Povežite se sa nama

OKO NAS

PUTEVIMA FALSIFIKOVANOG NOVCA: Prevare bez granica

Objavljeno prije

na

Slučaj plasiranja lažne novčanice u jednoj trgovini u Beranama, opomenuo je trgovce a i građane da se ponovo u opticaju našao falsifikovani novac, ili bolje reći da ga je uvijek i bilo. Nepoznati muškarac u jednoj prometnoj prodavnici u gužvi je zamolio kasirku da mu „preko reda” usitni sto eura, a zatim se užurbano udaljio. Kasirki se učinilo nešto sumjivo, pa je novčanicu stavila u aparat koji je odmah počeo da pišti i upozorava na prevaru, ali od mušterije nije bilo ni traga.

Već sjutradan kasirke su morale da provjeravaju svaku papirnu novčanicu uz izvinjenje kupcima, jer se ispostavilo da lažna stotka od prethodne noći nije jedina u dnevnom pazaru.

„Kada smo ujutru provjeravali ostali novac, pronašli smo veliki broj sitnijih papirnih novčanica, od pet i dvadeset eura, koje su veoma vješto falsifikovane” – ispričala je kasirka.

Ovaj slučaj nije prijavljen policiji, kao ni mnogi drugi koji se dešavaju svakodnevno, jer je policijsko-sudska procedura, koja nakon toga slijedi, veoma duga i komplikovana.

„Toga smo i mi svjesni. Onaj ko dođe do lažne novčanice radije se odlučuje da je se i sam negdje oslobodi, nego da prijavi policiji. Nije ni svjestan da time čini krivično djelo”, kaže službenik policije.

On napominje da su najlakša meta vlasnika lažnih novčanica prodavci na pijacama, koji ne nose sa sobom aparate, a novčanice su tako vješto urađene da ih je veoma teško „od oka” prepoznati.

„Najlakše je falsifikovati novčanicu od dvjesta eura, a najbolji falsifikat koji smo do sada pronašli bio je od sto eura. Ipak, najviše je lažnih novčanica od pedeset eura” – priča taj inspektor.

Zbog ranijih slučajeva koji su registrovani i njihove učestalosti, policija je imala običaj da upozorava vlasnike trgovina i građane da obrate pažnju na novac koji primaju na ruke, i to je u više navrata urodilo plodom. Tako je jednom prilikom zabilježen slučaj da je prodavačica na kiosku prepoznala „lažnjak” i tada je uhvaćen Rožajac koji se lagodno šetao po Beranama s torbom u kojoj je, kako se ispostavilo, bilo ni manje ni više nego pet hiljada lažnih novčanica, uglavnom u većim apoenima.

I dok su se građani i prodavci koliko-toliko izvještili u prepoznavanju krupnih novčanica, posljednji, neprijavljeni slučaj, unio je pometnju zbog saznanju da su, osim krupnih, u opticaju i sitnije falsifikovane papirne novčanice.

„Na te novčanice slabo ko obraća pažnju. Oni koji ih imaju često ih i nesvjesno plasiraju. Ako već znaju da su ih negdje dobili lako ih se oslobode trgujući kod pijačnih prodavaca” – kaže jedan trgovac.

Policiji, kako nam je potvrđeno, nije prijavljen nijedan slučaj sitnijih lažnih novčanica, manjih od pedeset eura, jer ih vlasnici radije unište ili ih se i sami oslobode, nego da se ko zna koliko dugo povlače po policiji i po sudovima zbog pet ili dvadeset eura.

Statistički podaci za prošlu godinu precizno govore da je Centralna banka Crne Gore u 2014. otkrila, odnosno obradila 772 falsifikata novčanica i kovanica eura, što je devet odsto više nego u 2013. godini. Kako su agenciji Mina-business kazali iz CBCG, najviše je bilo falsifikovanih novčanica od 20 eura, 162 komada i kovanica od dva eura, 150 komada.

Obrađena je i 101 falsifikovana novčanica od 50 eura, 81 od pet, 76 od 100, 53 od 200, 12 od deset i pet od 500 eura. Bilo je i 77 falsifikovanih kovanica od 50 centi i 55 od jednog eura.

Iz prometa je prošle godine povučeno oko 2,3 hiljade oštećenih novčanica ukupne vrijednosti 1.36,4 hiljade eura. Povučeno je 900 novčanica od 50 eura, 600 od 20, 550 od deset, 500 od 100, 300 od pet i 120 novčanica od 500 eura. Iz CBCG su tada napomenuli da se podaci odnose na oštećene, ne i na pohabane novčanice.

Monitorov dobro obaviješteni izvor objašnjava da najveće količine falsifikovanog novca na Balkan i u zemlje Evropske unije stiže iz ilegalnih fabrika koje se nalaze u Rumuniji. ,,U toj zemlji se najviše rade lažni euri, kuvajtski dinari i američki dolari. Najteža za falsifikovanje je britanska funta. Kriminalne grupe koje se bave stavljanjem u promet falsifikovanog novca kupuju ga u vrijednosti od dvadeset odsto pravog. Tako se, na primjer, za milion eura lažnog novca, plaća dvjesta hiljada eura” – kaže naš izvor.

Nedjeljnik Vreme još prije sedam godina objavio je zanimljivo istraživanje u kojem se konstatuje kako se u zemljama zapadne Evrope, poput plimnog talasa, širi nova vrsta prevare.

,,Njemačka policija nazvala ju je ,,poslovna otimačina” (u originalu: ,,Rip-Deal”). Riječ je o dobro smišljenoj i vješto izvođenoj razmjeni falsifikovanog novca za pravi, i to u velikom stilu i velikim sumama. Pri tome, žrtve obično ništa ne sumnjaju, a i kad pomisle da nešto nije u redu, već je kasno – prevaranti su dotle preko sedam gora i sedam mora. Šteta koju su prouzrokovali je ogromna. Prema procjenama švajcarske Službe za policiju i pravosuđe, kriminalci na ovaj način građane prevare za najmanje 20,000.000 švajcarskih franaka godišnje. Samo je u Njemačkoj oko 1.000 ljudi postalo žrtvom ovakvih prevara. U prosjeku je svako izgubio između 60.000 i 100.000 eura”, navodi se u ovom istraživanju.

Ideja je, kako se objašnjava, prilično jednostavna i genijalna. Kriminalci, kako piše Vreme, pretražuju novinske i internet oglase u potrazi za nekretninama, skupim automobilima, jahtama, vrijednim nakitom, satovima, umjetničkim djelima, pa čak i konjima. Ne ustručavaju se ni da ,,preuzmu” nečiju radnju ili firmu, ili da ponude investiciju u već postojeći ili biznis u povoju.

,,Omiljene žrtve su Njemci i Švajcarci, a mjesto sastanka Milano ili Torino”, tvrdi autor ovog istraživanja.

Kao ,,rezervna” mjesta sastanaka kriminalci koriste i gradove u Francuskoj, zemljama Beneluksa ili Španije. Pri tome ih biraju tako da žrtvama ,,uštede dalek put”. Članovi ovih kriminalnih grupa vole da se predstavljaju kao Italijani, Arapi, Grci, Česi. Rado koriste jevrejska, italijanska ili arapska imena. Zloupotrebljavaju akademske titule, ponekad se, čak, predstavljaju i kao arapski šeici.

Najčešće je, međutim, riječ o kriminalcima iz bivše SFRJ. Operišu u većim grupama, jer mijenjanje sastava timova policiji otežava sagledavanje strukture grupe i razmjera prevare. Šefovima kriminalnih grupa ovo omogućava da one niže u hijerarhiji drže u neznanju o veličini plijena.

Monitorov dobro obaviješteni izvor potvrđuje da i u ovom poslu ima kriminalaca iz Crne Gore, kao i sa čitavog Balkana. On kaže da prevare na našim prostorima nijesu tako velike kao na zapadu.

,,Zagrebačka policija imala je jednu veću akciju hapšenja kriminalaca i falsifikatora novca. Najveća je pod nazivom Morava izvedena u Srbiji, kada je među uhapšenima bilo i nekoliko crnogorskih državljana, jedan Beranac i jedan Mojkovčanin”, priča Monitorov izvor.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je, ipak, malo tržište i falsifikovani novac u našu državu ulazi u manjim količinama jer nema velikih transakcija kao što je to slučaj u zapadnoj Evropi.

To, naravno, nije utjeha za siromašnog crnogorskog građanina koji u novčaniku pronađe falsifikovanih pedeset eura. U srazmjeri sa stepenom siromaštva i socijalne bijede u Crnoj Gori, to bi bilo kao najmanje pet hiljada za prosječnog građanina bogatih zapadnoevropskih država.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo