Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEĆANJE NA KASTROVU KUBU POMORCA MILOŠA KOVAČEVIĆA: Skupe riječi i poljupci

Objavljeno prije

na

Mnogo toga se Milošu Kovačeviću sklopilo toga dalekog dana u Havani, prije skoro 40 godina: duga plovidba i žarka klima, vrela mladost i vatrene oči devetnaestogodišnje Kubanke sa kojom je pratio utovar vreća šećera u brod. Tada mu je bilo tek dvadeset četiri.

Duge 22 godine brodio je okeanima i obilazio luke širom svijeta na brodovima Barske prekookenaske i Jugooceanije iz Kotora. Znao je i da ljubav nema granice ali nije znao koliko ga može koštati jedan naivni poljubac u Kastrovoj Kubi.

,,Brojim ja, a broji i ona posebno, onda se to uveče sravnava da vidimo da li neko laže: mora biti isti broj. Pitam ja nju: Cuántos años tienes, por favor? (Koliko imaš godina, molim te?), a ona kaže devetnaest. A lijepa. Poljubim je, ukradem poljubac i vidim ništa od ljubavi – prisjeća se pomorac lijepe Kubanke i kratkog poljupca koji se ubrzo pretvorio u njegovu dugu noćnu moru.

Čitav događaj vidjela su dvojica lučkih radnika i odmah prijavili tamo gdje savjesni građani svih meridijana vole da prenesu ono što ih se lično ne tiče: u prvu stanicu policije.

,,Završilo se radno vrijeme, ja zaboravio na događaj, a i nijesam ništa prljavo uradio, kad dolaze dva policajca i jedan carinik i zaustavljaju me: ‘Koji si brod na carini?’, pitaju. ‘Sedam’, kažem. ‘Sa nama u zatvor!”’, povikaše.

,,Uplašim se, pobjegnem nazad i sakrijem u stroj gdje je ona gusta nafta. Ćubio sam uru – dvije, hoću da padnem u nesvijest, kažem sebi bolje u zatvor nego ovdje. Izađem gore oni čekaju”, prisjeća se Miloš. Pustili su ga, kaže, da se obrije i sredi. ,,U policiju su me prevezli ruskom cisternom za vodu”, smije se i danas, kaže, kad se sjeti vožnje između dvojice policajaca.

Ubrzo je prestalo biti smiješno. Nestanci struje su bili jako česti tih godina u Kubi. Miloševo saslušanje je počelo tek oko 11 uveče, uz svijeće. Ručno pisani zapisnik i ćelija broj jedan, prisjeća se.

Betonski bunar sa gvozdenom šuštom od kreveta i prozorčetom na visini od četiri metra. Hrana: supa, parče hleba i nezrela banana. Mravi koji napadaju noću, a po danu svakodnevna saslušanja. Osam dana Miloš nije probao ni trunčicu od zatvorskog jelovnika zahtijevajući suđenje.

,,Kad me saslušavaju ostave me povremeno samog, a ostave otvorena vrata i oružje u hodniku da me navuku da pokušam bježati. Međutim, nijesam se dao prevariti. Počeli su da me posjećuju moji sa broda: jedanaest kilometara pješke su morali da prevale da mi donose cigara i svega, tako da sam mogao da potkupljujem stražare, a oni su me naučili šta da pričam. Dobio sam bolju ćeliju i prvo suđenje”.

Kad je sutkinja pročitala slučaj rekla je: „Šta je ovo, ovo je ništa, on je slobodan.” Onda skače tužilac i kaže da sam ja pričao protiv Kastra i države. A ja stvarno jesam, ali od sprdnje: uveče zatvorenici viču: ‘Živio Kastro, Živio Če, Živio prvi kongres!’, oni viču od straha ‘Dolje imperijalizam’ – ne daju spavati. Onda ja viknem ‘Živio prvi kongres!’, a oni svi ‘Živio!’, a ja nastavim ‘Od miševa i od mrava!’. Kukala ti majka kad to ču. ‘Godinu dana zatvora!’ Año de prisión por un beso, (Godinu dana zbog jednog poljupca.) osvanuše sjutra naslovi u novinama”.

U slučaj se uključio ambasador Jugoslavije Lončarević. Naučio me da napišem da mi je otac komunista od 1939. i ponovo na suđenje. Spasi me i što su svjedoci zabrljali: jedan rekao da je bio udaljen 50 metara, a drugi 15, a ja kažem da su bili na pet metara. I osude me novčano: da plati brod 174 dolara i ja nakon mjesec i po dana ponovo u svojoj kabini. Učinila mi se tada ljepša od bilo kojeg hotelskog salona koji sam vidio u životu -završava Miloš sa sjećanjima na Kubu. Ipak ne može on bez vode pa je obnovio djedovo imanje na obali Slanog jezera i kaže, ponekad u mirnoj vodi jezera ugleda vatrene crne oči i opet mu nekako zaigra srce.

BAKSUZNI ŠEĆER

Brod je konačno krenuo za Šibenik ali zbog alavosti kapetana i provizije na vodu i naftu koju ne bi dobio na Kubi ide preko Kanara i uhvati ih nevrijeme oko Njujorka u pravcu Islanda. Bočno nevrijeme naginje brod i voda ulazi kroz pukotinu.
-Najstariji na brodu je imao 46 godina iz Istre i kuka, a ja mu kažem: Ćuti babo jedna, umjesto da daš primjer ti kukaš, a on mi kaže: Ti ne znaš šta te čeka, đed ti se peo na bukvu, a ti na more – prisjeća se Miloš najgoreg nevremena u njegovom životu. Ipak su uspjeli doći do prve luke. Četrnaest hiljada tona šećera nije stiglo u Šibenik pretvorilo se u melasu, a Miloš je prešao u drugu brodsku kompaniju: previše se bilo nakupilo loših uspomena za njegove tadašnje godine.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo