Povežite se sa nama

OKO NAS

RAST PORODIČNOG NASILJA U KOLAŠINU: Žrtve štite nasilnike

Objavljeno prije

na

,,Znam da ne treba, ali se jako sramim ovoga što mi se godinama dešava”, tako je priču o onom što doživljava u braku, uz traženje garancija da joj se ime neće naći u novinama, počela 50-godišnja Kolašinka. Tvrdi da se boji svakog muževljevog povratka iz kafane, jer to gotovo uvijek podrazumijeva da će biti pretučena. Tako je već dvadesetak godina, a fizičko nasilje trpi, kaže, od prvog dana braka.

,,Moj suprug je intelektualac i ja sam intelektualka, spadamo u imućnije porodice. Nije tačno da o tome šta im se dešava ćute samo neobrazovane žene. Ja ćutim decenijama, a ne bih vam umjela tačno kazati iz kojih razloga. Nikad nijesam nikome, osim sestri i najboljoj drugarici do kraja ispričala o onome što trpim”, kaže sagovornica Monitora.

Tokom svih minulih godina najviše je vodila računa o tome da komšije ne čuju svađu ili plač iz njihovog stana. Tako je, kaže, vaspitana i ne može ni zamisliti da bi ikada mogla otići u policiju i prijaviti muža. Ne vjeruje, čak i kada bi to učinila, da bi naišla na razumijevanje i zaštitu. Na diskreciju naročito, ne.

,,Možete zamjeriti ili ne, ali meni je najbitnije da se za ovo ne čuje. Ne bih prijavila da znam da neka od mojih komšinica trpi nasilje. Vaspitana sam tako da su to porodične stvari. Jako bi me naljutilo kada biste, vi ili moja sestra prijavile mog muža. Niko nema pravo da to uradi, ukoliko ja neću”.

Upravo takav stav žrtava porodičnog nasilja, kažu u nadležnim službama, veliki je problem. Kako je, nedavno, na tribini posvećenoj tom problemu, kazala socijalna radnica Ivana Marković, zbog toga, naročito u malim sredinama treba što glasnije govoriti o porodičnom nasilju.

„Najčešće su žrtve porodičnog nasilja u Kolašinu, kao i u Crnoj Gori, žene i djeca. Žrtve se često i stide onog što im se dešava, a okolina nasilnika opravdava. Jedan od razloga za takvo stanje je i tradicionalni metod vaspitanja”, kazala je Markovićeva.

Prema iskustvima koje je, na istoj tribini, iznijela ljekarka opšte medicine dr Jadranka Vučinić, u Kolašinu je lakše otkriti neku tešku bolest nego žrtvu nasilja. Žrtve će, pojasnila je ona, radije posjećivati ljekara, žaliti se na psihosomatske probleme, hronične bolove, a iza svega toga stoji trpljenje koje se nikad ne otkriva. ,,Žrtve su često vrlo uplašene, pa čak ne žele uzeti ni edukativni materijal, koji sadrži informacije o službama koje im mogu pomoći. Nerijetko su ljute kad im se takva pomoć ponudi”, tvrdi dr Jadranka Vučinić.

Prema svim parametrima u Kolašinu je porodično nasilje u porastu, a kako su nedavno novinarima saopštili u tamošnjoj službi Centra za socijalni rad, moglo bi se govoriti i o drastičnom povećanju u odnosu na minule godine. Ipak, tokom prošle godine prijavljeno je svega 16 nasilnika, a samo u tri slučaja to su učinile žrtve. Svi ti slučajevi su procesuirani. U nadležnim službama primjećuju i da su, za razliku od prethodnih godina, žrtve nasilja češće iz ekonomsko dobro situiranih porodica. Dominantno je emocionalno nasilje. Kao i ranije, nasilnici su, uglavnom, muževi.

Ipak je, kažu socijalni radnici, više prijava otkad je uspostavljena nacionalna linija SOS za podršku žrtvama nasilja u porodici. Takođe primjećuju da i medijska podrška žrtvama daje dobre rezultate, pa one bar nezvanično pričaju o svojim problemima.

To kaže i 40-godišnja ugostiteljska radnica, koja je samo tokom minule tri godine više puta zbog nasilja prijavljivala partnera s kojim je do skoro živjela u vanbračnoj zajednici. Da zaštiti sebe i zatraži pomoć, objašnjava, mnogo su joj pomogle TV emisije, kao i ispovijesti drugih žena. Ona tvrdi da je veliki napredak ostvaren i kada je riječ o odnosu službenika policije, koji evidentiraju prijave i razgovaraju sa žrtvama.

,,Mnogo je drugačije nego, recimo, prije 15 godina kada sam s rođakom otišla u policiju zbog batina koje je dobila od muža. Policajac, koji je tada razgovarao s njom, bar pola sata je potrošio da je ubijedi da ne piše prijavu. Objašnjavao joj je da je za poštenu porodicu sramota da se ‘vuče po policiji i sudovima’. Dobro se sjećam da je zaključio pitanjem: A ima li muškog stvora koji nije ošamario ženu?. Na sreću, moja iskustva s policjom posve su drugačija. Sve su uradili kako treba i kako bi me zaštitili”, kaže ona.

Prema riječima Lele Vuković iz PR službe Ministarstva rada i socijalnog staranja, od ukupno 1.155 poziva, upućenih tokom prošle godine na SOS liniju za pomoć žrtvama nasilja u porodici, iz Kolašina je bilo svega šest.

,,Tih šest poziva uputile su tri žene, žrtve nasilja. Dvije su prijavile psihičko i fizičko nasilje, a jedna sumnju na psihičko, fizičko i seksualno nasilje”, kazala je ona.

Vuković tvrdi da se u centrima za socijalni rad, pa i u kolašinskoj službi, za svaku žrtvu nasilja priprema individualni plan usluga. To podrazumijeva ,,objedinjavanje svih oblasti rada i precizira obaveze svih učesnika, a sačinjava se u saradnji sa žrtvom, u skladu s njenim sposobnostima, drugim važnim licima iz okruženja žrtve, kao i organima i organizacijama koji treba da obezbijede zaštitu ili pruže neku uslugu”.

,,Ministarstvo rada i socijalnog staranja propisalo je novu organizaciju, standarde i način rada centara za socijalni rad, koji podrazumijeva uvođenje voditelja slučaja u centrima za socijalni rad, kao i uvođenje poslova supervizora stručnog rada u većim centrima za socijalni rad. Supervizorski nadzor u manjim centrima za socijalni rad vrše službenici Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu, koji je osnovan početkom minule godine”, naglašava Vukovićeva.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMPANJA PROTIV NERADNE NEDELJE, OPET: I čovjek stvori, kapital

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora

 

Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.

,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.

O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.

,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.

Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.

U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NA DIJELU ĆEMOVSKOG POLJA NAJAVLJENA GRADNJA NAJVEĆEG PARKA U PODGORICI: Kad ideja ujedini građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim druženjem građana sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju otpočela je kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici, površine od čak 43,7 hektara

 

,,Podgorici, kao glavnom gradu jedne evropske države, neophodan je glavni gradski park. U prethodnih nekoliko godina, izgradnja pojedinih parkovskih površina doprinijela je razvoju mikro sredina, i ljudi su tu počeli više da se okupljaju. Međutim, do sada su ta zelena područja ‘targetirala’ samo mještane okolnih naselja, što ne bi smio da bude slučaj sa budućim glavnim gradskim parkom. On mora da ponudi nove sadržaje“, kaže za Monitor Igor Majer, mještanin Starog aerodroma i jedan od brojnih građana koji su bili na nedavnom druženju, 19. maja, sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju, gdje je najavljena gradnja centralnog parka u Podgorici.

Time je otpočela kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da svojim sugestijama i prijedlozima učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici.

Ćemovsko polje nalazi se na samo tri i po kilometra od grada, najveća je ravnica koja pripada dolinama rijeka Cijevne i Morače. Zbog toga ono, kako je saopšteno iz Glavnog grada, predstavlja najpogodniju lokaciju za izgradnju najvećeg gradskog parka, koji će sadržajima zadovoljiti potrebe stanovnika i posjetilaca Podgorice. ,,Vrijeme je da Podgorica dobije park na čak 43,7 hektara u kom će građani moći da provedu čitav jedan dan”, kazali su još iz kancelarija gradonačelnika Ivana Vukovića.

Park će se graditi u dijelu Ćemovskog polja kod naselja Stari aerodrom i Konik, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. To je dio  Ćemovskog ranije poznat po sumornim slikama – posječenog drveća, spaljenih guma, leševa životinja, raznog otpada koji leži posvuda u okolini.

Zahvaljujući angažovanju lokalaca, i dobroj saradnji sa gradskim preduzećima i službama, ovaj prostor danas drugačije izgleda. Oplemenjen je različitim biljnim vrstama i vrtnim elementima, posjeduje trim stazu u dužini od 1 150 metara, kao i ugrađen parkovski, sportsko-rekreativni, dječiji mobilijar i sprave za trening pasa.

,,Definitivno drugačije izgleda nego  prije desetak godina – čistije je, ne mašu iz trave vlažne maramice, nema leševa i kostiju. Smeća ima i dalje ali daleko je to od nekadašnje slike”, kaže za Monitor novinarka Vijesti Damira Kalač, koja godinama kroz tekstove na svom blogu Skitanja umom i drumom ukazuje na značaj Ćemovskog polja za Podgoricu.  ,,E sad, da li je to tako zato što  smo proteklih godina nas nekoliko pozivima zbog nelegalne sječe i istovaranja smeća izluđivali i inspekciju i policiju? Da li  su i ovi koji su se neodgovorno ponašali prema tom prostoru shvatili da neko brine i da rizikuju da budu kažnjeni? Da li zato što smo toliko čistili i sadili? Da li zato što sada više ljudi koristi taj prostor za rekreaciju, pa žele da je čistije i zelenije? Možda i zato što je  uz Bulevar Veljka Vlahovića sa kojeg se prilazi tom dijelu Ćemovskog, u toku gradnja stambenih objekata, pa je i broj prilaza tom prostoru manji… Možda je razlog – zbir svega toga”, objašnjava Damira Kalač.

Poziv iz Glavnog grada da se direktno uključi u proces uređenja parka, jako je obradovao. ,,Kako tokom proteklih godina nije bilo planskog upravljanja tim prostorom, on izgleda daleko od onoga kako bi trebalo. Inicijativa Glavnog grada da tu lokaciju uredi i da Ćemovsko bude najveća zelena površina u Podgorici, ohrabruje, najviše zato što će, jednom kad se to desi, taj prostor biti nečija briga”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSTAVKA PREDSJEDNIKA OPŠTINE KOLAŠIN: Partija, pa ostalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doskorašnji predsjednik Opštine Kolašin Milosav Bulatović u politiku je ušao sa neukaljanom reputacijom. Prije 10-ak dana podnio je ostavku pod pritiskom,  zbog presude za zloupotrebu službenog položaja.  Nakon četiri godine mandata, stiče se utisak da je sve vrijeme nevješto pokušavao da balansira između ,,partijskih obaveza” i obaveza prvog čovjeka izvšne vlasti

 

Samo pet dana, nakon što je kazao da mu ne pada na pamet da podnese ostavku, predsjednik kolašinske Opštine Milosav Bulatović je to učinio. Kratkim saopštenjem, u subotu, 14. maja, obavijestio je javnost da se na taj čin odlučio zbog ,,političke interpretacije presude Apelacionog suda”, kojom je osuđen na uslovnu kaznu zatvora. Takođe,  kako je objasnio,  funkciju napušta i kako bi rasteretio  svoje saradnike, pripadnike svoje partije, svoju porodicu i sebe.

Višemjesečni pritisci opozcije, iz koje su tvrdili da je Bulatović napravio djelo, koje ga čini nedostojnim da dalje obavlja funkciju, nijesu bili dovoljni da Bulatović  i ustane iz fotelje. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, kada je postalo jasno da će izbori u Kolašinu biti održani tek u oktobru,  jedan poziv iz centrale Bulatovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) bio je dovoljan da promijeni mišljenje.

U obrazloženju ostavke,  zloupotrebu službenog položaja za koju je osuđen ponovo je nazavao ,,namjerom da pomogne mladom čovjeku  da se zaposli”. Mladi čovjek je Marko Matović, parijski aktivista DPS-a.  Bulatović je osuđen na uslovnu kaznu zatvora, jer je u  prijavi za njegovo  stručno osposobljavanje na  Policijskoj akademiji u Danilovgradu, svojeručnim potpisom i pečatom lažno prikazao da Matović radi na poslovima komunalnog policajca. Matović, u to vrijeme, nije bio u radnom odnosu, a nakon obuke postavljen je na čelo Komunalne policije.

Doskorašnji prvi čovjek kolašinske izvršne vlasti je i objasnio da su mu saradnici kazali, a on se složio, da je krivotvorenje prijave jedni način da Matovića pošalju u Danilovgrad.  Dodatno, predsjednik Opštine je za ,,mladog čovjeka” obuku platio novcem sa računa Opštine. Našto kasnije, vratio je  cijeli iznos  iz svog džepa. U međuvremenu je, pod sumnjivim okolnostima, razriješio dotadašnjeg načelnika Komunalne policije Zorana Kujovića, koji je bio izbor prethodne vlasti u Kolašinu.

,,Podsjećam da mi je kazna izrečena zbog toga što sam mladom, nezaposlenom, fakultetski obrazovanom čovjeku, omogućio da u Policijskoj akademiji završi obuku za komunalnog policajca u trajanju od dvadeset dana. Jedini način da završi obuku je bio da bude upućen preko Opštine Kolašin, pošto taj vid obuke nije bio organizovan za građane”, obrazložio je Bulatović zbog čega je napravio krivično djelo.

On je cijelo vrijeme mandata ostavljao utisak čovjeka kojem nije bilo baš jasno kako funkcionište lokalna uprava, ali ni politika.  Neki njegovi saradnici i sugrađani su to pripisivali neiskustvu privatnog preduzetnika, koji se našao na vioskoj lokalnoj funkciji, a neki tvrdili da imidžom ,,nevještog” izbjegava odgovornost, obaveze, pa, povremno, i zakon.

Prvi ,,kiks” izvršne vlasti, to jest, Bulatovića, bio je, po mnogo čemu problematični pokušaj da osnuje lokalnu RTV Kolašin.  Taj neuspjeli projekat donio je i prve javne razmirice u lokalnoj vladajućoj koaliciji, koju , pored DPS-a,  čine i Grupa birača (GB) i Socijdemokrata (SD).

Zvaničan početak rada RTV planiran je bio za decembra 2020. godine. Prvobitno je predloženo da u RTV bude sedam radnih mjesta, uključujući i direktora Dragoslava Jeknića, takođe, miljenika DPS-a. Prema planu finansiranja RTV, za zarade zaposlenih  za tri godine bilo je potrebno 72.000 eura. Osnivanje preduzeća pratile su brojne nazakonistosti, koje su prvo otkrili iz Demokrata, a zatim ih je i potvrdio predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić.  Još se ne zna kako je potrošen novac izdvojen iz opštinskog budžeta namijenjen početku  rada tog lokalnog javnog emitera. Pored toga, malo  kome, a čini se ni Bulatoviću, sada nije jasno ni gdje je oprema koja je kupljena za RTV od opštinskog novca.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo