Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: OPASNOST IZ NAPUŠTENIH FABRIKA: Zaboravljene hemikalije razornog učinka

Objavljeno prije

na

Najveće količine opasne i zaboravljene hemije nalaze se u objektima bivše fabrike celuloze i papira u Beranama, kaže za Monitor naš dobro obaviješteni sagovornik.

„U ovoj fabrici hemikalije su potpuno neobezbijeđene i nalaze se nadohvat lopova koji je skoro svakodnevno obilaze” – priča ovaj tehnolog.

Više bivših radnika potvrdilo je u razgovoru za Monitor da je situacija u Beranama alarmantna i da je krajnje vrijeme da državne inspekcije izađu na teren i natjeraju vlasnike fabrike da hemijske materije najprije smjeste na sigurno mjesto, a potom ih i unište.

„Tu ima svega i svačega. Postoje velike količine hemijskih supstanci u buradima koje su tu ostale još iz vremena kada je radila fabrika celuloze i dok se koristila takozvana prljava tehnologija” – kazao je jedan od tehnologa koji nije želio da mu se pominje ime.

On tvrdi da su ove supstance uskladištene u krugu fabrike, dok se u zgradi bivše laboratorije nalaze još dodatne količine drugih hemijskih susptanci koje se danas koriste čak i u terorističke svrhe.

„Labaratorija celuloze na tri sprata s podrumom, obijena je, rasturena, a sadrzi sve najopasnije hemikalije u tečnom stanju koje su rasute i razbacane unaokolo a od kojih neke cure u Lim. U fabrici gdje se proizvodio papir i iz koje su iznesene mašine, stoje tone sirovina. Pored kaustične sode i natrijum metasilikata rumunske prizvodnje, kalcijumoksida i aluminijum sulfata, tu se nalazi i ogromna količina nedifinisanih supstanci” – kaže taj izvor.

Prema njegovim riječima, u dugačkom magacinu ima makar trideset tona raznih sirovina i na desetine buradi s nepoznatim sirovinama.

“Polovina tih hemikalija, koje su na dohvat ruke, mogu da se upotrijebe u teroristicke svrhe i pravljenje eksploziva” – kaže naš sagovornik.

On smatra da takav nemar ne postoji nigdje i da je vrlo opasno ostaviti sve to potpuno neobezbijeđeno.

„Zgrada laboratorije je u potpunom propadanju i te hemijske susptance mogu čak i same od sebe da se aktiviraju pretvaranjem u gasno stanje i emitovanjem u vazduh. Ja vam tvrdim da bi to bilo vrlo opasno. Dobrom dijelu tih hemikalija je istekao i rok važenja, a potpuno je nepoznato šta se dešava nakon toga” – priča ovaj tehnolog.

Beranska fabrika celuloze i papira imala je svojevremeno najbolju laboratoriju na čitavom sjeveru države. Ta laboratorija, koja danas propada, bila je opremljena po svjetskim standardima. U njoj je bilo svega, a danas od toga ima ponešto što je vrlo opasno.

Da je bivša fabrika papira sasvim neobezbijeđena svako se može uvjeriti tako što će bez ikavkih problema doći do glavne kapije, nedaleko od laboratorije. Iako je kapija zaključana, prilaznih puteva koji zaobilaze glavni ulaz veoma je mnogo. Te puteve, pričaju radnici, koriste lopovi dok iznose staro željezo i drugu opremu.„Samo je pitanje vremena kada će nekom pasti na pamet da ušeta u zgradu laboratorije i dokopa se opasnih hemikalija” – kazao je ovaj sagovornik.

Ovu priču potvrdio je i jedan od inženjera koji je radio u nekadašnjoj fabrici celuloze i papira. Ni on nije želio da mu se pominje ime, ali smatra da je krajnje vrijeme da se postavi pitanje šta je s hemikalijama iz fabrika na sjeveru države.

On kaže da je i sam jednom prilikom iznio flašu, odnosno litar određene hemijske uspstance iz laboratorije, za koju smatra da je najopasnija od svih supstanci koje se nalaze u krugu ove fabrike.

„Ne mogu vam reći šta bi se moglo učiniti s tim litrom opasne tečnosti. Ja sam to pokazao nekim ljudima i potom uništio. Cilj mi je bio samo da ukažem na to da je krajnje vrijeme da se postavi pitanje vlasništva i da se vlasnici privole da to unište. Oni su to morali da uskladište u skladu sa zakonom i da potom unište još kada su privatizovali fabriku” – kaže ovaj inženjer.

Nekada najveća kompanija u gradu na Limu, koja je zapošljavala dvije hiljade ljudi, bila je prva žrtva antibirokratske revolucije. Zatvorena je uprkos proračunima kanadskih stručnjaka da bi s manjim brojem uposlenih mogla optimalno da radi.

Tada je uglavnom i opljačkana od temelja do krova, i njen celulozni dio ugašen za sva vremena. Onda je u kampanji za parlamentarne izbore 1997. godine otvoren papirni blok i zaposleno oko dvjesta radnika.

I ova fabrika je polovinom 2004. otišla u klasični stečaj i tada je knjigovodstveno vrijedna imovina od dvanaest miliona eura, ustupljena beogradskom preduzeću Tigoimpeks za nepunih milion.

Vlasnik Tigoipmeksa bio je beogradski biznismen pljevaljskog porijekla Radoje Gomilanović. Fabrika je onakon toga radila svega mjesec-dva a potom je zatvorena. Vrijedne mašine i oprema odnošene su bez problema izvan granica Crne Gore. „Fabrika je u fazi pretvaranja u prah i pepeo. Postavlja se pitanje šta će biti s opasnim hemikalijama koje se nalaze u oronuloj zgradi bivše laboratorije ili razasute po krugu kompanije. Ovo je tačka alarma. Kada se nešto desi, biće kasno” – upozorava dobro obaviješteni sagovornik Monitora.

Nekoliko drugih upućenih stručnjaka tvrdi da u ovoj, kao i u obližnjoj fabrici kože Polimka, ima makar dvjesta tona opasnih hemijskih materija, izvan kontrole nadležnih državnih institucija.

„Osim fabrike papira i fabrike kože u Beranama, trebalo bi provjeriti kakvih zaostalih hemikalija i u kojim količinama ima u magacinima biše fabrike impregnacije u Kolašinu, zatim u fabrici Dekor u Rožajama, u Vunarskom kombinatu u Bijelom Polju. I u nekadašnjem Termoventu u Andrijevici treba provjeriti ima li nekih hemikalija i kako su odložene” – ukazuju naši sagovornici.

To su samo neka od mjesta na sjeveru države gdje bi moglo biti opasnih hamijskih supstanci zaostalih iz procesa proizvodnje. U fabrikama koje su uništene i koje danas niko ne obezbeđuje. Za fabriku papira i fabriku kože u Beranama sasvim je sigurno da hemikalija ima dovoljno da bi ekolozi trebali da pokrenu pitanje kako i gdje će se odložiti i uništiti.

Sagovornici Monitora smatraju i da se ovdje radi o ekološkom presedanu, koji se ne bi dopao ni predstavnicima međunarodne zajednice.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo