Povežite se sa nama

INTERVJU

RANKO KRIVOKAPIĆ, LIDER SDP-A: Đukanović je prolazan

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako vidite rezultate izbora u Nikšiću?
KRIVOKAPIĆ: Izbori su pokazali da se urušava kula strahovlade DPS-a i da je sve više ljudi spremno da se suprotstavi nečasnim i protivzakonitim pritiscima. Autokratija se sve više ogoljuje i to osjećaju građani. DPS lov na ljude nije uspio, izlaznost je manja od 45 odsto, a sve je to još umanjeno za 11 odsto nevažećih listića. Njihov poraz je još veći ako znamo da su lideri DPS-a izbore proglašavali ratom, a svakoga ko njih ne podrži izdajnikom. Ispada da su dvije trećine Nikšićana izdajnici, a ima ih još puno među onima koji su ih iz straha još ovoga puta glasali. Svaka autokratija gubi dodir sa realnošću i vremenom postaje farsična. Što je bliže kraju postaje pomamnija i pokušaće da bude nasilna.

MONITOR: Vaše bivše partijske kolege, Socijademokrate, tvrde da je bojkot u Nikšiću bio neuspješan.
KRIVOKAPIĆ: Najbolja slika uspješnosti bojkota i osjećaja poraza DPS-a su tužna lica njihove izborne ,,ratne komande” prilikom objavljivanja rezultata. Na jednopartijskim izborima su uspjeli da budu poraženi od samih građana. DPS je organizacijom jedinih jednopartijskih izbora u Evropi u ovom vijeku napisao još jednu stranicu svoje duge istorije beščašća. Jedino Crna Gora u Evropi nikad nije demokratski mijenjala vlast i kako napisa jedan naš drug ,,vrijeme je za kraj Laki Lućano lidera na Balkanu.”

MONITOR: SDP je, kao i ostale opozicione stranke kojima je premijer Marković ponudio ulazak u Vladu, odbio ponudu. Zašto?
KRIVOKAPIĆ: SDP je napustio tu Vladu u januaru prošle godine, kao što sam u londonskom Ekonomistu 2013. najavio da ćemo to uraditi nakon dobijanja poziva za NATO. Markovićevi pozivi su predstava za javnost. Bolji njegovi poznavaoci bi rekli da građansku opoziciju zove kako bi se lakše odbranio od ratne retorike svog predsjednika. Možda smatra da bi mu i opozicija bila bliža od onih koje mu je bivši premijer postavio u Vladi. Već sam podsjetio da u okupacione vlade niko neće.

MONITOR: Kako prevazići duboku političku krizu u zemlji?
KRIVOKAPIĆ: Pet partija građanske opozicije su u decembru formulisali Polazne osnove za prevazilaženje političke krize, koje se suštinski temelje na ponavljanju izbora zajedno sa predsjedničkim u prvoj polovini 2018. Takav predlog je potpuno na tragu inicijalnog stava SDP-a osmišljenog odmah nakon izbora. Pristanak na ponovljene izbore je preduslov otpočinjanja rješavanja krize.

Onaj dio DPS-a koji ne želi destabilizaciju zbog političke, i nikad veće socioekonomske krize, ima fer ponudu, koja je i na tragu kompromisa o kojem govori EU. Samodržačkom DPS-u ne odgovara stabilizacija već zavada. Njihova ratna retorika to najbolje potvrđuje. Vođa koji nas je gurnuo u rat devedesetih, opet priziva sukobe. Sada su na sreću ovdje prisutni naši međunarodni partneri. Oni iz DPS-a koji se ne boje zakona ne žele u posljednju bitku gubitnika, a ratni pokliči su očajnički pokušaj odlaganja neminovnog.

MONITOR: Uveliko se govori o zarobljenosti Ustavnog suda, prethodno je parlament pokazao da je pod kontrolom DPS-a, više puta je tražena ostavka specijalnog tužioca zbog slučaja državni udar. Na šta ukazuje ovakav lom institucija?
KRIVOKAPIĆ: Potpuno gaženje institucija je znak da autokratija ulazi u završnu fazu. Samodršcima ne trebaju institucije već apsolutna pokornost. Naši EU i NATO partneri sve jasnije uočavaju da su takvi sistemi najveća prijetnja ne samo demokratskim vrijednostima, već i stabilnosti regiona bez koje nema stabilnosti ni EU. Samodršci vladaju na zavadama, a one su najveća prijetnja stabilnosti i miru.

MONITOR: U slučaj državni udar uključile su se i visoke međunarodne adrese. Gdje je tu Crna Gora između velikih sila?
KRIVOKAPIĆ: Nema sumnje, postoji ruski uticaj u Crnoj Gori i on nije od juče, kako Pink Crnogorci žele predstaviti. Ruski uticaj je bio i 2011, kad se DPS zbratimio sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom i tokom 2015. i 2016. u kojima su po zajedničkim saopštenjima imali intenzivne konsultacije. Taj uticaj je dio geopolitičkih pozicioniranja, a ostaje da se vidi što se sve desilo 16. oktobra.

Znamo da, gaženjem Ustava, ni Savjet za odbranu i bezbjednost, ni Vlada, ni Vijeće za nacionalnu bezbjednost, ni poslije pet mjeseci nemaju zvaničan državni stav ,,o najvećem krvoproliću poslije Drugog svjetskog rata ” kako reče gospodin Vujanović. Na sceni imamo samo lidere DPS-a i Pink elektronske i štampane medije koji na krilima udara prave atmosferu novog Informbiroa, lova na izdajnike i Ruse. Sa tim Rusima su do juče bili politički i finansijski slizani, a neki od njih su još uvijek.

Suštinski, dva su kolosjeka u ovoj priči. Prvi – realan uticaj i težnje Rusije posebno u finalu našeg NATO puta. I drugi – brakorazvodna parnica DPS i Rusije, koju je po riječima ministra vanjskih poslova te zemlje Lavrova ,,rukovodilac Crne Gore izdao i iznevjerio obećanja” data tokom četvrt vijeka braka.

Crnoj Gori će ulazak u NATO omogućiti da u savezu sa najdemokratskijim državama današnjice mirnije čeka rasplet globalne političko-ekonomske i bezbjednosne utakmice.

MONITOR: Za sada, NATO kao da je uz Đukanovića?
KRIVOKAPIĆ: Za nas izvorne evroatlantiste, NATO članstvo je nagrada, a za kriminalizovane strukture u DPS-u dolazeća kazna. Pogrešan je utisak koji Pink mediji pokušavaju stvoriti da NATO dugoročno štiti DPS. Štite stabilnost i vladavinu prava, a to je prijetnja DPS-u .

NATO je u svim državama nakon učlanjenja ubrzao procese dekriminalizacije društva. U Hrvatskoj je par mjeseci nakon članstva premijer ušao u kazneni postupak koji još izdržava. U Sloveniji i Rumuniji je borba protiv korupcije na najvišem nivou znatno ojačana nakon ulaska u Alijansu. U tim državama su u godinama nakon NATO-a ceh korupcije platili i nekadašnji premijeri.

MONITOR: Javnost nije vidjela ozbiljne dokaze protiv lidera DF, ali ni drugih osumnjičenih u slučaju državni udar. Kako tu vidite ulogu tužilaštva?
KRIVOKAPIĆ: Tužilaštvo je pred izazovom bez presedana da ovaj slučaj vodi profesionalno, kloneći se zamki politizacije i ispunjavanja objavljenih političkih želja. Dobar dio javnosti značajno je izgubio povjerenje u tužilastvo i na njemu je izazov da povrati kredibilitet. Jasno je da DPS temu državnog udara koristi kao mač kojim dijeli Crnu Goru i da lažljivo oponente nazivaju izdajnicima. Jasno je i da u tom podlom naumu brutalno zloupotrebljavaju i tužilastvo i sve ostale institucije.

Čitavo svoje vladanje su obilježili progonima. SDP je čitave te skoro tri decenije branio sve progonjene od DPS-ovog nasilja. Branićemo sada i crnogorske Srbe ako neko hoće da ih proganja kako je to radio u ratnim vremenima svima nama – mimo zakona i sramotno.

MONITOR: Kad tvrdite da će Đukanović i DPS uskoro otići, računate li na međunarodni faktor?
KRIVOKAPIĆ: Sloboda će biti postojana ako je iznesemo svojim rukama. Puškom smo znali donijeti slobodu, a sad moramo dokazati da nam basta da je osvojimo demokratijom. Mirnom smjenom vlasti i uz punu pomoć evroatlantskih partnera u čuvanju mira od onih koji bi da nas zakrve.

Niko nije dobio bitku sa vremenom, narodom, a vjerujem ni sa zakonom. Kada neko uđe u opsesivnost apsolutiste Luja XIV – država to sam ja – onda je to politička dijagnoza. Samodršcima je suđena prolaznost, a država trajno pripada svima. SDP napori su već usmjereni na post-DPS Crnu Goru koju treba dići iz ekonomsko-socijalne pohare i ugaženog Ustavnog poretka.

MONITOR: Tužilaštvo se ne bavi privatizacionim aferama u kojima je Crna Gora opljačkana. Upozoravate na opasnost prodaje Luke Bar. Hoće li to biti još jedna sumnjiva prodaja važnih preduzeća?
KRIVOKAPIĆ: Upozoravamo tužilaštvo da rješava afere za koje postoje najozbiljnije sumnje, a negdje i dokazi, o umiješanosti DPS bivših ili sadašnjih zvaničnika ili njihovih tajkuna. Telekom, Limenka, Solana, Zlatica, Carine, Bazar, Domen me samo su neke od njih, a rezultata nedopustivo dugo nema. Ili kao u slučaju Solane su negativni, što osnažuju glas onih koji nemaju povjerenje u SDT.

Luka Bar je klasičan monopol koji u svakoj zemlji donosi ogroman profit. Poznat je stav SDP da takvi monopoli moraju ostati u državnom vlasništvu. Luka kao što je barska zbog svojih karakteristika nije moguća bilo gdje drugo na našoj obali. Ona dobro posluje. Sve što poljski partner navodno obećava Luka sama može i već ostvaruje. Poseban je paradoks da država ulaže milijarde eura u autoput, a istovremeno prodaje Luku u bescjenje, iako je jasno sa će njena vrijednost dramatično rasti nakon gradnje auto puta.

Pitanje Luke ima i bezbjednosnu dimenziju. Sve to ne zanima DPS. Znamo odavno da su oni koji prodaju državnu imovinu, u svim važnim transakcijama, makar i djelimično i novi vlasnici. Prodavac i kupac su dva imena, a jedan čovjek u tim igrama.

MONITOR: Šta je sa opozicijom?
KRIVOKAPIĆ: Opozicija je programski raznorodna sa najmanjim zajedničkim imeniteljem koji se tiče bojkota parlamenta i ponavljanja izbora koji će biti slobodni i fer, lišeni državnih udara. Ne može biti slobodnih izbora na dan kada su najviše pravosudne adrese objavile pokušaj državnog udara i za to optužile opoziciju.

SDP u opoziciji prepoznaje srodne, manje srodne i programski veoma udaljene političke subjekte i u skladu sa tim i djelujemo. Ne treba forsirati jedinstvo po svaku cijenu tamo dje ga nema.

Crnoj Gori treba mirna promjena vlasti, a krupne političke razlike će postojati i u demokratskom ambijentu, ali neće biti opterećene najavama ratova i lovom na ,,izdajnike”.

MONITOR: Bili ste u dugogodišnjoj koaliciji sa DPS-om. Osjećate li odgovornost?
KRIVOKAPIĆ: Nijesmo imali bolju alternativu za prevođenje Crne Gore iz vremena zločina u vrijeme građanske, nezavisne, evroatlantske Crne Gore, kao što je nije imala ni međunarodna zajednica. Veličina ovih strateških dostignuća, u mnogo čemu i istorijskih, drži nas u uvjerenju da će nam vrijeme dati punu potvrdu.

U politici su ukupnost – smanjenja štete (za koju istorija nema dobru mjeru) i dostignuća, ono što vas ovjekovječi ili potre.

Validnu ocjenu, iako iz zle namjere, dao je naš najstrastveniji oponent riječima ,,SDP je opozcija u vlasti” i ,,uveli su parlamentarnu diktaturu” . To pokazuje da smo bili odgovorna vlast koja je konstantno branila narodnu imovinu, mnogo više no što je javnost i doznala. Skupština je bila najbolje politički ocijenjena grana vlasti od strane Evropske komisije i NATO partnera.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo