Povežite se sa nama

OKO NAS

PUTEVIMA FALSIFIKOVANOG NOVCA: Prevare bez granica

Objavljeno prije

na

Money

Slučaj plasiranja lažne novčanice u jednoj trgovini u Beranama, opomenuo je trgovce a i građane da se ponovo u opticaju našao falsifikovani novac, ili bolje reći da ga je uvijek i bilo. Nepoznati muškarac u jednoj prometnoj prodavnici u gužvi je zamolio kasirku da mu „preko reda” usitni sto eura, a zatim se užurbano udaljio. Kasirki se učinilo nešto sumjivo, pa je novčanicu stavila u aparat koji je odmah počeo da pišti i upozorava na prevaru, ali od mušterije nije bilo ni traga.

Već sjutradan kasirke su morale da provjeravaju svaku papirnu novčanicu uz izvinjenje kupcima, jer se ispostavilo da lažna stotka od prethodne noći nije jedina u dnevnom pazaru.

„Kada smo ujutru provjeravali ostali novac, pronašli smo veliki broj sitnijih papirnih novčanica, od pet i dvadeset eura, koje su veoma vješto falsifikovane” – ispričala je kasirka.

Ovaj slučaj nije prijavljen policiji, kao ni mnogi drugi koji se dešavaju svakodnevno, jer je policijsko-sudska procedura, koja nakon toga slijedi, veoma duga i komplikovana.

„Toga smo i mi svjesni. Onaj ko dođe do lažne novčanice radije se odlučuje da je se i sam negdje oslobodi, nego da prijavi policiji. Nije ni svjestan da time čini krivično djelo”, kaže službenik policije.

On napominje da su najlakša meta vlasnika lažnih novčanica prodavci na pijacama, koji ne nose sa sobom aparate, a novčanice su tako vješto urađene da ih je veoma teško „od oka” prepoznati.

„Najlakše je falsifikovati novčanicu od dvjesta eura, a najbolji falsifikat koji smo do sada pronašli bio je od sto eura. Ipak, najviše je lažnih novčanica od pedeset eura” – priča taj inspektor.

Zbog ranijih slučajeva koji su registrovani i njihove učestalosti, policija je imala običaj da upozorava vlasnike trgovina i građane da obrate pažnju na novac koji primaju na ruke, i to je u više navrata urodilo plodom. Tako je jednom prilikom zabilježen slučaj da je prodavačica na kiosku prepoznala „lažnjak” i tada je uhvaćen Rožajac koji se lagodno šetao po Beranama s torbom u kojoj je, kako se ispostavilo, bilo ni manje ni više nego pet hiljada lažnih novčanica, uglavnom u većim apoenima.

I dok su se građani i prodavci koliko-toliko izvještili u prepoznavanju krupnih novčanica, posljednji, neprijavljeni slučaj, unio je pometnju zbog saznanju da su, osim krupnih, u opticaju i sitnije falsifikovane papirne novčanice.

„Na te novčanice slabo ko obraća pažnju. Oni koji ih imaju često ih i nesvjesno plasiraju. Ako već znaju da su ih negdje dobili lako ih se oslobode trgujući kod pijačnih prodavaca” – kaže jedan trgovac.

Policiji, kako nam je potvrđeno, nije prijavljen nijedan slučaj sitnijih lažnih novčanica, manjih od pedeset eura, jer ih vlasnici radije unište ili ih se i sami oslobode, nego da se ko zna koliko dugo povlače po policiji i po sudovima zbog pet ili dvadeset eura.

Statistički podaci za prošlu godinu precizno govore da je Centralna banka Crne Gore u 2014. otkrila, odnosno obradila 772 falsifikata novčanica i kovanica eura, što je devet odsto više nego u 2013. godini. Kako su agenciji Mina-business kazali iz CBCG, najviše je bilo falsifikovanih novčanica od 20 eura, 162 komada i kovanica od dva eura, 150 komada.

Obrađena je i 101 falsifikovana novčanica od 50 eura, 81 od pet, 76 od 100, 53 od 200, 12 od deset i pet od 500 eura. Bilo je i 77 falsifikovanih kovanica od 50 centi i 55 od jednog eura.

Iz prometa je prošle godine povučeno oko 2,3 hiljade oštećenih novčanica ukupne vrijednosti 1.36,4 hiljade eura. Povučeno je 900 novčanica od 50 eura, 600 od 20, 550 od deset, 500 od 100, 300 od pet i 120 novčanica od 500 eura. Iz CBCG su tada napomenuli da se podaci odnose na oštećene, ne i na pohabane novčanice.

Monitorov dobro obaviješteni izvor objašnjava da najveće količine falsifikovanog novca na Balkan i u zemlje Evropske unije stiže iz ilegalnih fabrika koje se nalaze u Rumuniji. ,,U toj zemlji se najviše rade lažni euri, kuvajtski dinari i američki dolari. Najteža za falsifikovanje je britanska funta. Kriminalne grupe koje se bave stavljanjem u promet falsifikovanog novca kupuju ga u vrijednosti od dvadeset odsto pravog. Tako se, na primjer, za milion eura lažnog novca, plaća dvjesta hiljada eura” – kaže naš izvor.

Nedjeljnik Vreme još prije sedam godina objavio je zanimljivo istraživanje u kojem se konstatuje kako se u zemljama zapadne Evrope, poput plimnog talasa, širi nova vrsta prevare.

,,Njemačka policija nazvala ju je ,,poslovna otimačina” (u originalu: ,,Rip-Deal”). Riječ je o dobro smišljenoj i vješto izvođenoj razmjeni falsifikovanog novca za pravi, i to u velikom stilu i velikim sumama. Pri tome, žrtve obično ništa ne sumnjaju, a i kad pomisle da nešto nije u redu, već je kasno – prevaranti su dotle preko sedam gora i sedam mora. Šteta koju su prouzrokovali je ogromna. Prema procjenama švajcarske Službe za policiju i pravosuđe, kriminalci na ovaj način građane prevare za najmanje 20,000.000 švajcarskih franaka godišnje. Samo je u Njemačkoj oko 1.000 ljudi postalo žrtvom ovakvih prevara. U prosjeku je svako izgubio između 60.000 i 100.000 eura”, navodi se u ovom istraživanju.

Ideja je, kako se objašnjava, prilično jednostavna i genijalna. Kriminalci, kako piše Vreme, pretražuju novinske i internet oglase u potrazi za nekretninama, skupim automobilima, jahtama, vrijednim nakitom, satovima, umjetničkim djelima, pa čak i konjima. Ne ustručavaju se ni da ,,preuzmu” nečiju radnju ili firmu, ili da ponude investiciju u već postojeći ili biznis u povoju.

,,Omiljene žrtve su Njemci i Švajcarci, a mjesto sastanka Milano ili Torino”, tvrdi autor ovog istraživanja.

Kao ,,rezervna” mjesta sastanaka kriminalci koriste i gradove u Francuskoj, zemljama Beneluksa ili Španije. Pri tome ih biraju tako da žrtvama ,,uštede dalek put”. Članovi ovih kriminalnih grupa vole da se predstavljaju kao Italijani, Arapi, Grci, Česi. Rado koriste jevrejska, italijanska ili arapska imena. Zloupotrebljavaju akademske titule, ponekad se, čak, predstavljaju i kao arapski šeici.

Najčešće je, međutim, riječ o kriminalcima iz bivše SFRJ. Operišu u većim grupama, jer mijenjanje sastava timova policiji otežava sagledavanje strukture grupe i razmjera prevare. Šefovima kriminalnih grupa ovo omogućava da one niže u hijerarhiji drže u neznanju o veličini plijena.

Monitorov dobro obaviješteni izvor potvrđuje da i u ovom poslu ima kriminalaca iz Crne Gore, kao i sa čitavog Balkana. On kaže da prevare na našim prostorima nijesu tako velike kao na zapadu.

,,Zagrebačka policija imala je jednu veću akciju hapšenja kriminalaca i falsifikatora novca. Najveća je pod nazivom Morava izvedena u Srbiji, kada je među uhapšenima bilo i nekoliko crnogorskih državljana, jedan Beranac i jedan Mojkovčanin”, priča Monitorov izvor.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je, ipak, malo tržište i falsifikovani novac u našu državu ulazi u manjim količinama jer nema velikih transakcija kao što je to slučaj u zapadnoj Evropi.

To, naravno, nije utjeha za siromašnog crnogorskog građanina koji u novčaniku pronađe falsifikovanih pedeset eura. U srazmjeri sa stepenom siromaštva i socijalne bijede u Crnoj Gori, to bi bilo kao najmanje pet hiljada za prosječnog građanina bogatih zapadnoevropskih država.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo