Povežite se sa nama

MONITORING

Sakriti ili otkriti narko barone

Objavljeno prije

na

hapsenja

Tačno godinu dana crnogorsko pravosuđe i policija branili su se od afere Balkanski ratnik, tvrdeći da ne znaju, ne čuju i ne vide ništa od onoga čime su se bavile njihove kolege iz zemalja Južne Amerike, SAD, Srbije, Slovenije, Italije, Švajcarske… Onda je, preko noći, politici nemiješanja u poslove pljevaljskog narko bosa Darka Šarića, njegovih saradnika i razgranatih ekspozitura došao kraj. Ili to samo tako izgleda.

NEVOLJNI SAUČESNIK: Preokret je ozvaničen prošlog ponedjeljka kada je u Pljevljima, po osnovu potjernice koju je raspisala italijanska Direkcija za borbu protiv mafije, uhapšen Duško Šarić. Nedugo zatim državna tužiteljica Ranka Čarapić je izjavila da se protiv mlađeg Šarića uporedo vode dvije istrage: zbog postojanja osnovane sumnje da je umiješan u krijumčarenje kokaina (na osnovu dokaza koje je Italija ustupila Crnoj Gori), kao i istraga o njegovim finansijama i stečenoj imovini.

Đe će nas, i da li će iđe, odvesti započete istrage? Ili je cilj njenih protagonista, zapravo, da spriječe otkrivanje pune istine o pljevaljskom narkokartelu, njegovim tvorcima, nalogodavcima i jatacima iz svijeta međunarodnih finansija, biznisa, bezbjednosti i politike.

Tajming akcije govori sam za sebe. Crnogorskoj javnoj i tajnoj policiji poznato je, makar četiri godine, da su braća Šarić uključena u poslove međunarodne trgovine narkoticima. O tome svjedoče izjave iz 2007. Veselina Veljovića, direktora Uprave policije i Duška Markovića, tadašnjeg direktora ANB, date pred skupštinskim Odborom za odbranu i bezbjednost.

U danima kada je crnogorsko tužilaštvo ozvaničilo istragu, njihove kolege iz Slovenije su podigle optužnicu protiv tamošnjeg ogranka pljevaljskog narko klana, dok su Italijani uhapsili osamdesetak domaćih i stranih pripadnika Šarićeve filijale u Milanu. U Srbiji se već sudi balkanskim ratnicima – uhapšenima i onima koji su, u dobroj mjeri preko Crne Gore, uspjeli da zametnu tragove. Njihovom imovinom, pokretnom i nepokretnom, srpski državni organi bavili su se prije više od pola godine.

Ranka Čarapić je ljetos, u Skupštini Crne Gore, svoj angažman na mjestu državnog tužioca branila tvrdnjom da nikada nikome na teret nije stavila ono za šta nije imala dokaza. „Kriminalci imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene”, saopštila se Čarapićka uz objašnjenje „zato ja nikad nijesam imala problema”.

Međutim, možda baš zato (da šefica ne bi imala problema) tužilaštvo već tri godine istražuje slučaj divlje gradnje na Zavali, ne usuđujući se da prelomi da li su njegovi akteri prekršili zakon. Nema sumnje da je najavljena istraga o (ne)legalnim finansijama braće Šarić i njihove rodbine, prijatelja i poslovnih saradnika mnogo zahtijevniji posao. Posebno zbog toga što se ovdašnje državne institucije, zvanično, do sada nijesu bavile ničim sličnim.

Odluka Čarapićeve da se konačno uključi u istragu kokainske afere podsjeća na sličnu priču kada su policije i Italiji i Srbiji zaplijenile skoro 200 kilograma kokaina koji je iz Južne Amerike, preko Luke Bar, išao do Novog Sada. I tada su se osumnjičeni akteri našli u Crnoj Gori. Nakon višegodišnjeg odugovlačenja, Vuksan Cemović i Momčilo Pecić, osuđeni su na po četiri godine zatvora zbog šverca 213 grama kokaina, tačno hiljadu puta manje od onoga što su policije susjednih zemalja zaplijenile.

TRAG NOVCA: Monitor je javnosti početkom godine predočio dokaze o neobičnim finansijskim aranžmanima između Šarićeve Mat kompani i više of šor kompanija u vlasništvu Dragana Dudića Frica koji je, u međuvremenu, ubijen u Kotoru. Višemilionski poslovi obavljani su, uglavnom, posredstvom Hipo Alpe Adria Banke.

Đurđina Ivanović je potvrdila da je o tome ,,oformljen pretkrivični spis”, kao što je i Veselin Veljović – tek pošto je Dudić ubijen – obznanio da je policija vodila istragu o poslovanju njegovih firmi: „Ona se nalazi u završnoj fazi i trebalo je ovih dana da bude procesuirana”…Na tome se stalo, iako se priča o balkanskom pranju para preko HAAB priča u cijeloj Evropi.

Tužilaštvo, do danas, nije dalo sud ni o poslovanju Mat kompani sa Đukanovićevom Prvom bankom. Dokumenta do kojih je došao Monitor krajem prošle godine svjedoče da je Prva kreditirala Šariće i nakon što joj je Centralna banka zabranila nove kredite. Da li će najavljena istraga o imovini braće Šarić baciti više svijetla na ovaj slučaj? Treba zaista biti optimista pa vjerovati u takav rasplet.

MIRIS DUVANA I POLITIKE: Po dosada pokazanom, nadležnima u Crnoj Gori mnogo je bliža percepcija gradonačelnika Pljevalja i uticajnog funkcionera DPS Filipa Vukovića. On je proljetos, uoči lokalnih izbora, obznanio da je „afera Šarić preuveličana”, da su to „korektni momci” ta da on „ne bi rekao gdje se Darko Šarić nalazi ni kada bi znao”. Vuković zbog te izjave nije imao nikakve štete. Da li je prije ili nakon toga imao nekakve koristi – ne znamo. I nećemo saznati pošto je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica ocijenila da njegova izjava ,,nije opasna za vladavinu prava u Crnoj Gori”.

Političke implikacije mogla bi imati i eventualna potvrda tvrdnji da su se kokain i novac zarađen švercom droge kretali već ustanovljenim „duvanskim rutama”. Srpska policija, saopšteno je, intenzivno radi na razotkrivanju veza Darka Šarića sa Bojanom Bajrušević. Ona je godinama pod istragom Specijalnog tužilaštva zbog šverca cigareta, u kome se, pored nje, pominju i imena Mirjane Marković, Marka Miloševića, Mihalja Kertesa. Protiv njih je u junu 2007. podnijet zahtjev za sprovođenje istrage, ali se na tome i stalo.

Za razliku od ove, grupi koju je navodno predvodio Stanko Subotić Cane se sudi u Beogradu zbog šverca duvanom. Mnogo su opipljivije i krupnije veze između Šarića i Subotića. Na čelo upravnog odbora Future plus, preduzeća koje je slovilo kao glavna Subotićeva investicije u Srbiji, marta 2009. godine je imenovan Nebojša Jestrović, Šarićev saradnik u privatizacijama preduzeća u Srbiji. Ovo postavljanje je protumačeno kao Subotićevo prepuštanje lanca kioska Šariću, piše Centar za istraživačko novinarstvo u Srbiji. ,,Prema toj teoriji, Subotić je tada već bio oslabljen zbog istrage koja se protiv njega vodi i u strahu od zaplene imovine, a Šarić je sa druge strane bio van opasnosti i pun novca koji je morao negde plasirati, te je oberučke prihvatio da kupi Futuru plus”.

Prethodno se Šarić već oprobao u poslu distribucije novina, kao vlasnik srpske Štampe. “Samo od prodaje preduzeća Štampa sistem njemačkom WAZ-u (Darko Šarić) zaradio je 30 miliona eura”, tvrdio je u oktobru njegov brat Duško, u pisanoj izjavi za Vijesti. Ostala je nedoumica kako je i čime Šarić došao u posjed kompanije kojom je do svoje smrti gazdovao Vanja Bokan – jedan od „utemeljivača” duvanskog posla na Balkanu, ubijen u Grčkoj 2000.

Futura i Štampa nijesu sve što Šariće povezuje sa duvanskim putevima i organizatorima tih putovanja. To ne može radovati uticajne balkanske političare.

UKUS MOĆI: Nevolje Duška Šarića sa crnogorskim pravosuđem počele su skoro istovremeno kada je i direktor policije u Beogradu Milorad Veljović izjavio da njegov brat Darko – iako je prvooptuženi u aktuelnom suđenju krijumčarima kokaina – nije mozak operacije. “Slučaj braće Šarić tek je u povoju. Glavni nalogodavci u akciji nijesu u zatvoru, a operativni podaci ukazuju da se ova priča ne može zaokružiti sa Darkom Šarićem, već se širi dalje”.

Mediji su, podsjetimo,prije tačno godinu dana, u novembru 2009. izvjestili kako je srpska BIA od američke DEA (Agencija za borbu protiv narkotika) dobila „imperativan zahtjev” da pomogne privođenju pravdi petorice „barona kokaina”.

Slijedio je opis aktera:

Baron B: Crnogorac za koga DEA tvrdi da je „mozak balkanske mafije”, moćniji čak i od crnogorskog premijera. Navodno, njegov udio u kokainskom plijenu bio je veći od trećine a zarađeni novac je reinvestirao preko ulaganja u sport, igre na sreću i ugostiteljstvo. Mnogi misle da znaju o kome je riječ, ali to niko javno ne želi da kaže.

Baron C: DEA tvrdi da je riječ o „kontroverznom srpskom biznismenu” i osobi bez koje nema posla „na veliko” – bilo da je riječ o duvanu, narkoticima ili nekretninama. Slikajući njegov profil Amerikanci navode da mu se u Srbiji sudi u odsustvu, dok on legalno boravi u jednoj zemlji Zapadne Evrope. Povremno, boravi i u Crnoj Gori.

Baron K: Rođeni Beograđanin “nesumnjivo najjači srpski igrač”, tvrdi DEA, postao je ekspert u rasturanju kokaina preko razgranate mreže manjih dilera. Poslije Barona B, njemu pripada najveći dio profita. Novac pere preko fudbalskih transfera. U Beloj knjizi o kriminalu MUP Srbije, navodi Glas Javnosti, pominje se kao osnivač i vođa Novobeogradskog klana. Dovođen je u vezu sa nedavnim navijačkim neredima u Đenovi, na utakmici Italija –Srbija. Živi, kažu, između Beograda i Južne Amerike.

Baron D1: „Javnosti najmanje poznat”, prenosili su mediji prije godinu dana, predstavnik novije generacije velikih narkodilera porijeklom sa sjevera Crne Gore, „dovoljno jak da uposli krak kokaina ka Italiji”. Novac od droge, tvrdi DEA, pere preko sporta i nekretnina.

Baron D2: Njegov pomen na popisu DEA je, navodno, najviše iznenadio balkanske policajce pošto je – do tada – važio za „mafijaškoj atentatora na poznate ličnosti”. Prema procjenama DEA, njemu je bio namjenjen najmanji dio kokainskog kolača, ali u tako velikim isporukama i mrvice su milionske.

ĐE VODI OVAJ PUT: Godinu dana ovdašnji zvaničnici nijesu komentarisali podatke dobijene iz SAD. Onda je Milorad Veljović pokrenuo lavinu. Da li su crnogorsko pravosuđe i policija spremni da idu do tih visina. Ili je cilj prošlonedjeljne akcija zapravo da se postave prepreke onima koji su, moguće je, već krenuli tim putem prijeteći da ugroze nečije interese.

Darko Šarić, Goran Soković, Dejan Šekularac i Draško Vuković i dalje su na slobodi. Možda i to nešto znači.

Zoran RADULOVIĆ


Uspon i pad balkanskog klana

U Milanu traju saslušanja uhapšenih u velikoj policijskoj akciji početkom prošle nedjelje, kada su ,,pale” 82 osobe osumnjičene za trgovinu drogom pod okriljem ,,balkanskog narkokartela”. Dok svi oni ne budu dali iskaze, ni tužilaštvo ni Direkcija za borbu protiv mafije neće se zvanično oglašavati.

U Italiji je izdat nalog za hapšenje 105 osoba, od kojih su 23 srpski državljani. Među njima je i Darko Šarić. Vlasti sa Apeninskog poluostrva potražuju i 21 osobu iz Crne Gore, a prvi na listi im je Goran Soković.

Kako je ovih dana napisao specijalni izvještač dnevnika Večernje novosti: rijeka droge sa ,,ćiriličnim potpisom” i logistikom koja bi se mogla mjeriti sa paravojnim formacijama, tekla je godinama kroz samo srce najvećeg grada u Liguriji.

Prema izvorima tog lista, prvo saznanje italijanskih inspektora o milanskim operacijama klana Darka Šarića bilo je oktobra 2008. Tada je Srbin, po nadimku Mikica fotografisan kako na skuteru vozi i predaje pošiljku od 50 kilograma.

Pripadnici Skvadra mobile, italijanske specijalne policije, otada su počeli intenzivno da prate Šarićeve saradnike. ,,Skvadra” danas ima podatke (i dokumentaciju) o desetinama skutera kojima se razvozila droga, o 36 automobila i kombija, o deset stanova, tri ,,šteka” i nekoliko omiljenih lokacija za prodaju droge kartela koji je, kažu, ,,držao monopol” nad transportom narkotika iz Južne Amerike u Milano, i dalje u Evropu. Prema računici koju iznose Novosti, svakog mjeseca grupa je uspijevala da proda tri tone!

O Mikici je progovorio svjedok saradnik, sitniji diler predstavljen kao Frančesko P., koji je uhapšen na trgu Lugano odmah poslije susreta sa ,,Šarićevim skuterom”. ,,Nalazili bismo se u baru u blizini trga, a taj tip, Mikica ili neko drugi, ko je bio na redu, došao bi svojim motorom, opisivao je susrete Frančesko P. ,,Popili bismo kafu, pa bi mi dao materijal… Recimo, 40 ili 50 kilograma na svakih pet-šest dana. Rekao mi je da ne može da donese više, jer samo toliko može da stane na skuter, ali da nabavke nisu problem, niti će biti”.

Istovjetna scena, utvrdila je italijanska Direkcija za borbu protiv droge, gotovo se u isto vrijeme odigravala na nekoliko mjesta u Milanu.

Kada su policajci upitali svjedoka saradnika može li da procijeni o kojoj se sumi radi, on se samo nasmijao: ,,Siguran sam da je svaki skuter u sebi nosio barem 500 – 600 hiljada eura.

Balkanski, ili ,,slovenski klan”, kako ga u Milanu još nazivaju, nudio je drogu po veoma konkurentnim cijenama: oko 36 hiljada za kilogram, odnosno 1,8 miliona eura za ,,paketić” od 50 kilograma. Nad Ndrangetom, mafijom sa Kalabrije, tako, nisu dobili prevlast zahvaljujući oružju, već dobrim cijenama i sjajnom logistikom.

,,To je nešto potpuno novo – priznali su momci iz Narkotika milanske ,,Kvesture” (glavne stanice policije). ,,Nije ih lako bilo ni prisluškivati, jer su Šarićevi pajtosi manično kupovali i bacali SIM kartice, ali i mobilne telefone.” Članovi kartela Darka Šarića su za rasturanje narkotika koristili – skutere. Jedna od njihovih glavnih prednosti je brzina. Kako su sastavni dio života Italijana, skuteri nijesu upadljivi.

SIGNAL IZ CIRIHA: Razotkrivanje narko-klana Darka Šarića u Italiji je, kako saznaje Blic, počelo u decembru 2006, kada je u Cirihu pokušano ubistvo Dragana Lukovića. On je, međutim, primijetio podmetnuti eksploziv i odmah pozvao švajcarsku policiju.

Trebala je to, tvrdi list, biti osveta za ubistvo Zdravka Kešeljevića, brata od tetke Darka Šarića.

Kešeljević je , u januaru 1998. izrešetan ispred jedne banke u Amsterdamu. Ubijen usred dana, dok je na ulici stajao sa Darkom Šarićem. Zločin je snimljen kamerama, ali je godinama ostao nerasvijetljen. Policija je, na kraju, došla do imena Dragana Lukovića iz Bijelog Polja i njegovog prijatelja Miška Perića iz Mojkovca. Perić je zbog tog ubistva uhapšen 2002. godine u Švajcarskoj. Motiv je navodno bio novac koji su Perić i Luković dugovali Šarićevom bratu. Za hapšenje Lukovića nije bilo dokaza, ali to nije smetalo onima koji su naredili osvetu.

,,Ciriška istraga otkrila je međunarodni kanal krijumčarenja kokaina, koji se našao pod lupom i policije u Italiji”, prenosi Blic. ,,Uslijedile su njihove akcije: Maja, Atropo, Izdržljivost, Vašington”.

Daljom istragom potom počela da razotkriva jednog po jednog saradnika Darka Šarića. Najprije je otkriven Nebojša Joksović, kod koga je nađeno više kilograma kokaina, zatim Branislav Tunjić, a sve se završilo zaplijenom 200 kilograma kokaina u Pizi. To je bio prvi uvod u akciju Balkanski ratnik. Kasnije su uslijedile zaplijene u Urugvaju i Argentini…

Milan BOŠKOVIĆ


Optužnice protiv Šarićevih saradnika

Slovenačko tužilaštvo je podnelo optužnice u slučaju Balkanski ratnik. Optuženi su Dragan Tošić i 16 njegovih saradnika za koje se sumnja da su slovenački deo ekspoziture klana Darka Šarića.

Među uhapšenima u Sloveniji je najpoznatiji Dragan Tošić, ugostitelj koji u centru Ljubljane ima dva prestižna kafića – L'Peti i Randevu. Tošića mediji opisuju kao desnu ruku Darka Šarića za nedozvoljene poslove u Sloveniji. Janez Koščak, njegov advokat kaže da nije iznenađen činjenicom da je tužilaštvo podiglo optužnice, jer bi ,,posle takve akcije i uz takvu medijsku pompu bilo veliko iznenađenje ukoliko tužilaštvo ne bi podnelo optužnice”.

Iako nije video optužnicu, Koščak ne isključuje da će tražiti da sud izuzme neke dokaze. Nije precizirao za koje dokaze će zahtevati izuzeće. ,,Gomila stvari je bila sporna već tokom istrage”, tvrdi Tošićev advokat. Dopustio je, ipak, mogućnost da tužilaštvo uopšte nije iskoristilo ,,sporne dokaze” kao argument za optužnicu.

Mediji podsećaju da 25. novembra ističe pola godine od spektakularnih hapšenja koja su maja ove godine obavljena prevashodno u Ljubljani. Policija je tada obavila i 30 pretresa po kućama.

Slovenačka policija počela je da se bavi Balkanskim ratnikom u drugoj polovini 2008. pošto je u Italiji prilikom šverca južnoameričkog kokaina uhapšen jedan Slovenac. Septembra 2009. godine slovenačka policija dobija dojavu da se priprema veći šverc kokaina, a u tom biznisu je navodno učestvovao Tošić sa saradnicima.

Prema informacijama u Sloveniji, slovenački deo narkoklana odneo je u Brazil gotovo dva miliona Šarićevih evra i tamo kupio kokain koji je lađom trebalo da dovezu prvo u Južnu Afriku a zatim u Evropu, ali su im oktobra prošle godine planove pokvarili urugvajski policajci.

Izvori iz slovenačke policije potvrđuju da je slovenačka policija ,,posredno” sarađivala i tokom nedavnih hapšenja Šarićevih pajtaša u Italiji. I ta akcija je bila “rezultat zajedničkog rada srpske, crnogorske, italijanske i slovenačke policije”, iako prilikom poslednje faze operacije Balkanski ratnik koja je u Ljubljani prekrštena u lokalni naziv Emona – u Sloveniji nije uhapšen niko. Od Vesne Drole, portparolke Slovenačke policije, saznajemo da je istraga u slučaju Balkanski ratnik tajna i da zbog toga detalje o poslednjim akcijama nije moguće predočiti javnosti.

Igor MEKINA

Komentari

MONITORING

TUŽILAŠTVO PODIGLO OPTUŽNICU PROTIV SLAVOLJUBA STIJEPOVIĆA: Pare oprane u Migovom sakou

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema Specijalnom tužilaštvu, Duško Knežević oprao je 90 hiljada eura u Migovom sakou. Što ih je prao, i što baš preko Miga, a ne banaka i ostalih kompanija koje posjeduje, nijesu pojašnjavali

 

Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv bivšeg gradonačelnika Podgorice i funkcionera DPS-a Slavoljuba Miga Stijepovića. Stijepoviću se na teret stavlja krivično djelo pranje novca.

Prema Specijalnom tužilaštvu, odnosno optužnici koju potpisuje specijalna tužiteljica Lidija Vukčević, kandidatkinja Tužilaštva za v.d. vrhovnu državnu tužiteljicu,  Stijepović je član kriminalne grupe koju predvodi Duško Knežević. U toj organzaciji njegova uloga je bila pranje novca. Ispalo je da je Stijepović od Kneževića uzeo više desetina  hiljada eura, da bi ih oprao. Zašto bi Knežević prao novac deponovan u banci, da li je taj novac nelegalan, i posebno, zašto bi ga prao baš preko Migovog sakoa, kad ima dvije banke i mnoštvo kompanija, i zašto bi to Migo učestvovao u tome,  specijalni tužioci nijesu pojašnjavali.  Optužnica je, uz sve podignuta, pred novogodišnje praznike, a nakon izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji je podigao tenzije u zemlji, tako da je prošla gotovo neopaženo.

Uz Stijepovića, tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv još pet osoba, koje se takođe terete za pranje novca, i stvaranje kriminalne organizacije. Javnosti su za sada poznati samo njihovi inicijali. Takvu optužnicu bi trebalo da razmotri  Viši sud. On može da  je potvrdi, vrati  na dopunu ili  utvrdi da nema osnova za optuženje.

Advokat Lazar Aković, koji zastupa Stijepovića, kazao je da ne zna šta piše u optužnici, jer je ni on ni njegov branjenik nijesu dobili.

To je, sve u svemu,  epilog slučaja Koverta, koji je ozbiljno prijetio da poljulja Đukanovićev režim i Vladu partije kojom rukovodi.  Protesti koji su organizovani nakon što je u javnost dospio snimak Duška Kneževića kako daje kovertu Stijepoviću pred izbore 2016, prekriveni su nacionalnim o vjerskim temama, dok je tužilaštvo za sve okrivilo insajdera i izvršioca. Istovremeno nikada nije ispitalo predsjednika DPS Mila Đukanovića o navodima Kneževića da mu je dao taj novac za izbore. I da to nije jedina koverta koju mu je u te svrhe uputio.  Knežević je pojasnio da je to u stvari model poslovanja uspješnih biznismena u Crnoj Gori. Posao raste, samo ako raste vladajuća partija. Tužilaštvo je saopštilo da za saslušanjem Đukanovića  “nema potrebe”.  Prosto.

Knežević je u januaru ove godine objavio snimak na kom se vidi kako on u svojoj kući daje Stijepoviću, funkcioneru DPS,  koverat i govori da je tu 97.500 (eura) i da je uzeto 2,5 posto provizije za konverziju (novac je na Kneževićevom računu deponovan u dolarima).

“Novac koji sam uručio gospodinu Stijepoviću je za DPS, o čemu sam se prethodno dogovorio sa gospodinom Milom Đukanovićem”, kazao je Knežević  medijima, nakon što je objavio snimak.

Nakon što je Tužilaštvo stvar okrenulo protiv njega, tvrdeći da to u stvari Knežević pere novac, predsjednik Atlas grupe, i nakadašnji bliski saradnik Đukanovića, saopštio je da se nije radilo o “konverziji 100.000 dolara”, u kom smjeru je išlo tužilaštvo.

On je tvrdio da je novac dao iz dva puta – u svojoj kući 97.500 eura, “a ostatak do 200.000 dolara takođe zamijenjenih u eure je odnio vozač kasnije u kabinet Stijepovića u sjedištu Glavnog grada”.

“Po dogovoru sa Milom Đukanovićem, poslao sam Stijepoviću 200 hiljada dolara preko vozača, pa ih je on vratio poslije dva dana tvrdeći da ne može dolare da iskoristi za rad na terenu u kampanji. Molio me je da ih konvertujem u eure da bi mogao da ih podijeli svojim aktivistima”, kazao je Knežević.

Tužilaštvu nije značilo ništa ni to što je vladajuća partija priznala da je koristila  crne fondove za izborne kampanje.  I sam Đukanović je nakon što je snimak dospio u javnost saopštio da je Knežević finansijski pomagao stranku. I da su u tom procesu “interesne doborovljnosti” učestvovali još neki ovdašnji biznismeni.

Funkcioner DPS-a Milenko Maraš kazao je nakon objavljivanja snimka da je Stijepović za potrebe izborne kampanje DPS-a nije dao 97.000 eura, već samo 47.000 eura koje je podijelio štabovima, čime je prvi put iz DPS-a zvanično potvrđena informacija o nelegalnom finansiranju te stranke.

Agencija za sprječavanje korupcije je poslije izbijanja afere Koverta sprovela ponovnu kontrolu i saopštila da je vladajuća partija prekršila Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Agencija je DPS-u zaprijetila novčanom kaznom od 20.000 eura i zatražila povraćaj sredstava u budžet Crne Gore u visini od 47.500 eura.

Za ostalih 50.000 eura, Katnić  tvrdi  da su “puštene u promet”, ne objašnjavajući  šta to zapravo znači.

Nije prvi put da tužilaštvo podiže optužnicu za pranje para, a da ne utvrđuje porijeklo tog novca, odnosno da li je zarađen nelegalnim aktivnostima. Zbog toga je u konačnom pala i optužnica protiv Duška Šarića, brata Darka Šarića kome se zbog trgovine narkoticima sudi u Beogradu.  A zbog takvih „grešaka” tužilaštva građani danas plaćaju enormne otštete.

Nije prvi put ni da se partijski drugovi “žrtvuju”, zarad statistike Briselu u borbi protiv organizovanog kriminala. Ili uklone kad postanu prijetnja vođi, poput slučaja Svetozara Marovića.   Marović je, poznato je, optužen da je šef budvanske kriminalne grupe koja je oštetila tu opštinu i državu za desetine miliona eura.  Iako je dio javnosti očekivao da bi Marović mogao da se suprostavi svom partijskom drugu, on je odlučio da ćuti. Dok su mu pritvarali članove porodice. Danas je međutim, slobodan u Beogradu, umjesto u zatvoru. Zatvorska kazna koja mu je određena nije izvršena, pošto je Marović pušten da se liječi van zemlje.

Stijepović je priznao krivicu. Nije upirao prstom u šefa partije. Nije negirao ni da nije član kriminalne grupe koju predvodi Duško Knežević, kako to tvrdi tužilaštvo. Nije rekao  ništa. Pritvor mu nije određivan, jer je,kako su pojasnili u Tužilaštvu, Stijepović “sve priznao”.

Ako optužnica i bude podignuta, mogla bi da završi kao one protiv Šarića i Safeta Kalića. Stijepović na slobodi, Šef bezbijedan. Na gubitku, kao i obično – građani.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAGAĐENOST VAZDUHA U CRNOJ GORI: Gušimo se bez panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema zakonu broj dana u godini u kojima koncentracija štetnih čestica u vazduhu, koje utiču na plućna i srčana oboljenja, ne smije prekoračiti propisanu graničnu vrijednost je 35. Taj broj se prema tvrdnjama aktivista civilnog sektora,  godinama pređe  u više crnogorskih gradova. Samo u Bijelom Polju premašen je uveliko u tri mjeseca na kraju prošle godine. Nadležni ćute

 

Region se uveliko početkom ove godine bavi temom zagađenog  vazduha. Sa razlogom. Beograd je ovih dana među deset najzagađenijih gradova svijeta, prema Air Visual, jednom od vodećih svjetskih sajtova za sakupljanje podataka o koncentraciji štetnih materija u urbanim sredinama.  Zagađenje je problem i u drugim gradovima Srbije.   I ne samo Srbije. Tu je i Sarajevo.   Vlada  Kantona Sarajevo je u decembru prošle godine na vanrednoj sjednici proglasila epizodu ,,upozorenje” za sve zone na području Kantona Sarajevo, jer su bili ispunjeni svi uslovi predviđeni Planom interventnih mjera u slučajevima prekomjerne zagađenosti zraka.  U ekološkoj državi Crnoj Gori nadležni ćute, iako zvanična mjerenja pokazuju da broj štetnih čestica (PM10) koje utiču na plućna i srčana oboljenja (vidi boks) u vazduhu u ovdašnjim pojedinim gradovima ne zaostaju ni za Beogradom ni za Sarajevom.  Propisana granična vrijednost  je 50, dok se u Podgorici, Pljevljima, Bijelom Polju, ta brojka tokom posljednjih mjeseci u pojedinim trenucima dostiže preko 300, a nekada i preko 500 PM10 čestica. I nije to tako od juče.

Prema zakonu broj dana u kojima koncentracija štetnih čestica u vazduhu  ne smije prekoračiti propisanu graničnu vrijednost je 35 dana godišnje. Taj broj, prema tvrdnjama aktivista civilnog sektora, godinama se značajno prekoračuje u više crnogorskih gradova.

Aleksandar Perović iz NVO Ozon za Monitor kaže da je samo u Bijelom Polju taj broj premašen uveliko u tri mjeseca na kraju prošle godine. „Za poslednja tri mjeseca prošle godine broj dana sa prekoračenjima srednjih dnevnih vrijednosti PM10 suspendovanih čestica bio je 58,  što je  veoma jasno upozorenje da je potreban sistemski pristup i konkretan plan kako se izboriti sa ovim problemom“.

Lokalna uprava Bijelog Polja ove sedmice je formirala komisiju  koja će se pozabaviti pitanjem zagađenja i iznalaženjem rješenja za otklanjanje njegovog lošeg uticaja po zdravlje ljudi. Komisiju je formirao predsjednik Opštine Petar Smolović a sastavljena je od predstavnika lokalne samouprave, stručnih lica i civilnog sektora. Državni organi su i to otćutali.

Preović kaže da je u Pljevljima  tokom 2019. godine bilo 136 dana sa tom vrstom prekoračenja, što je sedmicu dana više nego 2018. godine. „Nikšić i Podgorica takođe imaju značajno više dana sa prekoračenjima srednjih dnevnih vrijednosti PM10 od zakonom maksimalno dozvoljenih, pa je nesporno da postoji potreba stavljanja ove problematike u sam vrh prioriteta donosioca odluka, jer svako prolongiranje, promašeni planovi i institucionalna neodlučnost, uzrokuju nova oboljevanja i prevremene smrti uzrokovane posljedicama aerozagađenja”

Prema Peroviću trenutno stanje kvaliteta vazduha u Crnoj Gori je veoma zabrinjavajuće, i ukazuje da nadležne institucije nijesu uradile gotovo ništa da bi se stanje popravilo. „Sem prazne priče i promašenih strategija i planova, naročito je iritirajuće što se polemika u javnosti vodi najviše oko načina tumačenja nevalidiranih podataka koji su javni preko zvanične aplikacije Agencije za zaštitu prirode i životne sredine (EPA), umjesto o (ne)efikasnosti mjera koje su predložene za ublažavanje aerozagađenja ili uticaju ovog životnog problema na ljudsko zdravlje.“

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

ANKETA: ŠTA JE OBILJEŽILO 2019.

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo naše sagovornike po kojim događajima i procesima će pamtiti godinu na izmaku

 

Ljupka Kovačević, aktivistkinja ANIME-e
TRUSNA GODINA

Prirodni i politički zemljotresi.  Oni su nam još jedanput pokazali da je planeta zemlja krhka tvorevina, još krhkiji je ljudski život, a najkrhija su ljudska ubjeđenja. Paradoksalno, ljudska ubjeđenja imaju snagu da mogu da održe zemlju i ljudski život. Shvatam da su ovi zemljotresi upozorenja prirode  i ljudi da se ovaj pravac ubjeđenja (ideologija, politika) ne može izdržati i da smo na pragu katastrofe.

Zemljotres u Draču nam je još jedanput pokazao opasnost od ideologija koje su vođene isključivo profitom, a ne ljudskom bezbjednošću. Ukazao nam je i na neophodnost poštovanja nauke,  profesionalizma, odgovornosti, kao i  ozbiljnog uvažavanja klimatskih promjena. Podsjetio nas je na činjenicu da su ljudi u prirodnim katastrofama solidarni kako bi se bol i strah  žrtava smanjio.

U prethodnoj godini zapljusnuti smo velikim brojem političkih afera u kojima se otkriva  kriminal i korumpcija u vladajućim strukturama (kod nas i u svijetu). Prvenstveno mislim na aferu Koverat koja je zapanjila i izazvala revolt građanstva. Politički zemljotresi osim što pokazuju samovolju, bahatost, cinizam vladajućih struktura pokazuju i lica onih koji traže poštovanje pravde, jednakopravnosti, slobode  i dostojanstva. Podsjećaju nas na pogubnost autoritarne (patrijarhalne) svijesti koja opstaje zahvaljujući sili i  strahu,  što isključuje solidarnost sa žrtvama vlastodržaca i umanjuje moć zajedništva.

Dakle, prošla godina je bila trusna, strah i nada su zasijenili sve ostale događaje.

 

Dejan Milovac,  MANS
PORUKA DA SE KORUPCIJA ISPLATI

Afera Koverat je definitivno događaj koji je obilježio 2019. godinu i konačno na vrlo očigledan način još jednom dokazao postojanje crnih fondova uz pomoć koji vladajuća DPS finansira svoje kampanje. Ova afera nije samo do kraja ogolila političku korupciju, zahvaljujući kojoj DPS drži vlast, već je bio i svojevrsni test za tužilaštvo koji je trebao da pokaže do koje mjere je ta institucija nezavisna u radu. Tim prije što smo čak i od predsjednika DPS imali usmeno priznanje da ta partija ima sredstva koja nisu prijavljena državnim organima. Nažalost, tužilaštvo je ostalo nijemo na sve te navode i  još uvijek niko nije adekvatno procesuiran zbog očigledne političke korupcije. Sa porukom da se korupcija isplati ulazimo u izbornu 2020. godinu u kojoj nas pored nejasnih pravila igre, čeka i teret brojnih nerazjašnjenih afera.

Srđan Perić, profesor književnosti i bivši poslanik
GRAĐANSKA ENERGIJA

Utisak godine bi mogla biti činjenica da je probuđena građanska energija. I pored dugotrajnog sistematskog obesmišljvanja svakog vida protesta – oni su se vratili kao dio javnog djelovanja. Dešavali su se u različitim oblicima i formatima, od onih koji su bili reakcija na sječu čempresa u Baru, preko odbrane šume na obali Crnog jezera, istrajnih Bukovičana koji su branili svoju rijeku, pa sve do velikih građanskih protesta sa početka godine.

Građani su pokazali iznenađujuću vitalnost – to je velik dobitak stečen u 2019. Tačno je da je u organizacionom smislu nerijetko to moglo biti učinkovitije, ali je važnije da je ispoljena odvažnost i da je probuđena energija oslobađanja od stega. Mada ona sada može djelovati umrtvljeno, životne procese nije ni lako ni jednostravno zaustaviti – a oni su pokrenuti. Čini se da je sada „lopta“ u dijelu zajednice koji slobodu drži jednim od prioriteta – da prevaziđe oporost koja se nataložila u međusobnoj komunikaciju i pokaže promišljanje iz šire vizure – ne dominantno iz lične ili partijske. Tada bismo kao zajednica u cjelini počeli konačno pokazivati znake zrijevanja. Ukoliko budemo umjeli da izmjerimo šta je moglo bolje u povezivanju ljudi, razumijevanju ideja, te profilaciji ciljeva – siguran sam da naše društvo može pokazati vitalnost kojoj se državno rukovodstvo nije nadalo. To je ono što ohrabruje i što je u mom doživljaju stvarnosti ostavilo najveći utisak u javnom životu Crne Gore u godini koju ispraćamo.

 

Duško Kovačević, bloger
NE-PAD VLADE

Događaj koji nije obilježio prolazeću godinu, jer se našao na njenom repu, a sve su prilike da se može dramatično protegnuti na godine koje dolaze – jeste ,,crkveno pitanje”, kroz Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti. Taj kontroverzni zakon koji u sebi nosi nezakon ili bezakonje, kao da je i plasiran da bi preduprijedio istinski događaj koji je počeo da nadolazi kroz aferu Koverta i sve ono što je kauzalno proisteklo iz nje. Tako da mi se čini da je ,,vjerski zakon” jedan veliki i smišljeni anti-događaj.

Dakle, Đukanović je u starom dobrom maniru, toliko puta viđenom i opisanom, preusmjerio igru (događaj) tamo gdje se savršeno snalazi, u navodno fundamentalno, vjekovno, u ono koje tobož svojom vrijednošću i značajem nadmašuje sve ostalo. Od ratova ranih 90-ih, preko razlaza sa Miloševićem, referenduma, puta u Evropsku uniju i ulaska u NATO – prođe 30 godina, a šta smo suštinski dobili i gdje smo? Ono što je obilježilo 2019, ali i sve prethodne godine ove preduge autokracije – jeste ono što je zamislio i kreirao Đukanović, i ništa više ili manje od toga. Za pomenutih tri decenije crnogorskom društvu nije pošlo za rukom da, osim Mila, iznjedri nekog drugog aktera koji je sposoban stvarati ili preinačiti ,,sudbinsko”, a to već može značiti i nešto drugo. Nego, da ne ulazimo u zonu konspiracije.

Jer šta je u stvari Događaj: afera Koverta ili ne-pad Vlade kao epilog iste afere?

 

Boris Marić, izvršni direktor Centra za građanske slobode
„PRIČA“ O IZBORIMA

Godinu na izmaku obilježeli su događaji poput prvostepene presude za  državni udar, afera Koverta, protesti pokreta Odupri se, mučni pregovori o izbornom zakonodavstvu i naravno Zakon o slobodi vjeroispovjeti.

Teško je izabrati šta je zaista najmarkantniji događaj, ili bolje reći proces koji je obilježio godinu za nama, ali možemo izvući određenu pravilnost uzroka koji negdje produkuje krizu političkog i društvenog konteksta Crne Gore. Nedostatak potrebnog legitimiteta izbornog procesa predstavlja jak izvor krize. Vlast koja nije konstituisana na temelju fer i slobodnih izbora, te državne resurse koristi kao osnovu za održavanje vlasti i partijsko jačanje, dobrim dijelom na nezakonit način, nije struktura koja može kao rezultat imati unaprijeđenje demokratskih procesa. Koncept klijentelizma sa zarobljavanjem institucija od strane partija na vlasti po pravilu izaziva društvenu krizu, podjeljenost društva i nedostatak društvenog dijaloga bez koga nema funkcionalnosti demokratije.

Ova dijagnoza bi mučne pregovore o izbonim uslovima a mogli bi reći i o izbornom i državnom sistemu,  zbog činjenice da ostali događaji i posredno i neposredno imaju izvorište u zarobljenim izborima, stavila na prvo mjesto događaja koji je obilježio godinu za nama, a „priča“ o izborima čeka nas i cijele 2020.

Boris Raonić, predsjednik Građanske alijanse
KOVERAT  POKAZAO SPREGU POLITIKE I BIZNISA

Događaj godine je afera Koverat, koja nam je pokazala spregu koruptivnih odnosa visoke politike i povlašćenog biznisa, ali i slabašnu reakciju institucija u borbi protiv ove pošasti. Na kraju reakcija javnosti, tj. protesti koji su tada započeli, ukazali su na slab nivo politčke kulture naših građana i još jedno u nizu loše vođenih energija građana, koji su poslije mnogo vremana izgledali modernije i naprednije od vladajućih.

Pozitivan utisak godine je imenovanje Siniše Bjekovića za Ombudsmana, koje je pokazalo da ipak postoje stručne osobe od integriteta, oko kojih će se složiti svi politički akteri u Crnoj Gori.

 

Novak Adžić, pravnik i istoričar
PRODUBLJIVANJE DIOBA

Kalendarsku 2019. obilježilo je mnogo toga, a naročito produbljavanje političko-ideoloških dioba i identitetskih kontroverzi u Crnoj Gori, kao i sijaset koruptivnih afera.Izdvojio bih, ipak, dva momenta: osuđujujuću prvostepenu presudu optuženima u aferi državni udar i žestoke uznemirujuće polemike i podizanje tenzija u društvu povodom prijedloga Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.

 

Duško Vuković, novinar
DOSTA

Ima nekoliko epizoda jednog te istog emancipatorskog gibanja koje je označilo 2019. u Crnoj Gori ne kao prelomnu, ali svakako kao godinu u kojoj je na scenu izašao građanin/građanka i odlučno, ali prilično uljudno za ovdašnju političku kulturu, viknuo – DOSTA. Počelo je u Baru, odbranom čempresa, nastavljeno u Podgorici odupiranjem besmislu političke amoralnosti, nastavljeno odbranom ljepote i smisla postojanja Crnog jezera, rijeke Bukovice i drugih planinskih vodotoka, isturanjem prsiju u odbranu Sinjajevine od domaće militarističke sitneži… Sva ova energija nije samo pokazala bolji dio nas nego isturila putokaze za drugačije, humanije ciljeve, putokaze za Crnu Goru koja se nazire u onome što je zapisano u njenom Ustavu – zemlju očuvane prirode, socijalne pravde u kojoj vladaju pravedni zakoni, a ne samovolja moćnih.

 

Damir Nikočević, koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje
KOVERTA KAO RAZLOG ZA MIJENJANJE SISTEMA

Događaj koji je definitivno obilježio 2019. je afera Koverta, a posebno zbog toga što do danas ostaje neizvedena u institucionalnom procesuiranju.  Tako je, poput onog starog DPS slogana Godine počinju januarom, na samom početku godine otvorena Pandorina kutija izbornih i vezanih zloupotreba dokumentima i svjedočenjima odbjeglog biznismena iinsajdera Duška Kneževića. Crnogorska društvena i politička scena odavno nije imala tako burnu zimu i proljeće, a u „koverti“ smo vidjeli institucije nemoćne pred snagom jedne partije.

Glavni akter „koverte“, generalni sekretar predsjednika Crne Gore, nije doživio nikakvu političku i profesionalnu degradaciju, niti adekvatno procesuiranje od strane Tužilaštva. On i dalje ima javnu funkciju, redovni je učesnik partijskih sastanaka na najvišem nivou i uvaženi delegat nedavnog Kongresa DPS-a.

Nije slučajno da je Evropska komisija apostrofirala ovu aferu kao jednu od najvažnijih tema na putu Crne Gore ka EU. Na drugoj strani, opozicija nije umjela ni ovu aferu iskoristiti protiv DPS-a već mu je praktično dozvolila da se konsoliduje pred izbornu godinu.

U toj „koverti“ je stalo mnogo više od 97.500 razloga zašto treba da se mijenja ovaj sistem, a čije poljedice osjećamo. Kada ljudi vide da para vrti gdje burgija neće, a da su partija ili neki pojedinac iznad zakona to djeluje obeshrabrujuće, samim tim nije ni iznenađenje da sve više kvalitetnih ljudi svoju perspektivu ne vidi u Crnoj Gori.

 

Dr Maja Kostić-Mandić, redovna profesorka Pravnog fakulteta UCG
ČOJSTVO KAO ANAHRONA KATEGORIJA

U domenu prava godinu je obilježilo gaženje prava, profesionalne etike i demonstracija sile i moći jedne partije, bez čije saglasnosti ne bi bili mogući beskonačni i cjeloživotni mandati istih lica u sudstvu, tužilaštvu, policiji, a time i selektivna pravda koja dovodi do nekažnjivosti jednih, a progona neistomišljenika. Želja za potpunom kontrolom, potčinjavanjem svih i neogračenom moći, umanjenje ili negiranje već postojećih prava, urušavanje pravnog sistema, sve to ima za cilj opstanak na vlasti jedne politike u situaciji kada se nema većinska podrška naroda. Tačno je, time se postiže trenutni efekat, ali na duže staze time se i potkopavaju temelji države, koju već sada značajan dio stanovnika ne doživljava kao svoju. Moj utisak je da su dešavanja u 2019. i kod dobronamjernih raspršila iluzije o mogućnosti da se u dogledno vrijeme dostignu kriterijumi koji bi nas približili evropskim standardima demokratije i prava, a da naša država sve više poprima oblik totalitarne, a ne države zasnovane na pravu, u kojoj postoje nezavisne institucije koje ograničavaju samovolju vlasti, a obezbjeđuju da pravo ima jednako dejstvo na sve građane.

To je dovelo i do homogenizacije društva, pa umjesto otvorenog, pluralističkog društva jasno razlikujem dvije Crne Gore: onu njihovu-vladalaca u duhu Makijavelijevih preporuka, njihovih najvjernijih i iskrenih podržavalaca koji projektuju svoje neostvarene želje kroz njih, odnosno, većinski klijentelističke, pragmatične armije interesno povezanih ili zavisnih; i drugu, heterogeno društvo onih koji se sa pravom osjećaju diskriminisani u odnosu na prvu grupu, samo zbog svoje različitosti. Ipak, politika i pravo sile je i znak da se sve ovo događa upravo zbog toga što održanje na vlasti bez podrške većine zahtijeva represivno djelovanje. Ako je tačno da ljude određuju njihova djela, u 2019. u Crnoj Gori je čojstvo, kao obaveza da štitimo druge od sebe, i definitivno postala anahrona kategorija.


Džemal Perović, porekt Odupri se
ZNAMO DA MOŽEMO

Građanski protesti, najmasovnije okupljanje slobodnih građana u istoriji Crne Gore. Protesti su ujedinili građane oko ideja koje predstavljaju viziju moderne države. Zaustavljanje pljačke i korupcije, odbrana prirodnih i državnih resursa od korumpiranih političara, oslobođenja zarobljenih institucija i naravno konačna smjene korumpiranog režima.

Mi u pokretu Odupri se smo ponosni što smo najveće proteste slobodnih građana i građanki organizovali kao mala grupa prijatelja i aktivista bez ikakve podrške političkih partija. Iako smo u jednom trenutku ujedinili opoziciju, i tada isto kao i ovih dana vidimo njihovu nemoć. Oni danas, isto kao i tada rade u interesu svojih partija i političkih elita, umesto da čuju krik građana za slobodom i uspešnom državom.

Sada mi, građani imamo nadu da možemo, kada smo jedinstveni, da se izborimo za državu u kojoj smo slobodni i u kojoj imamo šansu za život bez korupcije, krađe i ucjena. Sada znamo da možemo i pitanje je dana kada ćemo ponovo masovno na ulice. Drugog puta nema jer se režim plaši jedino slobodnih građana na ulici, kada dignu svoj glas u borbi za slobodu i pravdu. Kada nismo na ulici, političke elite imaju samo jedan cilj, da nas prevare, da nas drže u strahu, da sakriju neku, ko zna koju po redu, pljačku. Predstoji nam odlučujućih 300 dana. Opet ćemo biti na ulici, i pobjedićemo tako što ćemo slobodno i pošteno glasati na izborima.

Pokret Odupri se će nastaviti sa protestima, sa dokazanim hrabrim aktivistima za spas države, za naše živote, našu slobodu i buduća pokoljenja.

Priredio: Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo