Povežite se sa nama

MONITORING

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM: Niske kazne za počinioce, neefikasna zaštita žrtava

Objavljeno prije

na

Tokom posljednjih pet godina u Crnoj Gori registrovano je 37 djece, žrtava seksualnog zlostavljanja. Brojne nevladine organizacije ističu da je poražavajuće da  ima slučajeva da okrivljeni prođu sa kaznama od četiri mjeseca do godine zatvora, ali i novčano

 

U posljednjih pet godina Centri za socijalni rad registrovali su 37 djece, koja su bila žrtve seksualnog zlostavljanja:  2014 – devet slučajeva, 2015 – četiri, 2016 – sedam, 2017 – devet, i prošle godine osam. U odgovorima, koje smo dobili od Ministarstva rada i socijalnog staranja, navodi se da su počinioci ,,osobe iz svih socio-ekonomskih klasa, razne životne dobi. Obično su to  starije osobe van porodice, srodnici, komšije, nastavnici, strani državljani, srodnici u prvoj pravoj liniji srodstva-otac, očuh….”.

Međunarodna istraživanja, koja obuhvataju i Balkan, pokazuju da seksualno  nasilje trpi između 12 i 15 odsto djevojčica i osam do deset odsto dječaka. Iz UNICEF-a upozoravaju da se rasvijetli tek svaki deseti slučaj seksualnog zlostavljanja djece.

Za krivično djelo obljuba nad djetetom predviđena je kazna od tri do 12 godina. Brojne nevladine organizacije ističu da je poražavajuće da maksimalna kazna za pedofiliju od 12 godina zatvora dosad nije izrečena u Crnoj Gori, te da ima slučajeva da okrivljeni prođu sa kaznama od četiri mjeseca do godine zatvora, ali i novčano.

Na sjeveru Crne Gore je sredinom prošle  godine 46-godišnjak silovao  desetogodišnjakinju. On je potom pustio djevojčicu da se vrati roditeljima uz prijetnju da će je, ukoliko im se bude požalila, ubiti – navodi se u presudi Osnovnog suda u Rožajama, koji je predofila osudio na godinu dana zatvora.

Prema podacima koje je Monitor dobio iz ministarstva 11 slučajeva seksualnog nasilja nad djecom, u posljednjih pet godina, je dobilo sudski epilog: ,,Međutim, u više navrata nakon sprovedenog postupka, prijave seksualnog nasilja nijesu potvrđene”, navode iz ministarstva na čijem je čelu Kemal Purišić.

Aida Muzurović, samostalna savjetnica za odnose sa javnošću Višeg suda u Podgorici, kazala nam je da su pred ovim sudom u posljednjih pet godina pravosnažno okončana tri postupka zbog krivičnog djela obljuba nad djetetom. Osuđeni su dobili kazne zatvora od sedam godina, četiri i po godine i jednu godinu.

U Višem sudu u Bijelom Polju u posljednjih pet godina procesuirano je sedam osoba zbog krivičnog djela obljuba nad djetetom, od toga je protiv tri osobe  donijeta osuđujuća presuda (kazne zatvora od osam, pet, četiri  i po godine), protiv tri osobe  je donesena oslobađajuća presuda, a protiv jedne  predmet još  nije riješen,  kazao je za Monitor Radoslav Konatar, zamjenik predsjednika u ovog suda.

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva nam nijesu precizno odgovorili na pitanje, već su nas uputili na njihove izvještaje o radu, objavljene na sajtu ove institucije. Posljednji je iz 2017. U njemu se navodi da je smanjen broj prijavljenih osoba  zbog krivičnog djela protiv polne slobode za 3,84 odsto: ,,obljuba sa djetetom 1 lice (u 2016. godini protiv 1 lica, u 2015.godini 1 lice, a u 2014. godini 3 lica), zbog krivičnog djela nedozvoljene polne radnje 7 lica (u 2016. godini 12 lica, u 2015. godini 8 lica, a u 2014. godini 8 lica…”.

Pravosudni anali bilježe da je posljednja smrtna kazna u Crnoj Gori izvršena nad D. R. On je u januaru 1982. silovao i ubio četvorogodišnju djevojčicu, a potom njeno tijelo spalio u podrumu zgrade.

Udruženje Roditelji, sa još nekoliko NVO, godinama upozorava na minimalne kazne za počinioce seksualnog nasilja nad djecom. Kristina Mihailović, izvršna direktorica ovog udruženja, za Monitor kaže da su postigli dogovor sa Ministarstvom pravde, Vrhovnim sudom, Državnim tužilaštvom što treba raditi, da bi se djeca bolje zaštitila od ovih djela.

,,Kako nas je informisalo Ministarstvo pravde, izmjene Krivičnog zakona su planirane za 2020, a na osnovu podataka koji se vode u registar kaznene evidencije za sva krivična djela, uspostavljena je posebna elektronska evidencija lica osuđenih za krivična djela protiv polne slobode djece i  maloljetnih lica”, navodi Mihailović i dodaje da je najavljeno da će u toku ove godine za sudije i tužioce organizovati obuka na temu Lanzarot konvencija, kako bi se i na taj način obezbijedio senzibilisani pristup ovim djelima.

Lanzarot konvencija  o zaštiti od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja Savjeta Evrope iz 2009. godine, čija je Crna Gora potpisnica, obavezuje Crnu Gori na pooštravanje kaznene politike.

,,Nema pouzdanih podataka i relevantnih istraživanja ni o jednom segmentu koji se odnosi na problematiku seksualnog zlostavljanja djece: rasprostranjenost, prevencija, zaštita, procesuiranje”, kaže Mirjana Vuksanović iz SOS Nikšić. Samo u poslednjih godinu dana ovoj organizaciji je prijavljeno pet slučajeva seksualnog zlostavljanja djece – četiri slučaja su bila djeca ženskog pola, a u jednom muškog”.

,,Prijave se nerijetko odbacuju zbog nedostatka dokaza. Zato je veoma važno da sudije u rijetkim slučajevima koji za ishod imaju osuđujuću presudu izriču kazne koje nijesu zakonski minimum kao što je to sada najčešće slučaj. Veće kazne bi mogle da pošalju snažnu poruku i seksualno zlostavljanoj djeci i zlostavljačima”, ističe Vuksanović.

Kristina Mihailović pojašnava: .,,Imali smo nekoliko situacija kada su nas roditelji kontaktirali, jer su njihova djeca bila suočena sa takvim djelima. Bili su razočarani kada su shvatili ne samo koliko su male kazne koje mogu da dobiju počinioci ili koje su već dobijali oni koji su osuđeni, nego i zbog toga što njihova djeca nijesu imala kome da se obrate za pomoć i podršku nakon svega”.

U SOS Nikšić ističu kao problem to što nema specijalizovanog osoblja u institucijama specijalizovanim za rad sa djecom koja su preživjela seksualno nasilje, a koje bi sa djecom radilo na prevazilaženju traume. ,,Ozbiljnost situacije najbolje ilustruje podatak da u Crnoj Gori nemamo vještake koji će za potrebe sudskog postupka dati mišljenje o sumnji na seksualno zlostavljanje djece, već se traži mišljenje eksperata iz regiona. Iskustvo SOS telefona Nikšić je da troškove vještačenja koji iznose nekoliko hiljada eura snosi roditelj/majka koji je prijavio sumnju na seksualno nasilje nad djetetom”, navodi Vuksanović.

I Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šućko Baković za Monitor kaže da su u ,,određenim slučajevima zapazili da postoje poteškoće u radu državnih organa u nastojanju da pruže djeci efikasnu i blagovremenu zaštitu i pomoć”.

Ombudsman je u svom izvještaju još 2011. preporučio da je neophodno  sačiniti bazu podataka o žrtvama i počiniocima seksualnog iskorišćavanja djece. ,,Nažalost i pored preduzimanja određenih radnji i mjera, još uvijek nisu zapažene značajnije sistemski organizovane akcije od strane nadležnih, usmjerene na stvaranje uslova za adekvatnu prevenciju, pravovremenu reakciju i neophodnu reintegraciju i resocijalizaciju žrtve i njene porodice”, kaže Baković.

On navodi da i pored određenih pomaka, kao što su formiranja stručnih službi, reforme socijalne i dječje zaštite, te obukama sudija, Crna Gora još ne ispunjava preporučene standarde u ovoj oblasti – posebno imajući u vidu obaveze koje smo prihvatili Konvencijom SE o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja (Lanzarot konvencija), kao i standarda koji nameće UN Konvencija o pravima djeteta.

Baković ističe da iako je zakonodavstvo harmonizovano sa međunarodnim standardima, postoji neophodnost određivanja državnog organa za prikupljanje i čuvanje podataka o identitetu i genetskom profilu lica osuđenih za krivična djela seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece i neophodnost pooštravanja kaznene politike.

,,Smatramo veoma važnim obezbjeđivanje jednakog kvaliteta zaštite sve djece u Crnoj Gori, kao i dostupnost različitih servisa, od psihološko-socijalne podrške i zaštite do edukacije – na isti način i za svu djecu, bez izuzetka da li ona žive u Mojkovcu, Pljevljima ili Podgorici i dr.”, zaključuje Baković.

 

TABU TEMA: Incest

 

,,Od svih krivičnih djela, seksualno zlostavljanje  se najmanje prijavljuje, teško ga je prepoznati i teško se otkriva”, kaže za Monitor Aida Petrović, izvršna direktorica Crnogorskog ženskog lobija.

U posljednjih 15 godina pomoć ove organizacije zatražile su 32 osobe. Petrović navodi da su zabilježili osam slučajeva rođenja beba iz incestnih ,,veza”:  oca i kćerke u pet slučajeva, strica i bratanične u jednom slučaju i brata i sestre u dva slučaja.

,,Djevojka koje su rodile bebe iz incesta bile su  uzrasta od 16. do 24. godine. Skrivale su trudnoću i ni sa kim nisu imale  hrabrosti da o tome razgovaraju. Ćutale su o  silovanju koje im se desilo od najbližih srodnike. Bebe su date na usvajanje u inostranstvo”, priča Petrović.

Najnoviji slučaj incesta iz koga se rodila beba, desio se  sredinom 2018. a otkrio ga je brat djevojke koja je žrtva incesta. Dijete je zbrinuto, a djevojka-žrtva incesta ponovo vraćena pod okrilje doma kod oca incestnika.

Petrović navodi i slučaj kada je 16-godišnja djevojčica ubila oca zbog dugogodišnjeg silovanja nje i starije sestre. U Crnoj Gori nema  baze podataka ili istraživanja  povodom ove vrste nasilja, ističe Petrović.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo