Povežite se sa nama

MONITORING

SIGURNA VLAST: Rastegljivost izborne volje

Objavljeno prije

na

Dok uveliko teče posljednja godina mandata osvojenih na izborima 14. oktorbra 2012. i dok se čeka glasanje o povjerenju vladi zakazano za 25. januar, ako je išta jasno, jasno je da malo ima tako rastegljivih stvari kao što je – izborna volja crnogorskih građana.

Vlada će nastaviti da vlada voljom poslanika koji su svoje mandate dobili od opoziciono orjentisanih građana i nastaviti da se sprema za još jedne izbore kojima je u korijenu njihov „siguran glas”. Siguran posao, sigurna socijala, sigurno neplaćanje struje, sigurno parče puta, siguran đžak brašna, sigurna kupovina ličnih karata.

Za odlične rezultate na poljima korupcije, nepravde, lopovluka, zarobljavanja institucija i ostaloga, vladajuća partija ima da zahvali prije svega izvanrednoj sposobnosti da svoju vlast učini neprikosnovenom, bez obzira na to koliko je glasova dobila i, naročito, kako ih je dobila. Malo je, zasad, razloga za vjeru da će na narednim izborima biti drugačije.

Ide vrijeme, malo ko se sjeća da je prethodne izbore koalicija Evropska Crna Gora – Milo Đukanović, ustvari, izgubila. Od 362.714 ljudi koji su izašli na izbore, za njih je glasalo 165.380. Za vladajuću koaliciju u tom trenutku, dakle, nijesu glasale 197.334 osobe. Razliku od blizu 32 hiljade glasova u korist onih koji nijesu glasali za vlast Evropljani Mila Đukanovića nadomjestili su sa oko 15 hiljada glasova, odnosno tri mandata, koje im je priključila Bošnjačka stranka, a mirne duše su mogli računati i na glasove koje su prikupile dvije albanske koalicije i Hrvatska građanska inicijativa. Riječ je o nešto više od deset hiljada glasova. Različite srpske i albanske partije koje nijesu prešle cenzus rasule su oko 13 hiljada glasova.

Prvo pitanje oko poštovanja izborne volje građana pojavilo se, dakle, neposredno poslije izbora. Jednostavno: je li građanin koji je glasao za Bošnjačku ili neku drugu od patija manjinskih naroda zaista htio da podrži DPS i Mila Đukanovića, kako se ubrzo pokazalo – bezuslovno. Kolokvijalno se to kaže: ako već hoćeš da se prodaš, što se ne bi prodao direktno nego ti treba kao nakupac, partija posrednik. Ili je, ipak, uoči izbora neko prodavao maglu o distanci od vlasti, a onda pokupio privilegije koje sleduju onome ko poljubi skute.

Kad namakne većinu u parlamentu, DPS-u je nebo granica. Dolivanje i odlivanje, ispunjavanje obećanja ili njihovo kršenje, stvar je igre u kojoj su velemajstori. Ne valja onima koji glume partnere, a zapravo su klimoglavci, previše dati da ne osile. Nešto im treba udijeliti, da suviše ne kukaju. Kao kad, na primjer, Tuzi ne postanu opština, ali postanu gradska opština. Valja nešto obećavati i pred naredne izbore. I slično.

Manje od pola godine nakon parlamentarnih, održani su lokalni izbori u Nikšiću i Andrijevici. Tu je počela da se se prikazuje saga o Pozitivnoj. Od 29.881 birača koji su toj partiji dali glas na parlamentarnim izborima većina danas zna da je izigrano povjerenje koje su, tada tek formiranoj partiji, poklonili. Mnogi od njih u međuvremenu su shvatili da jeste bilo naivno povjerovati u priču kako Pozitivna neće „ni sa ovakvom včašću, ni sa ovakvom opozicijom”. Koliko je glasova ostalo partiji koja je prešla put od Draga do Draga u vidu Darka, teško da ćemo u skoro vrijeme saznati. Razumno je pretpostaviti da će na naredim izborima činiti dio neke koalicije koja čuva državu i investitore.

Cijepanje SNP-a i, konačno SDP-a, napravilo je od crnogorskog parlamenta skupinu u kojoj je treći po veličini poslanički klub – klub nezavisnih poslanika. Zahvaljujući većini poslanika Pozitivne i dvojici bivših članova SDP-a koji su se priklonili Socijaldemokratama Ivana Brajovića – kosa crta Mila Đukanovića – vladajuća koalicija i dalje kontroliše većinu tastera u Skupštini Crne Gore.

Ipak, takvom sutuacijom nije zadovoljan dugogodišnji poslanik DPS-a Miodrag Vuković. On je Dnevnim novinama kazao kako je na djelu totalna destrukcija parlamenta. ,,Parlament umire, živjela Radna grupa”, tvrdi Vuković i precizira da sada umjesto parlamenta funkcioniše Radna grupa o parlamentarnom dijalogu i odlučuje o najvažnijim državnim pitanjima.

,,Sada umjesto 81 poslanika, na koje su građani prenijeli suverenitet i dali im za pravo da odlučuju u njihovo ime o pitanjima navedenim u Ustavu i u zakonima ove države, odlučuje Radna grupa. Odlučio je Ranko Krivokapić i oni koji misle kao on, da se taj parlamentarni dijalog, umjesto među nama poslanicima, vodi u ‘klubu izabranih’, odnosno partijskih poglavica. Sada neki partijski činovnici, umjesto poslanika, odlučuju o pitanjima državnog, nacionalnog i subnacionalnog karaktera. Oni odlučuju o izbornom procesu! Gdje to piše u Ustavu naše zemlje? To je znak za uzbunu. O izborima odluku mogu donijeti samo dvije trećine poslanika”, upozorava Miško Vuković.

On smatra da je cilj suspenzija parlamentarne demokratije.

,,Kreatori Radne grupe, u kojoj je vlast u manjini, u njoj vide spas za svoj politički život i nameću nam je kao rješenje za postojeće i nepostojeće i izmišljene probleme”, kaže Vuković. Uz dramatično upozorenje: ,,Ovo liči na 1948. godinu, neoinformbiro! “. Dobro, malo se zanio.

Radna grupa, kao što i samo ime kaže – radi. Defiluju pred predstavnicima političkih partija razni državni funkcioneri, eno je neki dan Zorica Kovačević, ministarka rada i socijalnog staranja obećala da će obezbijediti poštovanje propisa u toku izbornog procesa. Ako Radna grupa parlamentarnog dijaloga odluči, kazala je, dva mjeseca uoči i jedan nakon izbora neće biti jednokratnih pomoći.

Ili je Miško Vuković u pravu pa Radna grupa radi što joj nije posao ili čitav sistem ne valja. Socijalna pomoć, ne bi smjela da zavisi ni od Radne grupe, ali ni od ministarke, na nju neko ima ili nema pravo. Ko ima, a ko nema, kad se i kako isplaćuje, moralo bi pisati u zakonu, pred kojim su svi, je li, jednaki. Svi znamo da nije tako, i svi znamo da vlast zloupotrebljava socijalu pred svake izbore, ali vjerovati da će stvar biti riješena ministarkinim obećanjem, neozbiljno je. Sve i ako je rekla – bez majke.

Radna grupa je imala čast i da je pohodi vrhovni državni tužilac Ivica Stanković. On je kazao da se moraju poštovati demokratski principi tokom izbora i podsjetio na izreku da bi moglo doći do toga da se ,,umjesto glasova broje glave”.

Stanković je kazao da je pozvao članove Radne grupe i javnost da obavijeste tužilaštvo ukoliko saznaju ili imaju dokaze za bilo kakve nezakonitosti u izbornom procesu. „Treba svi da damo puni doprinos da suzbijemo kršenje izbornih prava, pojave pritisaka, sile, prijetnje, falsifikovanja i ucjene”, rekao je Stanković. Uočio je, međutim, kako je teško dokazati kriminalne djelatnosti u izbornom procesu ,,jer su obično tu u pitanju osobe koje imaju i političku moć i uticaj”. Logično. Jednako kao što je logično da onaj ko ne zna, neće ili ne može da uradi taj posao, treba da ide kući.

Predstavnik Demosa, Goran Danilović, kazao je da su na sjednici prećutno zaključili da je, što se tiče tužilaštva, u pravnom smislu, afera Snimak završena. „Rekao bih da je to urađeno odbacivanjem posljednjeg predmeta, 31. decembra”, kazao je Danilović. Tužilaštvo je odbacilo 16 od 19 predmeta u aferi Snimak.

Na poziv VDT-a svima koji imaju informaciju da je neko počinio krivično djelo, da to prijave tužilaštvu, predstavnik MANS-a, Vuk Maraš, je pitao: ,,Zašto to da uradimo? Da bi Stanković sa svojim timom nastavio da abolira najviše državne funkcionere, i da im tužilaštvo pomaže da se oslobode krivice za najteža krivična djela, a uticaj na izbornu volju građana to svakako jeste”.

I dok Radna grupa skuplja obećanja da će državni činovnici svoje poslove raditi po zakonu i da neće pomagati DPS-u da krade na izborima, nema stvarnih pokazatelja da će naredni izbori biti više fer i demoratski nego svi prethodni. Nijedan mehanizam koji DPS-u omogućava izborne pobjede nije razmontiran.

Posebna su priča odnosi među opozicionim prvacima. Imamo umišljenih veličina za osam država, aproksimativno.

Najnovije je da je predsjednik Demokrata Aleksa Bečić obnarodovao kako neće ići na sastanke sa liderima Građanskog pokreta URA, Demosa i SDP-a koji pripremaju „aktivan odgovor” u slučaju da Vlada u Skupštini u ponedjeljak dobije povjerenje. Još, kaže, nema povjerenja u Ranka Krivokapića i njegovu partiju. Ostali su, biće, glupi, pa bi za Ranka ruku u vatru stavili. Na drugoj strani, zasad je pitanje šta znači ,,aktivan odgovor” – transcendentalno. Treću stranu čini Demokratski front koji ne odustaje od protesta i nade da će tom vrstom pritiska uspjeti da proizvede prelaznu vladu. Uoči protestnih skupova zakazanih za 24. i 25. januar, ponovo su pojačali onu vrstu retorike koju njihovi kritičari zovu ,,retorikom sudnjeg dana”. Uz sve postojeće, u Crnoj Gori je nastala i podjela na ,,salonske” i ,,ulične” opozicionare.

Moglo bi imati nečeg poučnog u ciframa sa početka ovog teksta. Vlast koja, uprkos svim krađama, zapravo gubi izbore, na kraju na njima pobijedi zahvaljujući tome što za protivnike ima one koji nijesu u stanju da pridobiju manjine i spriječe rasipanje glasova. Kad riješi te dvije stvari i, makar djelimično spriječi zloupotrebu državnih dobara u partijske svrhe, opozicija bi mogla da računa da će postati vlast. Dotad – Vlada ne pada.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo