Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Proces odgađan osamnaest puta

Objavljeno prije

na

U ljeto 1999. godine, u talasima Jadranskog mora, stradali su putnici improvizovanog broda Mis Pat koji su željeli da pronađu svoju sreću na drugoj strani jadranske obale. U čamac pod tim imenom, koji je registrovan za prevoz šest osoba i dva člana posade, ukrcano je sedamdesetak putnika, među kojima je bilo i djece. Nakon svega nekoliko sati plovidbe na putu od Crne Gore ka Italiji – čamac je potonuo. U brodolomu je stradalo 35 odraslih osoba i djece.

Tragedija se desila 1999. godine, ali ni do danas nije dobila sudski epilog niti se maratonskom sudskom procesu nazire kraj.

Osnovni tužilac u Baru optužio je krajem 2002. godine sedam osoba za krivična djela – nedozvoljen prelazak državne granice u vezi sa teškim djelom protiv opšte sigurnosti i izazivanje opšte opasnosti.

Na spisku okrivljenih su Agim J. Gaši, Ramadan R. Balja, Ismet Ć. Balja, koji se nalazi u bjekstvu, Refik H. Hodžić, takođe u bjekstvu, Joko P. Nikaljević iz Kotora, te Budvani Goran N. Đuričković i Saša Lj. Boreta, koji je osim ovog procesa optužen i za podstrekavanje na ubistvo Slavoljuba M. Šćekića, službenika MUP-a Crne Gore.

,,Optuženi Agim Gaši, Ismet i Ramadan Balja su raseljenim Romima sa Kosova obećali prevoz do Italije, uz novčanu naknadu. Sa Nikaljevićem, Boretom, Đuričkovićem i Hodžićem su se dogovorili da obezbijede čamac, pa su u noći, između 15. i 16. avgusta 1999. godine, brodom Mis Pat krenuli preko Jadrana. Iako je Mis Pat bio registrovan za prevoz šest osoba i dva člana posade, te noći je na njega ukrcano oko 70 ljudi. Nakon nekoliko sati plovidbe, čamac kojim je upravljao Hodžić se prevrnuo, a u brodolomu je nastradalo 35 osoba, od kojih je 13 identifikovano, dok se ostali vode kao nestali”, piše u optužnici.

Suđenje se ovih dana nastavilo u podgoričkom Višem sudu, ali pitanje je kada će biti okončano.

Ovaj slučaj se pominje i u izvještaju Ljudska prava u Crnoj Gori 2010-2011, koji je uradila NVO Akcija za ljudska prava. U njemu se napominje da je suđenje počelo u januaru 2003, ali i da je više od godinu dana, tačnije do februara 2004. odgađano ukupno 18 puta zbog nedolaska svjedoka i neobezbjeđivanja kvalifikovanog prevodioca za romski jezik.

Nakon što je na suđenju održanom u aprilu 2004. državno tužilaštvo izmijenilo optužnicu, predmet je prešao u nadležnost Višeg suda, a rasprava odgođena na neodređeno vrijeme. Viši državni tužilac u Podgorici podnio je krajem maja 2004. zahtjev za sprovođenje istrage. Predmet je bio u istrazi više od dvije godine, sve do novembra 2006. kada je optužnica izmijenjena i treći put.

Bilo je tu raznoraznih zavrzlama. Primjera radi – suđenje, koje je ponovo trebalo da počne u septembru 2010, više puta je odgađano. Prvo zbog prevođenja optužnice na romski jezik, a zatim i zbog toga što nije obezbijeđen prevodilac za romski jezik. Zato je nastavak zakazan za 20. jul 2011. godine.

,,U postupku koji je započet 2002. godine, za utvrđivanje odgovornosti za slučaj u kome je život izgubilo najmanje 37 ljudi, poslije punih osam godina suđenja nije donijeta prvostepena presuda. Na ovaj način i državno tužilaštvo i sud pokazali su krajnje neodgovoran stav prema zaštiti prava na život u Crnoj Gori. Opravdano se postavlja pitanje da li je ovoliko odugovlačenje posljedica diskriminacije, jer su žrtve Romi”, stoji u izvještaju Ljudska prava u Crnoj Gori.

Čitav slučaj je dospio i u crnogorsku skupštinu. Pokret za promjene je pokrenuo inicijativu za saslušanje ministra pravde Duška Markovića zbog slučaja potapanja Mis Pat pred Odborom za politički sistem, pravosuđe i upravu. No, glasovima većine predstavnika vladajuće koalicije odbijena je. Koča Pavlović, poslanik PzP-a, podsjetio je da se radi o aktu organizovanog kriminala, a Zoran Vukčević iz DPS-a je objasnio da odbor ne bi trebalo da se miješa u poslove drugih institucija.

Koča Pavlović objašnjava da se 1998. i 1999. odvijala organizovana trgovina romskim izbjeglicama prema Italiji.

,,Kriminalci su na rashodovane brodove i veće čamce u Crnoj Gori ukrcali oko 16.000 ljudi, od kojih je nepoznat broj onih koji su izgubili živote u vodama Jadrana. Ovaj posao je trafikantima donio oko 30 miliona maraka, i osnovano se sumnja da je namjerno potapanje brodova prepunih izbjeglica na udaljenosti 10-15 nautičkih milja od crnogorske obale, u velikom broju slučajeva bilo sastavni dio njihovog kriminalnog plana”, kaže Pavlović.

On sumnja da neuobičajeno jaki jugo nije izbacio brojna tijela sa potopljenog čamca Mis Pat, trafiking Roma bi se nastavio i nakon te tragedije.

,,Jasno je da se ovako masovna operacija trgovine ljudima nije mogla odigrati bez znanja naših bezbjednosnih službi. Iznenadno i neobjašnjivo bogaćenje i milionska vlasništva koja su stekli neki policijski čelnici tokom tog perioda, daje osnov za sumnju da su ti policajci pomagali, a neki od njih i aktivno učestvovali u poslu trgovine Romima. Lako je u tome prepoznati pravi razlog zbog kojega sudski postupak u slučaju Mis Pat traje 11 godina, i tokom kojih pravosuđe Ratka Vukotića i Vesne Medenice nije donijelo niti jednu, čak ni prvostepenu presudu”, objašnjava Pavlović.

On tvrdi da je zločin trafikovanja Roma, koji se dešavao tokom 1998. i 1999, i po obimu i po broju žrtava najveći i najmonstruozniji zločin koji se desio u Crnoj Gori.

Ljudi koji su te avgustovske noći izgubili živote dok su se nadali boljoj sreći u novoj zemlji – zaslužuju da se sazna istina ko je kriv za njihovo stradanje.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo