Povežite se sa nama

OKO NAS

RAST PORODIČNOG NASILJA U KOLAŠINU: Žrtve štite nasilnike

Objavljeno prije

na

,,Znam da ne treba, ali se jako sramim ovoga što mi se godinama dešava”, tako je priču o onom što doživljava u braku, uz traženje garancija da joj se ime neće naći u novinama, počela 50-godišnja Kolašinka. Tvrdi da se boji svakog muževljevog povratka iz kafane, jer to gotovo uvijek podrazumijeva da će biti pretučena. Tako je već dvadesetak godina, a fizičko nasilje trpi, kaže, od prvog dana braka.

,,Moj suprug je intelektualac i ja sam intelektualka, spadamo u imućnije porodice. Nije tačno da o tome šta im se dešava ćute samo neobrazovane žene. Ja ćutim decenijama, a ne bih vam umjela tačno kazati iz kojih razloga. Nikad nijesam nikome, osim sestri i najboljoj drugarici do kraja ispričala o onome što trpim”, kaže sagovornica Monitora.

Tokom svih minulih godina najviše je vodila računa o tome da komšije ne čuju svađu ili plač iz njihovog stana. Tako je, kaže, vaspitana i ne može ni zamisliti da bi ikada mogla otići u policiju i prijaviti muža. Ne vjeruje, čak i kada bi to učinila, da bi naišla na razumijevanje i zaštitu. Na diskreciju naročito, ne.

,,Možete zamjeriti ili ne, ali meni je najbitnije da se za ovo ne čuje. Ne bih prijavila da znam da neka od mojih komšinica trpi nasilje. Vaspitana sam tako da su to porodične stvari. Jako bi me naljutilo kada biste, vi ili moja sestra prijavile mog muža. Niko nema pravo da to uradi, ukoliko ja neću”.

Upravo takav stav žrtava porodičnog nasilja, kažu u nadležnim službama, veliki je problem. Kako je, nedavno, na tribini posvećenoj tom problemu, kazala socijalna radnica Ivana Marković, zbog toga, naročito u malim sredinama treba što glasnije govoriti o porodičnom nasilju.

„Najčešće su žrtve porodičnog nasilja u Kolašinu, kao i u Crnoj Gori, žene i djeca. Žrtve se često i stide onog što im se dešava, a okolina nasilnika opravdava. Jedan od razloga za takvo stanje je i tradicionalni metod vaspitanja”, kazala je Markovićeva.

Prema iskustvima koje je, na istoj tribini, iznijela ljekarka opšte medicine dr Jadranka Vučinić, u Kolašinu je lakše otkriti neku tešku bolest nego žrtvu nasilja. Žrtve će, pojasnila je ona, radije posjećivati ljekara, žaliti se na psihosomatske probleme, hronične bolove, a iza svega toga stoji trpljenje koje se nikad ne otkriva. ,,Žrtve su često vrlo uplašene, pa čak ne žele uzeti ni edukativni materijal, koji sadrži informacije o službama koje im mogu pomoći. Nerijetko su ljute kad im se takva pomoć ponudi”, tvrdi dr Jadranka Vučinić.

Prema svim parametrima u Kolašinu je porodično nasilje u porastu, a kako su nedavno novinarima saopštili u tamošnjoj službi Centra za socijalni rad, moglo bi se govoriti i o drastičnom povećanju u odnosu na minule godine. Ipak, tokom prošle godine prijavljeno je svega 16 nasilnika, a samo u tri slučaja to su učinile žrtve. Svi ti slučajevi su procesuirani. U nadležnim službama primjećuju i da su, za razliku od prethodnih godina, žrtve nasilja češće iz ekonomsko dobro situiranih porodica. Dominantno je emocionalno nasilje. Kao i ranije, nasilnici su, uglavnom, muževi.

Ipak je, kažu socijalni radnici, više prijava otkad je uspostavljena nacionalna linija SOS za podršku žrtvama nasilja u porodici. Takođe primjećuju da i medijska podrška žrtvama daje dobre rezultate, pa one bar nezvanično pričaju o svojim problemima.

To kaže i 40-godišnja ugostiteljska radnica, koja je samo tokom minule tri godine više puta zbog nasilja prijavljivala partnera s kojim je do skoro živjela u vanbračnoj zajednici. Da zaštiti sebe i zatraži pomoć, objašnjava, mnogo su joj pomogle TV emisije, kao i ispovijesti drugih žena. Ona tvrdi da je veliki napredak ostvaren i kada je riječ o odnosu službenika policije, koji evidentiraju prijave i razgovaraju sa žrtvama.

,,Mnogo je drugačije nego, recimo, prije 15 godina kada sam s rođakom otišla u policiju zbog batina koje je dobila od muža. Policajac, koji je tada razgovarao s njom, bar pola sata je potrošio da je ubijedi da ne piše prijavu. Objašnjavao joj je da je za poštenu porodicu sramota da se ‘vuče po policiji i sudovima’. Dobro se sjećam da je zaključio pitanjem: A ima li muškog stvora koji nije ošamario ženu?. Na sreću, moja iskustva s policjom posve su drugačija. Sve su uradili kako treba i kako bi me zaštitili”, kaže ona.

Prema riječima Lele Vuković iz PR službe Ministarstva rada i socijalnog staranja, od ukupno 1.155 poziva, upućenih tokom prošle godine na SOS liniju za pomoć žrtvama nasilja u porodici, iz Kolašina je bilo svega šest.

,,Tih šest poziva uputile su tri žene, žrtve nasilja. Dvije su prijavile psihičko i fizičko nasilje, a jedna sumnju na psihičko, fizičko i seksualno nasilje”, kazala je ona.

Vuković tvrdi da se u centrima za socijalni rad, pa i u kolašinskoj službi, za svaku žrtvu nasilja priprema individualni plan usluga. To podrazumijeva ,,objedinjavanje svih oblasti rada i precizira obaveze svih učesnika, a sačinjava se u saradnji sa žrtvom, u skladu s njenim sposobnostima, drugim važnim licima iz okruženja žrtve, kao i organima i organizacijama koji treba da obezbijede zaštitu ili pruže neku uslugu”.

,,Ministarstvo rada i socijalnog staranja propisalo je novu organizaciju, standarde i način rada centara za socijalni rad, koji podrazumijeva uvođenje voditelja slučaja u centrima za socijalni rad, kao i uvođenje poslova supervizora stručnog rada u većim centrima za socijalni rad. Supervizorski nadzor u manjim centrima za socijalni rad vrše službenici Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu, koji je osnovan početkom minule godine”, naglašava Vukovićeva.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo