Povežite se sa nama

DRUŠTVO

REŽIM I PROPAGANDA: Mreža medijskog mraka

Objavljeno prije

na

To je DPS u malom: kao jedini kandidat, generalni direktor Radio Televizije Crne Gore Rade Vojvodić ponovo je izabran na tu fukciju, na još jedan četvorogodišnji mandat. To je nagrada za ispunjeni zadatak. Javni servis je dodatno utegao po mjeri vlasti, pa se, recimo, na dan dolaska pozivnice za NATO, u udarnim dnevnicima, od dvadeset minuta posvećenih tome nije mogla čuti ni sekunda kontra zvaničnog stava Vlade. Ništa profesionalni standardi o potrebi prezentovanja druge strane, ništa odgovornost prema finansijerima – građanima. Samo očuvanje (Đukanovićeve) trvđave.

Nedavno su do javnosti procurili snimci koji do perfekcije opisuju trenutno stanje u medijskoj kući koju Vojvodić vodi. Na jednom od njih novinar pred početak intervjua sa sagovornikom, potpredsjednikom Vlade, drugarski ugovara koja pitanja da postavi. E, to se zove edukacija vlasti.

Drugi mandat mora da dolazi i zbog Vojvodićevog poštovanja one biblijske „ljubi bližnjeg svog”. Početkom godine imali smo priliku da pročitamo kako je direktor RTCG zaposlio najmanje šest članova svoje porodice od kada je stupio na tu dužnost. Vijesti su donijele, pozivajući se na upućene izvore, informaciju da je Vojvodić, od 1. decembra 2011. godine, uposlio: zeta, sestrića, sestričnu, sestrinog zeta, bratanića i snahu. Pa ga ne reizabrati.

Vojvodić je, samo karika medijske mreže režima. Ko prati jasno mu je: u njoj postoji sinhronizacija sa ciljem obuhvatanja što više društvenih slojeva. Na sinhronizaciji najviše radi Đukanovićev čovjek zadužen za spin mašineriju: Vladimir Beba Popović. Pinkov Minut, dva… zadužen je za najbrutalniju i najotvoreniju propagandu. Što je Pink među televizijama, to je Informer među štampom: najprizemniji. TVCG je malo drukčije okrečen stub režima. Što je TVCG među televizijama, to su Pobjeda i Dnevne novine među štampom. Tu su i portali: Analitika, TVCG…

Mrežu, osim političke, otvorene cenzure, ojačava prikrivena cenzura. Ona ubrzava urušavanje nezavisnosti medija u Crnoj Gori, stoji u zaključku izvještaja koji je izdalo Svjetsko udruženje novina i novinskih izdavača (WAN-IFRA), Centar za međunarodnu pomoć (CIMA) i nevladina organizacija Centar za građansko obrazovanje, a koje je nedavno predstavljeno u prostorijama CGO-a.

,,Analiza koju je CGO sproveo na osnovu obimnog istraživanja i razgovora sa urednicima i ekspertima iz oblasti medija, sadrži oblike i mapira obim prikrivene cenzure od strane crnogorskih državnih i javnih institucija.”

U izvještaju se osvjetljava selektivan pristup u javnom finansiranju. Ono se, kako stoji, zloupotrebljava kako bi se nagradili oni mediji koji pozitivno izvještavaju o radu vlasti, a kaznili mediji koji preispituju zvanične politike i prakse.

Direktor Odsjeka za slobodu medija WAN-IFRA, Endru Heslop kazao je da je uticaj zloupotrijebljenih javnih sredstava na malom tržištu medija prepunog medijskih kuća ogroman. „Još jednom, imamo istraživanje koje dokazuje da se u Crnoj Gori najmanje priča o prikrivenoj cenzuri, ali da ista služi kao najefikasnije sredstvo kontrole sadržaja medija”.

Preporučuje se da bi transparentnost u vlasničkim strukturama trebala biti obavezna, kao i javno objavljivanje mogućih konflikata interesa. Potrebno se, piše, strogo pridržavati novinarskog kodeksa i odgovarajućih mehanizama odgovornosti zbog kršenja istog, a koji bi bili pod nadzorom kredibilnog samoregulatornog tijela.

Ako Crna Gora nastavi sa neregulisanom dodjelom javnih sredstava za oglašavanje i netransparentnim praksama, biće veoma teško da se riješi prikrivene cenzure, kazao je menadžer i urednik u CIMA Don Podesta.

Navodi se i da je posljednjih godina, prikrivena cenzura drastično uzela maha, te da sada pokazuje dugoročne negativne posljedice po medijske kuće; da indirektni finansijski pritisci slabe kapacitete; da ti pritisci ugrožavaju održivost pojedinih kritički nastrojenih medija; da je javna potrošnja u medijima ostala neregulisana; da politički akteri vrše kontrolu i ogroman pritisak na sadržaj i održivost medija takvom distribucijom sredstava…

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević kazala je da je ukupan proces demokratizacije i evropeizacije Crne Gore opterećen ograničenjima koja se nameću u pogledu slobodnog razvoja nezavisnih medija čiji je opstanak ugrožen nelojalnom konkurencijom i miješanjem države.

Zaključeno je i to da zakonodavni okvir ne propisuje nikakva posebna pravila koja regulišu raspodjelu budžetskog novca medijima; da nijedna institucija nije odgovorna za praćenje raspodjele i potrošnje ovih sredstava; da organi javnog sektora u Crnoj Gori nude ograničene ili nikakve javno dostupne informacije o troškovima za oglašavanje ili drugim oblicima zvaničnog finansiranja medija; da selektivna i partijski obojena raspodjela javnih sredstava medijima doprinosi polarizaciji medijske scene, da postoje dokazi da vlasti ,,nagrađuju” one medije koji pozitivno izvještavaju o njima kroz selektivna izdvajanja za oglašavanje i druge javne fondove – i ,,kažnjavaju” kritički orijentisane medije kroz uskraćivanje istih sredstava…

Dok se narečeni izvještaj bavi dijagnosticiranjem najozbiljnijih problema u našoj medijskoj sferi, dotle, sa druge strane, Podgorički novinarski forum radi na dodatnom utvrđivanju Đukanovićeve tvrđave. Na prvoj konferenciji (ovo je treća) 2013. godine, naziva Riječ, slika, neprijatelj, demonstrirali su kako se obračunava sa kritički nastrojenim medijima, pa su i izvještače iz takvih glasila bukvalno izbacivali sa događaja.

Iza svega stoji Institut za javnu politiku Vladimira Popovića koji je, pisali smo, na spisak crnogorskih nevladinih organizacija zaveden dvanaestog februara 2013. godine, da bi osamnaest dana kasnije, uoči izbora za predsjednika Crne Gore, počeo sa radom.

Najkraće, ilustracije radi, spisak osnivača Instituta u trenutku kada je formiran: bivša ambasadorka Crne Gore u Srbiji Anka Vojvodić, rođena sestra Radmile Vojvodić, supruge bivšeg ministra kulture, sadašnjeg ambasadora u Beogradu Branislava Mićunovića; Sehad Čekić, od 2005. godine radi na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, na predmetu Filmska produkcija. U momentu osnivanja Vojvodićeva je bila dekan tog Fakulteta. U sastavu programskog tima bio je i Pavle Goranović, nekadašnji savjetnik za kulturu premijera Mila Đukanovića i direktor Zavoda za školstvo, sadašnji ministar kulture… Đukanovićeva elita.

Tu je i Nikola Samardžić, istoričar. Njegov Liberalni pokret Srbije (LPS) na udarnom mjestu sajta, i dalje, iako smo više puta to objavljivali, među banerima Evropske unije, NATO saveza, Evropskih liberal-demokrata i Liberalne internacionale, ima postavljen link sa logom – Demokratske partije socijalista. U samom vrhu.

Na koncu, Podgorički novinarski forum o sebi voli da kaže: ,,Motivisani željom da se dosegne mnogo viši, profesionalniji i čistiji nivo od evidentnog nivoa današnjeg novinarstva; uvjereni da je prvi, nužni i najvažniji korak ka tom cilju pošten i otvoren razgovor unutar samog novinarskog esnafa, Medijski savjet za samoregulaciju, 2013. godine je, u saradnji sa crnogorskim novinarskim udruženjima, osnovao Podgorički novinarski forum… Kako i sugeriše njegov naziv, u suštini, jeste jedna čista, novinarska priča.”

Čista novinarska priča: Milo, Beba, Brano i ekipa. I naravno u novinarskoj režimskoj priči mora svoje mjesto naći Rade Vojvodić. Reizabrani.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo