Povežite se sa nama

INTERVJU

RANKO KRIVOKAPIĆ, LIDER SDP-A: Đukanović je prolazan

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako vidite rezultate izbora u Nikšiću?
KRIVOKAPIĆ: Izbori su pokazali da se urušava kula strahovlade DPS-a i da je sve više ljudi spremno da se suprotstavi nečasnim i protivzakonitim pritiscima. Autokratija se sve više ogoljuje i to osjećaju građani. DPS lov na ljude nije uspio, izlaznost je manja od 45 odsto, a sve je to još umanjeno za 11 odsto nevažećih listića. Njihov poraz je još veći ako znamo da su lideri DPS-a izbore proglašavali ratom, a svakoga ko njih ne podrži izdajnikom. Ispada da su dvije trećine Nikšićana izdajnici, a ima ih još puno među onima koji su ih iz straha još ovoga puta glasali. Svaka autokratija gubi dodir sa realnošću i vremenom postaje farsična. Što je bliže kraju postaje pomamnija i pokušaće da bude nasilna.

MONITOR: Vaše bivše partijske kolege, Socijademokrate, tvrde da je bojkot u Nikšiću bio neuspješan.
KRIVOKAPIĆ: Najbolja slika uspješnosti bojkota i osjećaja poraza DPS-a su tužna lica njihove izborne ,,ratne komande” prilikom objavljivanja rezultata. Na jednopartijskim izborima su uspjeli da budu poraženi od samih građana. DPS je organizacijom jedinih jednopartijskih izbora u Evropi u ovom vijeku napisao još jednu stranicu svoje duge istorije beščašća. Jedino Crna Gora u Evropi nikad nije demokratski mijenjala vlast i kako napisa jedan naš drug ,,vrijeme je za kraj Laki Lućano lidera na Balkanu.”

MONITOR: SDP je, kao i ostale opozicione stranke kojima je premijer Marković ponudio ulazak u Vladu, odbio ponudu. Zašto?
KRIVOKAPIĆ: SDP je napustio tu Vladu u januaru prošle godine, kao što sam u londonskom Ekonomistu 2013. najavio da ćemo to uraditi nakon dobijanja poziva za NATO. Markovićevi pozivi su predstava za javnost. Bolji njegovi poznavaoci bi rekli da građansku opoziciju zove kako bi se lakše odbranio od ratne retorike svog predsjednika. Možda smatra da bi mu i opozicija bila bliža od onih koje mu je bivši premijer postavio u Vladi. Već sam podsjetio da u okupacione vlade niko neće.

MONITOR: Kako prevazići duboku političku krizu u zemlji?
KRIVOKAPIĆ: Pet partija građanske opozicije su u decembru formulisali Polazne osnove za prevazilaženje političke krize, koje se suštinski temelje na ponavljanju izbora zajedno sa predsjedničkim u prvoj polovini 2018. Takav predlog je potpuno na tragu inicijalnog stava SDP-a osmišljenog odmah nakon izbora. Pristanak na ponovljene izbore je preduslov otpočinjanja rješavanja krize.

Onaj dio DPS-a koji ne želi destabilizaciju zbog političke, i nikad veće socioekonomske krize, ima fer ponudu, koja je i na tragu kompromisa o kojem govori EU. Samodržačkom DPS-u ne odgovara stabilizacija već zavada. Njihova ratna retorika to najbolje potvrđuje. Vođa koji nas je gurnuo u rat devedesetih, opet priziva sukobe. Sada su na sreću ovdje prisutni naši međunarodni partneri. Oni iz DPS-a koji se ne boje zakona ne žele u posljednju bitku gubitnika, a ratni pokliči su očajnički pokušaj odlaganja neminovnog.

MONITOR: Uveliko se govori o zarobljenosti Ustavnog suda, prethodno je parlament pokazao da je pod kontrolom DPS-a, više puta je tražena ostavka specijalnog tužioca zbog slučaja državni udar. Na šta ukazuje ovakav lom institucija?
KRIVOKAPIĆ: Potpuno gaženje institucija je znak da autokratija ulazi u završnu fazu. Samodršcima ne trebaju institucije već apsolutna pokornost. Naši EU i NATO partneri sve jasnije uočavaju da su takvi sistemi najveća prijetnja ne samo demokratskim vrijednostima, već i stabilnosti regiona bez koje nema stabilnosti ni EU. Samodršci vladaju na zavadama, a one su najveća prijetnja stabilnosti i miru.

MONITOR: U slučaj državni udar uključile su se i visoke međunarodne adrese. Gdje je tu Crna Gora između velikih sila?
KRIVOKAPIĆ: Nema sumnje, postoji ruski uticaj u Crnoj Gori i on nije od juče, kako Pink Crnogorci žele predstaviti. Ruski uticaj je bio i 2011, kad se DPS zbratimio sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom i tokom 2015. i 2016. u kojima su po zajedničkim saopštenjima imali intenzivne konsultacije. Taj uticaj je dio geopolitičkih pozicioniranja, a ostaje da se vidi što se sve desilo 16. oktobra.

Znamo da, gaženjem Ustava, ni Savjet za odbranu i bezbjednost, ni Vlada, ni Vijeće za nacionalnu bezbjednost, ni poslije pet mjeseci nemaju zvaničan državni stav ,,o najvećem krvoproliću poslije Drugog svjetskog rata ” kako reče gospodin Vujanović. Na sceni imamo samo lidere DPS-a i Pink elektronske i štampane medije koji na krilima udara prave atmosferu novog Informbiroa, lova na izdajnike i Ruse. Sa tim Rusima su do juče bili politički i finansijski slizani, a neki od njih su još uvijek.

Suštinski, dva su kolosjeka u ovoj priči. Prvi – realan uticaj i težnje Rusije posebno u finalu našeg NATO puta. I drugi – brakorazvodna parnica DPS i Rusije, koju je po riječima ministra vanjskih poslova te zemlje Lavrova ,,rukovodilac Crne Gore izdao i iznevjerio obećanja” data tokom četvrt vijeka braka.

Crnoj Gori će ulazak u NATO omogućiti da u savezu sa najdemokratskijim državama današnjice mirnije čeka rasplet globalne političko-ekonomske i bezbjednosne utakmice.

MONITOR: Za sada, NATO kao da je uz Đukanovića?
KRIVOKAPIĆ: Za nas izvorne evroatlantiste, NATO članstvo je nagrada, a za kriminalizovane strukture u DPS-u dolazeća kazna. Pogrešan je utisak koji Pink mediji pokušavaju stvoriti da NATO dugoročno štiti DPS. Štite stabilnost i vladavinu prava, a to je prijetnja DPS-u .

NATO je u svim državama nakon učlanjenja ubrzao procese dekriminalizacije društva. U Hrvatskoj je par mjeseci nakon članstva premijer ušao u kazneni postupak koji još izdržava. U Sloveniji i Rumuniji je borba protiv korupcije na najvišem nivou znatno ojačana nakon ulaska u Alijansu. U tim državama su u godinama nakon NATO-a ceh korupcije platili i nekadašnji premijeri.

MONITOR: Javnost nije vidjela ozbiljne dokaze protiv lidera DF, ali ni drugih osumnjičenih u slučaju državni udar. Kako tu vidite ulogu tužilaštva?
KRIVOKAPIĆ: Tužilaštvo je pred izazovom bez presedana da ovaj slučaj vodi profesionalno, kloneći se zamki politizacije i ispunjavanja objavljenih političkih želja. Dobar dio javnosti značajno je izgubio povjerenje u tužilastvo i na njemu je izazov da povrati kredibilitet. Jasno je da DPS temu državnog udara koristi kao mač kojim dijeli Crnu Goru i da lažljivo oponente nazivaju izdajnicima. Jasno je i da u tom podlom naumu brutalno zloupotrebljavaju i tužilastvo i sve ostale institucije.

Čitavo svoje vladanje su obilježili progonima. SDP je čitave te skoro tri decenije branio sve progonjene od DPS-ovog nasilja. Branićemo sada i crnogorske Srbe ako neko hoće da ih proganja kako je to radio u ratnim vremenima svima nama – mimo zakona i sramotno.

MONITOR: Kad tvrdite da će Đukanović i DPS uskoro otići, računate li na međunarodni faktor?
KRIVOKAPIĆ: Sloboda će biti postojana ako je iznesemo svojim rukama. Puškom smo znali donijeti slobodu, a sad moramo dokazati da nam basta da je osvojimo demokratijom. Mirnom smjenom vlasti i uz punu pomoć evroatlantskih partnera u čuvanju mira od onih koji bi da nas zakrve.

Niko nije dobio bitku sa vremenom, narodom, a vjerujem ni sa zakonom. Kada neko uđe u opsesivnost apsolutiste Luja XIV – država to sam ja – onda je to politička dijagnoza. Samodršcima je suđena prolaznost, a država trajno pripada svima. SDP napori su već usmjereni na post-DPS Crnu Goru koju treba dići iz ekonomsko-socijalne pohare i ugaženog Ustavnog poretka.

MONITOR: Tužilaštvo se ne bavi privatizacionim aferama u kojima je Crna Gora opljačkana. Upozoravate na opasnost prodaje Luke Bar. Hoće li to biti još jedna sumnjiva prodaja važnih preduzeća?
KRIVOKAPIĆ: Upozoravamo tužilaštvo da rješava afere za koje postoje najozbiljnije sumnje, a negdje i dokazi, o umiješanosti DPS bivših ili sadašnjih zvaničnika ili njihovih tajkuna. Telekom, Limenka, Solana, Zlatica, Carine, Bazar, Domen me samo su neke od njih, a rezultata nedopustivo dugo nema. Ili kao u slučaju Solane su negativni, što osnažuju glas onih koji nemaju povjerenje u SDT.

Luka Bar je klasičan monopol koji u svakoj zemlji donosi ogroman profit. Poznat je stav SDP da takvi monopoli moraju ostati u državnom vlasništvu. Luka kao što je barska zbog svojih karakteristika nije moguća bilo gdje drugo na našoj obali. Ona dobro posluje. Sve što poljski partner navodno obećava Luka sama može i već ostvaruje. Poseban je paradoks da država ulaže milijarde eura u autoput, a istovremeno prodaje Luku u bescjenje, iako je jasno sa će njena vrijednost dramatično rasti nakon gradnje auto puta.

Pitanje Luke ima i bezbjednosnu dimenziju. Sve to ne zanima DPS. Znamo odavno da su oni koji prodaju državnu imovinu, u svim važnim transakcijama, makar i djelimično i novi vlasnici. Prodavac i kupac su dva imena, a jedan čovjek u tim igrama.

MONITOR: Šta je sa opozicijom?
KRIVOKAPIĆ: Opozicija je programski raznorodna sa najmanjim zajedničkim imeniteljem koji se tiče bojkota parlamenta i ponavljanja izbora koji će biti slobodni i fer, lišeni državnih udara. Ne može biti slobodnih izbora na dan kada su najviše pravosudne adrese objavile pokušaj državnog udara i za to optužile opoziciju.

SDP u opoziciji prepoznaje srodne, manje srodne i programski veoma udaljene političke subjekte i u skladu sa tim i djelujemo. Ne treba forsirati jedinstvo po svaku cijenu tamo dje ga nema.

Crnoj Gori treba mirna promjena vlasti, a krupne političke razlike će postojati i u demokratskom ambijentu, ali neće biti opterećene najavama ratova i lovom na ,,izdajnike”.

MONITOR: Bili ste u dugogodišnjoj koaliciji sa DPS-om. Osjećate li odgovornost?
KRIVOKAPIĆ: Nijesmo imali bolju alternativu za prevođenje Crne Gore iz vremena zločina u vrijeme građanske, nezavisne, evroatlantske Crne Gore, kao što je nije imala ni međunarodna zajednica. Veličina ovih strateških dostignuća, u mnogo čemu i istorijskih, drži nas u uvjerenju da će nam vrijeme dati punu potvrdu.

U politici su ukupnost – smanjenja štete (za koju istorija nema dobru mjeru) i dostignuća, ono što vas ovjekovječi ili potre.

Validnu ocjenu, iako iz zle namjere, dao je naš najstrastveniji oponent riječima ,,SDP je opozcija u vlasti” i ,,uveli su parlamentarnu diktaturu” . To pokazuje da smo bili odgovorna vlast koja je konstantno branila narodnu imovinu, mnogo više no što je javnost i doznala. Skupština je bila najbolje politički ocijenjena grana vlasti od strane Evropske komisije i NATO partnera.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU:  Vlada se mora izjasniti šta želi reformom Zakona o državljanstvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Male države kakva je Crna Gora moraju štititi svoj državni interes i biračko tijelo koje bi se, u slučaju „liberalizacije” ove politike, moglo rapidno povećati. Ovim bi se omogućio upliv interesa drugih država na izborni proces, uticaj na politike vlade, a u konačnom i na preispitivanje državno-pravnog statusa. Zato je važno šta je politika Vlade

 

MONITOR: Namjera Vlade da izmijeni Odluku o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva, privremeno je obustavljena, ali je podigla tenzije, i otvorila mnoga pitanja. Da li je izmjena te odluke ispravljanje nezakonitosti prethodne vlasti, kako kaže Vlada, ili „etnički inženjering”, kako tvrdi opozicija?

KOPRIVICA: Mi nemamo ništa protiv promjene Odluke u dijelu da ljudi koji stvarno i trajno žive u Crnoj Gori, bez obzira na to kako se zovu, odakle su došli ili za koga glasaju, dobiju državljanstvo. Smatramo to poštenim i neophodnim, naročito prema izbjeglicama tj. onim ljudima koji su se u Crnu Goru sklonili od ratova devedesetih. Bilo koji drugi pogledi na ovo pitanje se graniče sa šovinizmom i treba ih osuditi.

Međutim, Vlada u Odluci bespotrebno i mimo najave proširuje ovo polje i uvodi još 12 mogućih opcija za sticanje državljanstva. Pored spajanja porodice, što je razumljivo, tu su i posjedovanje nekretnine, vjerska služba, posjedovanje kompanije i još 9 različitih razloga. Ovaj dio Odluke jeste problematičan jer zaista ne mislimo da se u maloj državi uslovi za državljanstvo smiju sticati zbog npr. posjedovanja nekretnine i boravka po tom osnovu.

MONITOR: Brojkama, odnosno broju onih na koje se te odluka odnosi, trenutno se manipuliše. Jedni tvrde da se ona odnosi na desetine hiljada ljudi, drugi na manje od stotinu. Gdje je istina?

KOPRIVICA: Prvo MUP ne treba da pravi procjene već da saopšti precizne podatke – koliko na osnovu ove Odluke, sada, a koliko na primjer, u narednih 5 godina ljudi može aplicirati za crnogorsko državljanstvo.

Drugo, ovi brojevi su se trebali naći u obrazloženju Odluke. Vjerujemo da kada se sve sabere, ovih građana u ovom trenutku ima oko 20.000, a koliko će od njih  aplicirati – to nije moguće reći. Ako osim toga dodamo i preko 30.000 građana sa stalnim boravkom, radi se potencijalno o gotovo 10 posto biračkog spiska što nije mali broj.

MONITOR: EU je upozorila da se o takvim pitanjima mora povesti odgovarajuća debata. O čemu se prije izmjene te Odluke mora razgovarati?

KOPRIVICA: Ovaj proces je bio potpuno netransparentan. Neraspraviti o ovako osjetljivim  odlukama  u kojima postoji ogroman javni interes – potpuno je pogrešna politika. Takođe, ponavljam, proces je opterećen kontradiktornim izjavama, pa niko sa sigurnošću ne zna šta je Vladin cilj, tj. da li je Odluka samo prvi korak dalje „liberalizacije”.

Ovaj pristup nas je, kao članove MUP-ovog Savjeta za transparentnost, prilično iznenadio jer je ministar Sekulović vrlo korektno i profesionalno komunicirao o ranijim svojim predlozima uključujući i pitanje prebivališta. Nadam se da će doći vrijeme da nas EU ne mora svakih 10-ak dana podsjećati šta su demokratske procedure u društvu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA: I dalje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema nikakve šanse da će se Bosna i Hercegovina raspasti, niti da će se granice na Balkanu mijenjati, pa stoga nema smisla o tome raspravljati. To ne služi ničemu, izuzev tome da nacionaliste održava na vlasti i da stvarni životni problemi nikad nisu u fokusu

 

MONITOR: U intervjuima ocjenjujete da su današnja društva i državne politike u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, dominantno nacionalističke. Jedna od tih država je u EU, a druge dvije su „na putu“. Da li to znači da nas EU i obaveze iz Lisabonskog sporazuma neće izliječiti od dominacije nacionalističkog sentimenta i populističke politike koja mu podilazi?

MARKOVINA: Vjerovanje da će se ulaskom u EU riješiti svi problemi, a posebno to da će taj ulazak pomoći obračunu s nacionalizmom je dirljivo naivno i nevjerovatno je da značajan broj ljudi još u to vjeruje. To je bila iluzija i dok je Unija bila u puno boljoj ideološkoj situaciji, a kamoli danas. Da, ovdje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost, od koje je jedino gora institucionalizacija civilnog društva koje očekuje da mu međunarodni projekti ili grantovi riješe situaciju u zemlji. To se, naravno, neće dogoditi, između ostalog i zbog toga što se aktivizam pretvorio u posao, potom što svi ti fondovi uvjetuju invalidnu ideološku priču u kojoj je socijalizam zabranjen pojam, a na koncu i zato jer novo proširenje EU nije niti na vidiku, čak ni u srednjoročnoj perspektivi. Kako je nacionalizam jači nego ikada i kako treba priznati da je ljevica na duže vrijeme poražena, ostaju prosvjetiteljski rad i spremnost na poraze, partizanska etika i držanje podalje od bilo kakvih veza s vlastima i nacionalistima. Samo što na to, da se ne lažemo, nitko nije spreman.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nasilje je široko rasprostranjeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava

 

MONITOR:  Prije godinu, upozorili ste preko stranica Monitora, na opasnosti od izolacije i straha od epidemije po psihičko zdravlje ljudi. Kakvo je stanje sada?

BURDŽOVIĆ: Ono što prvo zapažamo kod građana je visok stepen zamora za koji možemo reći da je najvidljivija posljedica, sada već hronične stresne pozicije. Osim strahova za sopstveni život i život i zdravlje najbližih sad kod većine dominiraju i egzistencijalni strahovi. Povećan broj nezaposlenih, svakodnevna neizvjesnost kada je socijalna politika u pitanju, postala su dodatna okupacija naših građana. Od početne solidarnosti koju je karakterisala prva faza pandemije, sad se nekako više nalazimo u stanju gdje je postala najvažnija borba za goli opstanak.

MONITOR: Nedavno ste u autorkom članku napisali da „trpljenje“ ima svoj ograničen rok, te da su ,,posljedice pandemije, na život svakog pojedinca postale vidjive’’. U čemu se one ogledaju?

 BURDŽOVIĆ:  Povećan stepen ugroženosti kod svakog pojedinca u bilo kom njegovom životnom aspektu, lako dovodi na početku do opreza, ako ta njegova ugreženost traje, a njegova struktura ličnosti nije dovoljno oprezna, te nema adekvatne mehanizme odbrane, lako ,,sklizne” u paranoidnost,  prevedeno, patološku sumnjičavost. Pored sada već često obrađene anksioznosti, depresije, ovaj psihijatrijski entitet narušava funcionisanje velikog broja ljudi kod nas. Znamo da je u ovakvim životnim okolnostima stepen shvatanja pojedinaca značajno narušen, njihova organizacija i funcionalnost takođe, ali kad svemu tome dodamo paranoju onda zaista dobijamo kopleksne psihijatrijske poremećaje čiji oporavak nije lak.

MONITOR: Upozoravate i na to da se strah često prikriva agresijom, te da o tome svjedoči povećan broj sudsko-psihijatrijskih predmeta. Koji su najčešći i kako ih preduprijediti?

 BURDŽOVIĆ:  Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava.

Pravo i psihijatrija imaju, praktično isti zadatak: da poboljšaju čovječanstvo. To čine različitim metodama i pristupima. Pravo operiše jasno određenim kategorijama i definicijama i na praktično isti način im pristupaju. Zakonska tumačenja bi nam morala biti čista i jasna.

Jedan od brojnih uzroka nesporazuma ove dvije struke leži u tome što su pravnu nauku, zakonodavstvo i pravosudnu praksu stvarali ljudi stručnjaci, a duševne bolesti i psihičke poremećaje je stvarala priroda. Obje struke se u sudnici trude da se međusobno razumiju.

Zbog toga, psihijatri u sudnici imaju i sasvim praktične probleme. Koliko dugo traju duševni bolovi posle silovanja? Da li jednokratno pretrpljeni strah izaziva trajne posljedice i kakve? Kakav je problem retrogradnog procjenjivanja poslovne sposobnosti kod nekoga ko nije više živ? Koliko dugo može da traje jedan afekt jakog bijesa? Preciznih odgovora nema ni u jednoj literaturi, vještak mora sam to da procjenjuje u konkretnom slučaju.

Zbog toga, psihijatri i pravnici moraju imati dovoljna znanja iz obje struke, kako bi uspješno sarađivali.

predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo