Povežite se sa nama

MONITORING

PRODAJA INSTITUTA U IGALU – PROPALA ILI ODLOŽENA DO IZBORA: Ne igraj na Engleze

Objavljeno prije

na

branko-vujovic

Propast nekog posla, po pravilu, nije dobra vijest. Ipak, prošlonedjeljna informacija da je Vlada – nakon šestomjesečnog zatišja – odlučila da raskine privatizacioni ugovor sa navodnim američko-britanskim konzorcijumom IWG kojim su „Englezi” za 10 miliona eura mogli postati većinski vlasnici akcija Instituta Dr Simo Milošević u Igalu, nikoga nije ražalostila. Makar ne javno.

Ništa, dakle, od Centra izvrsnosti koji bi, kako su prije godinu zborili (ne)uvjerljivi propagandisti ovog projekta, Herceg Novi i Crnu Goru pretvorio u svjetski brend. Zvanično, Vlada je od ugovora odustala nakon što IWG nije ispunila praktično nijedan od ugovorenih uslova, zaključno sa plaćanjem kupljenih akcija. Na drugoj strani, pojasnio nam je predsjednik Tenderske komisije za privatizaciju Branko Vujović, oni su skupa s menadžmentom Instituta ispunili ,,skoro sve obaveze” propisane ugovorom. Skoro sve.

,,Zahtjev kupca da se ugovoreni rok od šest mjeseci produži na neodređeno vrijeme nijesmo prihvatili, jer njihovi razlozi zbog čega nijesu do sada ispunili obaveze za nas nijesu bili ubjedljivi”, saopštio je Vujović Radiju Jadran, navodeći da IWG nije imenovao svoje članove odbora direktora, da nijesu obezbjedili memorandum o saradnji sa navodnim partnerom – firmom Internacional Hospital Group (IHG) koja upravlja menadžmentom u nekoliko svjetski poznatih velnes centara, platili akcije i pružili valjane garancije za najavljene investicije.

Institut ostaje vlasništvo Crne Gore (iako je, pojedinačno, njegov najveći akcionar Republika Srbija sa približno četvrtinom akcija). Vujović najavljuje kako je raspisivanje novog, petog, tendera za njegovu privatizaciju – neizvjesno.

,,Pri činjenici da smo imali četiri neuspješna tendera, treba da se zabrinemo, odnosno da konstatujemo da nije baš jednostavno naći pravog investitora, koji treba da investira preko 50 miliona eura i da kompaniju vodi na pravi način, koji bi je doveo u fazu u kojoj je nekad bila”, edukuje nas bivši ministar ekonomije i direktor Agencije za promociju stranih ulaganja.

Ne može se reći kako njegove opservacije nailaze na opšte odobravanje. ,,Nemoguće je pronaći prave partnere kad imate imidž visokokorumpirane države kojoj prijeti bankrot i čiji su najviši državnici optuženi ili već priznali kriminalne aktivnosti koje traju decenijama bez reakcije nadležnih zarobljenih institucija”, kaže Milorad Đurović, nekadašnji direktor Instituta, danas lider hercegnovskog ogranka URA.

Slično rezonuje i ostatak opozicije u Novom. ,,Sve dok Vlada bude tretirala Institut kao spa-centar kvazi bogate i respektabilne klijentele, a vrijedni zemljišni kompleks, zelene površine i dragocjenu Titovu vilu kao građevinsko zemljište, ostaće vrlo problematično pitanje budućnosti Instituta”, kazala je predsjednica lokalnog SNP-a Danijela Đurović.

Branko Vujović zaboravlja da pojasni da li i danas važe argumenti sa kojima je, prije godinu dana, lično on protežirao vlasnike IWG-a. Ko god da su oni.

Valja podsjetiti kako je Dušan Radović Krušo, lider Izbora koji u koaliciji sa DPS vlada Herceg Novim, u aprilu prošle godine, nakon prezentacije IWG, tvrdio: ,,Ako prodaju Banju raskidamo koaliciju i gotova priča. Jedna od firmi je osnovana 2005. godine, a njen direktor je direktor u još deset firmi, na 36 firmi je ista adresa direktora. Krajnji im je cilj da grade za prodaju. Mi smo za njih domoroci”. Branko Vujović je na te optužbe odgovarao da se radi „o ozbiljnim kompanijama iza kojih stoje ambasade država” (valjda SAD i Velike Britanije). I dosoljavao: „Konzorcijum ima podršku Evropske banke za obnovu i razvoj, jakog investicionog fonda koji realizuje velike investicije u Londonu. Predstavnik je već dva puta bio u Crnoj Gori, oduševljen lokacijom za ulaganja”.

Danas, niti se šta gradi, niti se vladajuća koalicija rastura. Niti se ko stidi zbog neispunjenih obećanja.

Samo su zadovoljni radnici Instituta. ,,Sindikat smatra da raskidom kupoprodajnog ugovora zaposleni u Institut nijesu ništa izgubili, već su naprotiv, dobili makar nadu da će Institut Igalo dobiti novu šansu…”, stoji u sindikalnom saopštenju. Uz računicu da bi za njih najgori rasplet bio da je IWG ispunio ugovorene obaveze a da je po pitanju statusa radnika ostao pri prošlogodišnjim stavovima.

Po objavi ništavnosti prošlogodišnjeg ugovora, oglasila se i lista Izbor. Obistinila su se, kažu, njihova upozorenja da „IWG nije respektabilan kupac”. Potom objašnjavaju zašto su, ipak, u parlamentu podržali tu privatizaciju. Pa gledaju u budućnost – sa imenom novog kupca na usnama: „Prvo treba da riješimo mogući stečaj koji Institutu prijeti zbog duga prema Jugobanci, a onda da započnemo pregovore sa kanadsko-izraelskim partnerom koji je zainteresovan za Institut i za saradnju, ali ne na osnovu kvadrata i nekretnina nego po metodi obrta i povećanja vrijednosti akcija Instituta na berzi”.

Mogao bi biti mali problem što se o sudbini Instituta ne odlučuje ni u Izboru, ni u Herceg Novom. Ponovo će glavnu riječ o svemu imati Vlada i njen Savjet za privatizaciju.

Samo je pitanje kada, upozorava poslanik Obrad Gojković. ,,Ne vjerujte da je ova priča završena”, kazao je prošle nedjelje u parlamanetu, ,,Tu je 230 hiljada kvadrata vrijednosti 200 miliona eura, ne treba se uljuljkivati u ove priče i vjerovati kako su crnogorski državljani uključeni u ovaj posao odustali od njega”.

Gojković objašnjava da iz dokumentacije koja je pratila pregovore sa IWG nedostaje zapisnik sa satanka na kome su – u nepoznatom svojstvu – učestvovali ,,članovi bliske rodbine najvećih političara ove države”. Pa računa: ,,Ovdje se radi o izgradnji 700 stanova i 150 vila. Neko iz vladajućih struktura je obećao da će napraviti studiju lokacije i ucrtati te objekte, ali je taj neko na vlasti još samo četiri mjeseca. To je problem. Investitor neće da uloži pare dok taj neko ne dobije vlast i za naredne četiri godine. Onda će se, pod ovim ili nekim drugim imenom, vratiti da završe započeto”.

To je priča koju gledamo dvadeset godina. Samo se mijenjaju tzv. Grci,Rusi, Izraelci, Kanađani, Tajlanđani, Holanđani, Srbi, Italijani, Kinezi, Arapi… Poneko se pravi i Englez. Nama se, uglavnom, isto piše.

Ravno do dna

Od raspisivanja prvog privatizacionog tendera, 16. aprila 2008. do novembra prošle godine kada je potpisan ugovor sa IWG, kao potencijalni kupci kroz Herceg Novi i Podgoricu defilovali su: predstavnici švajcarske kompanije Home Art and Sales Services u vlasništvu Filipa Ceptera, austrijska Christof Management International, MK Grupa srpskog kralja šećera Miodraga Kostića, francuski kozmetički gigant Vichy. Za kupovinu Instituta, prije raspisivanja tendera, interesovali su se zvaničnici norveške vlade ali i Milan Panić prvi premijer SRJ i osnivač američke farmaceutske kuće ICN. Svi su odustali od posla u Novom. Ili su odbijeni. Najviše novca za akcije Instituta nudili su Austrijanci (25 miliona eura). Ta je ponuda, nakon što su dobili šansu da je realizuju, ostala prazno obećanje. Ispostavilo se da potencijalni kupac ne može da obezbijedi garancije da će ispuniti ono što je ponudom obećao. Najmanje su ponuđene akcije vrjednovali Francuzi, svega 300 hiljada eura. Kao dodatni problem javila se pretpostavka da bi težina njihovog brenda (Vichy je jedno od zvučnijih imena današnje kozmetičke industrije) zagušila sve ono što je ime Instituta u Igalu, makar nekada, značilo u svijetu zdravstvenog turizma. Ostaje za nauk da Vlada (vlade) skoro deset godina ne može da pronađe kupca za nekada najveće lječilište ovog profila na Mediteranu i jedan od tri-četiri (uz Adu Bojanu i Sveti Stefan) dragulja iz crnogorske turističke ponude. Čak ni po cijenu da se na zemljištu koje okružuje Institut i čuvenu Titovu vilu podigne veliki stambeni kompleks.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo