Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prirodna katastrofa

Objavljeno prije

na

Velika Albanija, skliznula je u prošlost, nažalost njeno mjesto nije ostalo upražnjeno. Naslijedila ju je „prirodna Albanija”. Slična je, samo veća. Ovoga ljeta ideja Koča Danaja, direktora Instituta za regionalne prognoze iz Tirane, postala je izuzetno zanimljiva i za javnost u Crnoj Gori.

Danaj je doktor političkih nauka, u biografiji mu je zapisano da je 1999. bio glavni politički savjetnik u kabinetu šefa albanske Socijalističke partije Fatos Nanoa. Od septembra 2000. do februara 2002. godine radio je kao politički savjetnik premijera Iljira Mete, sljedeće dvije godine savjetovao je narednog premijera Pandeli Majka. Jedni ga vide kao ozbiljnu, drugi kao marginalnu političku figuru.

Agencija Albaniapress najavila je početkom 2011. objavljivanje Platforme prirodne Albanije. Prema Danajevom objašnjenju, pravo vrijeme za priču o prirodnoj Albaniji nastupilo je zato što je albansko pitanje uspjelo da se probije iz folklornih ramova, izašlo iz arhive velikih sila i postalo real politika. ,,Albanska liga u Prizrenu je u suštini ostala nezavršen posao. Ustanak Albanaca u 1911-1912. je nedovršen. Nezavisnost Albanije je priznata i kao takav realizovana, samo u jednom dijelu albanske teritorije. Ostali djelovi albanskog prostora su ostali, ili su pripojeni drugim susjednim državama.”

Danaj naglašava da su, iako su Albanci 28. novembar 1912. slavili kao Dan nezavisnosti, administrativne granice te države zapravo definisane na ambasadorskoj konferenciji u Londonu jula 1913 . koja je ,,razbila tlo Albanije u pet djelova”. Albanci, kako kaže, žive u dvije i po države – Albaniji, Kosovu, Makedoniji i u obliku nacionalnih manjina u Crnoj Gori i Srbiji.

Kao instrumente za ostvarenje prirodne Albanije Danaj navodi dijalog i demokratske rasprave. ,,Platforma daje prioritet debati, dijalogu, poštovanju suštine demokratije, odnosno ljudi na samoopredjeljenje i narodni referendum, posebno”.

I ko bi htio, teško može da zaboravi kuda u balkanskoj verziji vode narodni referendumi o samoopredjeljenju. Direktno u krvoproliće.

Prema mišljenu upućenih, osim na Kosovu, gdje ideju o ujedinjenju Albanije i Kosova zastupa pokret Samoopredjeljenje Aljbina Kurtija, ostali relevantni albanski subjekti u regionu, kao i u samoj Albaniji, nemaju u programima koncept stvaranja ni velike, ni prirodne Albanije. Ipak, tokom prošlogodišnje proslave stogodišnjice nezavisnosti Albanije, albanski prvaci su žalili što Albanci ne žive u jednoj državi na Balkanu. „Ovo je realnost. Ali, mnogo bi bolje živjeli u jednoj jedinoj državi unutar evropske porodice”, kazao je kosovski premijer Hašim Tači.

Adem Demaći, aktivista poznat kao simbol otpora na Kosovu govorio je o nepravednoj podijeli Albanaca: ,,Uz Božju pomoć, i našom borbom i otporom, došli smo do ove situacije danas, da bez naše želje imamo dvije države, ali opet, bolje dvije nego pola. Mi smo dvije albanske zemlje, i pjevamo dvije himne, ovo je paradoks koji ne postoji u svijetu, ali mi smo paradoksalan narod. Mi postižemo čuda koja niko ne može da predvidi”. Demaći je nedavno imenovan za političkog savjetnika za region novog albanskog premijera Edija Rame.

Krajem avgusta njemački dnevnik Zidojče Cajtung prenio je vijest o tome da Albanci pokreću ,,masovnu peticiju” za zajedničku državu. Kako su javili mediji u regionu na pres-konferenciji održanoj u Minhenu, filozof Kočo Danaj je kazao da očekuje preko milion potpisa podrške peticiji za ujedinjenje svih Albanaca u jednu državu. Najavio je da će rezultate peticije saopštiti u Minhenu 28. novembra, na Dan albanske zastave.

Danaj je u intervjuu za njemačku agenciju DPA kazao da svi Albanci treba da žive u jednoj državi, prenio je Dan. Ako ne bude formirana Prirodna Albanija, kako je rekao, biće novog rata na Balkanskom poluostrvu.

Buru u Crnoj Gori Danajeva inicijativa je izazvala nakon što je predsjednik Građanske inicijative Vaselj Siništaj izjavio da bi tu peticiju potpisao. Ostali političari koji zastupaju Albance kazali su kako su više zainteresovani da Albanci žive zajedno u ujedinjenoj Evropi.

Nekoliko sagovornika Monitora istaklo je da priča o Prirodnoj Albaniju znači samo još jednu zloupotrebu u režiji vlasti koja pokušava da homogenizuje crnogorsko biračko tijelo i preusmjeri pažnju javnosti sa neriješenog pitanja opštine Tuzi uoči lokalnih izbora u Podgorici.

Dževdet Pepić, dugogodišnji novinar, slaže se da je čitava priča malo napumpana. „Smatram da je ovo daleko od realnosti. Protiv sam svih ‘prirodnih’ država jer to praktično ne postoji. Mislim da Albanci u Crnoj Gori i svijetu imaju više prioritetnih problema, prije svega težak ekonomski položaj. Pokretanje ovakvog pitanja pogoduje rađanju raznih nacionalističkih ideja i dobra je tema za skretanje pažnje sa problema koji muče građane jugoistoka Evrope.”

Pepić naglašava da je isključivo zastupanje pojedinih naroda kroz nacionalne partije kontraproduktivno. „Pogledajmo samo odnos vlasti prema nacionalnim partijama kojih kod albanskog naroda ima nekoliko i koje se prosto utrkuju da se dodvore režimu u Crnoj Gori.” On smatra da bi Albanci i ostali u Crnoj Gori trebali da porade na tome da više ne budu potpora ove vladajuće strukture već da u pravom smislu te riječi budu ravnopravni partneri.

Pepić zaključuje kako je „puno pametnije da Albanci, ma sa koje strane granice bili, bolje sarađuju i da se granice više ne diraju jer svi dobro znamo šta prekrajanje granica na Balkanu donosi”.

Prema procjenama Monitorovih sagovornika Danajeva inicijativa možda će imati određenu podršku dijaspore, ali će ona izostati u samoj Albaniji – „ Albancima u Albaniji je dosta previranja”.

Iako priča o prirodnoj ili nekoj sličnoj Albaniji može biti i biva lako zloupotrijebljena, nije riječ o šupljoj priči. Direktor Kipreda Instituta za politička istraživanja iz Prištine Iljir Deda, krajem prošle godine ukazao je na važnost ekonomskog razvoja Kosova za priču o albanskom ujedinjenju. „Kosovo je prije deset godina bilo razvijenije od Albanije, a danas zaostaje i možemo samo zamisliti šta će se dešavati u idućih desetak godina, ako se ovaj trend nastavi. Albanija će biti još nekoliko koraka naprijed, a Kosovo će i dalje zaostajati. Ako se do kraja ovog desetljeća stanje ne promijeni, ujedinjenje sa Albanijom neće biti romantičarska nacionalna ideja, nego izraz racionalne potrebe da se Kosovo razvija i da se osjeća dijelom međunarodne zajednice”, kazao je Deda za RFE.

Iako svako ima pravo da sanja, san o svim Albancima u jednoj državi, ukoliko neko krene u njegovu realizaciju, ne može imati drugačiji ishod nego drugi slični snovi – postaće noćna mora. Uvijek se može razmatrati da li je istorija bila pravedna prema ovom ili onom narodu. Pokušaji popravljanja istorije, međutim, Albance bi vodili u ponavljanje Miloševićeve škole: da pozivajući se na istorijske nepravde uđu u konflikt sa narodima oko sebe, faktički pomognu jačanju velikosrpstva na Balkanu i na kraju izgube ono što imaju. Na drugoj strani, Albanci imaju istorijsku šansu da evropeizuju prostor u kojem žive. Oni za razliku od, recimo, Bošnjaka, nijesu, istorijski gledano, žrtve raspada bivše Jugoslavije. Imaju dvije države, bitan uticaj u trećoj. Albanci mogu, u Evropi, živjeti sa svojim narodom i drugima kao cjelina u kulturnom smislu. Ne dirajući granice. Za sve u regionu bi bilo dobro, da iskoriste takvu, izrazito evropsku poziciju. Posebno za njih.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo