Procvjetale su trešnje. Malo ranije nego prethodnih godina, zbunila i njih ova čudna, blaga zima. Moja trešnja se tokom ovih deset godina koliko stanujemo zajedno razbuktala, razbokorila, izdžikljala u visinu pa se gordi krošnjom I moćnim stablom. Ne znam da li zvuči glupo, ali ja baš volim to moje drvo. Svake godine, doduše negdje sredinom aprila pusti svoje bijele cvjetove na koje se skupe rojevi pčela pa kada izađem na terasu kao da sam glavu stavila u košnicu.

Zavoljela sam trešnjin cvijet još dok sam bila mala. Na časovima likovnog. Bilo je toliko lijepo slikati ih pastelnim koloritom, I svaki put kada je tema priroda, birala sam trešnjin cvijet. Nježan, prozračan. Savršen.

Prije neko veče, bilo je toplo napolju, i bio je onaj divan miris proljeća od kog još uvijek ne boli glava, uzela sam ćebe i sjela na terasu. Doduše, uzela sam i pivo kao rekvizit, ali to je već nešto drugo. Ne znam zašto me ljudi čudno pogledaju kada kažem da volim pivo. Izgleda da su fudbal i pivo još zabranjene zone za nas ženskinje.

Provela sam više od dva sata u tišini, sama sa sobom i sa mojom trešnjom. Da vam budem iskrena, fino smo izdivanile.

Možda sam nekom djelovala kao čudan svat te večeri, ali to me podsjetilo na jednu zemlju na dalekom istoku. Japan. U Zemlji izlazećeg Sunca postoji tradicija duga više od hiljadu godina, koja se zove Ohanami što znači bukvalno ići gledati trešnjin cvijet. Putopisci kažu da je izuzetno teško opisati stanje u kom se Japanci tada nalaze. U vrijeme kada stablo pusti prozračne bijele cvjetove, tamo svi pričaju samo o tome. Sve TV i radio stanice su pune izvještaja o ovom događaju. Taj događaj predstavlja prekretnicu u životu svakog Japanca. Djeci počinje škola a privrednicima fiskalna godina. Pošto je cvijet trešnje simbol sreće i napretka, mladenci piju čaj od njenog cvijeta, a porodice provode po cio dan ispod stabla praveći od toga lijepo porodično slavlje.

Sakura je uzgred i naziv za stablo trešnje u cvatu. Cvjetanje počinje u Okinavi u januaru, a potom dolazi do Kjota i Tokija krajem marta i početkom aprila, a u Hokaido nekoliko nedjelja kasnije. Japanci pažljivo prate kada će cvijet doći u njihov kraj i u velikom broju odlaze u parkove, posjećuju sveta mjesta i hramove sa porodicom i prijateljima da bi priređivali zabave u čast trešnjinog cvijeta. ,,Hanami festivali” slave ljepotu svijeta trešnje, a za mnoge je ovo prilika da se opuste i uživaju u divnoj prirodi.

U početku je trešnjin cvijet predstavljao simbol vegetacije, međutim vremenom je postao kompleksan. Simbol ljudskog duha koji se povezuje sa njegovom prolaznošću. Krasio je mačeve samuraja, ali i avione kamikaza.

Da bi se došlo do suštine, rasiječe se sočno crveno meso ploda i unutra dolazimo do čvrste košpice , nepromjenljive i postojane.

Trešnja je kod nas zapostavljena. Mada i u našoj tradiciji postoji praznik trešnje koji je nedovoljno proučen. Nema nikakvih religijskih elemenata i namijenjen je isključivo mladima.

Dok još traje cvjetanje, nađite svoju trešnju, sjedite ispod nje i zagledajte se u te prelijepe bijele cvjetove. Budite sa nekim sa kim možete da ćutite dugo, dugo. Jer sve će proći, pa i taj blaženi trenutak tišine.

Iva BAJKOVIĆ