DRUŠTVO
Sjećanje na izgubljenu nadu
Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
U noći 28. novembra u Zagrebu umro je Ante Marković, poslednji premijer poslednje Jugoslavije. Imao je nazeb.
Dana 20. decembra 1991. na konferenciji za novinare Marković je ,,vratio mandat” građanima Jugoslavije, rekavši da ne postoji više nijedan državni organ u Jugoslaviji kome bi se mogla podneti ostavka. Nije prihvatio predlog budžeta SFRJ za 1992. godinu koji je nazvao ,,ratnim”, jer je vojsci koja je već odabrala front, pripalo 81 odsto iz jugoslovenske kase. Redakcija sarajevskog magazina Nedjelja, izdanka dnevnika Oslobođenje, je 8. decembra 1991. objavila tekst „Rekvijem za premijera – epitaf za Jugoslaviju”, dopisnice iz Beograda. Autorka teksta je tada imala platu od 1.500 DEM, kvadratni metar njenog novog stana sa parnim grejanjem koštao je 2.000 DEM, polazeći na posao videla je da su u prodavnicu u Knez Mihailovoj stigle italijanske sandale, pa je kupila dva para, setila se osnivačke skupštine Saveza reformskih snaga Jugoslavije u Beogradu. Tada je u prepunoj sali Doma sindikata nasmešeni premijer rekao – ovde me zovu „srbožder”, u Zagrebu sam „četnik”, sa galerije su bacali cveće i aplaudirali. Udruženi, komunisti i četnici u Crnoj Gori nazvali su ga „ustašom”.
Za sledeći skup reformista sve su beogradske sale bile zauzete, pokušali su da se nađu u restoranu društvene ishrane u državnoj medijskoj ustanovi Borba, ali su ih sprečili radnici Štamparije Borba, pa su se našli u Učiteljskoj školi dva kilometra dalje.
Marković je rođen 1924. u Konjicu, Bosna i Hercegovina, onog dana koji je postao Dan državnosti BiH, uspomena na prvo zasedanje ZAVNOBiH-a. Novinski izveštači se stide što je Marković „pre Drugog svetskog rata pripadao naprednom omladinskom pokretu i vrlo rano postao član Komunističke partije”. Bio je 17-godišnji partizan.
Počeo je da radi u zagrebačkom preduzeću Rade Končar kao dizajner, a završio kao generalni direktor firme sa 25.000 zaposlenih. Firma je i dalje sa istim imenom – jednog od prvih narodnih heroja Jugoslavije, a zapošljava 4.200 ljudi.
Na Dan republike bivše SFRJ od šest država bivše Jugoslavije, „balkanski Pijemont”, „lider regiona”, „Atina i Sparta” ide puzećim stavom prema Briselu. U Sarajevu čuči namesnik EU, a Makedonija glođe status kandidata od 2005.
Čelnici Evropske zajednice, kako se tada zvala EU, Žak Delor i Žak Santer, ubeđivali su u Beogradu krajem maja 1991. republičke lidere da se sporazumeju, a za uzvrat će Jugoslavija postati pridružena članica EZ. Privilegovani jugoslovenski partner bi dobio pet i po milijardi dolara injekcije da realizuje Markovićev program. Takve odnose sa EZ nije imala nijedna evropska država, a najmanje socijalistička. Sporazum su odbili i Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.
Tačno godinu dana nakon odlaska dva Žaka iz Beograda, UN su zbog angažmana u bosanskom ratu uvele sankcije SRJ, a ona je uzvratila štampanjem šarenog papirnatog pravougaonika od 500.000.000.000 dinara, najništavnijeg na svetu.
Uoči Dana Republike Press je objavio je da je „raspadom SFRJ Srbija izgubila 400 milijardi eura. To je gubitak veći od gubitka svih bivših republika zajedno. Srbija je za proteklih 20 godina ostvarila samo 50 odsto BDP-a koji je mogla da ostvari da nije bilo raspada, ratova, sankcija. Po ovom kriterijumu, najviše je zaostala BiH, a najbezbolnije prošla Slovenija. SFRJ bi bila u EU već 2004. godine u talasu sa Mađarskom, Češkom, Slovačkom i Poljskom.
,,Treba li da vratimo kotač povijesti unazad i platimo cijenu koju smo već platili od 1941. do 1945, treba li proći kroz takvu kalvariju da bismo uvidjeli naše zajedničke interese da živimo skupa i da budemo sposobni, pripremljeni i prihvatljivi da živimo u EZ-u?! Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi”, izložio je Marković poslanicima decembra 1989.
Sredinom 1991. godine poslanici iz Saveznog veća Skupštine Jugoslavije na ćirilici su prisegnuli da je „predsednik SIV-a primao smernice i naloge od vrhovništva Republike Hrvatske i radio u korist separatističke politike republika Hrvatske i Slovenije”, te je „moralno, politički i ljudski nepodoban” za funkciju premijera.
Branko Kostić iz Predsedništva SFRJ je našao i nove kandidate za mandatara.
Premijer je ministrima u septembru 1991. prepričao sadržaj magnetofonske trake koju je dobio od Alije Izetbegovića: „Vlast Srbije, armija i srpski političari u Bosni su povezani. Čuo sam kako Milošević naređuje Karadžiću da stupi u kontakt sa generalom Uzelcem (Nikola, komandant Prve armije u Banjaluci) da shodno dogovoru podeli oružje TO Krajine i Bosne za realizaciju plana RAM”. Marković je zatražio ostavku saveznog sekretara za narodnu odbranu Veljka Kadijevića i njegovog zamenika Staneta Broveta. Plan RAM je učenje kako stvoriti srpsku državu u BiH i povezati je sa Krajinom u Hrvatskoj. Traka je premotana kada je Marković bio svedok haške optužbe Miloševića.
Za pola godine Markovićeve reforme oko 90 odsto uvoza je liberalizovano, za godinu dana je 292.000 ljudi formiralo vlastita preduzeća. Devizne rezerve su bile 11 milijardi dolara, a inostrani dug je sa 21 smanjen na 12 milijardi dolara. Marković je predložio da se prihodi Federacije svedu na carine i porez na promet; za nerazvijene republike, Kosovo i natprosečno zadužena područja predvideo je pomoć od 995 miliona dolara, a finansiranje JNA je smanjio sa 5,2 na 4,5 odsto budžeta. Predložio je da se u budžetu za prvu godinu reforme obezbedi 100 miliona dolara za socijalnu sigurnost radnika koji ostanu bez posla, otvaranje novih radnih mjesta, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju, i oko 50 miliona dolara za zaštitu socijalno ugroženog stanovništva.
Markoviću je Milošević čestitao 1990. upadom Narodne banke Srbije u platni sistem Jugoslavije. Oteo je Jugoslaviji 2,5 milijardi dolara da bi osigurao reizbor za predsednika Srbije.
Marković je krajem aprila 2009. godine posle 17 godina došao u Beograd, gde je učestvovao na međunarodnoj konferenciji o socijalnoj politici. Rekao je između ostalog: „Mi uništavamo svakog tko digne glavu, umjesto da mu damo šansu”!
Josip Pejaković, je ovih dana izrekao misao mnogih: „Ljudi pamte da su u vrijeme Ante Markovića makar samo sedamnaest mjeseci živjeli životom dostojnim čovjeka.”
Crnogorski poraz
Nekadašnji šef poslaničkog kluba Saveza reformskih snaga Crne Gore Žarko Rakčević sjeća se Markovića kao “iskrenog Jugoslovena, dokazanog privrednika i dobrog čovjeka”
Kao osnivač partije Savez reformskih snaga Marković nije uspio da pobijedi na izborima i spriječi nacionalističke snage da zapale ratni požar. Reformisti su pobijedili u malo opština SFRJ, od kojih je u Crnoj Gori najveća bila Opština Bar.
Jedan događaj posebno se pamti – 1991. godine crnogorska policija je dozvolila vatrenim pristalicama ondašnjih srpskih i crnogorskih vlasti da Markoviću prepriječe put i ne dozvole da uđe u Virpazar gdje je bio krenuo da ruča.
„Zajednički imenitelj partija koje okuplja Savez reformskih snaga je srbofobija i antikomunizam” govorio je u to vrijeme crnogorski premijer Milo Đukanović. SK Crne Gore, koji su predvodili Bulatović, Đukanović i Marović, vodio je prljavu kampanju protiv Saveza refromskih snaga. Njegovi lidere i pristalice u Crnoj Gori označavani su kao neprijatelji i izdajnici Jugoslavije.
Tamara KALITERNA
BRANIMIR PAJKOVIĆ , MINISTAR U VLADI ANTA MARKOVIĆA
SJEAĆANJE
Ante Marković je uložio veliku energiju, skoro neodoljivu harizmu i ogromno znanje i iskustvo da zemlju čije vođstvo nije razumjelo poruke pada Berlinskog zida pokuša da uvjeri kako se njena budućnost nalazi upravo tu, na samim ruševinama do tada duboko utemeljenih ideoloških ograničenja.
Uoči rođendana države koju je pokušao da spase od nacionalističkih krvoloka, koji su se za nju zalagali „bez alternative”, ali tako da je feudalizuju, ili su iz nje željeli što prije da pobjegnu, Ante Marković je otišao i ostavio nas da se i dalje bavimo temama i zadacima koje je on za nepune dvije godine mandata svoje vlade, kao prvi socijalistički premijer u istoriji svijeta, zamalo riješio prije tačno dvadeset godina. Možda bismo imali više sreće da je njegov mandat krenuo četiri godine ranije.
Teško je tvrditi da bi program reformiste prošao bez potresa i da nije bio ometen političkim diverzijama i pripremama za ratove koji su uslijedili. Međutim, uvođenjem višestranačke demokratije i ravnopravnosti svih oblika svojine, liberalizacijom cijena i uvoza, te propisima koji su ohrabrivali strane investicije, Jugoslavija bi sasvim sigurno, kao zemlja na pragu Evropske zajednice, relativno brzo riješila nagomilane političke i strukturne probleme.
Ovo tim prije, jer je upravo kroz Markovićev program reformi sticala visok međunarodni ugled. Jugoslavija je bila izvan konkurencije ostalih istočno-evropskih zemalja kad je u pitanju tranzicija u tržišnu ekonomiju i višestranačku demokratiju. Svjedok sam više međunarodnih susreta na kojima su se razmjenjivala iskustva o putevima reformi istočno-evropskih zemalja poslije 1989. Na njima su naši predstavnici predstavljali program koji se u zemlji već sa uspjehom sprovodio, dok su ostale delegacije govorile o svojim planovima, dilemama ili ograničenjima. Jugoslavija je već tada bila daleko odmakla na svom evropskom putu;u svijetu se jedino postavljalo pitanje ko će tim putem krenuti poslije nje – Mađarska, Poljska ili Čehoslovačka.
U zemlji je Marković ubrzo postao najpopularniji političar; plijenio je hrabrošću, optimizmom, energijom, znanjem i besprijekornim javnim nastupima. Možda upravo zbog toga, on lično i njegov SIV brzo su došli na nišan, prije svega, režimskih medija u Srbiji i Hrvatskoj. Nacionalne političke vođe, iznad svih Milošević i Tuđman, u svom narcizmu nijesu mogle da dozvole da jedan iskreni Jugosloven postane popularniji od njih. Zato se krenulo u njegovu satanizaciju i političku likvidaciju.
Pred prve višestranačke izbore u Jugoslaviji 1990. bilo je jasno da Markovićeva projekcija Jugoslavije nema podršku čelnika većine tadašnjih federalnih jedinica. Proces raspada zemlje je odmakao, a Markovićeva teza da će ekonomskim reformama i rezultatima koje one budu donosile promijeniti političku atmosferu u zemlji potpuno je propala. Njemu je to bilo jasno, pa je odlučio da napravi još jedan (posljednji) korak u pokušaju da zemlju spase od krvavog raspada i bratoubilačkog rata. Oformio je Savez reformskih snaga Jugoslavije, pokret koji je na političko-ekonomskom programu SIV-a okupio građanevjerne reformama i Jugoslaviji – federalnoj ili konfederalnoj, sasvim svejedno.
Savez reformskih snaga nije napravio značajniji rezultat na izborima 1990. Pobijedile su nacionalne podjele i mržnja. Pobijedila je smrt.
Komentari
DRUŠTVO
OPŠTINI BUDVA PRIJETI NOVA BLOKADA RAČUNA NA IZNOS OD 46 MILIONA: Država traži vraćanje garancija za WTE – ročište 19. maja u Kotoru
Objavljeno prije
2 danana
15 Maja, 2026
Ukoliko država uspije u sporu i krene u prinudnu naplatu duga koji sa obračunatim kamatama od 17 miliona eura iznosi oko 46 miliona, Budva bi se mogla suočiti sa fiskalnom krizom čije bi posljedice trajale godinama
Opština Budva se ponovo zadužuje kako bi vraćala prethodne pozajmice korišćene za isplatu plata zaposlenih. Istovremeno nad gradskim finansijama nadvija se daleko ozbiljniji problem, mogućnost nove blokade računa zbog višegodišnjeg spora države i Opštine oko projekta otpadnih voda i njemačke kompanije WTE Wasertechnik GmbH.
Opština je ovih dana podigla kredit od 3,5 miliona eura kako bi zatvorila prethodnu pozajmicu od 2,2 miliona koja je otišla na plate zaposlenima u opštinskoj administraciji.
Sama činjenica da lokalna uprava, odnosno predsjednik Opštine Nikola Jovanović, poseže za kreditima kako bi servisirao prethodne dugove, govori o ozbiljnom poremećaju budžetskog sistema. Opština koja obrće desetine miliona eura tokom jedne sezone kroz turizam i nekretnine, zadužuje se da bi isplatila zarade, ulazi u dužničku spiralu u kojoj se stari dugovi zatvaraju novim, dok preuzete milionske obaveze čekaju realizaciju.
Najveći finansijski rizik za budžet Budve predstavlja spor koji država vodi protiv Opštine radi naplate 29,2 miliona eura, bez kamata, koliko je Vlada Duška Markovića, 2019. godine, isplatila po osnovu državne garancije za projekat postrojenja za preradu otpadnih voda u Bečićima. Riječ je o jednom od najskupljih i najkontroverznijih poslova u turističkoj metropoli, koji je bio jedna od korupcionaških afera koje su potresale Budvu u kojoj su, pored ostalih, na zatvorske kazne bili osuđeni tadašnji predsjednik Opštine Lazar Rađenović i potpredsjednik DPS, Svetozar Marović.
Početkom oktobra prošle godine na sjednici SO Budva, zakazanoj po hitnom postupku, odbornici vladajuće većine podržali su predlog predsjednika Jovanovića o poravnanju u arbitražnom postupku koji se vodio između Opštine i njemačke firme WTE.
„Skupština opštine Budva usvojila je Sporazum o poravnanju o međusobnim pravima i obavezama između Opštine i Vodovoda i kanalizacije Budva sa jedne strane i WTE Wassertechnik GMBH, Otpadne vode Budva DOO, WTE desalinizacija morske vode DOO i Beteiligung 52 asset solutions GMBH s druge strane, kojim se obavezuje da isplati 3,5 miliona eura kompanijama iz njemačke grupacije WTE iz Esena i time zatvori sporove pred međunarodnim i domaćim sudovima“.
Predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović kazao je da se zatvaranjem poglavlja između grupacije WTE i lokalne uprave, postiže potpuna finansijska stabilnost i prestanak finansijske neizvjesnosti u opštini Budva. On je kazao da se usvojenim sporazumom gase i okončavaju svi postojeći sporovi, sprečavaju novi poznati i nepoznati.
On tada nije obavijestio odbornike da je sporazumom koji su usvojili prihvaćen dug koji Opština ima prema Vladi na ime aktiviranih 29,2 miliona eura državnih garancija.
U kojoj fazi se nalazi spor između države i Opštine Budva pojasnili su u instituciji Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.
„Postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru po tužbi države za regresnu naplatu na ime isplate po osnovu Državne garancije od 16.03.2010. godine je u toku. Naredno ročište je zakazano za 19.05.2026. godine, prethodno na kojem je bilo određeno saslušanje Nikole Jovanovića je odloženo jer je Jovanović bio na službenom putovanju. Postupak pred sudom traje od 2021. godine, a prva sudska odluka je donijeta 29.06.2023. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtjev države i Opština Budva obavezana da državi naknadi isplaćeni iznos po garanciji, sa zakonskom zateznom kamatom od dana isplate odnosno 19.12.2019. godine“, pojasnila je za Monitor zaštitnica imovinsko pravnih interesa Crne Gore, Bojana Ćirović.
Ona je navela kako je opština Budva uložila žalbu na ovu presudu uz obrazloženje da su postupci arbitraže opštine sa WTE u toku, što je po mišljenju punomoćnika opštine bio razlog prekida postupka pred sudom u Kotoru. Iz navednih razloga Viši sud u Podgorici je 01.02.2024. godine ukinuo prvostepenu presudu i vratio postupak na ponovno odlučivanje.
Arbitražni sud u Ženevi je 10.01.2024. godine donio presudu u arbitražnom postupku koji je pokrenut protiv Opštine Budva od strane WTE Wassertechnik GmbH i WTE otpadne vode Budva DOO, kojim se zahtijevala naplata 31,9 miliona eura.
Presudom je potvrđeno da su 27.12.2019. godine tužioci imali pravo na iznos od 29.250.000,00€, koji je namiren plaćanjem dobijenim na osnovu “State Guarantee”, te da su na dan 10.05.2019. godine imali pravo na iznos od 12.556.734€ koji je namiren plaćanjem od strane Opštine Budva. Ovu presudu Arbitražnog suda u Ženevi potvrdio je Savezni sud Švajcarske, presudom od 31.07.2024. godine, odlučujući po žalbama.
„Imajući u vidu da se ukidna odluka Višeg suda u Podgorici zasnivala u suštini na ovom pitanju, trajanju arbitraže, za očekivati je bilo da je tužena Opština Budva odmah po prijemu ovih odluka sa istima upoznala sud, međutim, ona to nije učinila već dostavlja ove odluke na insistiranje Zaštitnika tek krajem 2025. godine“, navodi zaštitnica Ćirović.
Duže od godinu dana Opština nije izvjestila sud u Kotoru o završenoj arbitraži u Ženevi.
„Na glavnom ročištu koje je održano 06.02.2026. godine, advokati Opštine Budva su izjavili da je u toku postupak mirnog rješavanja ovog spora, da je Vlada Crne Gore formirala radna tijela koja se time bave.. Na sjednici Skupštine Opštine Budva koja je održana 03.10.2025. godine, isti advokati su prezentovali javnosti Budve uspjehe u arbitražnim postupcima opštine protiv WTE Wassertechnik GmbH i WTE otpadne vode Budva DOO, te samouvjereno poručili da se Zaštitnik bolje pripremi za sudski postupak obmanjujući odbornike i javnost sa zagarantovanim uspjehom u sporu pred sudom u Kotoru, što je očigledno pokušaj neobjektivnog prikazivanja situacije u postupku i evidentno manipulisanje nespornom obavezom koju ta opština ima prema državi“, kazala je Ćirović.
Opština Budva u sudskom postupku uporno tvrdi da je u pitanju “sporna garancija”, da nije izdata u skladu sa zakonom dok istovremeno tu istu garanciju uračunava u Sporazum o poravnanju. Predsjednik Jovanović nije spomenuo da je Opština uvažila iznos naplaćen po osnovu državne garancije i da su uspješnih 3,5 miliona eura na ime poravnanja samo razlika do ukupnog potraživanja.
U Sporazumu o poravnanju jasno je naznačeno da strane u sporu uzimaju u obzir i potvrđuju da je Crna Gora krajem 2019. nakon aktiviranja državne garancije isplatila društvu WTE Essen iznos od 29,2 miliona eura. Garanciju je dala 38. Vlada premijera Mila Đukanovića, 16.marta.2010. godine.
“Radi izbjegavanja sumnje, konačno namirenje i odustajanje odnose se na plaćanje Crne Gore po osnovu državne garancije, kao i na sva druga plaćanja izvršena WTE-u i/ili prebijanja u korist WTE-a. Opština Budva potvrđuje da su ove uplate i/ili prebijanja izvršena radi namirenja potraživanja po snovu relevantnih projekata. Opština Budva se odriče svakog hipotetičkog prava ili zahtjeva da potražuje od WTE-a povraćaj takvih primljenih uplata“, navodi se u članu 8.
„Iz teksta sporazuma proizilazi da se Opština Budva sporazumno poravnala sa citiranim subjektima na način što je nesporno iskoristila i iznos isplaćen po osnovu Državne garancije od 29.250.000€ i na taj način i u tom iznosu umanjila svoja ukupna dugovanja u vezi sa predmetnim pravnim poslom.
Vlada se nije odrekla predmetnog potraživanja, iako je opština inicirala predlog mirnog rješenja ovog spora, a mirno rješenje spora ne može rezultirati drugačije osim poravnanjem na isplaćeni iznos, s tim što je sudski postupak obojen stalnim pokušajima opštine da isti odugovlači, kod neminovnog duga opštine koji se na ovaj način uvećava na štetu građana opštine Budva“, kazala je Bojana Ćirović
Ukoliko država uspije u sporu i krene u prinudnu naplatu duga koji sa obračunatim kamatama od 17 miliona eura sada iznosi oko 46 miliona, Budva bi se mogla suočiti sa ozbiljnom fiskalnom krizom čije bi posljedice trajale godinama.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
FINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine
Objavljeno prije
1 sedmicana
8 Maja, 2026
Kako je moguće da opština sa budžetom od 79 miliona eura, najvećim u Crnoj Gori, sa izuzetkom Glavnog grada, dođe u situaciju da nema novca za plate zaposlenih i da tekuće obaveze pokriva zaduženjem. Kako se od razmetanja milionima, od promovisanja bogatstva i luksuza na budvanskoj rivijeri, od zabave, pjesme i igara, došlo do finansijskog sloma i kreditnog zaduživanja? To je bio alarm za političke aktere u Budvi koji su burno reagovali, sa jednim pitanjem – gdje je novac i kako je potrošen
Neočekivana finansijska kriza potresla je političku scenu Budve. Najbogatija crnogorska opština na pragu je bankrota jer je početkom maja gradska kasa bila i bukvalno prazna, bez ijednog centa na računu. Račun je ispražnjen nakon blokade zbog izvršenja pravosnažne sudske presude i naplate iznosa od 5,6 miliona eura u korist nekoliko porodica Rafailović iz Bečića, kojima je svojevremeno zemljište na budvanskom poluostrvu Zavala bilo oduzeto.
Na opštinskom računu nije bilo toliko sredstava, pa se naplata vrši u ratama, kako prihodi pristižu, što je uzrokovalo produženje blokade računa, te kašnjenje redovne isplate ličnih dohodaka zaposlenima u opštinskoj administraciji uoči i neposredno nakon prvomajskih praznika.
Ovo je prva blokada opštinskog računa poslije 10 godina finansijske stabilnosti. Poklopila se sa povratkom Demokratske partije socijalista na vlast u Budvi. Kadrovi DPS i Evropskog saveza preuzeli su većinu ključnih pozicija u opštinskim javnim ustanovama, preduzećima i lokalnoj upravi na osnovu neformalnog interesnog saveza formiranog između grupacije Budva naš grad, DPS i Evropskog saveza, kojim je osigurana „projektna“ podrška mandatu Nikole Jovanovića na funkciji predsjednika Opštine Budva.
Tokom prethodne decenijske vladavine DPS i SDP u Budvi, blokade računa i kašnjenje plata bile su uobičajene kao i praksa da se zarade zaposlenih isplaćuju u bonovima za trgovinu, umjesto novca.
„Kako se DPS primakne opštinskoj kasi tako prifali za plate“, kratak komentar na Fejsbuk stranici odbornika Đorđa Zenovića, lidera grupe građana Pokret za grad, izazvao buru negativnih replika predstavnika vlasti u Budvi.
Problem sa nelikvidnošću riješen je tako što se predsjednik Jovanović zadužio kod opštinskih preduzeća na iznos od 2,2 miliona eura. Najveću pozajmicu od 1,1 milion eura dobio je od preduzeća Parking servis kojim rukovodi kadar DPS, Dragana Pima, zatim 700.000 eura od preduzeća Vodovod i Kanalizacija čiji je direktor Milan Perović, sin glavnog sponzora Jovanovićeve izborne kampanje i 400.000 eura od preduzeća Mediteran reklame.
Građani se pitaju kako je moguće da opština sa budžetom od 79 miliona eura, najvećim u Crnoj Gori, sa izuzetkom Glavnog grada, dođe u situaciju da nema novca za plate zaposlenih i da tekuće obaveze pokriva zaduženjem. Kako se od razmetanja milionima eura, od promovisanja bogatstva, sjaja i luksuza na budvanskoj rivijeri, od zabave, pjesme i igara, došlo do finansijskog sloma i kreditnog zaduživanja?
To je bio alarm za političke aktere u Budvi da reaguju pitanjem – gdje je novac i kako je potrošen? Posebno kada se zna da su u usvojenom proračunu za 2026. godinu prenijeta i nepotrošena sredstva iz prethodne godine u iznosu od 20 miliona eura. Gdje je nestalo tih 20 miliona za samo 4 mjeseca, pitanje je na koje mnogi od predsjednika Jovanovića traže jasan odgovor.
„Račun Opštine Budva odblokiran je u ekspresnom roku, čime su otklonjeni svi pokušaji da se izazove zastoj u radu lokalne uprave i stvore vještački problemi u funkcionisanju sistema“, kazao je Jovanović optužujući kritičare za iznošenje navodnih neistina. “Deblokadom računa Opštine Budva odmah su isplaćene sve zarade zaposlenima u opštini, javnim službama i ustanovama čiji je osnivač opština, uprkos pokušajima pojedinih političkih subjekata da širenjem panike i dezinformacija uznemire zaposlene i građane. Ovim je potvrđeno stabilno funkcionisanje sistema i odgovoran odnos prema zaposlenima i njihovim pravima”, tvrdi predsjednik .
Pod pritiskom opozicionih partija on je pokušao da opravda nestanak 20 miliona nabrajajući izdatke koji su se uglavnom odnosili na kupovinu brojnih nekretnina i zatvaranju sporova bivše DPS vlasti. Tvrdi da iz prethodne godine nije prenijeto 20 „nego 17,5 miliona eura koji su uloženi u projekte a ne u džepove“, iako je u odluci o budžetu za 2026. navedena stavka od 20 miliona iz prethodne godine.
Potvrdio je da je za oronulu zgradu JRB površine 815 m2, propale podgoričke kompanije Vektra Montenegro, vlasnika Dragana Brkovića, na njegovu inicijativu opština platila 7,1 milion eura. Kupio je od privatnih osoba neurbanizovanu parcelu u zaseoku Maine za 500.000 eura. Rješavanje međunarodne arbitraže sa njemačkom kompanijom WTE koštalo je Opštinu 3,5 miliona eura. Plaćeno je 1,3 miliona za dvije parcele u naselju Dubovica za izgradnju montažne garaže, za koje upućeni tvrde da navodno pripadaju povezanim licima sa predsjednikom Jovanovićem, pored drugih neracionalnih ulaganja i isplata.
Na fiskalni poremećaj u Opštini oglasile su se sve opozicione partije.
Demokrate Budve najavljuju da će nadležne institucije utvrditi kako je predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović potrošio 21 milion eura na kombinacije Demokratske partije socijalista. Oni navode da je milionski spor koji je Opština izgubila i zbog koga je blokiran račun, vodio advokat koji je kum Jovanovića. „Frapantno je da je iz 2025. u 2026. prenijeto 21 milion eura i da je Jovanović taj ogromni novac građana Budve spiskao u rekordnom roku od par mjeseci i to baš na sve najproblematičnije DPS kombinacije. To je cijena ‘projektne podrške’ DPS-a“, ocijenile su Demokrate.
Iz budvanskog odbora Nove srpske demokratije kazali su da se slažu sa ocjenom Jovanovića da su finansije grada stabilne i iznose nula eura na računu.
“Ali samo zato što više nemate ni centa da podijelite tajkunima Demokratske partije socijalista kroz milionska poravnanja i kupovine oronulih nepokretnosti. Nažalost, blokada jedne od najbogatijih opština dokaz je sposobnosti interesnih grupacija koje upravljaju Budvom. Na vlasti su ‘Budva, naš grad’ – trojanski konji organizovane kriminalne grupe (OKG) DPS-a i počasnog predsjednika DPS-a, Mila Đukanovića. Potpredsjednici, sekretari i direktori djeluju pod dirigentskom palicom DPS-a“, istakli su iz NSD nabrajajući sve nenamjenske i sporne troškove aktuelne vlasti.
I odbornica Demokratske narodne partije Jovana Todorović pozvala je Jovanovića da odgovori kako je potrošeno 20 miliona eura.
“Opština Budva i njen predsjednik Jovanović mjesecima unazad su se javno hvalili ‘najvećim budžetom u istoriji opštine’, predstavljajući finansijsku sliku kao stabilnu i gotovo idealnu. Građanima je servirana priča o suficitu, odgovornom upravljanju… Danas, međutim, svjedočimo brutalnom sudaru te propagande sa realnošću: računi su prazni, zaposleni u Opštini Budva nemaju primanja, a praznik su čekali bez zarade koja ih po zakonu sleduje. Postavlja se jednostavno pitanje: gdje je nestao taj ‘rekordni budžet’ i kako je moguće da najbogatija opština u Crnoj Gori, koja se hvalila viškom sredstava, sada nije u stanju da isplati osnovne obaveze prema sopstvenim radnicima“. Ona je pozvala tužilaštvo da se ozbiljno pozabavi situacijom u Budvi.
Na društvenoj mreži X razvila se polemika između poslanika PES Vasilija Čarapića i predsjednika SO Budva Petra Odžića. Čarapić, čija partija ima jednog odbornika u lokalnom parlamentu napisao je na svom profilu kako „finansije u Budvi nisu u najboljem stanju i to je nešto što je problem države, pa smatram da treba uključiti i centralnu vlast u rješavanje problema“.
Reagovao je Odžić riječima: „I pored svih opstrukcija, spinova i negativne kampanje Budva nastavlja dalje. Finansijska stabilnost uz realizaciju najavljenih projekata ostaju priroriteti lokalne uprave“.
U retorici dvojice vodećih budvanskih funkcionera, Jovanovića i Odžića nakon vijesti o ispražnjenoj opštinskoj kasi, nema traga prihvatanja političke odgovornosti za pogrešno upravljanje javnim novcem.
Finansije Budve dugi niz godina u rukama su Socijaldemokratske partije. Na poziciju sekretara za finansije duže od 15 godina imenuju se kadrovi te partije. U različitim političkim savezima, bilo sa DPS, DF ili Budva naš grad, svejedno. U periodu najveće krize u Budvi tokom pohare budžetskog novca, dugovanja koja su dostizala stotine miliona eura, eksperti za finansije bili su iz redova SDP ili sadašnjeg Evropskog saveza, čiji predstavnik Slavko Đukanović vodi gradske finansije.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
METASTAZA I PARANOJE VUČIĆEVOG REŽIMA: Šta može Crna Gora očekivati od Velikog brata
Objavljeno prije
1 sedmicana
8 Maja, 2026
Po nezvaničnim informacijama Monitora iz zapadne diplomatske zajednice u Beogradu, sadašnje operacije BIA-e i njenih kriminalnih kartela se fokusiraju na sakupljanje komprimitirajućih materijala – snimaka (prevashodno seksualne prirode) čiji akteri su pojedini crnogorski političari.Za sada kampanja i ucjene ne daju rezultate koje beogradski Vožd priželjkuje, posebno u miniranju EU puta zemlje
Kako se približavaju opšti izbori u Srbiji i nižu korupcionaške afere,tako i retorika vrha tamošnjeg režima postoja sve konspirativnija. Nakon “izdajnika” u sudstvu i tužilaštvu, koji su se usudili procesuirati njegove bliske prijatelje zbog korupcije, predsjednik Aleksandar Vučić se sada obrušio na izdajnike u policiji.
U intervjuu od prije tri dana za omiljenu žutu Televiziju Informer predsjednik države je izjavio da vlasti imaju snimak razgovora policijskog komandanta koji je navodno”obučavao svoje policajce kako da pređu na drugu stranu i koju uniformu da nose”tokom studentskog protesta 15. marta prošle godine u Beogradu. Država je saznala šta se sprema jer “oni nisu smeli da krenu, zato što su 13. marta shvatili da postoji narod koji će da se suprotstavi i njima i policiji” rekao je Vučić,ne trepnuvši, na Informeru. Jedini ko je tada bio “čvrsto uz narod, državu i Ustav”, je tadašnji komandant Policijske brigade, sada komandant Žandarmerije Radoslav Repac, dok su “svi ostali su već pretrčali bili na drugu stranu”, tvrdi Vučić. Dodao je da “jedino u vojsku nisu mogli da dirnu uopšte”. Poručio je i da je njegov politički saveznik i donedavno prvi čovjek Mađarske Viktor Orban pogriješio što se oslanjao na birokratiju, odnosno institucije. S druge strane, Vučić tvrdi da se on pred 15. mart i do tada najmasovnije građanske proteste protiv njega“oslanjao samo na građane”.
Sam Vučić je jasno objasnio šta za njega znači neposlušnost totalitarnoj vlasti. “Petog oktobra sam video kako izgleda kad najgori talog i najgori šljam ispliva na površinu” objasnio je predsjednik Srbije aludirajući na one koji su učestvovali u obaranju krvavog i kriminalizovanog režima Slobadana Miloševića 2000. godine. Prošle godine je napao sve iz EU koji su pružili podršku studentskim protestima rekavši da je blokaderima “pomagao ološ iz Evropske zelene partije, najgori ološ evropski koji je došao u Novi Sad… da podrži nasilje” uz prijetnje procesuiranjem.
Mnogi kritičari smatraju nedavno otkriće navodne zavjere protiv njega kao upozorenje i pripadnicima policije ali i drugih državnih institucija. Penzionisani general-major i bivši načelnik Vojnobezbednosne agencije (VBA) Momir Stojanovićje u izjavi za N1 ocijenio Vučićevu izjavu kao zakašnjelu i da je čudno da poslije toliko vremena upoznaje javnost sa događajem koji se desio u jednoj od institucija bezbjedonosnog sektora. Stojanović ističe da se Vučić u“svojoj vladavini oslanja isključivo na te institucije, a to je odlika autokratskih režima“. Takođe ukazuje da je prismotra (sigurnosnog aparata) „uzrokovana povećanim strahom od ukupnog dešavanja u društvu i nezadovoljstva građana“.
U proteklih godinu dana, pogotovo od martovskih protesta studenata, izvršena je svojevrsna čistka u institucijama u sektoru bezbednosti i, nažalost, dovedeni kadrovi jako sumnjivih i moralnih i profesionalnih kvaliteta, zaključuje Stojanović. On smatra da predsjednik Republike najveće povjerenje ima u srbijansku vojsku (VS).“Nikad se nije desilo da predsednik svakoj jedinici VS ponaosob čestita njihove praznike, što govori da mu je stalo itekako do poverenja i ugleda u Vojsci” kaže Stojanović.
Vlast braće Vučić je prošle godine sprovela široke čistke u policiji, vojsci, i državnoj bezbjednosti (BIA) o čemu je Monitor već pisao.
Policijski general Bogoljub Živković je umirovljen u januaru prošle godine. Penzija je uslijedila nakon što su ga predsjednik i njegovi tabloidi prozvali da mu sin učestvuje na protestima. Sam Živković je izjavio da mu je rečeno da je sklonjen „na zahtev predsednika“.Radar je izvijestio da je nakon Živkovića u penziju otjerano još oko 60 iskusnih policajaca. Prošlog septembra je smijenjen i umirovljen komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Spasoje Vulević. Vulević je tada izjavio da su mu unutrašnji ministar Ivica Dačić i direktor policije Dragan Vasiljević rekli da „predsednik ne želi da ima oružanu formaciju koja nije pod njegovom apsolutnom kontrolom”, i zbog toga Vulević ne može ostati komandant. U aprilu prošle godine je umirovljen i komandant 63. padobranske brigade general Nenad Zonić, koji se javno drznuo da kaže da jedinica ne može biti zloupotrijebljena. Vojnobezbedonosna agencija (VBA) je dobila novog direktora – Đura Jovanića a za načelnika Vojnoobaveštajne agencije (VOA) je postavljenVladimir Planić iz BIA-e. Komandant Ratnog vazduhoplovstva Duško Žarković je, navodno „na sopstveni zahtev“ aprila 2025. otišao u mirovinu. Prošlog juna je prijevremeno umirovljen i komandant Kopnene vojske general potpukovnik Milorad Simović. Iako se govorkalo da će Miroslav Talijan, komandanta vojne 72. brigade za specijalne operacije za sada je ostao na svom mjestu, navodno uvjerivši braću Vučić da je lojalan njima.
Po Ustavu Srbije predsjednik ima samo ceremonijalna ovlašćenja dok unutrašnju i vanjsku politiku vodi Vlada Srbije.
Predsjednikov brat Andrej Vučić nema nijednu javnu funkciju. Na ročištu pred Osnovnim sudom u Podgorici po tužbi za klevetu koju je podnio protiv Vijesti zbog prenošenja razgovora između kriminalaca na nekada zaštićenoj SKY ECC aplikaciji, Andrej je izjavio da je porodični čovjek koji već 28 godina radi u Narodnoj banci Srbije (NBS). U tužbi protiv Daily Press-a, osnivača Vijestinaveo da mu je povrijeđeno pravo ličnosti, da su širene neistine o njemu u objavi od 23. januara 2024. godine pod naslovom “Zvonko i Andrej slavili milijardu”. Na ročište je došao u pratnji predsjednika Demokratkse narodne partije (DNP) Milana Kneževića i lojalističkog novinara Dražena Živkovića.
Glavni akteri sporne prepiske su odbjegli narko policajac Ljubo Milović i Miloš Božović, kriminalac sa značkom BIA-e. Milović piše Božoviću u formi pitanja : „Vele da su Zvonko i Andrej milijardu slavili skoro“. Božović potvrđuje da „jesu slobodno, pratim ja malo kretanja njegova”. Andrej Vučić je osim Vijesti, gdje je proces u toku, tužio redakciju novine i portala Nova u Beogradu zbog prenošenja iste informacije. Viši sud je osudio redakciju i novinarku, i istovremeno obeštetio brata predsjednika sa 100 hiljada dinara. Međutim, Apelacioni sud je oborio presudu i vratio parnicu na ponovni postupak jer su razlozi navedeni u obrazloženju “nejasni i protivrečni”. Takođe ni činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, navodi se u presudi Apelacionog suda. Nakon ovoga za očekivati je nova kampanja protiv nezavisnih sudija i tužilaca u Srbiji.
U drugim SKY prepiskama između raznih kriminalaca i biznismena može se vidjeti da se oni bore za naklonost Andreja jer on kadrira i u privredi i u bezbjedonosnim službama i navodi se kao poslovni partner Veselinovića. Veselinović se odavno pominje kao jedan od narko barona i kriminalnih bosova u službi porodice Vučić. Izvještaj BIA-e iz 2011.kojeg je objavio KRIK označava Veselinovića kao vođu kriminalne grupe koja se bavi trgovinom droge, švercom oružja i nafte, zelenašenjem i pranjem novca. BIA navodi da je u poslovima s drogom Veselinović blisko sarađivao sa albanskim kosovskim kriminalcem Ismetom Osmanijem Curijem. Veselinovićev kum Milan Radoičić, nekadašnji potpredsjednik Srpske liste na Kosovu, je preuzimao je drogu Osmanija i prenosio je u Srbiju.
Za Crnu Goru najinteresantnija je smjena u decembru 2025. Marka Parezanovića, dosadašnjeg načelnika operative BIA-e i čovjeka od povjerenja Aleksandra Vučića. O njegovim subverzivno – obavještajnim aktivnostima kod nas su pisani superlativi u režimskim Večernjim Novostima gdje mu se pripisuju i zasluge za rezultate popisa stanovništva i resrbijanizaciju Crne Gore. Novi šef operative BIA-e je dosadašnji šef novosadskog centra BIA-e Nikola Vasiljević. Novi Sad je inače de fakto baza iz koje djeluju Prvi brat i Veselinović, pa neki ovo postavljenje dovode u vezu s njima. Jedan od razloga za smjenu Parezanovića su i do sada, kako je ocijenjeno, nedovoljni rezultati u destabilizaciji unutrašnjih crnogorskih političkih prilika.
Po nezvaničnim informacijama Monitora iz zapadne diplomatske zajednice u Beogradu, sadašnje operacije BIA-e i njenih kriminalnih kartela se fokusiraju na sakupljanje komprimitirajućih materijala – snimaka (prevashodno seksualne prirode) čiji akteri su pojedini crnogorski političari.Za sada kampanja i ucjene ne daju rezultate koje beogradski Vožd priželjkuje, posebno u miniranju EU puta zemlje.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

AFERA TELEKOM PODIJELILA PRAVOSUĐE: Tužilaštvo broji u korist Đukanovića
UNESKO I ZAŠTITA BOKE: Radunović traži način da izbjegne zabranu gradnje
VUČIĆEVE IGRE U CRNOJ GORI: Zetsko otpriznavanje Kosova saoizacija naših dana
Izdvajamo
-
INTERVJU1 sedmicaRADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti
-
FOKUS2 sedmiceUPRAVA ZA LEGALIZACIJU– RADUNOVIĆEVA ŠEMA ZA ZAŠTITU MOĆNIH DIVLJIH GRADITELJA: Gvozdenovićev nasljednik
-
DRUŠTVO1 sedmicaFINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine
-
Izdvojeno1 sedmicaAD PLANTAŽE, NIČIJA BRIGA: Dok bude zemlje biće i plata
-
DRUŠTVO3 sedmiceNADOGRADNJA STRUČNOSTI GLAVNE DRŽAVNE ARHITEKTICE: Deset dana od odbijanja do odobrenja novih spratova
-
FOKUS1 sedmicaMILOŠ MEDENICA U ULOZI PROIZVOĐAČA AFERA: Oni koji upravljaju bjeguncem jači od države
-
INTERVJU3 sedmiceDEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I MALI AKCIONAR EPCG: Razgovara se o životu poslije Termoelektrane, a ne o njenom opstanku
-
DRUŠTVO3 sedmiceSLUČAJ DANILA MANDIĆA: Presuda koja otvara pitanja o pravosuđu
