Povežite se sa nama

PERISKOP

Roman o teatru

Objavljeno prije

na

Kazalište za narod zagrebačke rediteljke, teatrologinje, profesorice zagrebačke kazališne univerze dr Snježane Banović je, uzmu li se neke savremene teorije o prozi kao žanru, prije roman nego li, uistinu briljantna teatrologijska studija, portret HNK u prvom desetljeću poslije Drugog svjetskog rata

 

Čitateljska strast, donekle, ublažava koronske dane. Tako sam se i sâm zaputio istinama osam stotina teškog štiva imenom Kazalište za narod zagrebačke rediteljke, teatrologinje, profesora zagrebačke kazališne univerze dr Snježane Banović. Ta je knjiga, u izdanju učinkovite i svrhovite zagrebačke Frakture, teatrologijski portret HNK u prvom desetljeću poslije Drugog svjetskog rata. Kazalište za narod je, uzmu li se neke suvremene teorije o prozi kao žanru, prije roman nego li, uistinu briljantna teatrologijska studija toga doba.

Evo i zašto: Banovićeva donosi plastično, psihološki krokirano portrete kazališnika operne, dramske i baletne umjetnosti, njihove međusobne odnose, ali i društvenu i političku pozadinu, sporenja, bočne udare, na koje teatar nije nimalo imun (!), ali i uzbudljivo ispisanu ukupnu atmosferu društvenog poleta izgradnje poharane zemlje i uzdizanja iz pepela pojedinih institucija i pojedinih grana umjetnosti.  Likovi ove znanstveno svjedočanstvene proze tako su plastično donešeni da preko njihovih privatnih i umjetničkih sudbina biva iscrtan prelaz iz doba kulturnog komesarstva u tokove socijalističkog samoupravljanja u teatru!

Nisam siguran da je bila svjesna da njena teatrologijska proza s obiljem iznimno korisnih podataka, kroz sudbe pojedinih likova, njihove odnose, kao i odnose prema Partiji i Agitpropu donosi ponekad gotovo trilerske situacije. Spisateljica nas  intrigira, jer njeno pisanje teatrologijskih fakata nerijetko prelazi u zapise dijaloga protagonista toga burnog doba u razvoju Jugoslavije i Hrvatske…

Kako je teatarska umjetnost u svojoj kolektivnosti otvorena i za mnoge prijepore i razmirice od čisto umjetničkih do obiteljskih, sa nizom afera i aferica, autorica, ilustrujući time jedno vrijeme i ljude toga vremena, stvara često zaplete i rasplete.

Sama činjenica da je to i doba INFORMBIRO-a Banovićeva dočaravanju tog vremena u središnjem zagrebačkom kazalištu domeće tmaste obrise dramatike koja je bila zastrašujuća po mnoge volšebnike teatarske scene, a mnogi još nisu ni sprali ljagu kolaborantskog odnosa sa ustaškim režimom za vrijeme NDH.

Sve to povećava zanimljivost pisane kronike opernog, baletnog i dramskog života. A da ova knjiga nosi elemente romanesknog, potvrđuju sudbe velikih, ozbiljnih protagonista kazališnog života kakvi su Tijardović, Gavella, Stupica, Vika Podgorska, Bela i Miroslav Krleža.

Čitavi plastično dati prizori o prvom velikom poratnom gostovanju sva tri temeljna ansambla HNK u Engleskoj, brojne zgode i nezgode sa ovim gostovanjem i njegovim različitim medijskim odjecima i interpretacijama doprinosi romanesknosti.

Pišući mamut storiju teatrologijskog i teatrografskog karaktera kroz knjigu Kazalište za narod Snježana Banović jarkošću pripovjednog sloga iz prizora u prizor, bila je stalno na rubu romanesknog.

Knjiga koja nakladniku zagrebačkoj Frakturi može biti na ponos, jer se u današnjem divljem kapitalizmu rijetko ko hoće baviti knjigama, pogotovo onim o teatru i teatarskim umjetnicima.

Iako bez izričitih formalnih žanrovskih naznaka ova mamut teatrološka studija, za moj ukus, nizom prizora ulazi u prostor angažirane proze, čak sa pojedinim likovima datim in continuo, poput Tita Strozzija i Marijana Matkovića, što bi moglo biti inspirativo i krajnje izazovno za vještu dramatizaciju!

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo