Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEDIŠTE DOO SKIJALIŠTA CRNE GORE U MOJKOVCU: KOLAŠINCI ZAPANJENI: Premijerov poklon rodnom gradu

Objavljeno prije

na

Sjedište Društva s ograničenom odgovornošću Skijališta Crne Gore, čija će osnovna djelatnost biti upravljanje javnim skijalištima na prostoru Bjelasice, Komova, Durmitora, Hajle. biće u Mojkovcu koje do sada nikada nije imalo skijalište. U susjednom Kolašinu, gdje skoro dvije decenije postoji ski centar, a gradi se i drugi državnim novcem, kažu da su zatečeni takvom odlukom i doživljavaju je kao još jedno favorizovanje susjedne opštine, koja važi za uporište Demokratske partije socijalista, inače rodno mjeto premijera Duška Markovića.

Zvanične rakcije na činjenicu da sjedište preduzeća neće biti u jednom od dva zimska turistička centra već u Mojkovcu, kada je riječ o onima koji žive od zimskog turizma, do sada su gotovo izostale. Kolašinski turistički poslenici nerado su i samo nezvanično spremni da saopšte svoje ogorčenje.

,,Odlukom Vlade mogu biti iznenađeni samo oni kao ja, koji to posmatraju kao turistički radnici. Ako se pogleda kroz prizmu dnevne politike, onda je sasvim očekivano. Iz Vlade su kazali da je formiranje Društva Skijališta Crne Gore ključna pretpostavka za pokretanje i uspješno upravljanje lokalitetima na kojima su u predhodnom periodu uložena znatna sredstva u infrastrukturne objekte. Osnivanje društva je u redu, ali nije mu mjesto u Mojkovcu, osim ako cilj nije još jedan “adut” u rukama DPS za predstojeće lokalne izbre u tom gradu”, kaže vlasnik jednog od hotela u Kolašinu.

On pretpostavlja da su radna mjesta u preduzeću ,,već podijeljena kako bi se obezbijedio što bolji rezultat vladajuće DPS u Mojkovcu”. Kaže da je izvjesno da će Skijališta Crne Gore proraditi mnogo prije nego mojkovački ski centar.

Radovi na izgradnji ski centra, to jest valorizaciji mojkovačkog dijela Bjelasice, u početnoj su fazi. Kako su jesenas saopštavali predstavnici tamošnje i državne vlasti, počela je izgradnja prve dionice lokalnog puta Vragodo – Žarski katun. Za to su, prema riječima predsjednika Opštine Dejana Medojevića, obezbijeđena sredstva u iznosu od 1,2 miliona eura za drugu, završnu etapu raspisan je tender u iznosu 2,5 miliona. U narednom periodu, najavio je on, biće uspješno završeni i ostali projekti na Bjelasici, od regionalnog puta i mosta koji će ga povezivati s Jadranskom magistralom, pa do izgradnje prvih žičara. Prema njegovim riječima, za investicioni elaborat za mojkovački dio Bjelasice u narednih pet godina predviđeno je ulaganje od preko 27 miliona eura.

,,Pored postojećeg Ski centra Kolašin 1450, kao što je poznato, već su postavljeni stubovi za žičaru “šestosjed” Ski centra Kolašin 1600 takođe, na kolašinskom dijelu Bjelasice. Žičara bi, kako je najavljeno, mogla biti puštena u rad krajem ove godine. Čak i da nije svega toga, Kolašin je, uz Žabljak, zimki turistički centar, a Mojkovac bi to eventualno mogao da bude tek u dalekoj budućnosti”, kaže sagovornik Monitora.

Prema riječima Dragomira Reljića, vlasnika hotela Garni, najvažnije je što je donijeta odluka o formiranju preduzeća. Tako države na zapadu, kaže on, upravljaju skijalištima i to je jedini opravdan model, od kojeg će koristi imati svi u turizmu.

U kolašinskoj vlasti mnogo su glasnije kritikovali Vladinu odluku. Dragan Bulatović iz Demokratskog fronata, smještanje preduzeća u Mojkovac smatra predizbornim trikom premijera Markovića. ,,Eto, sada imaju preduzeće i ništa drugo što bi ih kvalifikovalo za to da se iz tog grada upravlja skijalištima. Naravno, važan ,,argument” je činjenica da će za nekoliko sedmica u Mojovcu biti izbori, ali i da je tamo rođen Marković. Drugo ništa nemaju, ni hotela ni jednog metra skijaških staza, ni jedne žičare… Favorizovanje Mojkovca u odnosu na Kolašin je postalo izraženo otkako je Demokratska partija socijalista ovdje poražena na izborima”, kaže on.

Odlukom da sjedište preduzeća Skijališta Crne Gore smjesti u Mojkovac, DPS je još jednom pokazao koliko je spreman da logiku zamijeni za sitne političke poene, ocjenjuju u kolašinskoj Socijaldemokratskoj partiji. Iz te stranke kažu da premijer nema šta drugo da ponudi rodnom gradu.

,,Možda će to predużeće biti mobilno, pa će ga uoči lokalnih izbora na proljeće preseliti u Kolašin ili Žabljak. Vodeći se DPS-logikom, Kolašin će možda već iduće godine dobiti Morsko dobro, a Tivat Upravu za šume, jer apsurdu nikad kraja kada je u pitanju održavanje na vlasti. Na ovaj način nastavlja se trend seljenja institucija i preduzeća iz Kolašina”, kaže Marija Šćepanović iz Opštinskog odbora SDP.

Ona kaže da su u kolašinskom OO DPS, zauzeti unutrašnjim razmiricama, dopustili da im se sve to uradi ispred nosa. Prema riječima Šćepanovićeve, koja je bivška skijaška reprezentativka Jugoslavije, Mojkovčanima umjesto sjedišta preduzeća treba ski-centar jer bi od njega koristi imali svi građani.

„Od ove prevare sa sjedištem će se okoristiti samo par DPS uhljeba i biti prevareno na desetine građana kojima su kupci glasova obećali poslove. Da se želi pomoći Mojkovcu gradio bi se ski-centar, ali pošto se Mojkovčanima samo hoće izmanipulisati, daje im se lijepo zapakovana kutija bez poklona”. Skjlišta su u tom gradu, kažu u SDP, prevara slična proizvodnji čokolade na Cetinju.

U Kolašinu iz opozicione DPS tvrde da je lokalna vlast kratkovida. Vladajuća kolašinska koalicija, kažu, ne vidi ono što vide građani svih opština koje okružuju planinu Bjelasicu. „Ne vide desetine kilometara novih pristupnih puteva, kilometre novih staza, nove električne dalekovode i telekomunikacione vodove. Ne vide postavljene stubove novih žičara, nove parkinge, bazne stanice… Ne vide desetine i desetine Kolašinaca koji su našli zaposlenje na gradilištima skijališta. Ne vide turističke radnike Kolašina kojima će skijališta dovesti nove goste. Ne vide ni poljoprivredne proizvodjače koji će imati priliku više da plasiraju svoju zdravu hranu”. Kolašin, tvrde u DPS, nimalo ne ugrožava to što će preduzeće Skijališta Crne Gore biti u Mojkovcu.

Skijališta su samo jedno od preduzeća, za koje u Kolašinu smatraju da je nepravedno smješteno u Mojkovac. Od prije nekoliko godina sjedište Centra za socijalni rad, takođe je u tom gradu. Od zatvaranja kolašinske poslovnice Atlas banke klijenti iz Kolašina prinuđeni su da idu do šaltera u Mojkovcu. Iz Kolašina se u susjednu opštinu ide i zbog predstavništva dva mobilna opratera, ali i zbog nekoliko zanatlija. Pošto većina autobusa ne svraća na kolašinsku neuređenu stanicu, i putnici na duže relacije često prevoz čekaju na mojkovačkoj autobuskoj stanici.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo