Povežite se sa nama

MONITORING

PRODAJA INSTITUTA U IGALU – PROPALA ILI ODLOŽENA DO IZBORA: Ne igraj na Engleze

Objavljeno prije

na

Propast nekog posla, po pravilu, nije dobra vijest. Ipak, prošlonedjeljna informacija da je Vlada – nakon šestomjesečnog zatišja – odlučila da raskine privatizacioni ugovor sa navodnim američko-britanskim konzorcijumom IWG kojim su „Englezi” za 10 miliona eura mogli postati većinski vlasnici akcija Instituta Dr Simo Milošević u Igalu, nikoga nije ražalostila. Makar ne javno.

Ništa, dakle, od Centra izvrsnosti koji bi, kako su prije godinu zborili (ne)uvjerljivi propagandisti ovog projekta, Herceg Novi i Crnu Goru pretvorio u svjetski brend. Zvanično, Vlada je od ugovora odustala nakon što IWG nije ispunila praktično nijedan od ugovorenih uslova, zaključno sa plaćanjem kupljenih akcija. Na drugoj strani, pojasnio nam je predsjednik Tenderske komisije za privatizaciju Branko Vujović, oni su skupa s menadžmentom Instituta ispunili ,,skoro sve obaveze” propisane ugovorom. Skoro sve.

,,Zahtjev kupca da se ugovoreni rok od šest mjeseci produži na neodređeno vrijeme nijesmo prihvatili, jer njihovi razlozi zbog čega nijesu do sada ispunili obaveze za nas nijesu bili ubjedljivi”, saopštio je Vujović Radiju Jadran, navodeći da IWG nije imenovao svoje članove odbora direktora, da nijesu obezbjedili memorandum o saradnji sa navodnim partnerom – firmom Internacional Hospital Group (IHG) koja upravlja menadžmentom u nekoliko svjetski poznatih velnes centara, platili akcije i pružili valjane garancije za najavljene investicije.

Institut ostaje vlasništvo Crne Gore (iako je, pojedinačno, njegov najveći akcionar Republika Srbija sa približno četvrtinom akcija). Vujović najavljuje kako je raspisivanje novog, petog, tendera za njegovu privatizaciju – neizvjesno.

,,Pri činjenici da smo imali četiri neuspješna tendera, treba da se zabrinemo, odnosno da konstatujemo da nije baš jednostavno naći pravog investitora, koji treba da investira preko 50 miliona eura i da kompaniju vodi na pravi način, koji bi je doveo u fazu u kojoj je nekad bila”, edukuje nas bivši ministar ekonomije i direktor Agencije za promociju stranih ulaganja.

Ne može se reći kako njegove opservacije nailaze na opšte odobravanje. ,,Nemoguće je pronaći prave partnere kad imate imidž visokokorumpirane države kojoj prijeti bankrot i čiji su najviši državnici optuženi ili već priznali kriminalne aktivnosti koje traju decenijama bez reakcije nadležnih zarobljenih institucija”, kaže Milorad Đurović, nekadašnji direktor Instituta, danas lider hercegnovskog ogranka URA.

Slično rezonuje i ostatak opozicije u Novom. ,,Sve dok Vlada bude tretirala Institut kao spa-centar kvazi bogate i respektabilne klijentele, a vrijedni zemljišni kompleks, zelene površine i dragocjenu Titovu vilu kao građevinsko zemljište, ostaće vrlo problematično pitanje budućnosti Instituta”, kazala je predsjednica lokalnog SNP-a Danijela Đurović.

Branko Vujović zaboravlja da pojasni da li i danas važe argumenti sa kojima je, prije godinu dana, lično on protežirao vlasnike IWG-a. Ko god da su oni.

Valja podsjetiti kako je Dušan Radović Krušo, lider Izbora koji u koaliciji sa DPS vlada Herceg Novim, u aprilu prošle godine, nakon prezentacije IWG, tvrdio: ,,Ako prodaju Banju raskidamo koaliciju i gotova priča. Jedna od firmi je osnovana 2005. godine, a njen direktor je direktor u još deset firmi, na 36 firmi je ista adresa direktora. Krajnji im je cilj da grade za prodaju. Mi smo za njih domoroci”. Branko Vujović je na te optužbe odgovarao da se radi „o ozbiljnim kompanijama iza kojih stoje ambasade država” (valjda SAD i Velike Britanije). I dosoljavao: „Konzorcijum ima podršku Evropske banke za obnovu i razvoj, jakog investicionog fonda koji realizuje velike investicije u Londonu. Predstavnik je već dva puta bio u Crnoj Gori, oduševljen lokacijom za ulaganja”.

Danas, niti se šta gradi, niti se vladajuća koalicija rastura. Niti se ko stidi zbog neispunjenih obećanja.

Samo su zadovoljni radnici Instituta. ,,Sindikat smatra da raskidom kupoprodajnog ugovora zaposleni u Institut nijesu ništa izgubili, već su naprotiv, dobili makar nadu da će Institut Igalo dobiti novu šansu…”, stoji u sindikalnom saopštenju. Uz računicu da bi za njih najgori rasplet bio da je IWG ispunio ugovorene obaveze a da je po pitanju statusa radnika ostao pri prošlogodišnjim stavovima.

Po objavi ništavnosti prošlogodišnjeg ugovora, oglasila se i lista Izbor. Obistinila su se, kažu, njihova upozorenja da „IWG nije respektabilan kupac”. Potom objašnjavaju zašto su, ipak, u parlamentu podržali tu privatizaciju. Pa gledaju u budućnost – sa imenom novog kupca na usnama: „Prvo treba da riješimo mogući stečaj koji Institutu prijeti zbog duga prema Jugobanci, a onda da započnemo pregovore sa kanadsko-izraelskim partnerom koji je zainteresovan za Institut i za saradnju, ali ne na osnovu kvadrata i nekretnina nego po metodi obrta i povećanja vrijednosti akcija Instituta na berzi”.

Mogao bi biti mali problem što se o sudbini Instituta ne odlučuje ni u Izboru, ni u Herceg Novom. Ponovo će glavnu riječ o svemu imati Vlada i njen Savjet za privatizaciju.

Samo je pitanje kada, upozorava poslanik Obrad Gojković. ,,Ne vjerujte da je ova priča završena”, kazao je prošle nedjelje u parlamanetu, ,,Tu je 230 hiljada kvadrata vrijednosti 200 miliona eura, ne treba se uljuljkivati u ove priče i vjerovati kako su crnogorski državljani uključeni u ovaj posao odustali od njega”.

Gojković objašnjava da iz dokumentacije koja je pratila pregovore sa IWG nedostaje zapisnik sa satanka na kome su – u nepoznatom svojstvu – učestvovali ,,članovi bliske rodbine najvećih političara ove države”. Pa računa: ,,Ovdje se radi o izgradnji 700 stanova i 150 vila. Neko iz vladajućih struktura je obećao da će napraviti studiju lokacije i ucrtati te objekte, ali je taj neko na vlasti još samo četiri mjeseca. To je problem. Investitor neće da uloži pare dok taj neko ne dobije vlast i za naredne četiri godine. Onda će se, pod ovim ili nekim drugim imenom, vratiti da završe započeto”.

To je priča koju gledamo dvadeset godina. Samo se mijenjaju tzv. Grci,Rusi, Izraelci, Kanađani, Tajlanđani, Holanđani, Srbi, Italijani, Kinezi, Arapi… Poneko se pravi i Englez. Nama se, uglavnom, isto piše.

Ravno do dna

Od raspisivanja prvog privatizacionog tendera, 16. aprila 2008. do novembra prošle godine kada je potpisan ugovor sa IWG, kao potencijalni kupci kroz Herceg Novi i Podgoricu defilovali su: predstavnici švajcarske kompanije Home Art and Sales Services u vlasništvu Filipa Ceptera, austrijska Christof Management International, MK Grupa srpskog kralja šećera Miodraga Kostića, francuski kozmetički gigant Vichy. Za kupovinu Instituta, prije raspisivanja tendera, interesovali su se zvaničnici norveške vlade ali i Milan Panić prvi premijer SRJ i osnivač američke farmaceutske kuće ICN. Svi su odustali od posla u Novom. Ili su odbijeni. Najviše novca za akcije Instituta nudili su Austrijanci (25 miliona eura). Ta je ponuda, nakon što su dobili šansu da je realizuju, ostala prazno obećanje. Ispostavilo se da potencijalni kupac ne može da obezbijedi garancije da će ispuniti ono što je ponudom obećao. Najmanje su ponuđene akcije vrjednovali Francuzi, svega 300 hiljada eura. Kao dodatni problem javila se pretpostavka da bi težina njihovog brenda (Vichy je jedno od zvučnijih imena današnje kozmetičke industrije) zagušila sve ono što je ime Instituta u Igalu, makar nekada, značilo u svijetu zdravstvenog turizma. Ostaje za nauk da Vlada (vlade) skoro deset godina ne može da pronađe kupca za nekada najveće lječilište ovog profila na Mediteranu i jedan od tri-četiri (uz Adu Bojanu i Sveti Stefan) dragulja iz crnogorske turističke ponude. Čak ni po cijenu da se na zemljištu koje okružuje Institut i čuvenu Titovu vilu podigne veliki stambeni kompleks.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su  ono što je  odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je  pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu

 

Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.

Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.

Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna –  državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.

U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je  u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.

Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.

Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020,  pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i  “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin  kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili  borbu za stvaranje  Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef,  tadašnji premijer Milo Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama

 

Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.

Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.

Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.

Svoju odluku  iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.

Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.

Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.

Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.

Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.

I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

 

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.

Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve  prećutao.

Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.

Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je  Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.

Onda je  prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.

Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.

Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.

Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.

Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.

Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.

Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.

Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora.   To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.

Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.

Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.

Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.

Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je  data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo