Povežite se sa nama

MONITORING

SIGURNA VLAST: Rastegljivost izborne volje

Objavljeno prije

na

djukanovic-krivokapic

Dok uveliko teče posljednja godina mandata osvojenih na izborima 14. oktorbra 2012. i dok se čeka glasanje o povjerenju vladi zakazano za 25. januar, ako je išta jasno, jasno je da malo ima tako rastegljivih stvari kao što je – izborna volja crnogorskih građana.

Vlada će nastaviti da vlada voljom poslanika koji su svoje mandate dobili od opoziciono orjentisanih građana i nastaviti da se sprema za još jedne izbore kojima je u korijenu njihov „siguran glas”. Siguran posao, sigurna socijala, sigurno neplaćanje struje, sigurno parče puta, siguran đžak brašna, sigurna kupovina ličnih karata.

Za odlične rezultate na poljima korupcije, nepravde, lopovluka, zarobljavanja institucija i ostaloga, vladajuća partija ima da zahvali prije svega izvanrednoj sposobnosti da svoju vlast učini neprikosnovenom, bez obzira na to koliko je glasova dobila i, naročito, kako ih je dobila. Malo je, zasad, razloga za vjeru da će na narednim izborima biti drugačije.

Ide vrijeme, malo ko se sjeća da je prethodne izbore koalicija Evropska Crna Gora – Milo Đukanović, ustvari, izgubila. Od 362.714 ljudi koji su izašli na izbore, za njih je glasalo 165.380. Za vladajuću koaliciju u tom trenutku, dakle, nijesu glasale 197.334 osobe. Razliku od blizu 32 hiljade glasova u korist onih koji nijesu glasali za vlast Evropljani Mila Đukanovića nadomjestili su sa oko 15 hiljada glasova, odnosno tri mandata, koje im je priključila Bošnjačka stranka, a mirne duše su mogli računati i na glasove koje su prikupile dvije albanske koalicije i Hrvatska građanska inicijativa. Riječ je o nešto više od deset hiljada glasova. Različite srpske i albanske partije koje nijesu prešle cenzus rasule su oko 13 hiljada glasova.

Prvo pitanje oko poštovanja izborne volje građana pojavilo se, dakle, neposredno poslije izbora. Jednostavno: je li građanin koji je glasao za Bošnjačku ili neku drugu od patija manjinskih naroda zaista htio da podrži DPS i Mila Đukanovića, kako se ubrzo pokazalo – bezuslovno. Kolokvijalno se to kaže: ako već hoćeš da se prodaš, što se ne bi prodao direktno nego ti treba kao nakupac, partija posrednik. Ili je, ipak, uoči izbora neko prodavao maglu o distanci od vlasti, a onda pokupio privilegije koje sleduju onome ko poljubi skute.

Kad namakne većinu u parlamentu, DPS-u je nebo granica. Dolivanje i odlivanje, ispunjavanje obećanja ili njihovo kršenje, stvar je igre u kojoj su velemajstori. Ne valja onima koji glume partnere, a zapravo su klimoglavci, previše dati da ne osile. Nešto im treba udijeliti, da suviše ne kukaju. Kao kad, na primjer, Tuzi ne postanu opština, ali postanu gradska opština. Valja nešto obećavati i pred naredne izbore. I slično.

Manje od pola godine nakon parlamentarnih, održani su lokalni izbori u Nikšiću i Andrijevici. Tu je počela da se se prikazuje saga o Pozitivnoj. Od 29.881 birača koji su toj partiji dali glas na parlamentarnim izborima većina danas zna da je izigrano povjerenje koje su, tada tek formiranoj partiji, poklonili. Mnogi od njih u međuvremenu su shvatili da jeste bilo naivno povjerovati u priču kako Pozitivna neće „ni sa ovakvom včašću, ni sa ovakvom opozicijom”. Koliko je glasova ostalo partiji koja je prešla put od Draga do Draga u vidu Darka, teško da ćemo u skoro vrijeme saznati. Razumno je pretpostaviti da će na naredim izborima činiti dio neke koalicije koja čuva državu i investitore.

Cijepanje SNP-a i, konačno SDP-a, napravilo je od crnogorskog parlamenta skupinu u kojoj je treći po veličini poslanički klub – klub nezavisnih poslanika. Zahvaljujući većini poslanika Pozitivne i dvojici bivših članova SDP-a koji su se priklonili Socijaldemokratama Ivana Brajovića – kosa crta Mila Đukanovića – vladajuća koalicija i dalje kontroliše većinu tastera u Skupštini Crne Gore.

Ipak, takvom sutuacijom nije zadovoljan dugogodišnji poslanik DPS-a Miodrag Vuković. On je Dnevnim novinama kazao kako je na djelu totalna destrukcija parlamenta. ,,Parlament umire, živjela Radna grupa”, tvrdi Vuković i precizira da sada umjesto parlamenta funkcioniše Radna grupa o parlamentarnom dijalogu i odlučuje o najvažnijim državnim pitanjima.

,,Sada umjesto 81 poslanika, na koje su građani prenijeli suverenitet i dali im za pravo da odlučuju u njihovo ime o pitanjima navedenim u Ustavu i u zakonima ove države, odlučuje Radna grupa. Odlučio je Ranko Krivokapić i oni koji misle kao on, da se taj parlamentarni dijalog, umjesto među nama poslanicima, vodi u ‘klubu izabranih’, odnosno partijskih poglavica. Sada neki partijski činovnici, umjesto poslanika, odlučuju o pitanjima državnog, nacionalnog i subnacionalnog karaktera. Oni odlučuju o izbornom procesu! Gdje to piše u Ustavu naše zemlje? To je znak za uzbunu. O izborima odluku mogu donijeti samo dvije trećine poslanika”, upozorava Miško Vuković.

On smatra da je cilj suspenzija parlamentarne demokratije.

,,Kreatori Radne grupe, u kojoj je vlast u manjini, u njoj vide spas za svoj politički život i nameću nam je kao rješenje za postojeće i nepostojeće i izmišljene probleme”, kaže Vuković. Uz dramatično upozorenje: ,,Ovo liči na 1948. godinu, neoinformbiro! “. Dobro, malo se zanio.

Radna grupa, kao što i samo ime kaže – radi. Defiluju pred predstavnicima političkih partija razni državni funkcioneri, eno je neki dan Zorica Kovačević, ministarka rada i socijalnog staranja obećala da će obezbijediti poštovanje propisa u toku izbornog procesa. Ako Radna grupa parlamentarnog dijaloga odluči, kazala je, dva mjeseca uoči i jedan nakon izbora neće biti jednokratnih pomoći.

Ili je Miško Vuković u pravu pa Radna grupa radi što joj nije posao ili čitav sistem ne valja. Socijalna pomoć, ne bi smjela da zavisi ni od Radne grupe, ali ni od ministarke, na nju neko ima ili nema pravo. Ko ima, a ko nema, kad se i kako isplaćuje, moralo bi pisati u zakonu, pred kojim su svi, je li, jednaki. Svi znamo da nije tako, i svi znamo da vlast zloupotrebljava socijalu pred svake izbore, ali vjerovati da će stvar biti riješena ministarkinim obećanjem, neozbiljno je. Sve i ako je rekla – bez majke.

Radna grupa je imala čast i da je pohodi vrhovni državni tužilac Ivica Stanković. On je kazao da se moraju poštovati demokratski principi tokom izbora i podsjetio na izreku da bi moglo doći do toga da se ,,umjesto glasova broje glave”.

Stanković je kazao da je pozvao članove Radne grupe i javnost da obavijeste tužilaštvo ukoliko saznaju ili imaju dokaze za bilo kakve nezakonitosti u izbornom procesu. „Treba svi da damo puni doprinos da suzbijemo kršenje izbornih prava, pojave pritisaka, sile, prijetnje, falsifikovanja i ucjene”, rekao je Stanković. Uočio je, međutim, kako je teško dokazati kriminalne djelatnosti u izbornom procesu ,,jer su obično tu u pitanju osobe koje imaju i političku moć i uticaj”. Logično. Jednako kao što je logično da onaj ko ne zna, neće ili ne može da uradi taj posao, treba da ide kući.

Predstavnik Demosa, Goran Danilović, kazao je da su na sjednici prećutno zaključili da je, što se tiče tužilaštva, u pravnom smislu, afera Snimak završena. „Rekao bih da je to urađeno odbacivanjem posljednjeg predmeta, 31. decembra”, kazao je Danilović. Tužilaštvo je odbacilo 16 od 19 predmeta u aferi Snimak.

Na poziv VDT-a svima koji imaju informaciju da je neko počinio krivično djelo, da to prijave tužilaštvu, predstavnik MANS-a, Vuk Maraš, je pitao: ,,Zašto to da uradimo? Da bi Stanković sa svojim timom nastavio da abolira najviše državne funkcionere, i da im tužilaštvo pomaže da se oslobode krivice za najteža krivična djela, a uticaj na izbornu volju građana to svakako jeste”.

I dok Radna grupa skuplja obećanja da će državni činovnici svoje poslove raditi po zakonu i da neće pomagati DPS-u da krade na izborima, nema stvarnih pokazatelja da će naredni izbori biti više fer i demoratski nego svi prethodni. Nijedan mehanizam koji DPS-u omogućava izborne pobjede nije razmontiran.

Posebna su priča odnosi među opozicionim prvacima. Imamo umišljenih veličina za osam država, aproksimativno.

Najnovije je da je predsjednik Demokrata Aleksa Bečić obnarodovao kako neće ići na sastanke sa liderima Građanskog pokreta URA, Demosa i SDP-a koji pripremaju „aktivan odgovor” u slučaju da Vlada u Skupštini u ponedjeljak dobije povjerenje. Još, kaže, nema povjerenja u Ranka Krivokapića i njegovu partiju. Ostali su, biće, glupi, pa bi za Ranka ruku u vatru stavili. Na drugoj strani, zasad je pitanje šta znači ,,aktivan odgovor” – transcendentalno. Treću stranu čini Demokratski front koji ne odustaje od protesta i nade da će tom vrstom pritiska uspjeti da proizvede prelaznu vladu. Uoči protestnih skupova zakazanih za 24. i 25. januar, ponovo su pojačali onu vrstu retorike koju njihovi kritičari zovu ,,retorikom sudnjeg dana”. Uz sve postojeće, u Crnoj Gori je nastala i podjela na ,,salonske” i ,,ulične” opozicionare.

Moglo bi imati nečeg poučnog u ciframa sa početka ovog teksta. Vlast koja, uprkos svim krađama, zapravo gubi izbore, na kraju na njima pobijedi zahvaljujući tome što za protivnike ima one koji nijesu u stanju da pridobiju manjine i spriječe rasipanje glasova. Kad riješi te dvije stvari i, makar djelimično spriječi zloupotrebu državnih dobara u partijske svrhe, opozicija bi mogla da računa da će postati vlast. Dotad – Vlada ne pada.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

,,Bez obzira što se može desiti da neki predlog ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića ne dobije podršku ni naše stranke, u ime UCG, ipak, saopštavam da svi kandidati nisu isti i da ni po koju cijenu, pa ni javnog sporenja sa kolegama, ne pristajem da se paušalno svi kandidati svrstaju u isti koš i uz to još označe kao kandidati bivšeg režima”, saopštio je Danilović.

U svakom slučaju, nastavak priča o tome da li su sadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije i njegovi protivkandidati na bilo koji način povezani sa bivšim režimom, neće povratiti sigurnost i osjećaj bezbjednosti građanima Crne Gore. A Brađaninu to mora biti jedan od najvažnijih zadataka.

Prednost Brđanina je, smatraju njegovi promoteri, to što se odmah može uhvatiti u koštac sa organizovanim kriminalnim grupama, budući da je kao dojučerašnji analitičar morao imati pristup tajnim podacima. Zato vjeruju da on ima priprenljen plan djelovanja. I dok novoimenovani v.d. direktora bude spremao taktiku za očekivani obračun sa kriminalom, koji mora prvo sprovesti u redovima UP-a, javnost čeka da vidi koga će imenovati za svoje najbliže saradnike.

Oponenti mu, sa druge strane, već sada zamjeraju da, osim to što je završio FBI akademiju, nijesmo mogli čuti još neku ozbiljniju pohvalu za njegov rad prethodnih godina. Makar kada je riječ o postignutim rezultatima. Abazović ima objašnjenje za to: ,,Mnogi ljudi koji su bili u policiji nisu mogli da dođu do rezultata jer je struktura u samom vrhu bila postavljena potpuno pogrešno i određivanje prioriteta UP-a je bilo potpuno pogrešno“. Potpredsjednik Vlade naglašava da su pripadnici policije protekla dva mjeseca ostvarili „značajne rezultate“ ali navodi kako „može to još bolje“.

Abazović zaključuje da je za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala neophodno dovesti nove ljude na ključna mjesta u policiji. ,,Ne znam šta su njegovi (misli na Z. Brđanina) planovi ali znam šta su planovi Vlade CG, znam šta su planovi potpredsjednika zaduženog za bezbjednost, znam šta su planovi ministra unutrašnjih poslova: ljudi koji su bili na najvišim pozicijama u UP-u moraju da budu razriješeni, penzionisani, postavljeni na neka druga mjesta, a u svakom slučaju ne mogu više da obavljaju te dužnosti. Dakle, novi ljudi, novi menadžment, novi pomoćnici. Trebaju nam drugi ljudi, treba nam svježa energija, drugi koncept, drugi prioriteti i to je to. Ko je spreman na to – nek izvoli. Svi su dobrodošli koji mogu da rade profesionalno, a nekima koji su imali tu šansu a nisu radili na taj način treba se zahvaliti”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.

Kako god, Brđanin će jedno vrijeme biti v.d. direktora Uprave policije. Sve dalje ostaje neizvjesno. Možda njegovo imenovanje u „pravog“ direktora ne zavisi od mišljenja skupštinskog Odbora za bezbjednost (računica pokazuje da, bez DF-a, Vladin prijedlog neće dobiti podršku), ali će svakako zavisti od odluke ostalih kandidata da li će se žaliti Upravnom sudu. Tačnije, da li će pokušati da ospore i ponište tek okončani konkurs.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj nove je mjere nazvao diskriminatorskim  i najavio da će ugostiteljski objekti, po odluci rukovodstva Opštine Tuzi, ostati otvoreni. „Svim našim prijateljima ugodna kafa, a neprijatelji ako nas budu ometali, imaćemo iznenađenje i za njih”, poručio je Đeljošaj u srijedu veče, nakon sastanka sa ugostiteljima iz Tuzi.

Iz Vlade, izgleda, te najave nijesu uzeli za ozbiljno pa su ih u četvrtak otvoreni kafići u Tuzima zatekli nespremne. Na to su premijer Zdravko Krivokapić i potpredsjednik Vlade nadležan za pitanja bezbjednosti Dritan Abazović reagovali kao da su na vlasti trideset godina, a ne nepuna tri mjeseca. Srdito. Poslali su policajce u Tuzi da zatvore lokale i privedu neposlušne. Ali, pred njih su izašli građani najmlađe opštine u Crnoj Gori, blokirajući međunarodni put Podgorica – Skadar.

Đeljošaj je dodatno podigao temperaturu. ,,Ova odluka je lična, kao osveta za postavljanje zastava Albanije i Kosova na zgradu Opštine“, prenijeli su elektronski mediji izjavu u kojoj tvrdi da mu se Krivokapić i Abazović svete zbog prethodnih političkih razmirica. Potom je najavio da će premijer doći na razgovore. „Konačno me nazvao predsjednik Vlade g. Krivokapić i dogovorili smo sastanak u 14:00 u zgradi Opštine Tuzi“, objavio je Đeljošaj na društvenim mrežama. „Tražio je od mene da održimo sastanak u Vladi, međutim kao predstavnik naroda, a znajući da će za mnom doći i okupljeni građani, konačno smo došli do dogovora, da se sastanak održi u Tuzima“.

Do najavljenog sastanka, koji će biti održan nakon završetka ovog teksta, ostalo je još nekoliko sati, a na društvenim mrežama već je krenuo obračun onih koji računaju da je jučerašnjom odlukom o zatvaranju lokala u Tuzima Vlada diskriminisala Albance (Danilovgrad i Bar ne potkrjepljuju tu tezu) sa onima koji smatraju da se Đeljošaj, odbijajući da se povinuje mjerama Ministarstva zdravlja, stavio na čelo svojevrsne pobune. Sve je to, naravno, začinjeno nacionalnim prepucavanjima i prebrojavanjima na prijatelje i neprijatelje. I imenovanjem navodno glavnog krivca – potpredsjednika Vlade. Jedni mu spočitavaju da je izdao svoje, drugi da je prema njima bio suviše mek a treći, oni koji ga već mjesecima vrijeđaju na ljudskoj i nacionalnoj osnovi, i jedno i drugo.

Za glasove razuma sve je manje mjesta. A u najavi je još jedna vruća tema.

,,Veliki broj građana koji godinama žive u Crnoj Gori, a nisu dobili državljanstvo naše zemlje zaslužili su da se to pitanje konačno riješi. Vlada Crne Gore u narednom periodu pristupiće rješavanju ovog problema”, tvitnuo je Krivokapić početkom nedjelje. I ostao nedorečen.

Da li Vlada namjerava da mijenja Zakon o državljanstvu ili  će samo primijeniti odredbe postojećeg, prema kome se crnogorsko državljanstvo može dobiti preko roditelja, mjestom rođenja, brakom i(li) boravkom u Crnoj Gori?

U prvom slučaju, Crna Gora bi brzo mogla udvostručiti, pa i utrostručiti broj svojih državljana, upisom svih stanovnika susjednih zemalja, a prije svega državljana Srbije, koji imaju neke porodične ili imovinske kopče sa Crnom Gorom. Tim pitanjem Krivokapić  se bavio još jesenas. Tada je, u razgovoru za Minu, rekao da brojni građani Srbije čekaju dvojno državljanstvo i da to „ne treba nikome braniti“. Budući premijer je, ipak, istovremeno i upozorio kako „Crna Gora ima mali broj stanovnika i svaka promjena u tome bi mogla da poremeti odnos snaga“. Da li je zadržao taj oprez – tek ćemo vidjeti. Uglavnom Krivokapić je tada promovisao logiku zapadnih država, da „tamo gdje neko plaća porez tu treba i da glasa“.

Pravo glasa je, ipak, samo dio problema na koji bi mogla uticati promjena politike dodjele državljanstva. Jasno je da bi tako došlo do neminovne promjene nacionalne, vjerske i jezičke strukture među državljanima Crne Gore. Toga je svjesna i većina malih evropskih država koje su prilično restriktivne po pitanju prijema u državljanstvo.

Nešto drugačije stvari stoje kada je u pitanju mogućnost dodjele državljanstva onima (izbjegla i raseljena lica) koji decenijama žive i rade u Crnoj Gori. Nezvanično, broj tih osoba koje ispunjavaju uslov za dobijanje crnogorskog državljanstva, što podrazumijeva istovremeno odricanja od državljanstva zemlje iz koje su došli, mjeri se stotinama. Poseban problem među njima imaju oni rođeni u Crnoj Gori. Oni, trenutno, nemaju nijedno državljanstvo, pa ni mogućnost da dobiju putne isprave. Pravnici smatraju da bi se većini od njih moglo izaći u susret prema odredbama postojećeg Zakona. Dovoljna bi, kažu, bila samo dobra volja. Koju bivše vlasti nijesu imale, kalkulišući njihovim političkim opredjeljenjem.

Premijer se pitanjem državljanstva pozabavio i u svom ekspozeu. ,,Želimo da i postojeći program ekonomskog državljanstva promijenimo u program državljanstva za visokokvalifikovani kadar”, najavio je, bez detalja.

Dodatna objašnjenja tek očekujemo. Mada, Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom će već biti jasnije šta je kome činjeti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Obrazloženje odluke o davanju saglasnosti na gradnju dvospratnog restorana, ogromnog parkinga i drugih sadržaja u zaštićenoj zoni Turskog rta, od strane direktorice Miranović, karakteriše površnost, nestručnost i stavljanje Uprave za zaštitu u službu pojedinačnih i partijskih interesa koji su bili važniji od poštovanja UNESCO standarda. Anastazija Miranović ocijenila je kako će kafe-restoran na Verigama oplemeniti taj zapušteni prostor, na kome su se nalazile tezge za prodaju šarenih džempera i raznih drangulija, te da se iz kafea može uživati u pogledu na zaliv.

Da društvo Hefesta dobije dozvolu za gradnju restorana na Turskom rtu, upregle su se mnoge državne institucije. Prije svih Ministarstvo održivog razvoja i turizma i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović lično. On je zaslužan za donošenje izmjena i dopuna Plana privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2013 –2015,  kojim je, umjesto predviđenog turističkog info-punkta površine 4 kvadrata, odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, površine 190 m2 u osnovi, sa prostranim parkingom, koji ni po čemu ne pripada kategoriji privremenosti.

Idejni projekat „privremenog” kafe-restorana Verige 65 izradio je arhitekta Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. On nije imao problem sa lokacijom i položajem tog objekta u odnosu na okruženje, koji su prema navodima eksperata ICOMOS-a presudni za njegovo uklanjanje.

„Odluka da se dozvoli ova gradnja ukazuje na hitnu potrebu da se razvije definicija privremenog karaktera za potrebe Plana. Privremeni objekti treba da budu takvi da se lako mogu demontirati, ostavljajući malo tragova svog ograničenog prisustva. Treba staviti vremenski limit na sve što je dozvoljeno ovim zakonodavstvom, a i dalje postoji”, zaključuje se u Izvještaju.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika”.

Za sprovođenje ove preporuke određuju se Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, Opština Kotor i opštinski Savjet za baštinu.

Ugovor koji je društvo Hefesta zaključilo sa JP Morsko dobro o korišćenju lokacije Turski rt, ističe već krajem 2021. godine sa pravom produžetka do 2023.  Na osnovu Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2019–2023. zaključen je posljednji ugovor sa Hefestom za korišćenje morskog dobra, koji je Aneksom III u novembru prošle godine produžen do kraja 2021.

Ocjena da jedan ugostiteljski objekat ugrožava Izuzetnu univerzalnu vrijednost prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora predstavlja svojevrsni „crveni karton” institucijama i pojednicima koji su omogućili devastaciju Turskog rta. Da li će pojedinačni privatni interesi prevagnuti u odnosu na interes društva da područje Kotora ni u kom slučaju ne izgubi mjesto na Listi svjetske baštine, pokazaće se najkasnije za dvije godine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo