Povežite se sa nama

OKO NAS

PROPADANJE BIVŠIH VOJNIH OBJEKATA NA SJEVERU: Ni vojske ni naroda

Objavljeno prije

na

kasarna

U opštini Andrijevica četiri karaule nalaze se u potkomovskim selima Jošanica, Kuti i Đuliće. Te karaule koje su nakon raspada Vojske Jugoslavije povremeno za svoje potrebe koristili pripadnici granične policije, dugi niz godina niko ne obilazi niti održava, iako se zna da je u svakoj od njih svojevreneno boravilo i po pedeset vojnika zaduženih za obezbjeđenje granice prema Albaniji.

Posebnu devastaciju doživljela je karaula poznata pod nazivom Kruška, između sela Cecuni i Kuti, koja je važila za najuređeniji vojni objekat u pograničnom pojasu Crne Gore i Albanije. S nje je odnešeno sve što se moglo odnijeti.

I preostale tri karaule vidno su oštećene. Mještani se sa sjetom prisjećaju vremena kada su vojnici iz čitave bivše Jugoslavije vojni rok služili u selima ispod Komova.

„Dok je vojska bila na ovom prostoru naša sela su bila puna naroda. Bila su to srećna vremena kad su mještani vojnike s prostora čitave Jugoslavije doživljavali kao svoje najrođenije”, prisjeća se stanovnik sela Cecuni David Lalić.

Prema njegovim riječima, vojska je tada pomagala lokalnom stanovništvu u mnogim stvarima, posebno u održavanju puteva.

„Mještani su živjeli s vojskom i uz vojsku, predstavljajući vrlo moćnu cjelinu u svakom pogledu. Na to ukazuje i podatak da su tada seoske prodavnice imale veći dnevni promet od današnjih prodavnica u gradu”, kaže Lalić.

Upravo nestankom jugoslovenske vojske i zatvaranjem karaula, počeo je i osjetniji odliv lokalnog stanovništva iz potkomovksih sela, koji danas već poprima zabrinjavajuće razmjere bijele kuge.

„U potkomovskim selima danas ima manje stanovnika nego što je nekada bilo vojnika u četiri karaule. To su porazne činjenice, isto koliko i saznanje da su bivši objekti JNA prepušteni konstantnom propadanju. Pred ovakvom pojavom neko treba da se dobro zamisli i postidi”, smatra Lalić.

Slično govore i mještani sela Konjihe, koji listom ukazuju na činjenicu da se njihova sela gase. Boli ih kažu to što su bivše karaule u ovakvom stanju, ali još više i činjenica da se škola u Konjusima našla pred zatvaranjem, iako je nekada brojala blizu četiri stotine učenika.

„Danas nemamo ni vojske ni naroda. Plašimo se da su svaka dalja ulaganja u Konjihe zakasnila, jer, kako stvari stoje, ovdje ubrzo neće imati ko koga da sahrani”, poručuju mještani Konjuha.

Iz opozicionih stranaka u ovom gradiću, gdje je na vlasti Demokratska partija socijalista, tvrde da napuštene karaule u potkomovskim selima ilustruju kako se država svih ovih godina odnosila prema ovom regionu Crne Gore.

„Zahvaljujući pogubnoj politici državnog vrha danas u Andrijevici imamo zatvorene fabričke pogone u kojima je radilo blizu hiljadu radnika. Takođe, imamo devastirane bivše vojne objekte, drastično iseljavanje naroda i jednu sveopštu letargiju u svim oblastima života”, tvrde opoziciono opredijeljeni građani Andrijevice.

Prema njihovom mišljenju, sve je to namjerno smišljeno kako bi privilegovani pojedinci i određene tajkunske firme ostvarili svoje interese.

„U svemu tome najmanje se vodilo računa o vrijednostima koje su mogle da se stave u funkciju ekonomskog jačanja lokalnih zajednica, a samim tim i lokalnog stanovništva. Nije se smjelo dopustiti da tako neslavan kraj dožive i da se prepuste propadanju nekadašnji vojni objekti”, kažu oni.

U plavskoj i gusinjskoj opštini kasarni i karaula bilo je devet. Od toga bilo je pet stalnih i četiri ljetnje. U Gusinju su bile tri stalne i dvije ljetnje, a u Plavu po dvije stalne i ljetnje. Mještani kažu da je samo u jednom kratkom periodu policija koristila jedan od tih objekata, ali da je i on ubrzo napušten i prepušten propadanju.

„Kasarne i karaule bivše vojske sada su prepuštene nemaru. Usred Nacionalnog parka Prokletije. Zar ih nije bilo korisno i vrlo lako moguće adaptirati u skloništa za planinare i brojne turiste, ili još bolje, pretvoriti u planinarske domove”, kažu mještani Gusinja.

Njihovi raniji apeli i molbe državnim institucijama da se zaustavi devastacija tih objekata nijesu imali odjeka.„Sve što je moglo da se odnese iz tih objekata, odneseno je. Sada su to samo obične ruševine”, kažu u Plavu i Gusinju.

Od svih karaula na sjeveru, jedino je jedna na području opštine Andrijevica u selu Jošanica doživjela rekonstrukciju.Taj objekat je u okviru projekta Revitalizacija lokalnih zajednica kroz turizam i rad s mladima, preuređen u Avanturistički centar Mojan. Ovaj projekat odobren je u okviru prekograničnog poziva s Kosovom i finansiran je od Evropske unije.

Objekat kasarne u Jošanici nakon rekonstrukcije predat je na upravljanje Studentskom sportskom savezu Crne Gore radi organizovanja aktivnosti sportskog i rekreativnog karaktera. Najavljeno je da će se zgrada u budućnosti koristiti i za pružanje usluga turistima.

Bez međunarodnog novca, sve ostale kasarne i karaule na sjeveru Crne Gore, koje su najbrojnije na području plavske, gusinjske i andrijevičke opštine, doživljavaju tužnu sudbinu. Domaćih para ima za mnogo manje važne stvari, ali ne i za ove vrijedne objekte iz perioda biše Jugoslavije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo