Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVATIZACIJA UMJETNOSTI: Novo doba za nove kolekcionare

Objavljeno prije

na

Krađa umjetničkih djela smatra se jednom od najunosnijih profesija u svijetu kriminala. I dok se u inostranstvu do vrijednih umjetnina dolazi kriminalnim ,,remek djelima”, kod nas je proteklih decenija to išlo mnogo lakše.

Tokom ,,oslobađanja” Dubrovnika izvršena je i sistematska pljačka umjetnina. Slike i ostale dragocjenosti odnosile su se iz hotela, kuća, a ni crkve u Konavlima nijesu bile pošteđene. Nakon rata Hrvatska je od Crne Gore potraživala preko 3.000 umjetničkih djela. Većina njih je vraćena do 2008. ali se za nekima još traga na nelegalnom tržištu jer po zvaničnim podacima otuđenih kulturnih dobara iz Dubrovačke regije nema u crnogorskim kulturnim ustanovama.

Ispečeni zanat s ratišta, pojedini su dodatno usavršili u domovini. Nakon kraha državnih preduzeća tokom 90-ih partijskim rukovodiocima je najlakše bilo da vrijedne umjetničke slike iz propalih kompanija odnesu doma. Tako su decenijama stvarane zbirke završavale u kućama, stanovima i vikendicama rukovodioca koji su njihove prave vlasnike doveli do bankrota i kraha.

Nakon toga dolazi privatizacija i mnogim kulturnim dobrima se gubi trag. Neka se čak i ne pominju.

Kombinat aluminijuma Podgorica nekada se mogao pohvaliti vrijednom umjetničkom zbirkom. Kao i u većini uspješnih preduzeća u vrijeme socijalizma slike su kupovane ali i dobijane prigodom jubileja. U KAP-u je, sve do 90-ih, postojala i umjetnička kolonija koja je okupljala domaće i inostrane stvaroce iza kojih su ostajala vrijedna djela. To je trajalo sve dok zgradu u kojoj su radili i boravili umjetnici nijesu naselile izbjeglice.

Doskora su upravnu zgradu KAP-a krasila platna Jaroslava Čermaka, Srđana Vukčevića, Voja Tatara, Boška Odalovića, Dragana Karadžića i mnogih drugih značajnih umjetnika. Nadati se da ni Veselin Pavićević, kao novi vlasnik, neće donijeti bitnije promjene po tom pitanju.

Prema saznanjima Monitora bogata zbirka KAP-a je još uvijek izložena u Upravnoj zgradi. Nema objašnjenja kako je bogata zbirka preživjela brojne privatizacije, grabljive domaće političare, švajcarske i ruske tajkune. O tome da li postoji spisak slika i jesu li su one ušle u stečajnu masu KAP-a, i kakva ih sudbina čeka, pokušali smo da dobijemo odgovore od stečajnog upravnika Veselina Perišića. Bez rezultata.

Tokom privatizacije izgubile su se i mnoge vrijedne umjetnine iz najelitnijeg crnogorskog hotela Sveti Stefan: poput velike kineske vaze i venecijanske komode, vlasništvo kraljevske porodice Karađorđević, koje su iz hotela Miločer, njihovog nekadašnjeg ljetnjikovca, bile prenijete na Sveti Stefan.

Monitor je pisao da su nakon što su Aman rizorts i grčka Restis grupa zakupili Sveti Stefan brojne umjetnine iz ovog hotela premještene na čuvanje u hotel Palas u Petrovcu. Između ostalih, tamo treba tražiti skupocjene servise za posluživanje, zlatni escajg, klavir marke Berghoffer, stilski namještaj, kao i vrijedna kolekcija od 142 umjetničke slike među kojima su djela Voja Stanića, Olje Ivanjicki, Cileta Marinkovića, Stanka Zečevića, Nebojše Kavarića, Nikole Gvozdenovića i drugih.

Da li postoji popis kulturnih dobara koja se nalaze ili su se nalazila u nekadašnjim državnim preduzećima i da li je vršena procjena u kakvom su stanju i koliko ih je nestalo, pokušali smo da dobijemo odgovor od Ministarstva kulture.

,,Uprava za zaštitu kulturnih dobara ne raspolaže takvim podacima. To su pitanja za držaoca pokretnih kulturnih dobara – Narodni muzej, zavičajne i opštinske muzeje po lokalnim samoupravama, kulturne centre po opštinama… Takođe, elaborati o revalorizaciji kulturnih vrijednosti pokretnih kulturnih dobara sadrže te pojedinosti za svako ponaosob pokretno kulturno dobro. Pitanje je, da li su svi umjetnički predmeti po objektima koje navodite pokretna kulturna dobra”, tako su nam odgovorili iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, kojom rukovodi Anastazija Miranović.

Tragom informacije da je Muzej grada Budva radio spisak pokretnih kulturnih dobara u hotelima u budvanskoj opštini, kontaktirali smo i ovu instituciju. Međutim, do zaključenja ovog broja od njih nijesmo dobili odgovor.

Poznato je da je, mimo muzeja i institucija kulture, najbogatiju i najveću zbirku umjetničkih djela imao hotel Crna Gora u Podgorici. Kolekcija se brižljivo prikupljala od otvaranja hotela početkom 50-ih.

Direktor hotela Crna Gora Mikan Zec krajem 2004. za Vijesti govori o toj zbirci: ,,Luksuzno izgrađen hotel, sa sadržajima koji su bili nezamislivi u to vrijeme, pod sugestijama tadašnjeg predsjednika Crne Gore, Blaža Jovanovića, dobio je vrijednu kolekciju od 30 kapitalnih slika, čuvenih crnogorskih slikara Milunovića, Lubarde, Vuškovića…” On je istakao da je potom proširena kolekcija sadržala 60 kapitalnih djela vrhunskih crnogorskih, srpskih i hrvatskih slikara, i da po procjeni crnogorskih stručnjaka vrijedi od četiri do pet miliona eura.

Što se desilo sa vrijednom zbirkom nakon rušenja hotela Crna Gora, pitali smo sadašnje vlasnike Normal company, biznismena Žarka Burića, koji na mjestu nekadašnjeg simbola Podgorice gradi Hilton.

,,Prilikom zatvaranja hotela Crna Gora u junu 2013. godine organizovali smo izložbu svih slika koje smo zatekli u hotelu i tom prilikom izdali monografiju. Kada se Hilton završi slike će biti izložene u hotelu. Što se tiče lokacije na kojoj se sada one čuvaju, iz bezbjednosnih razloga ne možemo vam odgovoriti na to pitanje”, poručili su iz PR službe Normal Company.

U katalogu koji je upriličen lani prezentovano je preko 70 slika iz kolekcije hotela Crna Gora. Navedeno je da jezgro kolekcije predstavljaju slike eminentnih crnogorskih umjetnika Lubarde, Milunovića i Vuškovića. Pored njih prezentirana su djela: Đorđa Andrejevića Kuna, Marka Čelobanovića, Stojana Aralice, Dada Đurića, Branka Filipovića Fila, Aleksandra Prijića, Uroša Toškovića, Dimitrija Popovića, Voja Stanića, Jovana Zonjića…

Kako ova kompanija rukovodi sa još dva podgorička hotela City i Podgorica, pitali smo ih da li su u ovim hotelima zatekli umjetnička djela: ,,Prilikom kupovine hotela City i Podgorica, u ovim hotelima nije bilo nikakvih umjetnička djela, pa samim tim ni slika. Nakon privatizacije ovih hotela u više navrata kupovali smo slike iz sopstvenih sredstava tako da prostor hotela Podgorica danas krase, između ostalog, umjetnička djela Dada Đurića, Voja Vlahovića, Voja Tatara, a hotela City djela Dada Đurića, Dimitrija Popovića, Nikole Graovca, itd”, odgovorili su.

Nestalih umjetnina ima i na sjeveru. Primjer za to je Hotelsko-turističko preduzeće Berane, u kome se ni nakon deset godina od privatizacije ne zna gdje su nestala vrijedna djela Uroša Toškovića, Aleksandra Prijića, niti šta je sa skulpturom Kupačica vajara Dragana Mitrovića, čija se kopija nalazi u Budvi.

Monitor je već pisao da samo triptih Uroša Toškovića koji je krasio enterijer hotela Berane vrijedi skoro onoliko koliko je grupa mešetara na berzi platila većinski paket akcija čitave firme. Triptih, iz ranijeg perioda Toškovićevog stvaralaštva, kupljen je za nekoliko desetina hiljada maraka. U međuvremenu vrijednost mu je umnogome porasla, a mešetari su uspjeli da se domognu hotelsko-turističkog preduzeća za svega oko 150.000 eura.

Smatra se da su ova kao i većina drugih umjetnina iz hotela završila u inostranstvu. Statua Kupačica koja je krasila fontanu na terasi hotela razmontirana je stručno i otpremljena, najvjerovatnije, preko granice.

Oni koji imaju kapital sliku kupuju kao investiciju. Osim hotelijera i bankara malo je u Crnoj Gori onih koji su spremni da izdvoje novac za ovakav vid investiranja.

,,Slike se sve manje kupuju, nema se para za to. Preduzeća nemaju više budžete za tu stavku”, kaže za Monitor poznati crnogorski galerista Gajo Vojvodić. On navodi da je tržište u Crnoj Gori zamrlo u posljednje tri-četiri godine. To je i razlog što se okrenuo međunarodnom tržištu. ,,Na domaćem tržištu nema para pa ljudi kupuju slike na rate, plate prvu, pa poslije ne, dolazi se u rizik da se izgube prijateljstva…”

Monitor je pisao da, po mišljenju više galerista, u Crnoj Gori postoji samo par kolekcionara spremnih da izdvoje značajne sume. Jedan od njih je vlasnik Atlas Grupe Duško Knežević za koga su rekli da se razumije u slike i ima najbolju kolekciju.

Pored njega značajan broj slika je u privatnim kolekcijama ovdašnjih političara i tajkuna.

Mediji su pisali da se u ugostiteljskom objektu Maša, Radenka Radojičića, nalaze slike crnogorskih slikara – Voja Stanića, Nikole Gvozdenovića, Anke Burić, Voja Tatara i mnogih drugih. Postavka i u omiljenom okupljalištu vlasti, podgoričkom lokalu Grand, se često mijenja djelima poznatih slikara – Stanića, Dimitrija Popovića, Olje Ivanjicki… U Grandovoj kolekciji je i monumentalno platno Lubarde koje se nekada nalazilo u kabinetu Titovog ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Rankovića.

Slično je i u regionu – na legalnom tržištu najveće cijene su postigla djela hrvatskog slikara Vlaha Bukovca – 200.000 i srpskog Save Šumanovića 180.000 eura. Bukovčevu sliku je kupio hrvatski fudbaler, Šumanovićevu srpski gastarbajter.

Novi kolekcionari za novo doba. Pored imena autora, formata, motiva, tehnike, period u kojem je slika nastala, sve se više gleda i ko je bio prethodni vlasnik. Cijena raste ako je slika kupljena od nekog uticajnijeg ,,poznavaoca”’ – političara, biznismena ili tajkuna.

Mugoša poklonio mitropolitovu fotelju

O tome kako se raspolaže državnim blagom i dalje je pokazni primjer bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša. On je namještaj kojim je bio opremljen njegov kabinet poklonio Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Vijesti pišu da je namještaj kojim je bio opremljen gradonačelnikov kabinet pripadao nekadašnjem mitropolitu crnogorsko-primorskom i patrijarhu SPC Gavrilu Dožiću. Pretpostavlja se da ga je konfiskovala poslijeratna komunistička vlast, a nepoznato je kako je dospio u Mugošin kabinet, kao i zašto ga on ,,vraća” SPC-u.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Iz Ministarstva su slučaj u Budvi ozbiljno shvatili i odmah reagovali. ,,Direktorat za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite Ministarstva zdravlja Crne Gore preduzeo je sve raspoložive korake u cilju rasvjetljavanja posljednjih dešavanja u Domu zdravlja Budva”, saopštio je je Slobodan Mandić, generalni direktor Direktorata za kontrolu kvaliteta u Ministarstvu zdravlja. ,,Svi koji su učestvovali u ovom propustu, od menadžmenta i ljekara Doma zdravlja Budva do epidemiologa u Institutu za javno zdravlje, biće adekvatno sankcionisani”, poručio je Mandić.

Za sada je odgovarala jedino Popović – Samardžić, a direktor Instituta Galić je izjavio da je u ovoj instituciji ,,došlo do promjene, jedan od razloga je i sutuacija koja se desila u Budvi”.

Slučaj u Budvi, kao jedan od razloga, bio je samo povod da se ostvare namjere o njenom kažnjavanju, smatra Popović – Samardžić.

Ona je već objasnila da je pravi razlog njene smjene taj što je pružala otpor cenzuri koju sprovodi direktor Galić. ,,Kako je direktor rekao, prekršila sam procedure jer sam gostovala u jutarnjem programu TV Vijesti bez njegove saglasnosti i iznosila kritiku i mišljenje koje sam par dana ranije iznijela i na radnoj grupi, kako kaže, isto bez njegove saglasnosti”, izjavila je ona. Kazala je i da već mjesecima traje nezadovoljstvo kritikom koju upućuje i zbog koje se zahtjevi novinara za njeno gostovanje odbijaju. ,,Direktor smatra, da i kao sindikalni predstavnik moram da tražim od njega dozvolu za gostovanje. Dr Galić se koristi cenzurom i revanšizmom zbog izgovorenog mišljenja i kritike zvanične zdravstvene politike”, kazala je Popović – Samardžić.

,,Vidio sam da se pokušava stvoriti slika o nekom sprečavanju slobode govora, naravno da o tome nema riječi. Jedin bitan razlog je ovo što se desilo u Budvi. Ja lično kao direktor i neću dozvoliti da se od toga pravi cirkus, da budem prisutan u tom cirkusu”, izjavio je za Vijesti Galić.

,,Kako bi sakrio svoju osjetljivost na kritiku i sugestije, koje su u krajnjoj liniji kao što se ispostavlja bile za dobrobit svih građana ove zemlje, direktor IJZ poslužio se spinovanjem pa je medijima podvalio priču o prekidu izolacije doktorke iz DZ Budva, za koju okrivljuje dr Popović-Samardžić, dok doktorka iz Budve jasno govori da ovi navodi nemaju veze sa istinom”, saopštili su iz Sindikata doktora medicine na čijem je čelu Popović – Samardžić.

,,Nepotizam, kronizam ili revanšizam Ministarstva zdravlja? Da li je Popović – Samardžić smijenjena da bi ‘kum’ dobio funkciju ili zato što je iznijela svoje mišljenje o ‘polumjerama’ za borbu protiv COVID-a”, naveli su iz MANS-a na Tviteru.Iz te nevladine organizacije reagovali su nakon što su mediji objavili da je na njeno mjesto Galić imenovao Adisa Martinovića sa kojim je u kumovskim odnosima.

Reagovali su i iz Akcije za ljudska prava. Uputili su pismo ministarki zdravlja: ,,HRA izražava zabrinutost zbog smjene doktorke Milene Popović – Samardžić sa mjesta načelnice jednog odjeljenja u Institutu za javno zdravlje Crne Gore, imajući u vidu da je mogući razlog za tu smjenu sloboda govora”.

Popović – Samardžić nije ćutala ni za vrijeme prošle vlasti, već je kao predsjednica Sindikata doktora medicine otvarala mnoge probleme u zdravstvu, kao i brojne afere u kojima su učestvovali partijski čelnici ministarstva i zdravstvenih ustanova. Glasnost je sve manje poželjna i kod nove vlasti.

Nakon afere u Budvi, Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru je, po službenoj dužnosti, formiralo predmet povodom navoda u medijima da je u Covid ambulanti Doma zdravlja Budva radio doktor kojem je određena samoizolacija zbog zaraze korona virusom.

Za sada je cijenu nećutanja platila Popović – Samardžić, a mogla bi, zbog iznenadne revnosti ministarstva i tužilaštva, i doktorka koja već skoro dvije godine požrtvovano radi sa kovid pacijentima. I to u zemlji gdje se tužilaštvo ne oglašava na to što nevakcinisani premijer čim uđe u crkvu prekrši par epidemioloških mjera.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Iz Savjeta Agencije za elektronske medije (SEAM) za Monitor kažu da su privremeno ograničili reemitovanje programskih sadržaja pod nazivom Dobro jutro Srbijo, Vikend jutro, Ćirilica i Posle ručka, koji se emituju u okviru televizijskog programa TV Happy zbog podsticanja na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju prema pripadnicima crnogorske nacionalnosti, ponovljenog više puta u prethodnih godinu. Podsjećaju da je prema TV Happy Savjet Agencije ranije izrekao mjeru privremenog ograničavanja reemitovanja na tri mjeseca, koja je sada produžena s obzirom da je emiter ponovio kršenje.

„Cijeneći da se radi o pitanju od javnog interesa, čija zaštita zahtijeva sprovođenje mjera kojima će se suzbiti sporno izražavanje, SAEM je zaključio da je opravdano da se ograniči reemitovanje televizijskog programa TV Happy na period od šest mjeseci. U cilju postizanja proporcionalnosti, imajući u vidu potrebu zabrane diskriminatornog govora sa jedne strane i slobode izražavanja sa druge strane, SAEM je smatrao da bi mjeru privremenog ograničavanja reemitovanja televizijskog programa trebalo definisati tako da se ona odnosi samo na (sporne) programske sadržaje“, navodi se u odgovoru Savjeta.

Savjet Agencije čine profesor Univerziteta Branko Bošković (predsjednik), predstavnici NVO sektora Edin Koljenović i Milan Radović, predstavnik crnogorskog PEN centra Rajko Todorović i predstavnica komercijalnih emitera Andrijana Nikolić. Džafića je na mjesto direktora AEM-a naslijedio Goran Vuković.

Direktor NVO Media centar Goran Đurović za Monitor kaže da AEM do promjene vlasti na izborima u avgustu 2020. godine nije sankcionisao nezakonito djelovanje medija iz Srbije. Svoju praksu je, tvrdi, zadržao sve do prošle godine.

„Doduše, povod je dominantno bio kontinuirano kritikovanje predsjednika DPS-a  (Mila Đukanovića), a jednim dijelom i negiranje prava na nacionalno izjašnjavanja građana Crne Gore“, pojasnio je Đurović.

On ističe da je Agencija godinama izbjegavala da primjenjuje zakon jer je to odgovaralo DPS-u koja i danas kontroliše ovu instituciju. Đurović podsjeća kako AEM godinama nije reagovala na brutalne kampanje Pink M televizije koja je „satirala“ sve koji su kritikovali DPS i Đukanovića. Tvrdi da su razlog tome bile dobre relacije Đukanovića i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

„Kada su se odnosi pokvarili i Pink počeo da zastupa interese novih partnera Aleksandra Vučića u Crnoj Gori, AEM takođe nije radila svoj posao jer je DPS-u odgovarala propaganda iz Srbije. Tako je mogao da hegemonizuje svoje biračko tijelo koje je nakon izbora 2020. godine skrenulo ka radikalnom desničarskom izrazu. Media centar se i tada žalio i podnosio prigovore na pojedine sadržaje nekih medija koje kontroliše DPS, kao na primjer na Dnevnik Gradske TV“, pojašnjava Đurović.

Bivši član Savjeta Agencije Darko Ivanović smatra da bi ta institucija mogla da reaguje na svaki govor mržnje ako za to postoji volja – institucionalna i politička. Pojašnjava da nema moć samo AEM, več i država i njene druge institucije. On je većinskom voljom Skupštine, koju su tada činili DPS i koalicioni partneri, razriješen iz Savjeta AEM, nakon što je više puta tražio oštriju sankciju za televiziju Pink M.

„Savjet AEM nema namjeru da se ’zamjera’. Ja sam to ’zamjeranje’ širiteljima govora mržnje, onima koji su targetirali tadašnju opoziciju, NVO – platio izbacivanjem iz Savjeta AEM u montiranom DPS procesu. Tako da je taj problem endemski, nikako epizoda“, kaže Ivanović za Monitor.

Đurović smatra da AEM ima kapacitete da se bavi primjenom zakona i sprečavanjem govora mržnje u elektronskim medjima iz Crne Gore tako i okruženja. Da li će koristiti svoje potencijale isključivo zavisi od rada Savjeta i direktora institucije.

„Umjesto da Savjet i menadžment AEM-a osluškuju ko će na političkoj sceni odnijeti prevagu i da li će ovu instituciju preuzeti DF ili neka druga grupacija (na bazi postizbornog dogovora postignutog između partija koje čine trenutnu većinu u Skupštini), AEM bi konačno mogao da počne da radi svoj posao”, naglašava  Đurović.

 

Nada u novi zakon i novi Savjet

Novi Zakon o audio-vizuelnim medijskim uslugama prilika je za poboljšanje rada AEM-a, kaže Goran Đurović. Njime se može stvoriti normativni okvir i za izbor novog Savjeta koji neće biti pod uticajem partija.

„Takav Savjet bi mogao da se uhvati u koštac sa svim problemima i teškim nasljeđem. Naravno, da bi se desila profesionalizacija AEM-a potrebna je volja većine poltičkih subjekata u Skupštini da se donesu i primijene najbolja zakonska rješenja. Do sada se kod većine partija, kako onih na vlasti tako i onih u opoziciji, nije mogla primijetiti želja da oslobode svog neprimjerneog uticaja na institucije“, pojašnjava Đurović.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo