Povežite se sa nama

FOKUS

Provedri mi više Prve banke

Objavljeno prije

na

Višemjesečni konflikt između čelnika Vlade i Centralne banke, Mila Đukanovića i Ljubiše Krgovića, ulazi u završnicu. Ne dogodi li se nekoliko u narednih mjeseci kakav kopernikanski obrt, premijer će izaći kao pobjednik u nadmetanju sa predsjednikom Savjeta Centralne banke. Đukanović je u taj duel uložio novac – svoj i svoje porodice koja kontroliše oko 50 odsto akcija Prve banke. Krgovićev ulog bila je funkcija koju obavlja nešto više od devet godina, zapravo od osnivanja CBCG. I premijer i guverner su se u svom ličnom obračunu poštapali autoritetom instutucija koje zastupaju, tako da je rezultat ovog duela bio poznat istog časa kada je i započeo. Najveći gubitnik je Crna Gora, njeni građani, privreda, banke i (ne)postojeće institucije. MUŠTULUK: Vlada je utvrdila Predlog zakona o CBCG, obznanio je prošle nedjelje potpredsjednik Igor Lukšić objašnjavajući da je, nakon sastanka užeg kabineta Vlade koji čine premijer Đukanović i potpredsjednici Lukšić, Svetozar Marović i Vujica Lazović, u taj prijedlog unijeta odredba da se nakon njegovog usvajanja bira novi Savjet CBCG.

Lukšić je novinarima pojasnio da je u Vladi preovladalo mišljenje da ne treba čekati kraj mandata sadašnjih članova i predsjednika Savjeta CB, već ranije formirati potpuno novi Savjet, ,,jer se radi o novoj instituciji koja je ustanovljena novim ustavom i sa bitno drugačijim nadležnostima”. Pitanjem zašto do tog zaključka nijesu došle vladine pravne službe, već trojica ekonomista i jedan pravnik iz Đukanovićevog užeg kabineta, Lukšić nije želio da se bavi.

Reakciju Ljubiše Krgovića nije trebalo dugo čekati. On cijeni da je vladin prijedlog da se skrati mandat članovima Savjeta CB problematičan makar iz tri razloga. Suprotan je, kaže, Zakonu o sprovođenju Ustava kojim je regulisano ,,da organi upravljanja izabrani prije donošenja Ustava, a među njima je i Savjet, ostaju da vrše funkciju do isteka svog mandata”. Nije u skladu sa obećanjima koje je Crna Gora dala ,,partnerima sa ove i one strane okeana” da će poštovati vladavinu prava. I, konačno, ,,ugrožava nezavisnost CBCG”, što je jedan od ključnih političkih kriterijuma koje treba ispuniti za ulazak u EU.
Na izrečene primjedbe odgovorio je umjesto Vlade Predrag Drecun, nekadašnji ministar a danas glavni izvršni direktor Prve banke. ,,Ovo rješenje, u principu, ne bi trebalo da ima protivnika, ali parlament uvijek ponešto ispolitizuje. Očekujem da znatan dio opozicije, koji razumije politička kretanja u Crnoj Gori, podrži najnovije rješenje”, rekao je Drecun Vijestima.
Pravimo se da nema ništa neobično u tome da nam jedan bankar, govoreći o Predlogu zakona o CBCG, tumači ponašanje parlamenta i opoziciono razumijevanje političkih kretanja. I nastavimo dalje. Uz političku elaboraciju Drecun se osvrnuo i na ono što će najavljene promjene donijeti banci koju predstavlja kao izvršni direktor.
,,Prva banka, nakon promjene Savjeta Centralne banke, očekuje pozitivne pomake. Niži nivo razumijevanja nije moguć od ovog koji trenutno imamo sa Centralnom bankom, odnosno Krgovićem. Ko god dođe na čelo CB CG imaće sasvim sigurno više razumijevanja”, objasnio je Drecun ne ostavljajući ni trunku dilemu da će doći do promjena na čelu Savjeta CBCG.
Premijer Đukanović bio je mnogo neodređeniji. ,,Glupost je priča da iza eventualne smjene predsjednika Savjeta Centralne banke Ljubiše Krgovića, stoji lični obračun akcionara Prve banke”, tvrdi premijer-većinski vlasnik. ,,Vlada je o tome rekla sve što je imala”, objasnio je uz konstataciju da je Vlada prijedlog novog zakona usvojila ,,u skladu sa našim čitanjem međunarodnih pravnih standarda”.
Nakon svega izrečenog, iz Prve je stiglo saopštenje u kome stoji i ono što direktor i vodeći akcionar nijesu željeli reći pod svojim imenom i prezimenom. ,,…Uostalom, kakav je prvi čovjek Centralne banke koji svoju državu potkazuje stranim institucijama, dajući im neovlašćeno neusaglašene i nezvanične podatke, kao u Vašingtonu, januara ove godine prilikom pregovora Vladinog tima sa Međunarodnim monetarnim fondom?”, zapitali su se anonimni autori proglasa kojim se Krgoviću spočitava najteži od svih grijehova – izdaja. Gospodara, prve familije, Prve banke i njihove Crne Gore.

Krgović, inače Guverner Crne Gore u MMF-u, tvrdi da nije odao tajnu o crnogorskom ekonomskom sunovratu u prošloj godini. Uz to i on, sa bitno drugačijom argumentacijom, pokušava da objasni da narušeni odnosi između Vlade, Centralne i Prve banke nemaju personalnu dimenziju. ,,Što se tiče CBCG to nije personalno pitanje, a možda je negdje drugo. Prva banka je fiskalno pitanje jer tamo ima 55 odsto sredstava iz javnih izvora, i pitanje je upotreba tih sredstava. Nakon toga, Prva banka je zbog strukture akcionara političko pitanje, zatim je pitanje u kojoj mjeri ta banka poštuje pozitivne zakonske propise. Tek onda je Prva banka supervizorsko i pitanje povjerenja, jer ima nizak nivo garantovanih depozita…”, pobrojao je Krgović.
NEMOJ SREĆO, NEMOJ DANAS: Sve što je Ljubiša Krgović pobrojao u gore navedenom citatu – istina je. Problem je, i Krgovićev i Vladin i Prve banke i, najviše, naš – što nije rekao sve.
Prva banka je, zbog strukture akcionara političko pitanje. Ali CBCG nije željela da to pitanje postavi u drugoj polovini 2006. godine zbog parlamentarnih izbora. Potom je propustila priliku da ga postavi 2007. godine – zato što su političari trebali da izvrše reizbor predsjednika njenog savjeta. Prećutali su i pokušali da prikriju, vođeni dnevno-političkim interesima, katastrofu koju su na crnogorskom finansijskom tržištu proizveli menadžment i vlasnici Prve banke. Njihov posao radili su ovdašnji mediji.

,,Informacija o stanju u Prvoj banci Crne Gore plod su konkurentske borbe koja može biti nekom od koristi”, tvrdio je Krgović,dok je Skupština usvajala Zakon koji je omogućio da se u ovu banku, bez garancije da će to osigurati njen opstanak, sliju desetine miliona državnog novca. Danas žali zbog toga što, prema njegovoj računici, 55 odsto depozita u Prvoj čini državni novac. Oni demantuju. Pa kažu kako je, od 270 miliona eura depozita na njihovim računima, državnog novca “samo” 30 -35 miliona. Ne računaju, naravno, novac koji u Đukanovićevu Banku, kao akcionar i deponent, nemilice sipa Elektroprivreda, ni novac lokalnih samouprava, drugih državnih i javnih preduzeća i fondova. Kao što ne računaju ni desetine miliona koji su se tokom prošle godine u Prvu slile iz državne kase, pod izgovorom vraćanja kredita ovdašnjih državnih i privatnih preduzeća.

Bez tog novca Prva banka bi odavno otišla u stečaj. Nije sigurno da će i sa njim preživjeti. Prema informacijama Monitora, Ljubiša Krgović nije, prošle nedjelje, ostao u manjini na sjednici Savjeta CBCG zbog toga što je tražio da se Prva banka dokapitalizuje i poveća iznos rezerve za rizične plasmane, već zato što je odbio da podrži izglasavanje sličnih mjera za još dvije ovdašnje banke. Razlika je suštinska. Sa pozicije ovdašnjeg bankarskog sistema ona je teška oko 170 miliona eura. Iz vizure aktera ovog sukoba, ona čini da on zaista postaje ličan. Pošto Krgović više nema bespogovornu većinu ni u vlastitom Savjetu.

PITAM SE, PITAM: Vratimo se Prvoj. Pitanje je, kaže Krgović, 18 mjeseci pošto su inspektori CBCG ušli u Banku, u kojoj mjeri Prva banka poštuje pozitivne zakonske propise. Ali, to nije pitanje. Zna se da ih ne poštuje. Monitor je saznao da su iz Prve banke povlašćenim klijentima, poput Stanka Subotića, odobravali kredite veće od propisanog zakonskog maksimuma (u odnosu na akcijski kapital). Monitor je, takođe, saznao da su krajem 2008. iz Prve banke odobravali kredite povlašćenim klijentima, poput Duška Šarića, I pored zabrane koju je izrekla CBCG. Stvarno pitanje je – šta su povodom svega toga preduzele Centralna banka i ostale državne institucije nadležne za sankcionisanje nezakonitog poslovanja. Očito je da nijesu dovoljno.

Tek onda je, navodi predsjednik Savjeta Centralne banke, Prva banka supervizorsko i pitanje povjerenja, jer ima nizak nivo garantovanih depozita… Još jedna nedoumica – ako je Prva banka pitanje za supervizore, zašto se njeni čelnici mjesecima , preko medija, prepucavaju sa zvaničnicima CBCG. Valjda se ta pitanja i problemi rješavaju na neki drugi način. Ali, CBCG je, vagajući između pravila profesije i nezamjeranja moćnicima, najviše štete nanijela sama sebi. Samo zbog toga Predrag Drecun može da proziva monetarne vlasti objašnjavajući kako su važeće mjere prema Prvoj banci nepravedne, pošto je ona prošle godine zabilježila profit od skoro četiri miliona eura. Drecun se pri tome poziva na revizorski izvještaj. Ne pominje, međutim, kako je isti revizor konstatovao da je Banka 2008. godine, dok je samostalno poslovala, ostvarila gubitak od gotovo 30 miliona eura. Otud bi se mogao izvući zaključak da bi akcionari Prve trebali da traže da se mjere CBCG produže do daljnjeg, a ne njihovo ukidanje. Šalu na stranu, ostvareni profit nije jedino mjerilo za poslovanje neke komercijalne banke. Zato se ni taj podatak ne može posmatrati kao krunski dokaz nečijeg uspjeha ili neuspjeha.

Kao što se ni Vlada Crne Gore, odnosno njeni najviši zvaničnici, ne mogu optužiti kao isključivi krivci za podrivanje nezavisnosti CBCG. Oni su samo ozvaničili ono što je postalo jasno mnogo ranije. A najkasnije onog momenta kada je do medija stigla žalba prvog čovjeka CBCG: premijer neće da ga primi.

Treba, inače, konstatovati da su manje-više sve primjedbe koje danas iznosi Ljubiša Krgović na mjestu. Stvar je u tome što posao prvog čovjeka CB nije da otkriva probleme već da ih rješava, potvrđujući tako stabilnost institucije kojoj je na čelu. I to što je moguće brže i tiše, kako bi spriječio eventualno uznemirenje i onako već suviše osjetljivog tržišta. Da nije tog “detalja”, priča o tome da se nakon dvodecenijske saradnje razilaze premijer i njegov nekadašnji savjetnik (od 1992. do 1994. godine) zaista bi zasluživala mjesto samo u rubrici lične vijesti. Od Đukanovića, uostalom, bolje nijesmo ni očekivali.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo