Povežite se sa nama

INTERVJU

SENAD ŠAHMANOVIĆ, REŽISER: Odumiranje nasuprot čežnji za životom

Objavljeno prije

na

Snimanje kratkometražnog igranog filma Umir krvi, u režiji Senada Šahmanovića, nedavno je završeno u produkciji producentskih kompanija – OR iz Podgorice i Cinnamon produkcije iz Beograda, kao i Fakulteta dramskih umjetnosti. Snimanje filma, u čijem fokusu je tema krvne osvete, trajalo je šest dana na teritoriji opština Cetinje i Danilovgrad. Senad Šahmanović završio je filmsku i televizijsku režiju na FDU na Cetinju. Scenario za film napisao je Stefan Bošković, izvršni producent i producent bila je Danijela Radulović, producenti Nina Redžepagić i Edin Jašarović, direktor fotografije Deni Mateić, majstor tona Petar Stojičić, kostimograf Milena Đurđić, scenograf Stanislav Nikčević.

 

MONITOR: Negdje ste ranije za Monitor rekli da su vašem senzibilitetu najbliže životne priče, a sad je završeno snimanje filma „Umir krvi” čija je tema krvna osveta, fenomen koji je svakako obilježio našu istoriju. Šta vas je privuklo da nam ispričate ovakvu potresnu priču?
ŠAHMANOVIĆ: Priča koju sam odabrao da radim bavi se jednom teškom temom – a to je osveta. Odumiranje nasuprot čežnji za životom. Upravo priča o krvnoj osveti, koja je dio života jednog savremenog čovjeka, daje poseban osvrt na promišljanje o samom fenomenu tog problema. Kroz ovu temu prolazimo kroz jedan kompleksan unutrašnji sklop čovjeka suočenog sa društvenim običajima i načelima, sa jedne strane, a sa druge strane sa razumom i unutrašnjim zakonima i principima.

MONITOR: I scenarista filma je završio FDU na Cetinju. Kako ste birali glumce i kakva je bila atmosfera na snimanju?
ŠAHMANOVIĆ: Scenario je napisao Stefan Bošković na prvoj godini studija, meni se odmah taj scenario dopao i čekao sam pravi trenutak kad ću moći da se upustim u razvoj ovog projekta. Poslije niza praktičnih radova i stečnog iskustva što na fakultetu, a nešto i privatno odlučio sam da je sad pravi trenutak za snimanje ovakvog filma. Jer film ima vrlo malo dijaloga, uglavnom se bazira na unutrašnjem stanju glumaca i atmosferi, i kao takav bio je veliki izazov za mene kao mladog reditelja. Što se glumaca tiče, Marka Baćovića i Jasnu Đuričić sam vidio kao idealan glumački tandem koji će iznijeti ovu priču, pored njih dvoje u filmu igraju još Momčilo Pićurić, Jadranka Mamić, Emir Ćatović i Jelena Simić, i svi zajedno dali su veliki doprinos i zaista, bilo je veliko zadovoljstvo sarađivati sa ovim ljudima. Ono što mogu sa sigurnošću reći o atmosferi sa snimanja je da je bila radna i prepuna entuzijazma i u svim sektorima je bila primjetna želja da daju svoj maksimum čime sam posebno zadovoljan.

MONITOR: Za „Umir krvi” ste sa izvršnom producentkinjom Danijelom Radulović osvojili nagradu za najbolji pitch projekat na prošlogodišnjem Filmskom festivalu u Prištini – PriFest. To je tada bio svakako uspijeh, pa me zanima šta podrazumijeva ta nagrada i koliko vam je pomogla u realizaciji filma?
ŠAHMANOVIĆ: „Pitching” podrazumijeva verbalnu i vizuelnu prezentaciju projekta u cilju privlačenja potencijalnih partnera i finansijera filma. Predsjednik žirija je bio Bernd Buder, jedan od selektora Berlinskog festivala i direktor East-West coproduction marketa Connecting Cottbus Bernd Buder (Njemačka), umjetnički direktor Outfesta Kristin Pepe (USA), producentkinja, Nikol Gerhards (Njemačka), direktor PriFORUMA Fatos Beriša (Kosovo) i glumac i producent Dževdet Feri (Albanija). Mi smo posebno bili zadovoljni postignutim uspjehom zbog teme kojom se film bavi – koja pripada ovom podneblju, a imali smo nedoumica da li će je ljudi kojima ova tema nije bliska uspjeti da otkriju o čemu je riječ u filmu, i naravno desila se ta nagrada koja je otklonili sve naše nedoumice. Jednostavno uspjeli smo da preko lokalnog stignemo do univerzalnog. To nam je svakako bio jak vjetar u leđa da se izborimo sa svim problemima koji su nas pratili tokom priprema i samog snimanja filma.

MONITOR: Crnogorska publika vas je upoznala kada ste predstavili kratki igrani film „Mašina za pisanje”. Film je takođe prikazan i na festivalima u Prištini i Ljubljani.
ŠAHMANOVIĆ: Ovaj film sam radio na trećoj godini studija. U svakom elementu se razlikuje od Umira krvi, počev od scenarija, pa do strukture, estetike, stila i svega ostalog. Film je pored pomenutih festivala takođe prikazan u Beogradu, Skopju, Kraljevu, Sarajevu i u Poljskoj u okviru Dana južnoslovenske audio-vizuelne kulture. To je priča o Aleksi, članu redakcije jednog časopisa, koji se u nastojanju da se afirmiše kao pisac suočava sa sopstvenom spisateljskom jalovošću… Faustovski zaplet dovodi do novih dilema u kojima je jedno od ključnih pitanja: što je važnije – umjetnost ili status umjetnika.

MONITOR: Prošle godine režirali ste prvu epizodu serije ,,Dojč kafe”, po scenariju Stefana Boškovića, Dragane Tripković i Vaska Raičevića. Radnja je smještena u Podgorici, a serija je rađena po uzoru na popularne svjetske sitkome. Dokle se došlo sa tim projektom?
ŠAHMANOVIĆ: Pilot je snimljen, na osnovu kojeg bi trebalo pronaći sredstva i potencijalne sponzore, televizije koje su zainteresovane za dalju saradnju. Po procjeni mnogih relevantnih ljudi, da ne kažem kritičara, taj projekat ima veliki potencijal i samo je pitanje trenutka kada će se nastaviti snimanje. Velika vrijednost ovog projekta je u tome što okosnicu kreativnog tima čine mladi ljudi koji su završili akademiju na Cetinju, takođe priključeni su i svršeni studenti sa ostalih akademija sa Cetinja. Tako da mislim da su ljudi prepoznali kvalitet u ovom projektu, koji je nešto novo na ovim prostorima i prilično sam siguran da neće proći nezapaženo u regionu, a i šire.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo