Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVATIZACIJE KAO DRŽAVNA TAJNA: Naš trošak, Vladina briga

Objavljeno prije

na

branka-lakocevic

Upravni sud je odlučio: Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) nema ,,neposredni lični interes zasnovan na zakonu” da bi osporila rješenje Savjeta za privatizaciju kojim se aktuelni i budući postupci privatizacije podvode pod stepen tajnosti ,,povjerljivo”.

Sud je našao da se spornim rješenjem ,,ne dira u pravo tužioca”, iako uspostavljena praksa pokazuje da će ceh cjelokupnog postupka privatizacije, prije ili kasnije, doći na naplatu iz naših novčanika. Nezavisno od toga da li su predmet prodaje profitabilne firme poput Telekoma, Elektroprivrede, Pomorskog saobraćaja (trajekt Kamenari – Lepetane) ili vječiti gubitaši nalik na Željezaru, Kombinat aluminijuma, Montenegroairlines…

Ostane li odluka Savjeta za privatizaciju na snazi, informacije o privatizaciji Instituta Simo Milošević, željezničko-transportnog preduzeća Montecargo, Montenegro airlinesa, Budvanske rivijere, Ulcinjske rivijere, Instituta crne metalurgije, Pošta Crne Gore, Novog duvanskog kombinata, Montenegro defence industry, lokaliteta Gornji Ibar (fabrika je pretvorena u gradsko građevinsko zemljište), redefinisanim odnosima između države (Vlade) i kompanije A2A u vezi sa Ugovorom o dokapitalizaciji i djelimičnoj privatizaciji EPCG dobijaćemo ,,na kašičicu” iz pouzdanih zvaničnih izvora: od premijera Mila Đukanovića i njegovih saradnika Brana Gvozdenovića, Vujice Lazovića, Petra Ivanovića, Ivana Brajovića.

Sud, očigledno, vjeruje da nam neće zasmetati to što iza pomenute grupe zvaničnika izvršne vlasti, u ovdašnjem pravosuđu, postoji više krivičnih prijava nego što su ih – svojevremeno – imali pripadnici Zemunskog klana.

Dovoljno je, dakle, da se premijer Đukanović pohvali:,,Do sada je privatizovano više od 85 odsto kapitala državnih preduzeća. Od 2005. do ove godine ugovorili smo 637,3 miliona eura kroz kupoprodajne cijene i 1,26 milijardi eura investicija kroz privatizacione i ugovore o turističkoj valorizaciji državne imovine”, pa da zaboravimo da je država otpisom duga i ,,palim” garancijama naknadno plaćenim iz državnog budžeta više platila navodnu privatizaciju nego što je od nje prihodovala. Da je gro privatizavanih kompanija propao. Da su zapošljeni izgubili radna mjesta a država vrijedne nekretnine. I da je, gotovo u svakom od tih poslova, profitirao neko blizak vlastima.

Prema podacima premijera Đukanovića Vlada je od 2008. godine izdala garancije za kreditna zaduženja kompanija od oko 624,7 miliona eura. Blizu trećine tog iznosa već je palo na teret državnog budžeta. Ostatak će tek stići na naplatu.

Nema nijedne jedine privatizacije u Crnoj Gori kojoj se ne može naći ozbiljna mana.

Da, ipak, ne dužimo priču. Ne postoji ništa što tako jednostavno, precizno i sumorno opisuje ovdašnju stvarnost od najnovije vijesti: firma Global Montenegro u kojoj je premijer Đukanović suvlasnik (50 odsto kapitala) u blokadi je 540 dana zbog duga od 18,5 hiljada eura. Predsjednik Vlade poreski je dužnik sa crne liste Centralne banke Crne Gore?! Bilo bi smiješno da nije tragično.

Sekretarijat za privredu i finansije SO Budva donio je, početkom godine, rješenje o upisu hipoteke na plac na brdu Košljun u vlasništvu Global Montenegra, kao garanciju da će firma izmiriti poresko dugovanje od 22 hiljade eura. Potom je veća polovina čelnika budvanskih lokalnih vlasti završila u Spužu, po raznim osnovama. Sami procijenite ima li to bilo kakve veze sa premijerom i njegovim dugovima.

U krugu iste familije, imamo još jednu spektakularnu priču o javno-privatnom partnerstvu. Nije afera Telekom, već priča o Limenci. I presudi ovdašnjih sudova prema kojoj je Vlada Mila Đukanovića dužna da njegovom bratu Acu Đukanoviću isplati desetak miliona eura po osnovu kršenja kupoprodajnog ugovora iz 2008. godine. Kada je Milova Vlada, na licitaciji, bratu Acu prodala plac od sedam hiljada kvadrata na kome se nalazi zgrada CB Podgorica.

Na licitaciji su, uz pobjednika, učestvovali još: Mehmed Meša Kolarević, bivši zet Mila i Aca Đukanovića; Tomislav Čelebić, Milov poslovni partner; Slobodan Trkulja, Acov prijatelji iz Herceg Novog i manjinski akcionar Prve banke; i nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović. Početnu cijenu od tri miliona Aco je podigao za 10 odsto. I to je bilo to.

Kupoprodajnim ugovorom Uprava policije se obavezala da će do kraja 2010. iseliti Limenku, koju bi mlađi Đukanović potom o svom trošku preselio na novu (zadatu) lokaciju. Ne zna se zašto to nije urađeno. Prema pravosnažnoj presudi: povrat 3,3 miliona uloženih sredstava, izgubljena dobit (DUP na ovoj lokaciji je u međuvremenu promijenjen pa je mlađem Đukanoviću dozvoljena gradnja u mnogo većim gabaritima od postojećih) i sve to uz pripadajuću kamatu. Iz državnog budžeta, po tom osnovu, već je otišlo nekih dva miliona eura. Na drugoj strani, moglo bi se pokazati da je to jedan od najprofitabilnijih (legalnih) poslova dvojice ključnih aktera ove afere. Makar dok neko zbog toga ne ode u zatvor. Kandidate, za sada, treba tražiti među bivšim rukovodiocima MUP-a i Uprave polcije.

,,Naravno da neću podnijeti ostavku. Jer se u ovom slučaju ne osjećam odgovornim ni za šta. Ni za posao koji je nastupio, a još manje zato što mi je Aco Đukanović brat…”., govorio je premijer. Nek ne zamjeri premijer, al nije, kako on kaže, nastupio posao nego je nastala šteta. Nikakvog posla tu nije bilo. Money for nothing, kako je pjevao Mark Knofler.

Ako ćemo o poslu – onda bi trebalo da pričamo o Prvoj banci. Postoji li, recimo, još neki razlog – izuzev zamršenih vlasničko-povjerilačkih odnosa sa Prvom bankom – zbog koga bi nastavak saradnje sa italijanskom A2A u EPCG trebalo da postane i ostane državna tajna u rukama Vujice Lazovića? Potpredsjednika Vlade koji je u državnom eksperimentu vrijednom 100 miliona eura bezuspješno pokušao dokazati da je osam veće od 11. Bez posljedica.

,,Potrošači su prethodnih godina papreno plaćali vladine tajne dilove sa A2A, od kojih je pojedinačno najveću korist imala Prva banka, čiji je najveći akcionar premijerov brat”, saopštili su proljetos iz MANS-a. Pa da im date podatke o budućim privatizacijama.

Ili je interesantnija priča o javno privatnom partnerstvu na nivou apoteka i univerziteta. Tako se Đukanovićevoj Vladi čini krajnje isplativim da finasira UDG gdje je premijer suvlasnik, a dobar dio Vlade uzima honorar kao predavači. U isto vrijeme Vlada je spremna da dovede u pitanje uredno snabdijevanje lijekovima ovdašnjih bolesnika zbog želje da se vlasnici privatnih apoteka zakinu za pripadajuću maržu. Sloboda tržišne konkurencije?

,,Nesposobni premijer i njegovi ministri o našem trošku pokušavaju da razvijaju svoj privatni biznis”, ocijenila je Branka Bošnjak, poslanica DF-a i predavač na državnom Univerzitetu.

Ni Mladen Bojanić, njen kolega iz opozicionih klupa u parlamentu, ne zazire od problematičnih tema. On, recimo, svako malo traži odgovore po pitanju stečajnog postupka u KAP-u. Kad je počeo? Po kom zakonu je vođen? Kada će se završiti? Ko je kriv, odnosno zaslužan, što je Veselinu Pejoviću u stečajnom postupku prodata imovina koja ne pripada KAP-u? Zbog čega bi on mogao, na ime odštete, dobiti više novca nego što je za sada platio za imovinu upropaštene fabrike aluminijuma.

Naravno da stečajni upravnik Veselin Perišić i stečajni sudija Blažo Jovanić taje ove odgovore. Ali, zašto to rade i sve druge državne institucije?

Pa nam se, makar na momenat, učini kako u Crnoj Gori pod oznakom ,,povjerljivo” nije samo privatizacija već i pravda.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo