Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sjećanje na izgubljenu nadu

Objavljeno prije

na

U noći 28. novembra u Zagrebu umro je Ante Marković, poslednji premijer poslednje Jugoslavije. Imao je nazeb.

Dana 20. decembra 1991. na konferenciji za novinare Marković je ,,vratio mandat” građanima Jugoslavije, rekavši da ne postoji više nijedan državni organ u Jugoslaviji kome bi se mogla podneti ostavka. Nije prihvatio predlog budžeta SFRJ za 1992. godinu koji je nazvao ,,ratnim”, jer je vojsci koja je već odabrala front, pripalo 81 odsto iz jugoslovenske kase. Redakcija sarajevskog magazina Nedjelja, izdanka dnevnika Oslobođenje, je 8. decembra 1991. objavila tekst „Rekvijem za premijera – epitaf za Jugoslaviju”, dopisnice iz Beograda. Autorka teksta je tada imala platu od 1.500 DEM, kvadratni metar njenog novog stana sa parnim grejanjem koštao je 2.000 DEM, polazeći na posao videla je da su u prodavnicu u Knez Mihailovoj stigle italijanske sandale, pa je kupila dva para, setila se osnivačke skupštine Saveza reformskih snaga Jugoslavije u Beogradu. Tada je u prepunoj sali Doma sindikata nasmešeni premijer rekao – ovde me zovu „srbožder”, u Zagrebu sam „četnik”, sa galerije su bacali cveće i aplaudirali. Udruženi, komunisti i četnici u Crnoj Gori nazvali su ga „ustašom”.

Za sledeći skup reformista sve su beogradske sale bile zauzete, pokušali su da se nađu u restoranu društvene ishrane u državnoj medijskoj ustanovi Borba, ali su ih sprečili radnici Štamparije Borba, pa su se našli u Učiteljskoj školi dva kilometra dalje.

Marković je rođen 1924. u Konjicu, Bosna i Hercegovina, onog dana koji je postao Dan državnosti BiH, uspomena na prvo zasedanje ZAVNOBiH-a. Novinski izveštači se stide što je Marković „pre Drugog svetskog rata pripadao naprednom omladinskom pokretu i vrlo rano postao član Komunističke partije”. Bio je 17-godišnji partizan.

Počeo je da radi u zagrebačkom preduzeću Rade Končar kao dizajner, a završio kao generalni direktor firme sa 25.000 zaposlenih. Firma je i dalje sa istim imenom – jednog od prvih narodnih heroja Jugoslavije, a zapošljava 4.200 ljudi.

Na Dan republike bivše SFRJ od šest država bivše Jugoslavije, „balkanski Pijemont”, „lider regiona”, „Atina i Sparta” ide puzećim stavom prema Briselu. U Sarajevu čuči namesnik EU, a Makedonija glođe status kandidata od 2005.

Čelnici Evropske zajednice, kako se tada zvala EU, Žak Delor i Žak Santer, ubeđivali su u Beogradu krajem maja 1991. republičke lidere da se sporazumeju, a za uzvrat će Jugoslavija postati pridružena članica EZ. Privilegovani jugoslovenski partner bi dobio pet i po milijardi dolara injekcije da realizuje Markovićev program. Takve odnose sa EZ nije imala nijedna evropska država, a najmanje socijalistička. Sporazum su odbili i Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.

Tačno godinu dana nakon odlaska dva Žaka iz Beograda, UN su zbog angažmana u bosanskom ratu uvele sankcije SRJ, a ona je uzvratila štampanjem šarenog papirnatog pravougaonika od 500.000.000.000 dinara, najništavnijeg na svetu.

Uoči Dana Republike Press je objavio je da je „raspadom SFRJ Srbija izgubila 400 milijardi eura. To je gubitak veći od gubitka svih bivših republika zajedno. Srbija je za proteklih 20 godina ostvarila samo 50 odsto BDP-a koji je mogla da ostvari da nije bilo raspada, ratova, sankcija. Po ovom kriterijumu, najviše je zaostala BiH, a najbezbolnije prošla Slovenija. SFRJ bi bila u EU već 2004. godine u talasu sa Mađarskom, Češkom, Slovačkom i Poljskom.

,,Treba li da vratimo kotač povijesti unazad i platimo cijenu koju smo već platili od 1941. do 1945, treba li proći kroz takvu kalvariju da bismo uvidjeli naše zajedničke interese da živimo skupa i da budemo sposobni, pripremljeni i prihvatljivi da živimo u EZ-u?! Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi”, izložio je Marković poslanicima decembra 1989.

Sredinom 1991. godine poslanici iz Saveznog veća Skupštine Jugoslavije na ćirilici su prisegnuli da je „predsednik SIV-a primao smernice i naloge od vrhovništva Republike Hrvatske i radio u korist separatističke politike republika Hrvatske i Slovenije”, te je „moralno, politički i ljudski nepodoban” za funkciju premijera.

Branko Kostić iz Predsedništva SFRJ je našao i nove kandidate za mandatara.

Premijer je ministrima u septembru 1991. prepričao sadržaj magnetofonske trake koju je dobio od Alije Izetbegovića: „Vlast Srbije, armija i srpski političari u Bosni su povezani. Čuo sam kako Milošević naređuje Karadžiću da stupi u kontakt sa generalom Uzelcem (Nikola, komandant Prve armije u Banjaluci) da shodno dogovoru podeli oružje TO Krajine i Bosne za realizaciju plana RAM”. Marković je zatražio ostavku saveznog sekretara za narodnu odbranu Veljka Kadijevića i njegovog zamenika Staneta Broveta. Plan RAM je učenje kako stvoriti srpsku državu u BiH i povezati je sa Krajinom u Hrvatskoj. Traka je premotana kada je Marković bio svedok haške optužbe Miloševića.

Za pola godine Markovićeve reforme oko 90 odsto uvoza je liberalizovano, za godinu dana je 292.000 ljudi formiralo vlastita preduzeća. Devizne rezerve su bile 11 milijardi dolara, a inostrani dug je sa 21 smanjen na 12 milijardi dolara. Marković je predložio da se prihodi Federacije svedu na carine i porez na promet; za nerazvijene republike, Kosovo i natprosečno zadužena područja predvideo je pomoć od 995 miliona dolara, a finansiranje JNA je smanjio sa 5,2 na 4,5 odsto budžeta. Predložio je da se u budžetu za prvu godinu reforme obezbedi 100 miliona dolara za socijalnu sigurnost radnika koji ostanu bez posla, otvaranje novih radnih mjesta, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju, i oko 50 miliona dolara za zaštitu socijalno ugroženog stanovništva.

Markoviću je Milošević čestitao 1990. upadom Narodne banke Srbije u platni sistem Jugoslavije. Oteo je Jugoslaviji 2,5 milijardi dolara da bi osigurao reizbor za predsednika Srbije.

Marković je krajem aprila 2009. godine posle 17 godina došao u Beograd, gde je učestvovao na međunarodnoj konferenciji o socijalnoj politici. Rekao je između ostalog: „Mi uništavamo svakog tko digne glavu, umjesto da mu damo šansu”!

Josip Pejaković, je ovih dana izrekao misao mnogih: „Ljudi pamte da su u vrijeme Ante Markovića makar samo sedamnaest mjeseci živjeli životom dostojnim čovjeka.”

Crnogorski poraz

Nekadašnji šef poslaničkog kluba Saveza reformskih snaga Crne Gore Žarko Rakčević sjeća se Markovića kao “iskrenog Jugoslovena, dokazanog privrednika i dobrog čovjeka”

Kao osnivač partije Savez reformskih snaga Marković nije uspio da pobijedi na izborima i spriječi nacionalističke snage da zapale ratni požar. Reformisti su pobijedili u malo opština SFRJ, od kojih je u Crnoj Gori najveća bila Opština Bar.

Jedan događaj posebno se pamti – 1991. godine crnogorska policija je dozvolila vatrenim pristalicama ondašnjih srpskih i crnogorskih vlasti da Markoviću prepriječe put i ne dozvole da uđe u Virpazar gdje je bio krenuo da ruča.

„Zajednički imenitelj partija koje okuplja Savez reformskih snaga je srbofobija i antikomunizam” govorio je u to vrijeme crnogorski premijer Milo Đukanović. SK Crne Gore, koji su predvodili Bulatović, Đukanović i Marović, vodio je prljavu kampanju protiv Saveza refromskih snaga. Njegovi lidere i pristalice u Crnoj Gori označavani su kao neprijatelji i izdajnici Jugoslavije.

Tamara KALITERNA

BRANIMIR PAJKOVIĆ , MINISTAR U VLADI ANTA MARKOVIĆA
SJEAĆANJE

Ante Marković je uložio veliku energiju, skoro neodoljivu harizmu i ogromno znanje i iskustvo da zemlju čije vođstvo nije razumjelo poruke pada Berlinskog zida pokuša da uvjeri kako se njena budućnost nalazi upravo tu, na samim ruševinama do tada duboko utemeljenih ideoloških ograničenja.

Uoči rođendana države koju je pokušao da spase od nacionalističkih krvoloka, koji su se za nju zalagali „bez alternative”, ali tako da je feudalizuju, ili su iz nje željeli što prije da pobjegnu, Ante Marković je otišao i ostavio nas da se i dalje bavimo temama i zadacima koje je on za nepune dvije godine mandata svoje vlade, kao prvi socijalistički premijer u istoriji svijeta, zamalo riješio prije tačno dvadeset godina. Možda bismo imali više sreće da je njegov mandat krenuo četiri godine ranije.

Teško je tvrditi da bi program reformiste prošao bez potresa i da nije bio ometen političkim diverzijama i pripremama za ratove koji su uslijedili. Međutim, uvođenjem višestranačke demokratije i ravnopravnosti svih oblika svojine, liberalizacijom cijena i uvoza, te propisima koji su ohrabrivali strane investicije, Jugoslavija bi sasvim sigurno, kao zemlja na pragu Evropske zajednice, relativno brzo riješila nagomilane političke i strukturne probleme.

Ovo tim prije, jer je upravo kroz Markovićev program reformi sticala visok međunarodni ugled. Jugoslavija je bila izvan konkurencije ostalih istočno-evropskih zemalja kad je u pitanju tranzicija u tržišnu ekonomiju i višestranačku demokratiju. Svjedok sam više međunarodnih susreta na kojima su se razmjenjivala iskustva o putevima reformi istočno-evropskih zemalja poslije 1989. Na njima su naši predstavnici predstavljali program koji se u zemlji već sa uspjehom sprovodio, dok su ostale delegacije govorile o svojim planovima, dilemama ili ograničenjima. Jugoslavija je već tada bila daleko odmakla na svom evropskom putu;u svijetu se jedino postavljalo pitanje ko će tim putem krenuti poslije nje – Mađarska, Poljska ili Čehoslovačka.

U zemlji je Marković ubrzo postao najpopularniji političar; plijenio je hrabrošću, optimizmom, energijom, znanjem i besprijekornim javnim nastupima. Možda upravo zbog toga, on lično i njegov SIV brzo su došli na nišan, prije svega, režimskih medija u Srbiji i Hrvatskoj. Nacionalne političke vođe, iznad svih Milošević i Tuđman, u svom narcizmu nijesu mogle da dozvole da jedan iskreni Jugosloven postane popularniji od njih. Zato se krenulo u njegovu satanizaciju i političku likvidaciju.

Pred prve višestranačke izbore u Jugoslaviji 1990. bilo je jasno da Markovićeva projekcija Jugoslavije nema podršku čelnika većine tadašnjih federalnih jedinica. Proces raspada zemlje je odmakao, a Markovićeva teza da će ekonomskim reformama i rezultatima koje one budu donosile promijeniti političku atmosferu u zemlji potpuno je propala. Njemu je to bilo jasno, pa je odlučio da napravi još jedan (posljednji) korak u pokušaju da zemlju spase od krvavog raspada i bratoubilačkog rata. Oformio je Savez reformskih snaga Jugoslavije, pokret koji je na političko-ekonomskom programu SIV-a okupio građanevjerne reformama i Jugoslaviji – federalnoj ili konfederalnoj, sasvim svejedno.

Savez reformskih snaga nije napravio značajniji rezultat na izborima 1990. Pobijedile su nacionalne podjele i mržnja. Pobijedila je smrt.

Komentari

DRUŠTVO

VIDRA, DIVOKOZE I MI: Nemoćnom sistemu džaba zakoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidra koja je u subotu iz okoline Crnog jezera usnimljena u urbanoj sredini, pronađena je, odmah sjutradan, mrtva i ostavljena pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili. Pažnju javnosti izazvala je i vijest da su poslije 40 godina na Orjenu primijećene divokoze. Ostaje nada da neće proći kao bezazlena, i zakonom zaštićena vidra

 

Prije nekoliko dana na Žabljaku je usnimljena vidra koja je iz svog staništa, okoline Crnog jezera, došla u urbanu sredinu. Taj snimak je podijeljen preko društvenih mreža, a propratili su ga oduševljeni komentari građana. Sjutradan, ta plašljiva, bezazlena i zakonom zaštićena vidra, pronađena je mrtva pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili.

„Slučaj stradale vidre govori o nivou društvene svijesti u Crnoj Gori. Nevjerovatno je kako je obesmišljen odnos ljudi prema drugim živim bićima i kako je od oduševljenja pojavom vidre došlo do njenog tragičnog kraja”, kaže za Monitor direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović.

On ukazuje da je proganjanje i maltretiranje vidre snimanjem i praćenjem, samo po sebi, vid terora nad živim bićem. „Odavno govorimo o tome koliko je važno u obrazovni sistem uključiti, na primjer, humanu ekologiju, kako bi se shvatila odgovornost ljudi u ekosistemu i neophodnost brige za sva živa bića. Ili, ekološku psihologiju koja bi mogla uticati na unapređenje ekološke svijesti i bolje razumijevanje suživota u ekosistemu”.

Iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) kažu da su preduzeli radnje u okviru svojih nadležnosti. „Nalazom veterinara utvrđeno je da vidra nema prostrijelne, ubodne rane, niti bilo kakve fizičke povrede. U cilju rješavanja slučaja, na našu inicijativu, a uz podršku Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Centra za ekotoksikološka ispitivanja, izvršiće se toksikološke analize kako bi se utvrdilo eventualno trovanje”.

To nije u potpunosti tačno. Falila je pravovremena reakcija nadležnih službi, koje su, svjesne opasnosti, bile dužne da vidru odmah bezbjedno vrate u njenu prirodnu sredinu. Kao što je to učinjeno, isto prije par dana, u slučaju divojareta koje se spustilo na put Mojkovac – Đurđevića Tara, a na koje su nadzornici Nacionalnog parka Durmitor, odnosno služba zaštite, naišli, preuzeli ga i odnijeli  u njegovo stanište.

I biološkinja Belma Šestović, stručna saradnica za zaštitu faune sisara u JP NPCG, ocijenila je da je mrtva vidra još jedan dokaz da ne umijemo da se odgovorno ponašamo prema raznolikosti biodiverziteta. „Ne dešava nam se prvi put ovakav  slučaj. Ubrzo će biti poznato kako je životinja stradala. Evroazijska vidra je poluakvatični sisar, pa nije čudno što je viđena na kopnu. Za nju je poznato da prelazi velike površine u potrazi za hranom prelaskom iz jednog vodotoka u drugi”, istakla je ona.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ROMI I DISKRIMINATORNI ZAKON O IZBORU ODBORNIKA I POSLANIKA: Od margine do margine  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o izboru odbornika i poslanika diskriminiše Rome. Na izjašnjenje nadležnih na inicijativu NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca za donošenje izmjena i dopuna tog zakona, kojima bi se obezbijedilo njihovo učešće u političkom životu Crne Gore, moraće da čekaju još. Manipulacija tom zajednicom traje decenijama

 

,,Sve dok romska zajednica ne bude imala autentičnog predstavnika u  Skupštini Crne Gore, domu gde se kroji njihova sudbina, ako se tamo ne čuje njihov glas, ne možemo očekivati suštinske promjene od kojih će ona  dugoročno imati koristi”, kaže za Monitor Serđan Baftijari, jedan od osnivača NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca i student na master studijama na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču.

Iz Phiren amence krajem prošle godine podnijeli su inicijativu Skupštini Crne Gore za donošenje izmjena i dopuna Zakona o izboru odbornika i poslanika kako bi se obezbijedilo učešće u raspodjeli mandata izbornih lista za izbor poslanika romske manjinske nacionalne zajednice. Kako su objasnili, sadašnja verzija zakona diskriminiše Rome.

Ta se inicijativa oslanja na odredbe Okvirne Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina kojom se zemlje ugovornice, među kojima je i Crna Gora, obavezuju da će jemčiti prava nacionalnim manjinama i ravnopravnost pred zakonom. Ta konvencija zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije u oblasti ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života, i obavezuje države potpisnice da usvajaju odgovarajuće mjere u te svrhe.

Crna Gora, imajući u vidu kako je romska zajednica godinama tretirana na svim nivoima, ne ispunjava preuzete obaveze. Ne poštuje ni Ustav, koji propisuje da su zajamčena prava pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama lokalnih samouprava u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije.

Prema sadašnjem Zakonu o izboru odbornika i poslanika izborne liste pripadnika manjinskih naroda ili zajednice stiču pravo na raspodjelu mandata ukoliko su osvojile najmanje 0,7 odsto ukupno važećih glasova na izborima. Još niži cenzus određen je za hrvatsku nacionalnu manjinu, zbog malog broja Hrvata koji žive u Crnoj Gori (6021). Ta lista treba da osvoji 0, 35 odsto od ukupno važećih glasova.

Isto pravilo ne važi i za Rome, kojih u Crnoj Gori, prema zvaničnim statističkim podacima – posljednjem popisu stanovništva, ima tek nešto više – 6251. ,,Prema svim istraživanjima, Romi  žive na margini društva. Ukoliko bude postojala volja nadležnih organa da rade na ostvarivanju ciljeva koji su predviđeni novom Strategijom za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, a koja prepoznaje problem anticiganizma, realno je za očekivati da će položaj romske zajednice biti znatno bolji”, ističe Baftijari.

Uzimajući sve to u obzir, iz Phiren amence tražili su od Skupštine da se ista zakonska pravila primijene i na romsku nacionalnu manjinu.

Da bi do toga i došlo, prvo bi, kaže Baftijari, Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva trebalo da reaguje na njihov dopis, i da se potom, u plenumu Skupštine, usvoje izmjene i time otkloni diskriminatorna norma Zakona prema romskoj zajednici.

Iz PR službe Skupštine Monitoru objašnjavaju kako izgleda pravni tok tog procesa. Nakon što dobije inicijativu za donošenje zakona, predsjednik parlamenta je dostavlja poslanicima i Vladi, radi eventualnog podnošenja predloga zakona. ,,Zakonodavni odbor nije nadležan da razmatra akte podnesene u formi inicijative, već je shodno nadležnostima koje su za ovo radno tijelo utvrđene Poslovnikom Skupštine Crne Gore, ovlašćen da razmatra predloge zakona, drugih propisa i opštih akata koje donosi Skupština sa stanovišta njihove usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom Crne Gore“, kažu.

Na 27. sazivu na Sedmoj sjednici Drugog redovnog zasjedanja, krajem decembra prošle godine, donijeta je Odluka o izmjeni Odluke o obrazovanju Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, kojom je  rad tog privremenog radnog tijela produžen do 31. jula 2022. Do tada je ono, kako preciziraju, dužno da pripremi i podnese Skupštini na usvajanje predloge pristiglih zakona i drugih akata. ,,Između ostalog, tom je Odlukom propisano da Odbor ima zadatak definisanja Predloga Zakona o izboru odbornika i poslanika“, navode još iz Skupštine.

Drugim riječima, Romi će, na konačno izjašnjenje nadležnih, još morati da čekaju.

,,Sve dok pomenuti Odbor ne organizuje i uvrsti u tačku dnevnog reda ovo pitanje, ne možemo očekivati da će ono doći na red. Želim da verujem da će i predstavnici nove Vlade imati sluha da se pitanje političke participacije Roma konačno nađe na agendi. Na taj način poslali bi poruku, kako romskoj, tako i međunarodnoj zajednici da zaista žele da rade na inkluziji Roma u našem društvu”, napominje Baftijari.

Na zadatku je i Ustavni sud, koji, takođe po inicijativi NVO Phiren amenca, treba da odluči o ustavnosti jednog od članova Zakona o izboru odbornika i poslanika, kojim se, između ostalog, u privilegovan položaj stavljaju pripadnici onih nacionalnih i etničkih zajednica koji postignu zakonom definisano učešće do 15 odsto od ukupnog stanovništva na državnom nivou i od 1,5 do 15 odsto na lokalnom. Malo je vjerovatno da Romi svoja politička prava, primjenom takvog zakonskog rješenja, mogu ostvariti u svim opštinama gdje žive. Osim u Podgorici i Beranama, gdje ih ima 2,14 odsto od ukupnog broja stanovnika, odnosno 1,56 odsto.

Kada rastumačimo pravni jezik, zaključak se sam nameće – Rome ni zakoni ne štite.

,,Ukoliko se romskoj zajednici ne omogući da imaju svog autentičnog predstavnika u najvišem domu, šaljemo poruku da je anticiganizam  znatno zastupljeniji kod nas nego kod susjednih zemalja, i da se Romi tretiraju kao građani drugog reda. Svjedoci smo da se sa   raznih adresa šalju poruke da ne treba da prebrojavamo krvna zrnca, no, ako samo jedna zajednica ne može da ostvari zagarantovana prava, stiče se utisak da to zapravo i radimo”, upozorava Baftijari.

Bilo je sličnih inicijativa i ranije. I iz NVO Mladi Romi više puta su isticali da se sve dok Crna Gora ne bude garantovala Romima njihova prava, govori  o simulaciji, a ne stimulaciji njihove integracije  u društvo. ,,Osim simboličnog zapošljavanja u državnoj upravi, i to na pozicijama koje su bez uticaja, romska zajednica ne učestvuje u tijelima političkog odlučivanja. U resorima bitnim za poboljšanje položaja romske populacije, kao što su unutrašnji poslovi, obrazovanje, rad i socijalno staranje, nema zaposlenih Roma”, kazao je medijima Samir Jaha, izvršni direktor te NVO, mjesecima nakon što su i sami uputili zahtjev o izmjeni Zakona o izboru odbornika i poslanika u Skupštini.

Do sada svaka je bila bez uspjeha. Romska zajednica žrtva je manipulacija godinama.

,,Pored pitanja političke participacije treba raditi na smanjenju etničke distance prema romskoj zajednici. Jedan od načina da se to uradi je kroz obrazovanje i zapošljavanje. Vrijeme je da napravimo iskorak i pošaljemo jasnu poruku da u Crnoj Gori svi uživaju jednaka prava i da načelo nediskriminacije važi za sve. Ovo je trenutak da pokažemo da smo kao društvo sazreli i da zaista baštinimo evropske vrijednosti”, zaključuje Baftijari.

A Romima, pokraj nas, vrijeme i život teku – od margine do margine.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KORONA VIRUS: Omikron u naletu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je ove nedjelje zabilježen rekordni skok oboljelih od korona virusa od početka pandemije. Stručnjaci kažu da je ovo do sada najzarazniji soj virusa, ali da je blaži od dosadašnjih. Zdravstvene vlasti su revidirale mjere, a peti talas se tek očekuje tokom januara

 

Omikron je uveliko došao u Crnu Goru. U srijedu je zabilježen rekordni broj oboljelih, od početka pandemije, u jednom danu čak 1.507, dan prije 1.200 novooboljelih.

Ovo je bio alarm za Ministarstvo zdravlja i Institut za javno zdravlje pa su predložili nove mjere za borbu protiv kovida. One su predviđale i zabranu rada restorana, kafića, kafeterija i sličnih ugostiteljskih objekata već od 30. decembra do 12. januara. Međutim da bi se ispoštovali ugostitelji i barem dijelom ublažili gubici, apel struke opet nije uvažen. Radno vrijeme restorana, kafića, ostalih ugostiteljskih objekata i hotela 31. decembra na 1. januar ograničava se do 1 sat poslije ponoći, a ostalim danima do 22 sata. Zabranjena su i okupljanja na otvorenom, kao i svadbe, žurke, festivali… Novina je i što će se od 2. januara za ulazak u Crnu Goru, osim potvrde o vakcinaciji ili odležanoj bolesti zahtijevati, u oba slučaja, obavezan i negativan PCR ili brzi antigenski test.

Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić kazao je da je donijeta teška odluka, koja može imati veliki uticaj na privrednike koji su investirali novac u pripremu za Novu godinu. Ocijenio je i da će država zbog izostanka proslave Nove godine imati gubitak od preko 30 miliona eura. Smatra da je nađen najbolji kompromis i da su usvojene mjere one koje će dati razultat. ,,Dozvolili smo da ljudi proslave i ugostitelji ipak imaju ispunjenje investicija. Ali, i morali smo da brinemo o zdravlju građana, koje je uvijek na prvom mjestu”, poručio je on.

Podsjetimo da su protekle nedjelje, 21. decembra, predstavnici zdravstvenih vlasti, nakon dvonedjeljnog pada oboljelih, dozvolili svadbe uz prisustvo 100 osoba, kao i proslave u zatvorenom, lokalima je bilo omogućeno da će za vrijeme novogodišnjih i božićnih praznika moći da radi nakon ponoći. Mnogi su se nadali da će biti omogućene i proslave na otvorenom.

Međutim iz Evrope su stizala upozoranja na novi sok korona virusa. U Danskoj su zabilježeni rekordni slučajevi zaraženih kovidom. U Norveškoj su epidemiolozi upozorili da, ako se ne poduzmu protivmjere, mogli bi imati i do 90.000 do 300.000 zaraženih dnevno. Frode Forland, norveški epidemiolog, rekao je za Financial Times da očekuju oko 500 bolničkih prijema dnevno, gotovo dvostruko više nego u prethodnom talasu.

I u Crnoj Gori su stizali glasovi upozorenja. Iako je epidemiološka situacija bolja, to može biti samo privid, jer nam je omikron zakucao na vrata i po procjenama Svjetske zdravstvene organizacije sprema nam se nova oluja, izjavila je za RTCG šefica Kancelarije SZO u Podgorici, Mina Brajović.

,,Omikron nam je pred vratima i zato bih uputila apel i građanima i kreatorima politika koji pokušavaju da održe normalnim socijalni i ekonomski život da imaju u vidu da nam se sprema nova oluja”, kazala je ona.

Dosadašnja istraživanja, za koja naučnici napominju da su nedovoljna, govore da je ovo mnogo zarazniji ali i mnogo blaži soj virusa – hospitalizacija među omikron pozitivnima je za najmanje 40 odsto manja nego kod zaraženih delta sojem. Naučnici navode da je podatke potrebno uzeti sa rezervom jer je većina zaraženih mlađa od 40 godina i da zbog brzine kojom se širi bolnice i dalje mogu biti opterećene kada krene širenje među nevakcinisanom populacijom i starijima.

Primijećeno je i da su vakcine manje efikasne pri sprječavanju zaraze nego što je to slučaj sa drugim sojevima ali i dalje značajno štite od hospitalizacije i smrti. Treća doza ima istu efikasnost pri sprječavanju zaraze kao što su to dvije doze imale kod delta soja. Buster doza pokazala se izuzetno efikasnom pri sprječavanju hospitalizacija i smrti kod ranjivih grupa.

,,Postoje informacije, koje dolaze iz eminentnih institucija, koje pokazuju da omikron rezultira smanjenom hospitalizacijom, ali ako imate eksponencijalni rast onda krajnji učinak će biti veća hospitalizacija. A prijeti i opasnost da veliki broj zdravstvenog osoblja bude pogođen jer se ova varijanta toliko promijenila u svom šiljku da je rezistentna na antitijela koja smo stekli cijepljenjem ili preboljenjem”, rekao je za Jutarnji list Stipan Jonjić imunolog s Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Za sada u Crnoj Gori nemamo povećan broj hospitalizacija i smrtnih slučajeva. ,,Ono što znamo o omikron soju je da zasad nemamo povećan broj hospitalizacija i smrtnih ishoda, ali nam treba vremena da se to pravilno procijeni… Moramo biti oprezni i u naredne dvije nedjelje ćemo znati kakav uticaj može imati”, izjavio je za TV Vijesti direktor Instituta za javno zdravlje Igor Galić.

Da se nadamo da nam se kad je korona u pitanju, neće ponoviti ovogodišnji zimski i jesenji scenario. U Budvi je krajem februara proglašen dan žalosti zbog velikog broja preminulih gađana od korona virusa. Na Cetinju je u martu proglašen dan žalosti nakon što je u prvih deset dana tog mjeseca korona virusa umrlo 10 stanovnika tog grada. Zdravstveni radnici na Cetinju su isticali da ih ne čudi veliki broj zaraženih jer se građani ne pridržavaju propisanih mjera. Slučno je bilo i u ostatku Crne Gore.

U većini crnogorskih opština 22. mart je bio Dan žalosti u znak sjećanja na sve žrtve korona virusa pošto se navršavala godina od kada je u Crnoj Gori zabilježen prvi smrtni slučaj. Nakon mjesec i po, 1. aprila, otvorene su bašte kafića u 10 crnogorskih opština, a krajem maja prestala je da važi obaveza nošenja maske i na otrvorenom.

Galić je ponovio da je građanima najsigurnije da praznike proslave u krugu porodice. Kazao je kako očekuju da u januaru bude peti talas koji će imati najveći ,,pik”.

Pojedini naučnici tvrde da je virus oslabio i da je omikron soj početak kraja epidemije. A davno je i počela.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo