadašnji neuspješni proces izbora predsjednika/ce Vrhovnog suda, ali i pravosuđe u cjelini,  pozdravila je ovonedeljni uspjeh Opšte sjednice Vrhovnog suda.

“Na osnovu broja glasova zaključujemo da je izmjena zakona omogućila da bar jedna kandidatkinja stigne do faze odlučivanja Sudskog savjeta, mada je motiv za izmjenu zakona bio i taj da se Savjetu omogući da napravi izbor između bar dva kandidata.” To se, međutim, nije desilo.

Valentina Pavličić je trenutno nacionalna konsultatkinja Savjeta Evrope za oblast vladavine prava u vezi implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava u nacionalni pravosudni sistem. Bila je Zastupnica Crne Gore pred Sudom u Strazburu. Na tu poziciju izbrana je kao dugogodišnja sutkinja, u tom trenutku predsjednica krivičnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.

Dok je jedni vide kao profesionalca, drugi joj spočitavaju to što je uspješnu karijeru gradila u vrijeme prethodne vlasti.  Ipak, bila je jedna od rijetkih iz crnogorskog pravosuđa koja je znala  oštro da istupi u javnosti i kritikuje taj sistem.

MANS je početkom prošle godine objavio informaciju o poslovnom aranžmanu njenog supruga i kompanije Bemax. Njen suprug je of-shore kompaniju prodao Bemaxu za 50 hiljada eura, što Pavličić nije prijavila u svom imovinskom kartonu iako je bila dužna da to učini. Paviličić je to nazvala spin informacijama  usmjerenim protiv nje zbog njenog zagovaranja Predloga Zakona o oduzimanjju imovine stečenom kriminalom, koju je izradila Vlada Dritana Abazovića, koji je MANS oštro kritikovao.

Članovi Sudskog savjeta isprva su se sporili oko toga da li Valentina Pavličić ispunjava uslove da se uključi u trku za najvažniju poziciju u pravosuđu.

Kako su izvještvali mediji, sporenje na elektronskoj sjednici nastalo je oko tumačenja člana 33 Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, odnosno oko toga da li nekadašnja zastupnica države pred Evropskim sudom za ljudska prava ima 20 godina kumulativnog ili kontinuiranog staža kao sudija, tužilac, advokat, notar ili na nekim drugim pravnim poslovima…

Ministar pravde Bojan Božović razjasnio je dilemu stavom da je izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, kojim se propisuju uslovi za izbor predsjednika Vrhovnog suda, omogućeno da na tu poziciju bude birana osoba koja nije sudija ili državni tužilac, a koja ima dvadesetogodišnje radno iskustvo na različitim pravnim poslovima, “koje se računa kumulativno”.

Pavličić je u uvodnom dijelu ovonedjeljne Opšte sjednice, tokom intervjua,  a prije izbora za kandidatkinju,  iznijela viđenje kakva osoba bi trebalo da bude na čelnoj poziciji Vrhovnog suda i naglasila da “nikada nije bio teži trenutak za crnogorske sudije”. Ona je navela da je njena vizija da sve ono što se pokazalo dobrim – sačuva, razvije i ojača.

“Ono što nikada u sudskom sistemu nije urađeno je funkcionalna analiza pravosuđa. To bi bila dobra alatka za obračunavanje sa uzrocima koji su doveli do tog stanja. A ne da samo gasimo požare”, navela je ona.

Osvrnula se i na stanje u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici, uz konstataciju da je na današnji dan 169 nezavršenih predmeta u tom odjeljenju. Pavličić smatra da bi trebalo da se obezbijedi pravičnost postupka kao cjeline, jer “pravda mora da se vidi i dijeli, a ne samo da se dijeli”.

Ukoliko bude izabrana na sjednici Sudskog savjeta za predsjednicu Vrhovnog suda, pred Pavličić je dosta posla. Promjene u pravosuđu nijesu bez razloga  u fokusu Evropske komisije. Ispunjen je jedan štrik, ali mnogi tek predstoje.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIVIČNA PRIJAVA ZBOG FINANSIRANJA SREDNJIH VJERSKIH ŠKOLA: Sumnjiva raspodjela 4,9 miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodne Vlade su na osnovu zaključaka, ugovora i aneksa, umjesto po Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, u prethodne četiri godine finansirale Gimnaziju ,,Sveti Sava” i Medresu ,,Mehmed Fatih” sa ukupno 4,9 miliona eura. CGO u krivičnoj prijavi traži da SDT ispita ovu državnu pomoć vjerskim zajednicama

 

 

Krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona EUR za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori, podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), početkom ove sedmice, Centar za građansko obrazovanje (CGO).

CGO se poziva na Izvještaj o reviziji pravilnosti Finansiranja vjerskih zajednica iz budžeta Crne Gore, koji je Državna revizorska institucija (DRI) objavila prošlog mjeseca. I DRI je dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja vjerskih škola sa Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju.

Iz DRI nalaza smo saznali da je za četiri godine vjerskim zajednicama i školama podijeljeno 8,7 miliona eura, a u DRI smatraju da sistem dodjele nije pravedan.

Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila 1 975 000 eura. Najviše novca, 1,2 miliona eura, država je dala Srpskoj pravoslavnoj crkvi.  Od toga Mitropoliji crnogorsko-primorskoj 930 000, a  Eparhiji budimljansko-nikšićkoj 278 000. Islamska zajednica dobila je 331 000 eura, Crnogorska pravoslavna crkva 230 000 eura. Za ostalih 13 vjerskih zajednica izdvojeno je između 1500 i 55 000 eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Zanimljivo je da je DRI u izvještaju naveo da su u periodu nove vlasti, 2021-2023. ,,iznos sredstava kojima se finansiraju vjerske zajednice određivao na osnovu diskrecionih odluka resornog ministra, jer nijesu utvrđeni odgovarajući kriterijumi na osnovu kojih se vrši odobravanje sredstava i procjena potreba vjerskih zajednica prilikom odobravanja”.

Vjerske zajednice su i po drugim osnovama dobile još dodatnih 1,87 miliona eura. Osnov za podjelu para je bio različit: Zakon o kulturi, Ugovor o grantu za prenos EU sredstava, Odluke Vlade – Komisije za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve i Komisije za procjenu šteta od elementarnih nepogoda, Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti i dr.

Institucije iz čijih budžeta je uplaćivan novac na račun vjerskih zajednica su: Ministarstvo  pravde, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija,  Ministarstvo finansija, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za zapošljavanje.

Na osnovu sprovedene revizije utvrđeno je da nije uspostavljen odgovarajući normativni okvir koji reguliše finansiranje vjerskih zajednica iz budžeta Crne Gore. Postojeći normativni okvir koji je u primjeni ne obezbjeđuje u dovoljnoj mjeri predvidljivost i pravednost u regulisanoj oblasti, konstatovao je DRI.

Najviše novca je otišlo za finansiranje srednjih vjerskih škola  – 4,9 miliona eura. Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima dobila je 3, 1 miliona eura,  a 1,8 milion  Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

DRI je konstatovao da je finansiranje srednjih vjerskih škola vršeno na način koji nije u skladu sa Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju.

Iz CGO su ukazali da je Član 139 stav 3 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju propisuje da se samo srednje vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe mogu finansirati iz Budžeta Crne Gore.

Umjesto po slovu zakona, novac za vjerske škole Vlada je dijelila zaključcima, ugovorima i aneksima ugovora. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija ne raspolaže dokumentacijom na osnovu koje se može uvjeriti na koji načen je vršen obračun iznosa koji su uplaćeni srednjim vjerskim školama, navodi se u nalazu DRI. Dodaje se da su  iznosi sredstava koji se uplaćuju vjerskim školama određeni zaključcima Vlade Crne Gore, a Ministarstvo vjerskim školama uplaćuje iznos u skladu sa zaključenim ugovorima.

,,Iako su ove isplate pokrivane ugovorima o finansiranju i aneksima tih ugovora, a u skladu sa zaključcima Vlade, jasno je da nikakvi zaključci Vlade niti ugovori i aneksi ne mogu imati pravnu valjanost ako su suprotni zakonu”, naveli su iz CGO-a.

Pomenuti član 138 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, propisuje da javna ustanova stiče sredstva iz budžeta Crne Gore za jednu školsku godinu na osnovu ekonomske cijene koštanja obrazovanja učenika za određeni obrazovni program, broja učenika, koeficijenta programske grupe u koju je obrazovni program razvrstan i drugih kriterijuma karakterističnih za obrazovni program, ustanovu i određeno područje.

Na osnovu ovih kriterijuma, Ministarstvo donosi metodologiju za izračunavanje ekonomske cijene koštanja obrazovanja učenika za svaki obrazovni program. Sve opet u skladu sa normativima i standardima, koje donosi Ministarstvo uz prethodno pribavljeno mišljenje Nacionalnog savjeta. Normativima i standardima propisuju se mjerila za: formiranje odjeljenja i grupa, organizovanje savjetodavne službe, biblioteke, administrativno-računovodstvene i tehničke službe i vrednovanje materijalnih troškova.

Umjesto svega ovoga za vjerske škole važeći su zaključci Vlade.

Na osnovu dva zaključka Vlade, jedan iz 2022, drugi 2023, Ministarstvo prosvjete je sa Srednjom vjerskom školom Gimnazija ,,Sveti Sava” potpisalo Ugovor o finansiranju. I prethodne dvije godine im na ime Ugovora isplatilo po 900 hiljada eura, ukupno 1,8 miliona.

Takođe na osnovu zaključka Vlade, Ministarstvo prosvjete je, počev od marta mjeseca 2018. godine, sa Srednjom vjerskom školom – Medresa ,,Mehmed Fatih” potpisalo ugovor o finansiranju. Ministarstvo je ovoj školi mjesečno uplaćivalo 50.000 eura na ime bruto plata i ostalih ličnih primanja zaposlenih u školi, rashoda za materijal i usluge, za tekuće održavanje, kao i troškova ishrane učenika u domovima. Ovaj način finansiranja je trajao do kraja 2020. godine.

Sljedeće, 2021. Medresi je, za tu godinu, uplaćeno pola miliona eura, a 2022. i 2023. godine po 800.000 eura. Za četiri godine ukupno 3,1 milion eura.

Ukazujući na moguću zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore, iz CGO su ocijenili da kršenje zakonskih odredbi, koje su jedan vid brane diskrecionom, i moguće koruptivnom, djelovanju funkcionera koji odlučuju u finansiranju vjerskih škola, zahtijeva profesionalnu pozornost SDT-a. Na SDT-u je da pokaže da li ima volje da se dođe do NN političara.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo