Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Putevi beranskog eksploziva

Objavljeno prije

na

Samo za manje obaviještene bilo je iznenađenje kada je nedavno albanska policija saopštila da je eksplozivna naprava kojom je ubijen 33-godišnji sudija Skerdilajd Konomi, najvjerovatnije napravljena u Crnoj Gori. Konomi je stradao kada je u centru Valone odletio u vazduh njegov automobil mercedes. ,,Sudeći prema dosadašnjim iskustvima, mehanizmu kojim je bomba aktivirana ali i vrsti eksploziva, sumnjamo da je plastični eksploziv nabavljen u Crnoj Gori. Eksploziv od kojeg je bomba napravljena identičan je sa onim koji je zaplijenjen u Bangladešu. Prije nekoliko godina, njihova policija zaplijenila je mine koje su iz Crne Gore poslate u Bangladeš, i čija je cijena po komadu iznosila oko 2.500 do 5.000 eura. Zbog toga imamo razloga da vjerujemo da je i eksplozivna naprava najvjerovatnije napravljena u Crnoj Gori”, prenio je albanski dnevnik Šekuli riječi policajaca uključenog u istragu.

Kada je 2005. godine u londonskom metrou Al Kaida podmetnula eksploziju, takođe su se čule tvrdnje da je takva vrsta razornog eksploziva mogla biti kupljena na crnom tržištu Srbije ili Crne Gore.

Blic je prenio izjavu bivšeg načelnika za istraživanja eksploziva Milovana Azbejkovića koji je bio ubijeđen da je u Londonu korišćen plastični vojni eksploziv. Azbejković je rekao da su samo četiri zemlje na svijetu proizvodile plastični eksploziv, ali da je naš bio bolji i od američkog C-4. On je naveo da se taj eksploziv proizvodio u vojnoj fabrici u Beranama sve do 1991. godine, i da ga ima u vojnim magacinima, i na crnom tržištu po cijeni od dvije do pet hiljada dolara, dok je vojna cijena svega 20 dolara po kilogramu.

Azbejković je kazao da je eksploziva tokom rata bilo na svakom mjestu, u svačijim rukama, i van svake kontrole.

Prema njegovom mišljenju i sada ga ima, „naročito na Kosovu, gdje je ilegalna trgovina oružjem razvijena u kanalima mafije”. Na osnovu jedinstvenog hemijskog sastava, može se, kaže on, brzo utvrditi proizvođač.

„Plastični eksploziv proizveden kod nas je elastičan, ljepljiv, može se obaviti oko tijela, staviti u cipelu, kapu, torbu, a da ga niko ne primijeti i ne registruje. Ima veliki razornu moć”, rekao je tada Azbejković.

Upravo na osnovu hemijskog sastava sa velikom vjerovatnoćom je utvrđeno da je eksploziv koji je korišćen u pokušaju ubistva bivšeg makedonskog predsjednika Kira Gligorova 1995. godine – proizveden u Beranama. On je tada zadobio teške povrede, a njegov vozač i slučajni prolaznik su stradali.

U beranskoj fabrici je poslije toga bilo uvedeno vanredno stanje, a vojska je provjerila izlaz svakog grama plastičnog eksploziva. Utvrđeno je da je bilo sve u redu što se tiče prodaje, ali i da se ne može znati šta je rađeno sa prodatim eksplozivom. Naime, iako je proizveden u Beranama, eksploziv upotrijebljen u atentatu na Glogorova mogao je biti nabavljen bilo gdje na crnom tržištu.

Upravo je o crnom tržištu naoružanja i esploziva na Balkanu, i dalje prema raznim svjetskim odretištima, Monitor u seriji tekstova počeo da sklapa mozaik na osnovu vrlo pouzdanih i dobro obaviještenih policijskih izvora.

Ti izvori, recimo, tvrde da su opasni teroristi u Londonu koristili plastični eksploziv oznake PEP, proizveden u nekadašnjoj vojnoj fabrici u Beranama.

Nabavka eksploziva izvršena je preko dva kanala. Jedan od tih kanala išao je preko terorističkih organizacija kojih u regionu ima navodno preko trideset. Beranski eksploziv kupljen na tom crnom tržištu do Velike Britanije prebačen je preko osobe poznate pod imenom Yarraza Khalil (42), koji je bio jedan od vođa organizovanja terorističkih napada ne samo u Britaniji, već i u Francuskoj i Belgiji.

Druga linija nabavke eksploziva za napade u Velikoj Britaniji išla je preko albanske mafije, koji su imali svoje kanale i nabavljali i koristili beranski eksploziv kao najkvalitetniji. Nabavka je direktno išla preko kosovskih kriminalaca koji djeluju u Češkoj i u u Norveškoj.

Naš izvor tvrdi da je e plastični eksploziv iz beranske fabrike Polieks na velikoj cijeni i da je veoma tražen na crnom tržištu. On tvrdi da policija zna ko je bio zadužen za prebacivanje eksploziva iz Crne Gore, preko Kosova, do Makedonije prilikom pokušaja ubistva Gligorova.

Prema istom izvoru, poznato je i koje grupacije danas u regionu učestvuju u švercu eksploziva.

Za dobro obaviještene – iznenađenja nema. Monitor je iz vrlo pouzdanih policijskih izvora u tekstovima o prekograničnom švercu oružja koji teče preko Crne Gore prema Kosovu, razotkrio čitavu mrežu švercera naoružanjem, i piramidu na čijem je čelu Suma Ermuchi. Vjeruje se da upravo iz tih kanala esploziv i naoružanje stižu do mafije u Albaniji.

Do sada nije rasvijetljena ni jedna od mnogobrojnih provala u beranskoj fabrici eksploziva Polieks. Samo za posljednje četiri godine u Polieksu se dogodilo pet provala, u kojima je nestala i izvjesna količina skupocjenog i razornog plastičnog eksploziva PEP i TNT-a.

Posljednja u seriji krađa u Polieksu dogodila se u februaru prošle godine, poslije radnog vremena, kada su obijeni objekti E-17 i E-18. Provalnici očigledno nijesu pronašli ono što su tražili i tada osim materijalne štete na objektima, nije bilo drugih posljedica. Zato su lopovi 2006. godine u noći između 8. i 9. decembra, iz magacina P-02 ukrali 6.179 detonatora i dvije hiljade komada kapisli DK-8. Naredne godine u maju iz fabrike je ukradeno devedeset šest kilograma privrednog eksploziva oznake O 70 1 V. Kradljivci su 2009. godine Polieks „posjetili” dva puta. Najprije je 6. maja otkrivena krađa na objektu E-01 kada je nestalo 3,7 kilograma razornog TNT-a, u pakovanjima od po dvjesta grama. Pred kraj godine, 13. decembra iz objekta E-17 lopovi su odnijeli 380 elektrodetonatora i jedan kilogram moćnog plastičnog eksploziva PEP.

Monitor je tada postavio pitanje na kojem crnom tržištu završavaju tolike količine esplozivnih materija iz proizvodnog programa Polieksa? Poslije serije tekstova o švercu naoružanja iz dobro obaviještenih policijskih izvora, danas smo bliži odgovoru.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo