Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PUT DO MATEŠEVA: Malo nade

Objavljeno prije

na

Skupština Crne Gore usvojila je 8. decembra Zakon o autoputu Bar – Boljare. Za usvajanje zakona glasala su 44 poslanika vladajuće koalicije, 22 glasa su bila protiv, a dva uzdržana.

Fakat da su javnosti ostali nepoznati važni detalji oko ,,posla vijeka”, Vlada pokušava da prikrije reklamirajući autoput kao eurokrem: ,,Nakon što je 2006. vratila dostojanstvo svom narodu i potvrdila sve atribute koji znače slobodu i odgovornost za budućnost države, koja teži napretku svakog svog građanina, i tako ostvarila vjekovni san koji se prenosio sa očeva na sinove, Crna Gora je na pragu da dosanja još jedan podvig o kojem se govori decenijama.”

Ili ćemo dosanjati ili bankrotirati.

Nakon usvajanja u parlamentu, sljedeći korak je objavljivanje Zakona u Službenom listu.

,,Najdalje 42 dana od objavljivanja u Službenom listu i obavještavanja partnera moraju početi radovi. Oni će u punom zamahu početi iduće godine kada bi i naš partner trebalo da izradi glavni projekat čime će se stvoriti preduslovi za početak glavnih radova”, objasnio je ministar saobraćaja i pomorstva Ivan Brajović.

Od 13 amandmana opozicije na zakon o autoputu, koji će graditi kineska kompanija, nije usvojen nijedan. U vjetar su otišle ocjene opozicionih poslanika da zakon otvara mogućnost za sadejstvo organizovanog kriminala i korupcije. Većina je većina, a ona kaže da projekat autoputa neće ugroziti makroekonomsku stabilnost države i da je njegova realizacija ispregovarana na najbolji mogući način. ,,Projekat autoputa” treba razumjeti kao pjesničku sliku, jer stvarni projekat ne postoji.

Prioritetna, dakle, dionica od Smokovca do Mateševa biće dugačka 41 kilometar i koštaće 809,58 miliona eura, po kilometru 19,7 miliona eura. Projektovana brzina na ovoj dionici autoputa je 100 km/h a vrijeme putovanja između Podgorice i Kolašina skraćuje se sa sadašnjih sat i po na 25 minuta.

To čudo, kažu Kinezi, vidjećemo za četiri godine. Kompanija CRBC spremna je da odmah počne sa projektom izgradnje dionice Smokovac – Mateševo, na budućem autoputu Bar-Boljare, saopšteno je novinarima u sjedištu te kompanije u Pekingu.

,,Nigdje ne možete naći dokument ili pročitati u novinama da ugovore nijesmo ispoštovali 100 odsto. Potpuno smo uvjereni da ćemo završiti projekat za četiri godine”, kazao je predsjednik CRBC-a Lu Šan.

Da bi se put, jednog lijepog dana, kompletirao, treba izgraditi 49,2 kilometra od Smokovca do Bara i 75 kilometara od Mateševa do Boljara. To je ideja.

Tokom skupštinske rasprave, objašnjavajući da je pravljenje autoputa moglo početi ovako ili nikako, ministar Brajović je više puta podsjetio da nije bilo moguće pronaći partnere zainteresovane da put do Mateševa grade po modelu privatno-javnog partnerstva. To ga, međutim, ne sprječava da predviđa kako će ostatak puta biti izgrađen baš po tom modelu. Za ovu dionicu, kažu, niko nije bio zainteresovan jer je najteža, a za druge dvije će, sudeći po pričama iz Vlade, investitori nagrnuti toliko da ćemo morati da ih razgonimo. Zvuči kao sve, samo ne kao ozbiljan plan.

,,Izgradnja autoputa Bar-Boljare je strateški projekat za Crnu

Goru, čija realizacija bi trebalo da omogući ravnomjerniji razvoj sjevera i juga države, iskorišćavanje prirodnih bogatstava, razvoj

turizma, bolje saobraćajno povezivanje i ukupan ekonomski razvoj”, ponovila je bezbroj puta Vlada. Problem u vezi s tim je što čitava priča ima smisla jedino ako se govori o čitavom autoputu. Njegovo parče koje završava u Mateševu, stanovnicima sjevera, liše Kolašina, neće donijeti bogznašta.

Tačno je da izbjegavanje Platija znači mnogo; to je, svakako, najgori dio postojećeg puta. Da biste, međutim, od Kolašina stigli do granice sa Srbijom ili do Plava, Andrijevice, Berana, Petnjice, Bijelog Polja ili Mojkovca i dalje ćete se voziti kroz Bakovića klisuru, preko, kažu vozači, užasnog dijela puta pored Tare ispred Mojkovca, treba se provući putem kod Slijepač mosta… Sve u svemu, sjever će ostati daleko.

Prije izgradnje puta kroz Platije, preko Mateševa se putovalo između sjevera i juga Crne Gore. Mateševo je bilo neizostavan dio šoferskih priča iz tog vremena; nekad se moglo popeti do tamo, često, zbog snijega, nije. Tamo je polovinom prošlog vijeka živjelo 260, početkom ovoga – ni sto ljudi. Na ovovremeno pitanje – šta ću ja u Mateševu – vlast i dalje nema smislen odgovor.

Protivnici ovakve izgradnje autoputa smatraju da put do Mateševa, pored širokih polja za korupciju, obezbjeđuje samo da podgorički velikaši lagodno stignu do svojih hacijendi u Kolašinu, ako im bude vruće ili ako se zažele zimskih sportova. I, naravno, mogućnost da povlašteni biznismeni u svoje turističke ponude uvrste razne ,,hajkinge” i ,,bajkinge”. Priča o crnogorskim ljepotama, o blizini mora i planina može da se ispriča iako joj je kraj na koti ski centra Kolašin 1450 ili kod Bianca Resort & Spa okruženog ,,veličanstvenim borovim šumama” s ,,pogledom na planinu Bjelasica koji oduzima dah”. U tom slučaju, ostatku sjevera bi prijetila opasnost da bude u gorem položaju nego što je sada.

A sad je – nigdje. Ljudi bježe od teškog života, besparice, nezaposlenosti i uprkos raznoraznim strategijama, stvarne nezainteresovanosti vlasti za ove krajeve. Sa civilizovanim putem Vlada je toliko zakasnila da bi, sve i kad bi obećala da će čitav put biti gotov za četiri godine, bilo malo nade da će nekoga zadržati.

Uzalud su se, kako trenutno stvari stoje, ljudi radovali formiranju opštine Petnjica. Niko se u posljednjih deset mjeseci, prema službenim podacima, u taj kraj nije doselio, odselilo se 30 ljudi. Rođeno je desetoro djece, umrlo 27 ljudi.

Ko misli da je odveć rano za sumornu statistiku, može da pogleda Andrijevicu. Ta opština je obnovljena početkom devedesetih, iseljavanje nije zaustavljeno. U prvih deset mjeseci ove godine doselile su se 22 osobe, otišlo ih je 64. Saldo je minus 42. Rođene su 42 bebe, umrlo je 48 ljudi.

U Mojkovcu je na 56 rođenih 78 umrlih, broj doseljenih je 43, odseljenih 90. U Plavu su rođene 102 bebe, umrlih je 109; došlo je 47, otišlo 87 ljudi.

Berane i Bijelo Polje drže nekako pozitivnu stopu nataliteta, ali broj ljudi koji odlazi je ogroman. Od januara do oktobra ove godine u Berane se doselila 101 osoba, otišlo ih je 258. Bijelo Polje je još gore: došle su 142 osobe, odselile se 424.

Nekad se u Crnoj Gori brojalo koliko u nekom mjestu ima “dimova”; bilo je to drugo ime za ognjište, odnosno domaćinstvo. Kad bi tako brojali, sjever bi, sasvim sigurno, izgledao još gore nego u zvaničnoj statistici. Podaci o odseljenima i doseljenima crnogorskog Zavoda za statistiku odnose se samo na migracije unutar zemlje. Oni koji odlaze u inostranstvo po pravilu svoj boravak ne odjavljuju. O njihovom odlasku svjedoče samo prazne kuće.

O svojevrsnom autizmu koji vlada južno od Bioča svjedoči i činjenica da, kad god bude neko nevrijeme ili padne kakva stijena, pa se put ka Kolašinu zatvori, mediji jednoglasno jave kako je ,,sjever odsječen”. Ni oni koji pišu saopštenja, ni oni koji ih prenose nijesu u stanju da se prisjete kako izgleda Crna Gora na geografskoj karti. I kad se ne može ka Podgorici, stanovnicima sjevera preostaju još tri strane svijeta, samo to nema ko da vidi. Nekako u skladu sa tom logikom je i državna politika prema sjeveru.

Geografska karta može nam puno reći i o putu zbog kojeg smo zadužili generacije, ako pogledate gdje je Mateševo. Prosto: kad stignete u Mateševo, uz dužno poštovanje stanovnicima tog mjesta, nijeste stigli nigdje.

Sudeći prema ozbiljnosti koju je Vlada dosad pokazala oko izgradnje kompletnog puta, velike su šanse da će izgradnja kompletnog puta, ako je bude, trajati decenijama. A onda bi se, autoputem do Boljara, išlo kroz divne, puste, predjele.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo