Više od polovine Roma, Egipćana i Aškalija u Crnoj Gori nepismeno je i slabo se služe zvaničnim jezikom, pokazalo je istraživanje koje je 2006. godine, u nedostatku zvaničnih podataka, sprovela kancelarija programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Nezvanični podaci pokazuju da je stanje još gore. ,,Prema tim podacima čak 80 posto pripadnika Roma, Egipćana i Aškalija su nepismeni i slabo se služe zvaničnim jezikom, što je nedopustivo», kaže za Monitor Ivana Jelić, profesorica Pravnog fakulteta u Podgorici. Isti podatak navodi se u vladinoj Strategiji za poboljšanje položaja Roma u Crnoj Gori, koja je donijeta 2007. godine. Vlada je prethodno, 2005. godine, usvojila Akcioni plan za implementaciju “Dekade uključenja Roma 2005 -2015” u Republici Crnoj Gori u kome se obavezala da preduzme neophodne korake u cilju opšteg poboljšanja položaja romske populacije.

PROPISI I MEĐUNARODNI STANDARDI: ,,Obrazovanje Roma suštinski je preduslov za njihovu integraciju”, smatra Ivana Jelić. Ona podsjeća da zaštita prava Roma, Egipćana i Aškalija, pa i prava na njihovo obrazovanje, direktno potpada pod brigu međunarodne zajednice, s obzirom na to da nemaju status nacionalne manjine. ,,Države u kojima se oni nalaze treba da sprovedu u život odredbe međunarodnog prava koje se odnose na manjine”, objašnjava Ivana Jelić.

Radi se o mnoštvu međunarodnih propisa koji spadaju u takozvano ,,meko pravo”. ,,To su preporuke, smjernice, uputstva, ali ne i kogentne norme, osim onih koje se odnose na zabranu nasilne asimilacije, očuvanje života i tjelesnog i duhovnog integriteta i zabrane diskriminacije”.

Među tim propisima su i Haške preporuke o pravu nacionalnih manjina na obrazovanje, koje je donio Visoki komesar za nacionalne manjine OEBS-a. Te preporuke daju prioritet obrazovanju manjina, naročito na maternjem jeziku. Jer, kako je to komesar Maks van der Štul objasnio „jasno je da je obrazovanje neobično važan činilac očuvanja i produbljivanja identiteta pripadnika nacionalnih manjina”.

Haške preporuke državama preporučuju uvođenje posebnih mjera „tamo gdje je potrebno” da bi se ostvarilo aktivno pravo na obrazovanje. Decentralizacija obrazovnog sistema i učešće predstavnika manjina, a naročito roditelja, tretiraju se kao specifičan uslov za primjenu prava na obrazovanje. Preporučuje se, između ostalog, da nastavni plan treba da obuhvati ne samo učenje maternjeg jezika, već i manjinske kulture, tradicije i istorije. Takođe, većinski narod treba da bude upućen u osnove manjinskog jezika i kulture, da bi se ojačala tolerancija i multikulturalnost.

Okvirna konvencija Savjeta Evrope za zaštitu nacionalnih manjina iz 1995. godine koja obavezuje Crnu Goru sadrži i „posebna prava u domenu školstva” za manjine.

PRAKSA: Izuzev odredbi o zabrani diskriminacije sadržanih u Ustavu, Zakonu o manjinama i Zakonu o zabrani diskriminacije, crnogorski Zakon o osnovnom obrazovanju propisuje obavezno i besplatno obrazovanje za sve, kako nalaže i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima UN. Zakon propisuje ,,da će se novčanom kaznom kazniti roditelj ako dijete ne upiše u školu, odnosno ako dijete ne pohađa nastavu”.

Zvanični podaci, međutim, pokazuju da čak više od polovine romske i egipćanske djece školskog uzrasta nije obuhvaćeno tim obrazovanjem. Stopa upisa romske djece u osnovnu školu je oko 25 posto, dok je kod ostatka populacije 100 odsto. Zvanično, Ministarstvo prosvjete i nauke kao razlog navodi siromaštvo te populacije i romsku tradiciju.

Problem, međutim, nije samo to. Osim što Zakon propisuje simbolične kazne za roditelje koji ne šalju svoju djecu u školu, izgleda da je najveći problem, bar kad je riječ o obrazovanju romske djece, to što prosvjetna inspekcija ne radi svoj posao.

Prema podacima koje je u maju prošle godine od Ministarstva prosvjete i nauke dobila Akcija za ljudska prava od usvajanja Zakona o osnovnom obrazovanju 2007. godine pa sve do maja 2009. godine samo je jedan roditelj romske nacionalnosti sankcionisan zbog toga što njegovo dijete nije upisano u školu ili zbog toga što je napustilo osnovnu školu.

U dopisu Ministarstva navodi se takođe da prosvjetna inspekcija ,,nije nikada posjetila izbjeglička naselja i utvrdila koliko djece osnovnoškolskog uzrasta koja u njima žive ne pohađa školu”.

Situacija se nije promijenila do danas, što je navelo koordinatorku programa nikšićkog Centra za romske inicijative Faniju Deliju da pozove Ministarstvo prosvjete i nauke da ako treba roditeljima zaprijete i kaznom zatvora. ,,Da se radi o djeci druge manjine, sasvim sigurno bi škola i država reagovali. Smatramo da se više Ministarstvo prosvjete i nauke ne smije pravdati tradicijom Roma i siromaštvom. Ukoliko roditelj nema novca da plati za ovaj prekršaj, onda treba predvidjeti i kaznu zatvorom, jer smo svjesni da se nepismeno dijete kasnije ne može uključiti u društvo, a ponajmanje dobiti posao”, izjavila je ona.

Problem nije, navodi Aleksandar Zeković, istraživač kršenja ljudskih prava i izvršni direktor Fondacije za stipendiranje Roma, samo to što se romska i egipćanska djeca ne upisuju u osnovnu školu, nego i to što oni koji krenu u velikom procentu ubrzo napuštaju školovanje. Prema podacima Fondacije svega 10 odsto romske i egipćanske djece završava osnovnu školu. Razlozi za to su brojni. Među njima posebno su izraženi – nepoznavanje jezika i diskriminacija sa kojom se ta djeca suočavaju u školama. Najsvježiji primjer je prošlogodišnji slučaj u tivatskoj osnovnoj školi Drago Milović, kada su romski mališani udaljeni sa nastave zbog navodnog postojanja vaški, a nastavnice abolirane od bilo kakve odgovornosti kada se pokazalo da vaške nijesu bile problem.

,,Napuštanje osnovne škole posebno je izraženo u Podgorici. U posljednje dvije godine oko 50 posto te djece napušta obavezno školovanje”, kaže Zeković. On napominje da je veliki problem i kvalitet obrazovanja romske djece u osnovnim školama. ,,Ima primjera da su romska đeca u šestom razredu nedovoljno pismena i sa slabim razumijevanjem službenog, crnogorskog jezika”.

U Fondaciji smatraju da ima načina da se poboljša situacija sa obrazovanjem Roma. Jedan od mehanizama, kada je riječ o osnovnom obrazovanju je, smatraju u Fondaciji, uvođenje romskih asistenata koji bi bili podrška romskoj djeci tokom školovanja. Fondacija je oživjela taj model, asistenti postoje u nekoliko škola, ali prema riječima Zekovića država nema sluha da taj model i zvanično prihvati.

,,Komisija Vlade Crne Gore nije prepoznala značaj aktivnosti Fondacije i stipendije je svela na klasično socijalno davanje i to po isteku nastavne godine”, komentariše za Monitor Andrija Đukanović, rukovodilac Odeljenja za stipendiranje Roma u Fondaciji.

Prema mišljenju Behije Ramović, asistentkinje u OŠ Božidar Vuković Podgoričanin, ono sa čime se Romi, Egipćani i Aškalije suočavaju kad je riječ obrazovanje su: neadekvatni uslovi za život, rad i učenje, nepismenost i nedovoljna obrazovanost roditelja. ,,Tu su nemogućnost podrške roditelja i pomoći u učenju, siromaštvo i socijalna isključenost, nedostatak samopouzdanja, nekvalitetno prethodno obrazovanje, nedovoljno poznavanje službenog jezika, tradicionalističko i diskriminatorsko nasljeđe u sopstvenoj zajednici”.

KONKRETNE MJERE UMJESTO LIJEPE PRIČE: Ivana Jelić smatra da je neophodno uvesti nove konkretne mjere afirmativne akcije. ,,To bi moglo biti pružanje besplatnog dnevnog boravka za djecu u osnovnim školama, besplatni udžbenici i dodatne besplatne pripreme za polaganje ispita na svim nivoima školovanja”.

Za sada afirmativne mjere postoje kada je riječ o srednjem i visokom obrazovanju. Postoji garantovan broj mjesta pri upisu u srednje škole. Takođe, Univerzitet Crne Gore svake školske godine upisuje određen broj studenata romske nacionalnosti po principu afirmativne akcije, posebno prosvjetno-pedagoške, psihološko-sociološke, medicinske, pravne i ekonomske struke, za koje država snosi sve troškove školovanja.

Prema skorašnjim podacima Romskog savjeta fakultet je do sada upisalo 13 Roma, dok ih je u srednjim školama oko 35. To je porast u odnosu na vrijeme kada mjere afirmativne akcije nijesu postojale. Obrazovanje odraslih, međutim, potpuno je zanemareno, tvrdi Andrija Đukanović.

Iako se situacija poboljšala u odnosu na prije nekoliko godina, broj Roma, Egipćana i Aškalija koji završavaju srednju školu i fakultete neće se povećavati, saglasni su naši sagovornici, ako država i dalje bude stajala po strani. A više od polovine romske djece i dalje ostane van osnovnog obaveznog obrazovanja. Da žele u školu mnoga od te djece to su već kazala istraživačima njihove stvarnosti.

JEZIČKA BARIJERA

Romi najčešće govore romski i albanski jezik. Najveći dio crnogorskih Roma vodi porijeklo sa Kosova. U egipćanskoj etničkoj grupi, pored crnogorskog, dominantan je i albanski jezik. Romski jezik, ratifikacijom Evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima, od strane Vlade je prepoznat kao zaseban manjinski jezik ali nije uključen u sistem obrazovanja. Vlada to obrazlaže nedostatkom potrebnog nastavnog kadra i udžbenika i činjenicom da romski jezik nije standardizovan. Iako problem postoji već godinama, nijesu kreirane bilo kakve podsticajne mjere koje bi doprinijele formiranju kadrovskih potencijala i prevazilaženju problema standardizacije. ,,Zakonom definisana mogućnost da oko 20 posto obrazovnog programa iniciraju i uređuju lokalna zajednica i škola, uvažavajući lokalne specifičnosti, u slučaju Roma i Egipćana ne funkcioniše u praksi”, kaže za Monitor Aleksandar Zeković. On napominje da nije ništa učinjeno ni da se u obrazovanje uključe teme iz romske i egipćanske tradicije i kulture. ,,Nedostaje odgovarajući vaspitno-obrazovni kadar za edukaciju na romskom jeziku i za oblasti romske istorije, kulture i tradicije. To je još jedna prepreka na putu ostvarenju prava na obrazovanje Roma, Egipćana i Aškalija”, smatra Ivana Jelić, profesorica Pravnog fakulteta u Podgorici. Iz civilnog sektora predlažu da se u nižim razredima osnovne škole organizuje razredna nastava i na albanskom jeziku. Uvjereni su da bi na taj način romska đeca bolje savladala gradivo i kvalitetnije naučila službeni jezik.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Biljana ALKOVIĆ