Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Put kojim se sve češće ide

Objavljeno prije

na

,,Hrvatska se posljednjih godina počela brzo razvijati. Reforme u gospodarstvu, u javnoj upravi i pravosuđu zemlju su pretvorile u pokretača jugoistočne Europe. Hrvatska je na dobrom putu da postane članica Europske unije. Sve je to učinjeno pod vodstvom HDZ-a i Ive Sanadera”. Tako je pred parlamentarne izbore 2007. godine hrvatskim biračima poručila njemačka kancelarka Angela Merkel. Snimku njezine izjave vladajuća Hrvatska demokratska zajednica distribuirala je u svrhu predizborne kampanje. U istom tonu Sanadera su Hrvatima preporučivali predsjednik Europske pučke stranke Wilfried Martens, tadašnji grčki premijer Kostas Karamanlis, irski ex-premijer Bertie Ahern te luksemburški Jean Claude Juncker.

,,Vrlo uvažen europski vođa”, ,,veliki vođa”, ,,velika osoba”, ,,državnik omiljen širom Europe”, ,,europsko lice Hrvatske” – častili su Europljani Sanadera, nastojeći svojim ugledom utjecati na rezultat hrvatskih izbora. Danas – nešto više od četiri godine kasnije – Ivo Sanader vrijeme provodi u miru istražnog zatvora, s reputacijom kakvu je na ovim prostorima imala još samo kuga.

Europski prijatelji za njega ne pitaju, a dojučerašnji stranački drugovi natječu se tko će mu dublje zabiti nož u leđa. Od političkog Titana Sanader je u dvije minule godine postao oličenje korupcije i svih drugih društvenih anomalija s kojima se Hrvatska danas suočava.

Na čelo HDZ-a Sanader je stigao je 2000. godine, nakon Tuđmanove smrti i potpunog rasula stranke. Markantni Splićanin sa znanjem četiri svjetska jezika široj javnosti nije bio poznat, pa se mnogima učinio kao poželjno lice reformiranog HDZ-a.

„Završeno je s razdobljem kada su članovi HDZ-a jednu ruku dizali na glasovanje, a drugom sami sebi začepljavali usta” poručivao je ,,reformator” stranačkim kolegama i na obećanju demokratizacije stranke zadobio njihovo povjerenje.

Svoje drugo lice pokazao je godinu dana kasnije, na prosvjednom mitingu održanom na splitskoj Rivi. Stotinu tisuća ljudi tamo se okupilo u režiji braniteljskih udruga. Bio je to prosvjed protiv Vlade Ivice Račana, odnosno protiv najavljenog uhićenja generala Mirka Norca, u to vrijeme osumnjičenog, a kasnije i osuđenog ratnog zločinca.

„Nema toga naroda dame i gospodo koji će se odreći svojih heroja, a naravno da se ni hrvatski narod neće odreći najsjajnijih hrvatskih sinova. Mi smo ponosni na našeg viteza Mirka Norca”, grmio je Sanader sa pozornice u obranu čovjeka koji je naređivao i realizirao ubojstva srpskih civila u gradu Gospiću.

Zbog ovog istupa njegova reputacija reformatora ozbiljno je dovedena u pitanje. Bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić kasnije će reći: ,,Mislio sam da se nakon tog famoznog govora nikada više neće moći pojaviti u ozbiljnoj politici. Međutim, Sanader je inteligentan čovjek, pa je vrlo brzo shvatio da to ne vodi nikamo i okrenuo se prema Europi. Najvažnije mu je bilo da raščisti s radikalima, grupom rigidnih hadezeovaca.”

Obračun s rigidnim stranačkim nacionalistima uslijedio je 2002. godine, na Sedmom općem saboru stranke. Sanaderova pobjeda i retorika znatno umjerenija od one na splitskoj rivi učinila je da značajno skoče njegove akcije u diplomatskom koru. U međunarodnim krugovima stekao je reputaciju čovjeka budućnosti, neopterećenog balkanskim prokletstvima.

Kao proeuropski nastrojen zaštitnik nacionalnih interesa pobijedio je na parlamentarnim izborima, pa odmah udario trasu svoje buduće politike. Mjesec dana nakon izbora, na pravoslavni Božić 2004. godine, srpskoj manjini čestitao je praznik tradicionalnim pozdravom – Hristos se rodi.

Hrvatska je taj trenutak doživjela kao konačan raskid s dominacijom primitivnog nacionalizma.

Diplomatski kor bio je oduševljen, a pohvale Sanaderovoj politici stale su stizati sa svih strana. Samo tri mjeseca kasnije HDZ je dobio status pridruženog člana u Europskoj pučkoj stranci, asocijaciji europskih demokršćanskih, konzervativnih i narodnjačkih stranaka. Sanader je napokon stigao na otvorenu europsku pozornicu i tamo šarmirao sve redom.

U godinama dok je posao cvjetao, posvjedočit će predsjednik HSS-a Josip Friščić, Sanader je postao omiljeni političar iz krila europskih pučana.

„Ljudi su ustajali sa svojih mjesta i prilazili mu da bi se s njim rukovali. U Europskoj pučkoj stranci uživao je veliki ugled”, svjedoči Friščić.

Na polju vanjske politike Sanader je bilježio uspjeh za uspjehom, a najveći je stigao u lipnju 2004. godine kad je Hrvatska dobila status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Koncem iste godine uvjetno je dobiven i datum otvaranja pristupnih pregovora. Uvjet – puna suradnja s Haškim sudom.

Europske zahtjeve izvršavao je bez previše pitanja, a isti odnos imao je prema haaškom tužiteljstvu, koje je u to vrijeme tragalo za Antom Gotovinom, generalom u bijegu pred optužbom za ratne zločine.

Oko Gotovine nije kalkulirao, ali valjalo je za to stvoriti i preduvjete. Braniteljske udruge HDZ je imao na svojoj strani, ali pod kontrolu je valjalo staviti i medije. Vlada je to učinila odlukama koje su napunile džepove novinskim izdavačima. Za one koji na takvu igru nisu pristali na tržištu je nestalo mjesta. Za primjer je ugušen splitski tjednik Feral Tribune.

Sanaderove europske akcije stajale su vrlo dobro, ali kod kuće je počelo štekati. Od uha do uha prenosile su se priče o HDZ-ovim aferama, ali malo koji medij se usudio uhvatiti s tim u koštac. Na mračnu stranu HDZ-ovog reformatora svjetlo je prvi bacio Feral Tribune, a potom i Nacional Ive Pukanića. Objavu afere u kojoj je razotkrio Sanaderovu skupocjenu kolekciju satova kod Pukanića je naručio Hrvoje Petrač, ,,kontroverzni biznismen” kojeg je vlast zbog jedne otmice stavila iza rešetaka. Bilo je to 2007. godine. Sanaderovo na brzu ruku stečeno bogatstvo sad je svima bilo poznato. U novinarskim krugovima skupocjeni satovi tumačeni su kao krunski dokaz njegove korumpiranosti, ali takvu priču izdavači naprosto nisu željeli. Njihovom zavjetu šutnje Sanader je u dobroj mjeri imao zahvaliti i izbornu pobjedu 2007. godine. U to vrijeme činilo sa da premijer još uvijek briljira, ali tko je pozornije gledao već tad je mogao shvatiti da Sanaderova kola idu tako dobro zato jer idu nizbrdo.

U godini druge velike Sanaderove izborne pobjede korupcija se razmahala toliko da je već cijela Hrvatska kao javnu tajnu držala priču o kriminalnom porijeklu bogatstva vladajućih hrvatskih političara. Neprikosnoveni vladar hrvatske politike u inozemstvu je još uvijek bio rado viđen gost, ali ubrzo će Slovenija zbog pitanja podjele Piranskog zaljeva blokirati hrvatske pregovore s Europskom unijom i nagovijestiti Sanaderov pad.

Kao šlag na tortu stigla je recesija. Uzalud je hrvatski premijer molio i kumio rješenje problema sa Slovenijom. Europski prijatelji sad su imali preča posla od Hrvatske i njezinog šarmantnog premijera. Sredinom 2009. godine Sanader se na opće iznenađenje odlučio za neko vrijeme povući iz aktivne politike, čime je potpisao pristupnicu za pritvorsku jedinicu Remetinec.

Europska unija kao preduvjet za okončanje pregovora sad više nije isticala problem Haaškog suda, nego problem korupcije. Time je potpaljena vatra na kojoj će se bivši premijer pržiti nekoliko mjeseci, da bi na koncu postao lovina u sezoni otvorenog lova. Danas Sanader u miru istražnog zatvora čeka suđenje, a Angela Merkel, Wilfried Martens, Bertie Ahern, Jean Claude Juncker i drugi europski prijatelji više ga, kažu, ne poznaju.

Ladislav TOMIČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo