Premijer brani vladinu odluku o“privremenom“ uvođenju viza građanima Turske, insistirajući da je „riječ o mjeri zasnovanoj na bezbjednosnoj procjeni, a ne na pojedinačnim incidentima“. Kao da ne primjećuje da su te procjene zasnovane na pogrešno utvrđenim činjenicama. Pošto bi, u tom slučaju, morao postaviti pitanje odgovornosti, svoje ili  svojih saradnika

Jedna greška proizvela je drugu, druga treću… Onda je izvršna vlast riješila da se iz problema koji su eskalirali demonstracijom nasilja i mržnje protiv građana Turske koji borave u Crnoj Gori, te odlukom Vlade da im ukine bezvizni režim, izvuče tako što će prevrnuti stranicu. Započeti neku novu priču kao da te prethodne nije ni bilo. Uz nadu da ih preskočena lekcija neće stići u nekom još nezgodnijem trenutku.

Bez objašnjenja, izvinjenja i preuzimanja odgovornosti.

Dvojica državljana Azerbejdžana (33 i 45 godina), osumnjičena da su 27. oktobra na Zabjelu učestvovala u tuči u kojoj je povrijeđen M.J. iz Podgorice, uhapšena su na graničnom prelazu Božaj prilikom pokušaja da napuste Crnu Goru. „Nakon dovođenja lica u službene prostorije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, sprovedene detaljne kriminalističke obrade i pregleda,  nedvosmisleno je utvrđeno da su J.M. i E.M. sa još dva lica, čiji je identitet poznat policiji, učestvovali u navedenom događaju“, navedeno je u saopštenju Uprave policije.

Hapšenje je uslijedilo dan nakon što je Viši sud ukinuo pritvor dvojici prethodno privedenih (državljani Turske i Azerbejdžana). Oni su, uz pomoć snimaka nadzornih kamera iz naselja u kome stanuju, dokazali da nijesu bili učesnici poslijeponoćnog sukoba ispred kafane Komanka. Iz policije su saopštenjem objasnili i tu zabunu: „Prilikom sprovođenja radnje prepoznavanja osumnjičenih lica, oštećeni M. J. je direktnim prepoznavanjem, pred državnim tužiocem, nedvosmisleno ukazao i prepoznao dva osumnjičena lica – strane državljane, što je poslužilo kao osnov za preduzimanje daljih mjera i radnji – zadržavanje lica…“.

Time se ne završava niz nedvosmisleno utvrđenih činjenica za koje se, naknadno, pokazalo da su neistinite. Počev od tvrdnji poznatih i nepoznatih autora da više od sto hiljada Turaka u Crnoj Gori pljačka, otima djecu, siluje i ubija. Navodno, prema pripremljenom planu i, uglavnom, nekažnjeno.

Vlast se na jedvite jade nakanila da javnosti predoči zvaničan podatak po kome je državljana Turske koji borave u Crnoj Gori desetostruko manje (oko 13 hiljada). Onda su mediji, a ne Vlada ili resorno ministarstvo, podsjetili na službene evidencije koje pokazuju da su turski državljani, prema broju evidentiranih krivičnih djela koja su počini stranci, tek na šestom mjestu. Iza Srbije, BiH, Albanije, Kosova i Rusije. Dok je Turska zemlja iz koje je tokom ove godine prispio nejveći iznos stranih investicija u Crnu Goru.

Sporno je, duže od deset dana, i mnoštvo detalja sukoba koji je bio neposredan povod za opasna dešavanja na ulici i u državnim institucijama. Da li su stranci, tri državljanina Azerbejdžana i jedan Turske, bili ti koji su „dobacujući nešto na turskom jeziku“ inicirali sukob u kome je povrijeđen M.J? Jesu li oni jedini koji su u taj sukob ušli potpomognuti hladnim oružjem? Zašto su Upravi policije trebala dva dana da demantuje navode o sedam ubodnih rana, i obavijesti da je, prema nalazu ljekara, povrijeđeni u tuči zadobio lakše tjelesne povrede? Da li je policija na vrijeme obaviještena o sukobu u kome ima povrijeđenih i šta je uradila tim povodom prije nego je na podgoričkim ulicama počeo lov na „turke“?

A sjutradan: Ko je organizovao i okupio grupu mladića koja je na Zabjelu, pokušavajući uzeti pravdu u svoje ruke, krenula u potjeru za grupom stranaca koju su, možda, prepoznali kao aktere prethodnog sukoba?  Ili im je, možda, bilo dovoljno to što presretnuti liče na (pokazalo se – pogrešno) identifikovane neprijatelje. Da li su pripadnici policije uradili sve kako treba kada su priveli progonjene, a progonitelje ostavili da kliču „ubi Turčina“?  U prisustvu ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića koji je ustvrdio „znamo sve šta se desilo“. Da bi se pokazalo kako ne znaju skoro ništa. Ili taje to što znaju. Da li je premijer Milojko Spajić, te večeri, samoinicijativno ili na nečiji podsticaj i prezentovane podatke najavio hitno ukidanje bezviznog režima za građane Turske?

Umjesto makar jednog preciznog odgovora, iz Uprave policije su, „u cilju sprječavanja širenja dezinformacija”, najavili da će „nadležno državno tužilaštvo u daljem toku postupka, vršiti detaljnu analizu i potrebna vještačenja u cilju potpunog razjašnjenja događaja“. Paralelno, iz tužilaštva je stiglo obavještenje da je formiran predmet kako bi se utvrdilo „da li u radnjama bilo kojeg lica ima elemenata krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje”. Naknadno, stigla je i nezvanična informacija o pokretanju postupka protiv ranjenog mladića zbog sumnje da je dao lažan iskaz.

Mnogo najavljenog a premalo urađenog da se adekvatno odgovori na lavinu pogrešnih pretpostavki, brzopletih odluka i zapaljivih reakcija koje su ugrozile građanski mir u zemlji i odnose Crne Gore sa jednim od ključnih ekonomskih partnera i (NATO) saveznika na Balkanu.

Vlada je odluku o „privremenoj suspenziji“ bezviznog režima za građane Turske donijela dan po Spajićevoj najavi. Bez održavanja sjednice. „Prilikom donošenja ove odluke Vlada Crne Gore polazi prevashodno od potrebe da očuva javni red i bezbjednost svih građana“, saopšteno je u obrazloženju. Odluka je ostala na snazi i nakon što se pokazalo da su učesnici tuče bili, u velikoj većini, državljani Crne Gore i Azerbejdžana. Usput, Azerbejdžan je, za razliku od Turske, ostao na listi zemalja za čije građane EU traži ukidanje bezviznog režima prilikom dolaska u Crnu Goru. A mi ih ne damo.

Potom je potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović  izjavio da nije glasao za odluku koja se, prvenstveno, tiče resora u njegovoj nadležnosti. Uz  poruku kako odnosi Crne Gore i Turske ne mogu biti ugroženi bilo kojom odlukom. „Ovi nesretni događaji moraju nas naučiti da čuvamo prijateljstvo, ali i da svi koji šire sjeme islamofobije i ksenofobije moraju odgovarati“, kazao je Ibrahimović. Lijepo zvuči, ali ne izgleda baš realno.

Ambasador Turske u Crnoj Gori Bariš Kalkavan poručio je iz Bara, gdje je obišao radnje turskih državljana koje su zapaljene, pa obnovljene uz pomoć komšija i privrednika iz Bara, da će Turska odgovoriti recipročnim mjerama ukoliko odluka o uvođenju viza njenim državljanima ne bude povučena. “Crnu Goru svake godine posjeti skoro 200.000 turskih turista, očekujemo da će se vizni režim uskoro ukinuti i da će turski turisti moći doći u ovu prelijepu zemlju sa mirom uma. Suočeni s nedavnim dezinformacijama, ksenofobijom, strahom i mržnjom, povjerenje u institucije i vladavinu prava bio bi najprikladniji odgovor“, saopšteno je iz Ambasade Turske, „veza između naših naroda je dovoljno jaka da prevaziđe sve teškoće i osujeti igre određenih krugova“.

Premijer Spajić brani vladinu odluku insistirajući da je „riječ o privremenoj mjeri zasnovanoj na bezbjednosnoj procjeni, a ne na pojedinačnim incidentima“. To što su bezbjednosne procjene, ukoliko stvarno postoje, zasnovane na pogrešno utvrđenim „nespornim“ činjenicama – ne primjećuje. Pošto bi, u tom slučaju, morao postaviti pitanje odgovornosti, svoje ili svojih saradnika. To mu ne pada na pamet. A  da zbog osjećaja odgovornosti za  propuste  tokom ovih događaja, podnese ostavku niko se ni iz Vlade ni iz vrha policije nije javio. Pritiska javnosti ionako nije bilo.

Zoran RADULOVIĆ

Nadležni i dalje sporo i nemušto reaguju na govor mržnje i nasilje koje se mjesecima  pripremalo preko društvenih mreža i u finalu izjavama političara. Uz institucije koje ne procesuiraju govor mržnje  i dopuštaju divljanje,,narodnih patrola’, proba za utjerivanje straha je – uspjela

Nakon haosa mržnje i ,,istrage Turaka”od narodnih patrola po ulicama Podgorice stvari su se vratile u raniji period potmule mržnje. Kao i prije incidenta na Zabjelu, predvodnici su političari koji i dalje pokazuju da imaju veliku negativnu moć.

Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene koji je ranije ustvrdio da preko 100.000 državljana Turske, Azarbejdžana i drugih islamskih država živi i radi u Crnoj Gori, te da su turski državljani otvorili preko 5.000 firmi i dalje se bavi statistikom. ,,Ministre policije, nešto nije u redu sa vašom računicom. Kažete da u Crnoj Gori posluje 12.500 firmi koje su osnovali državljani Turske, a da ih u našoj zemlji ukupno ima 14.000. Dakle, ispada da su ovdje došli samo direktori! Ako je svaka firma osnovana makar sa četiri člana porodice, dolazimo do brojke od 50.000 turskih državljana”, poručio je Medojević.

Ako je u Crnu Goru došlo 13.000 Turaka zvanično, koliko ih je onda nezvanično – bez boravišnih i radnih dozvola, pita se Vladislav Dajković, predsjednik Slobodne Crne Gore. Dajković koji je javnost uzbunjivao da ,,projekat neoosmanizma uzima maha”, sada izjavljuje: ,,Nisu krivi građani koji brane svoj identitet i bezbjednost, već oni koji su dozvolili da ljudi s lovačkim noževima šetaju ulicama Podgorice. Isto tako, krajnje su nekorektni oni koji godinama ćute na progon ruskog i srpskog naroda u Crnoj Gori, dok se istovremeno zalažu za prava turskih državljana, a ignorišu činjenicu da našim sunarodnicima i dalje nije omogućeno osnovno pravo – pravo na državljanstvo”.

Milan Knežević koji je licitirao sa brojkom od 110.000 turskih državljana, nakon haosa u Podgorici izjavio je da želi da doprinese smirivanju tenzija. „I da osudim sve ono što je išlo u pravcu napada i prozivanja turskih državljana. Ne možemo generalizovati sve ljude. Nisu svi ljudi u Turskoj kriminalci i potencijalne ubice. Crnoj Gori je potrebna nova imigraciona politika. Ako se ovako nastavi, imaćemo još više incidenata i teško ćemo moći da se borimo sa njima“.  Knežević je uspio da ode i na Sajam knjiga u Beogradu, sa kojeg je objavljena znakovita slika kako se rukuje i klanja ratnom zločincu Vojislavu Šešelju. Šampion govora mržnje Šešelj je tokom ’90-ih svojim izjavama huškao srpske mladiće da idu u rat, a sada poziva na linč studenata koji protestuju.

Poslanik Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin je nastavio sa svojim narativom i nakon protesta koji su uznemirili javnost, pa je na TV Vijestima govorio o tome kako su Turci drugačije kulture i da ,,dobacuju našim djevojakama”. Produžio je i nakon gostovanja sa stavovima kontra Turaka. Regionalni sajt safejournalist, na kome se registruju napadi na medijske radnike, objavio je da je ,,reditelj u televiziji Vijesti Srđan Stanojević objavio  na svom Fejsbuk profilu da je 2. novembra, oko deset sati, nakon realizacije emisije Nedjelja u retrovizoru, došlo do incidenta sa jednim od gostiju emisije – poslanikom Ujedinjene Crne Gore Vladimirom Dobričaninom.

Navodi se da je po izlasku iz studija, razgovor o snimku koji je bio tema emisije (napad na građanina Podgorice od strane državljana Azerbejdžana) prerastao je u ozbiljan verbalni sukob. Stanojević tvrdi da mu je Dobričanin u kontinuitetu upućivao uvrede i psovke, te da je u jednom trenutku izvukao biber-sprej i prijetio da će ga poprskati. Prema njegovim riječima, iako je pokušao da ostane pribran, nakon što je Dobričanin izrekao tešku psovku na račun njegove majke, Stanojević je krenuo prema njemu s namjerom da ga udari, ali je odustao kada mu se poslanik odmah izvinio. Nakon toga, Dobričanin se, navodno, više puta izvinio i udaljio vozilom. Stanojević ovaj incident nije prijavio policiji.

Medijski je ugošćen advokat Miomir Joksimovićkoji je nakon prvih nenajavljenih protesta 26. oktobra u Podgorici, na kojima su se čula skandiranja ,,Ubij Turčina”, nudio besplatnu pravnu pomoć onima koji budu uhapšeni. Pozivao je građane da budu ,,spremni za samoodbranu”. U nedavnom televizijskom gostovanju Joksimović je izjavio da je priveden u policiju na informativni razgovor i da ima informaciju da su određene grupe turskih državljana podnijele krivičnu prijavu protiv njega zbog govara mržnje. Dodao je ,,da je na Zabjelu vidio vapaj i vrisak naroda koji trpi jako dugo”.

Sinhronizovani govor mržnje urodio je plodom, pa je u centru Podgorice zapaljen turski lokal, a u par incidenata napadnuti su turski državljani. Paljenje imovine i incidenti desilu se i u Baru, Herceg Novom, Kotoru. U Zeti je uhapšen 19-godišnji mladić koji je komšiji Turčinu zapalio tri vozila. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo je zadržavanje mladića koji se sumnjiči da je izvršio krivično djelo izazivanje opšte opasnosti.

Više državno tužilaštvo (VDT) u Podgorici samoinicijativno je formiralo predmet povodom događaja od 26. oktobra, kada je grupa građana u naselju Zabjelo u Podgorici skandirala ,,Ubij, ubij, ubij Turčina”. U saopštenju VDT-a piše i da su formirani predmeti povodom događaja u kojem su oštećena dva vozila, kao i objekat u vlasništvu turskih državljana: ,,A sve u cilju ocjene da li u radnjama bilo kojeg lica ima elemenata krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje”, saopšteno je iz VDT-a.

Govoreći o nizu incidenata širom Crne Gore do kojih je došlo nakon navodnog napada stranih državljana na mladića u Podgorici, vrhovni državni tužilac Milorad Markovićje kazao da je tužilaštvo već formiralo više predmeta zbog izazivanja opšte opasnosti, nasilničkog ponašanja, ali i izazivanja nacionalne, vjerske i rasne mržnje.,,Tužilaštvo je dalo obavezujuće uputstvo policiji da prikuplja dokaze, kako u predmetu napada na mladića u Podgorici, tako i u svim drugim događajima koji su se desili u vezi sa tim. U većini predmeta imamo osumnjičene, imamo prvi optužni predlog koji se odnosi na izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje”, dodao je.VDT je kazao da stvaranje atmosfere koje pogoduje govoru mržnje ne može biti isključivi teret tužilaštva.

,,Apelujemo da se javnost hitno informiše o mjerama koje se preduzimaju protiv svih koji su širili govor mržnje na protestu u Podgorici, na društvenim mrežama i drugim javnim prostorima, kako bi se i preventivno djelovalo i sprječavale teže posljedice. “Turci napolje”, “Selite se”, “Ubi Turčina” je govor mržnje već kvalifikovan kao krivično djelo u Crnoj Gori i očekujemo dosljedan pristup državnog tužilaštva”, naveli su izAkcija za ljudska prava (HRA).

Informacija još uvijek nema. Ne zna se ni dokle se odmaklo sa istragom
Višeg državnog tužilaštvo u Podgorici koje je formiralo predmet nakon što je Islamska zajednica u Crnoj Gori policiji prijavila da su reisu Rifatu Fejziću preko društvenih mreža upućene ,,brojne prijetnje po život, uvrede i poruke mržnje”.

Iz HRA su saopštili da očekuju da državno tužilaštvo objavljivanjem preciznih informacija djeluje preventivno i utiče na smirivanje tenzija u društvu.

Početkom ove sedmice iz VDT-a smo saznali da je nakon preduzimanja neophodnih mjera i radnji, s ciljem utvrđivanja svih okolnosti događaja na Zabjelu od 26. oktobra 2025. godine, kojom prilikom je povrede zadobio M.J., ocijenilo da u konkretnom slučaju nema osnovane sumnje da je izvršeno krivično djelo iz nadležnosti ovog tužilaštva.To tužilaštvo je u saopštenju navelo da je za povređivanje M.J. na Zabjelu, od strane stranih državljana, nadležno Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici.

Svako radi svoj posao. Nadležni i dalje sporo i nemušto reaguju na nasilje i govor mržnje koje se mjesecima  pripremalo preko društvenih mreža i u finalu izjavama političara. Uz institucije koje ne procesuiraju govor mržnje  i dopuštaju divljanje,,narodnih patrola” po ulicama proba za utjerivanje straha ne  samo stranim državljanima nego i većini domaćeg stanovništva je –  uspjela.

Predrag NIKOLIĆ

Odluke o ukidanju sankcija Dodiku i saradnicima su uslijedile, kako je objasnila administracija Donalda Trampa, zbog „nedavnih poteza institucija RS-a, naročito Skupštine RS, koji su doprinijeli stvaranju političke klime…i spremnosti na institucionalnu saradnju unutar BiH“. Američka administracija je oglasila u izjavi za RFE da „ukidanje mjera ne znači bezuslovnu podršku, već priznanje određenih pomaka“ i “da su sankcije ispunile svoju svrhu“. Skupština RS-a je usvojila 18. oktobra Zakon o prestanku važenja više propisa koje je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.  Ovi potezi se tumače kao puni politički zaokret vlasti RS-a

Početkom avgusta se američki specijalni izaslanik Ričard Grenel sreo u Crnoj Gori sa tadašnjim već pravosnažno osuđenim predsjednikom Republike Srpske (RS) Miloradom Dodikom i Željkom Cvijanović iz Predsjedništva BiH. Sastanak je bio bez medija i neformalne prirode sa čijom organizacijom crnogorske vlasti nisu imale ništa. Oboje političara iz RS su tada bili pod sankcijama Ureda za kontrolu stranih sredstava (OFAC) američkog Ministarstva finansija zbog „ugrožavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, korupcije i zloupotrebe položaja“. Dodik je stigao na američku crnu listu još 2017. godine za vrijeme prvog mandata sadašnjeg američkog predsjednika. Kada je Cvijanovićka dobila američku vizu iako je bila na crnoj listi i otputovala za SAD početkom septembra ove godine već je bilo jasno da se nešto valja iza brda. Takođe je postalo izvjesno da od, do tada, prijeteće Dodikove retorike, o izlasku RS-a iz Bosne i Hercegovine nema ništa i da je dogovor na pomolu.

SAD su nedavno ukinule sankcije prvo za četvoricu bliskih saradnika sada bivšeg predsjednika RS-a zbog organizacije proslave neustavnog Dana RS-a. Onda je došlo ukidanje sankcija i Dodiku, srpskoj članici Predsjedništva BiH Cvijanović kao i djeci Milorada Dodika koja su postali jako uspješni u biznisu i zarađivali desetine miliona. Sankcija su oslobođene i povezane osobe, firme i mediji pod kontrolom Prve familije RS-a, ukupno 48 fizićkih i pravnih lica. Ove odluke su uslijedile, kako je objasnila administracija predsjednika Donalda Trampa zbog „nedavnih poteza institucija RS-a, naročito Skupštine RS, (koji su) doprinijeli stvaranju političke klime…i spremnosti na institucionalnu saradnju unutar BiH“. Američka administracija je ipak naglasila u izjavi za Slobodnu Evropu (RFE) da „ukidanje mjera ne znači bezuslovnu podršku, već priznanje određenih pomaka“ i “da su sankcije ispunile svoju svrhu“. Narodna Skupština RS-a (NSRS) je usvojila 18. oktobra Zakon o prestanku važenja više propisa koje je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim. Raniji nagovještaji izbacivanja BiH institucija iz RS-a su rezultirali slanjem vojnih pojačanja Evropske Unije u BiH uključujući i oklopne i helikopterske jedinice, što je bio prvi potez smirivanja rasplamsalih strasti na srpskoj strani.

Uprkos ranijoj, maltene ratnoj, retorici Dodika i banjalučkih vlasti opozvani su svi sporni zakoni kojima je zabranjeno djelovanje pojedinih BiH institucija na teritoriji ovog entiteta i naređeno neprimjenjivanje odluka BiH sudova i tužilaštva. Takođe je iz procedure tiho povučen i zakon o preuzimanju državne granice na teritoriji RS-a. Ovi potezi se tumače kao puni politički zaokret vlasti RS-a. Takođe, Dodik više nije predsjednik a njegovu funkciju će do izbora obavljati Ana Trišić – Babić, bivša Dodikova savjetnica i nekadašnja zamjenica ministra vanjskih poslova BiH. Poznata I po tome što je nekada bila angažovana u kancelariji OHR-a i u  USAID-u.

Dodik je nakon objave ukidanja sankcija poručio da je „ovo potvrda da se politika RS-a vodi u skladu s interesima njenog naroda, a ne po diktatu stranih centara moći“ iako je upravo podvio glavu. U intervjuu prije desetak dana Dodik je priznao da je „na određene ustupke pristao pod pritiskom administracije Donalda Trumpa“ te da je „pritisak bio rezultat nesporazuma i političkih preuveličavanja“. Dodao je da je „spreman na dijalog unutar BiH” ali da “Ruska Federacija ostaje strateški partner RS-a”. Željka Cvijanović je izjavila da će entitet  RS„dosljedno braniti svoje ustavne nadležnosti, ali bez narušavanja integriteta BiH“.

Opozicija u RS-u nije glasala ni za usvajanje Dodikovih antiustavnih zakona, kao ni za njihovo ukidanje poručivši da se tu radi o “potpuno šizofrenoj situaciji”. Poslanik opozicionog SDS-a Nedeljko Glamočak je u Skupštini poručio da ukidanje antiustavnih zakona “nije ništa drugo nego Dodikova kapitulacija”. Na to je Cvijanovićka poručila opoziciji da „ništa ne razumije“ i da  „lupa gluposti“. Ona i ostali iz vlasti su ranije opoziciju nazivali “izdajnicima i neprijateljima srpskog naroda” jer nisu htjeli glasati za antiustavne zakone koje su sada ukinuti.

Ukinute sankcije, prema ekonomskim analitičarima, mogle bi otvoriti prostor za deblokadu pojedinih međunarodnih kredita i investicija u RS-u čime se entitet oslobađa velikog finansijskog pritiska i zavisnosti od režima Aleksandra Vučića.

Ove  događaje u Republici Srpskoj i pregovore s američkom administracijom pratila je upadljiva distanca  u Beogradu. Nebojša Vukanović opozicioni prvak iz Trebinja je na svom društvenom nalogu napisao da je Beograd jako nezadovoljan odlukama bivšeg predsjednika RS-a oko izbora svog nasljednika i zbog poništenja svih zakona parlamenta RS-a koje je Ustavni sud BiH prethodno proglasio neustavnim. Takođe je napisao da je na Svečanoj akademiji 24. oktobra u Banja Luci došlo do oštre rasprave između Dodika i Miloša Vučevića, formalnog lidera Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) i izaslanika predsjednika Srbije. I dalje uticajan u Beogradu bivši šef UDBE i nekadašnji ministar i vice-premijer Aleksandar Vulin je ocijenio da je Skupština 18. oktobra bila “poraz” i da „ukidanje ličnih sankcija funkcionerima nije dovoljan dobitak…(u) odbrani RS-a“. Bivši ministar u srbijanskoj Vladi Ratko Dmitrović, blizak Vučiću, je na X mreži napisao da je “Dodik pristao da BiH uđe u NATO, te da se sva imovina registruje u Centralni registar i katastar BiH”.

Dodik je na početku suđenja praktično svake sedmice bio u Beogradu. Kada je Dodik proglašen krivim Vučić je isti dan sazvao Savjet za nacionalnu bezbednost nakon koje je teatralno doletio u Banja Luku sa svojim ministrom policije Ivicom Dačićem. U posljednjih mjesec dana Vučić je uglavnom ćutao što je netipično za njega koji se za  sve oglašava.

Na sve jače glasine da je poremećena idila u Srpskom svetu se osvrnuo i Dodik u izjavi za agenciju Srna. “Aleksandar Vučić je moj brat i među nama nema nikakvih neslaganja, neće ih i ne smije biti” rekao je  Dodik uz poruku svima koji “priželjkuju (svađu)” da “taj film neće gledati”.

Prije dva dana mediji su prenijeli  Vučićevu izjavu iz Uzbekistana, gdje je u zvaničnoj posjeti, na Dodikove riječi da njegovu političku karijeru neće niko određivati, ni Zapad ni Moskva ni Beograd. Srbijanski vladar je poručio: “žao mi je ako se Banjaluka oseća ugroženo od Beograda, pošto smo dali sve od sebe da samo ćutimo, slušamo i pomažemo i nikada se nismo ni na koji način mešali ni u šta”.

Monitor je nezvanično dobio informacije iz diplomatske zajednice u Beogradu da su srbijanske vlasti nezadovoljne što nisu i one bile uključene u razgovore i konačni dogovor s američkom administracijom. Srbijanska vlast je tokom posljednjih  godinu i po dana kada su u kontinuitetu donošeni u Skupštini RS protivustavni zakoni podgrijavala zapaljivu retoriku srpskog sveta kao novi vid ujedinjenja Srba u jednu državu. U junu prošle godine predsjednik Vučić je organizovao i  Svesrpski sabor uz prisustvo vrha Srpske crkve i rukovodstvo RS-a gdje je obećavao i poručivao da će njegova vlast braniti navodno ugrožene Srbe “ma gde god bili”.

Ispada da su Dodik i njegovi tiho isključili Beograd iz daljeg toka razgovora nakon prvog sastanka sa Grenelom u luksuznom rizortu Porto Novi kod Herceg Novog kojem je prisustvovao i Siniša Mali, ministar finansija i osoba od visokog povjerenja predsjednika Vučića. Mediji su tada javili da se sa Grenelom odvojeno sastao i predsjednik vučićevske Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević.

Od tzv. srpskih političara u Crnoj Gori nije se niko oglašavao povodom dešavanje u Republici Srpskoj, tj. poništenja neustavnih zakona i Dodikovog povlačenja sa funkcije nakon što je priznao sudsku presudu protiv sebe i zatvorsku kaznu zamijenio novčanom.

Milan Knežević i Andrija Mandić su nakon prve presude Dodiku takođe odletjeli 1. marta za Banja Luku da pruže podršku Dodiku. Knežević je tada rekao da je presuda Dodiku “pucanj u Dejton” dok je predsjednik Skupštine Mandić poručio kako je “presuda antidemokratski čin koji donosi nestabilnost u BiH” i da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz RS-a i “kada je teško”. I drugi srpski političari iz Crne Gore su  upućivali podršku secesionističkoj politici korumpiranog režima u Banja Luci.

Posmatrači vjeruju da je sve više naznaka da će i Mandić u pogodnoj situaciji početi praviti distancu od režima braće Vučić. Mandić, za razliku od Kneževića, već neko vrijeme trasira samostalnu vanjsku politiku oslanjajući se na veze sa globalnom jevrejskom zajednicom koja mu otvara brojna vrata na Zapadu.

Sadašnja situacija sa RS-om može imati i višestruke reperkusije na Podgoricu na koju braća Vučić mogu pojačati pritisak ako osjete da im RS klizi iz ruke. Nedavni protesti navodnih građana sa crnim maskama i kapuljačama protiv turskih imigranata neodoljivo podsjećaju na beogradski scenario.

Jovo MARTINOVIĆ