To je DPS u malom: kao jedini kandidat, generalni direktor Radio Televizije Crne Gore Rade Vojvodić ponovo je izabran na tu fukciju, na još jedan četvorogodišnji mandat. To je nagrada za ispunjeni zadatak. Javni servis je dodatno utegao po mjeri vlasti, pa se, recimo, na dan dolaska pozivnice za NATO, u udarnim dnevnicima, od dvadeset minuta posvećenih tome nije mogla čuti ni sekunda kontra zvaničnog stava Vlade. Ništa profesionalni standardi o potrebi prezentovanja druge strane, ništa odgovornost prema finansijerima – građanima. Samo očuvanje (Đukanovićeve) trvđave.

Nedavno su do javnosti procurili snimci koji do perfekcije opisuju trenutno stanje u medijskoj kući koju Vojvodić vodi. Na jednom od njih novinar pred početak intervjua sa sagovornikom, potpredsjednikom Vlade, drugarski ugovara koja pitanja da postavi. E, to se zove edukacija vlasti.

Drugi mandat mora da dolazi i zbog Vojvodićevog poštovanja one biblijske „ljubi bližnjeg svog”. Početkom godine imali smo priliku da pročitamo kako je direktor RTCG zaposlio najmanje šest članova svoje porodice od kada je stupio na tu dužnost. Vijesti su donijele, pozivajući se na upućene izvore, informaciju da je Vojvodić, od 1. decembra 2011. godine, uposlio: zeta, sestrića, sestričnu, sestrinog zeta, bratanića i snahu. Pa ga ne reizabrati.

Vojvodić je, samo karika medijske mreže režima. Ko prati jasno mu je: u njoj postoji sinhronizacija sa ciljem obuhvatanja što više društvenih slojeva. Na sinhronizaciji najviše radi Đukanovićev čovjek zadužen za spin mašineriju: Vladimir Beba Popović. Pinkov Minut, dva… zadužen je za najbrutalniju i najotvoreniju propagandu. Što je Pink među televizijama, to je Informer među štampom: najprizemniji. TVCG je malo drukčije okrečen stub režima. Što je TVCG među televizijama, to su Pobjeda i Dnevne novine među štampom. Tu su i portali: Analitika, TVCG…

Mrežu, osim političke, otvorene cenzure, ojačava prikrivena cenzura. Ona ubrzava urušavanje nezavisnosti medija u Crnoj Gori, stoji u zaključku izvještaja koji je izdalo Svjetsko udruženje novina i novinskih izdavača (WAN-IFRA), Centar za međunarodnu pomoć (CIMA) i nevladina organizacija Centar za građansko obrazovanje, a koje je nedavno predstavljeno u prostorijama CGO-a.

,,Analiza koju je CGO sproveo na osnovu obimnog istraživanja i razgovora sa urednicima i ekspertima iz oblasti medija, sadrži oblike i mapira obim prikrivene cenzure od strane crnogorskih državnih i javnih institucija.”

U izvještaju se osvjetljava selektivan pristup u javnom finansiranju. Ono se, kako stoji, zloupotrebljava kako bi se nagradili oni mediji koji pozitivno izvještavaju o radu vlasti, a kaznili mediji koji preispituju zvanične politike i prakse.

Direktor Odsjeka za slobodu medija WAN-IFRA, Endru Heslop kazao je da je uticaj zloupotrijebljenih javnih sredstava na malom tržištu medija prepunog medijskih kuća ogroman. „Još jednom, imamo istraživanje koje dokazuje da se u Crnoj Gori najmanje priča o prikrivenoj cenzuri, ali da ista služi kao najefikasnije sredstvo kontrole sadržaja medija”.

Preporučuje se da bi transparentnost u vlasničkim strukturama trebala biti obavezna, kao i javno objavljivanje mogućih konflikata interesa. Potrebno se, piše, strogo pridržavati novinarskog kodeksa i odgovarajućih mehanizama odgovornosti zbog kršenja istog, a koji bi bili pod nadzorom kredibilnog samoregulatornog tijela.

Ako Crna Gora nastavi sa neregulisanom dodjelom javnih sredstava za oglašavanje i netransparentnim praksama, biće veoma teško da se riješi prikrivene cenzure, kazao je menadžer i urednik u CIMA Don Podesta.

Navodi se i da je posljednjih godina, prikrivena cenzura drastično uzela maha, te da sada pokazuje dugoročne negativne posljedice po medijske kuće; da indirektni finansijski pritisci slabe kapacitete; da ti pritisci ugrožavaju održivost pojedinih kritički nastrojenih medija; da je javna potrošnja u medijima ostala neregulisana; da politički akteri vrše kontrolu i ogroman pritisak na sadržaj i održivost medija takvom distribucijom sredstava…

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević kazala je da je ukupan proces demokratizacije i evropeizacije Crne Gore opterećen ograničenjima koja se nameću u pogledu slobodnog razvoja nezavisnih medija čiji je opstanak ugrožen nelojalnom konkurencijom i miješanjem države.

Zaključeno je i to da zakonodavni okvir ne propisuje nikakva posebna pravila koja regulišu raspodjelu budžetskog novca medijima; da nijedna institucija nije odgovorna za praćenje raspodjele i potrošnje ovih sredstava; da organi javnog sektora u Crnoj Gori nude ograničene ili nikakve javno dostupne informacije o troškovima za oglašavanje ili drugim oblicima zvaničnog finansiranja medija; da selektivna i partijski obojena raspodjela javnih sredstava medijima doprinosi polarizaciji medijske scene, da postoje dokazi da vlasti ,,nagrađuju” one medije koji pozitivno izvještavaju o njima kroz selektivna izdvajanja za oglašavanje i druge javne fondove – i ,,kažnjavaju” kritički orijentisane medije kroz uskraćivanje istih sredstava…

Dok se narečeni izvještaj bavi dijagnosticiranjem najozbiljnijih problema u našoj medijskoj sferi, dotle, sa druge strane, Podgorički novinarski forum radi na dodatnom utvrđivanju Đukanovićeve tvrđave. Na prvoj konferenciji (ovo je treća) 2013. godine, naziva Riječ, slika, neprijatelj, demonstrirali su kako se obračunava sa kritički nastrojenim medijima, pa su i izvještače iz takvih glasila bukvalno izbacivali sa događaja.

Iza svega stoji Institut za javnu politiku Vladimira Popovića koji je, pisali smo, na spisak crnogorskih nevladinih organizacija zaveden dvanaestog februara 2013. godine, da bi osamnaest dana kasnije, uoči izbora za predsjednika Crne Gore, počeo sa radom.

Najkraće, ilustracije radi, spisak osnivača Instituta u trenutku kada je formiran: bivša ambasadorka Crne Gore u Srbiji Anka Vojvodić, rođena sestra Radmile Vojvodić, supruge bivšeg ministra kulture, sadašnjeg ambasadora u Beogradu Branislava Mićunovića; Sehad Čekić, od 2005. godine radi na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, na predmetu Filmska produkcija. U momentu osnivanja Vojvodićeva je bila dekan tog Fakulteta. U sastavu programskog tima bio je i Pavle Goranović, nekadašnji savjetnik za kulturu premijera Mila Đukanovića i direktor Zavoda za školstvo, sadašnji ministar kulture… Đukanovićeva elita.

Tu je i Nikola Samardžić, istoričar. Njegov Liberalni pokret Srbije (LPS) na udarnom mjestu sajta, i dalje, iako smo više puta to objavljivali, među banerima Evropske unije, NATO saveza, Evropskih liberal-demokrata i Liberalne internacionale, ima postavljen link sa logom – Demokratske partije socijalista. U samom vrhu.

Na koncu, Podgorički novinarski forum o sebi voli da kaže: ,,Motivisani željom da se dosegne mnogo viši, profesionalniji i čistiji nivo od evidentnog nivoa današnjeg novinarstva; uvjereni da je prvi, nužni i najvažniji korak ka tom cilju pošten i otvoren razgovor unutar samog novinarskog esnafa, Medijski savjet za samoregulaciju, 2013. godine je, u saradnji sa crnogorskim novinarskim udruženjima, osnovao Podgorički novinarski forum… Kako i sugeriše njegov naziv, u suštini, jeste jedna čista, novinarska priča.”

Čista novinarska priča: Milo, Beba, Brano i ekipa. I naravno u novinarskoj režimskoj priči mora svoje mjesto naći Rade Vojvodić. Reizabrani.

Marko MILAČIĆ

Komentari