Vlasnici ugostiteljskih objekata i domaćinstva, koji svakodnevno podnose dim iz ćumurana, kažu da su nadležni digli ruke. Ćumurane, u stvari, i nijesu ničija nadležnost, napravljene su bez građevinskih dozvola i bez eleborata procjene uticaja na životnu sredinu. U večernjim satima, dim iz njih, tvrde vozači, ometa i saobraćaj. Dimna zavjesa ponekad do te mjere smanjuje vidljivost da su vozači prinuđeni da zaustavljaju vozila pored puta.
Vlasnici vikedica i ugostiteljskih objekata kažu da intenzivan dim teškog mirisa ne samo smanjuje vidljivost, već i otežava disanje.
,,Iz godine u godinu sve je gore jer stalno niču nove ćumurane. Od pet sati popodne do ranih jutarnjih sati toliko je dima da se moramo zatvarati u kuće. Ne može se distati. Dim je je ponekad toliko gust da ‘pada’ po magistrali pa vozila udaraju u bankine, a na desetine njih se i zaustavlja pored puta jer je nemoguće bezbjedno voziti. Prošla vlast nije imala razumijevanja za naše muke, bojimo se da neće ni ova”, kazala su za Monitor nekolicina vlasnika vikedica na Crkvinama.
U kolašinskoj komunalnoj policiji predhodnih godina nekoliko su puta naglašavali da sve ćumurane rade nelagalno. Iz te službe su tvrdili da ih zakon sputava da učine mnogo kad je riječ o regulisanju odnosa u toj oblasti. Neki od proizođača su dosad i registrovali firme, ali to ne umanjuje muke onih koji žive u blizini.
,,Mi svakodnevno pokrećemo inicijativu prema nadležnim organima ali niko ne reaguje. Nadležni za zaštitu životne sredine i uređenje prostora, koje smo obavijestili o situaciji tvrde da je procenat zagađenosti veoma mali, ali ovakva dimna zavjesa direktno ugrožava sigurnost vozača koji prolaze dionicom od grada do Crkvina. Zakon nam ne daje mogućnost da bilo šta drugo učinimo, osim da obavijestimo inspekcije”, pravdali su se se ranijih godina komunalni policajci.
Nadležni kažu da u zakonima koje regulišu oblast životne sredine nema ćumurana. Sekreterijatu za uređenje prostora, komunalno stambene poslove i zaštitu životne sredine obratilo se nekoliko privatnih preduzetnika. Oni su tražili da im se na osnovu zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu dostavi mišljenje da li je obavezna izrada eleborata procjene uticaja na životnu sredinu za objekte koji suvom destilacijom drveta i karbonizacijom proizvode ćumur. Analizirajući taj zahtjev, Sekreterijat za uređenje prostora prije dvije godine odgovorio je da u zakonu ne piše da se mora raditi eloborat za takve objekte.
Urbanisti smatraju da je ,,diksutabilno da li je zakonodavac trebalo da uvrsti i ćumurane u objekte za koje je obavezan elaborat”. Nijedan od vlasnika ćumurana do sada nije podnio zahtjev za izdavanje tehničko-urbanističkih uslova. Tako niko od njih i nema taj dokument, ali ni građevinsku dozvolu, koja bi uslijedila kasnije. Ukoliko to u budućnosti učine, nadležni za urbanizam obećavaju da će voditi računa da ti objekti, shodno prostorno urbanističkim planovima, budu smješteni daleko od magistrale, naseljenih mjesta i turističko-ugostiteljskih objekta.
,,Prema postavkama plana, biće im dat uslov prema kojem će ti objekti morati da budu na nekoliko stotina metara od sobraćajnica, objekata u kojim se živi i radi. Nakon tih urbanističko tehničkih uslova slijedila bi građevinska dozvola. Sve to, naravno, ukoliko neko od njih i podnese zahtjev, a do tada mi ne možemo da reagujemo”, kažu u lokalnoj upravi.
U Opštini objašnjavaju da je kontrola rada ćumurana nadležnost različitih državnih inspekcija. Na primjer, za početak, s obzirom na to da rade bez građevinskih dozvola, to bi trebalo da bude predmet pažnje inspektora za uređenje prostora. Koliko je poznato, oni do sada nijesu dolazili tim povodom u Kolašin. Nakon nekoliko prijava mještana, prije par godina, jedino je inspektorka za ekologiju Jelena Nikčević obećala da će obavijestiti ostale inspekcije na državnom nivou, kako bi reagovale u skladu sa svojim nadležnostima. Nije poznato da li je ispunila obećanje, ni da li je ikog više zanimalo stanje u toj oblasti.
Jedan od bivših ministara poljoprivrede Tarzan Milošević, prije četiri godine, prilikom jedne posjete Kolašinu na novinarsko pitanje koje se odnosilo na probleme ćumurana, odgovorio je da je to nadležnost lokane uprave. On je, ipak, kazao da smatra da dim iz njih ne zagađuje vazduh u većoj mjeri, jer se radi o preradi drveta, koju traba podržati. Takođe, Opštini je tada preporučio da „nađe način da legalizuje te objekte”. Ništa od toga do sada nije učinjeno, a stanje u proizvodnji ćumura je nepromijenjeno.
No, i argumenatacija onih koji žive od prodaje ćumura je jaka. Nedavno je Kolašinac Budo Pelević novinarima ispričao kako od tog posla prehranjuje sedmočlanu porodicu. Ipak, njegove kolege naglašavaju kako za jednu ćumuranu treba i mnogo drvne mase, mjesečno oko 90 kubnih metara. Sve to, kažu, obezbjeđuju legalnom kupovinom. Dodatni troškovi su i vreće za pakovanje ćumura, prevoz, gorivo za motorne testere… Uz sve to i naporan fizički rad.
,,Prosto je nevjerovatno da se diže tolika halabuka oko dima od sagorijvenja drva. Sve to u varoši u kojoj mjesecima gori gradska deponija i gdje imamo jezero fekalija na Brezi. Proizvodnja ćumura je leglana, radimo pošten posao, plaćamo obaveze prema državi, ne krademo, ne siječemo nelagalno šumu…Samo ljubomora komšija i sugrađana je problem. Od dima se niko neće otrovati, to je sigurno jer ni do sada niko nije imao zdravstvenih problema. Pored toga, nijesmo izgradili ćumuranu ispod nečijeg prozora nego na poljani”, kaže vlasnik ćumurane na kojeg su se, kako tvrdi, do sada komšije žalile ,,svim mogućim lokalnim organima”, pa čak i zvali policiju.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ