Najveće količine opasne i zaboravljene hemije nalaze se u objektima bivše fabrike celuloze i papira u Beranama, kaže za Monitor naš dobro obaviješteni sagovornik.
„U ovoj fabrici hemikalije su potpuno neobezbijeđene i nalaze se nadohvat lopova koji je skoro svakodnevno obilaze” – priča ovaj tehnolog.
Više bivših radnika potvrdilo je u razgovoru za Monitor da je situacija u Beranama alarmantna i da je krajnje vrijeme da državne inspekcije izađu na teren i natjeraju vlasnike fabrike da hemijske materije najprije smjeste na sigurno mjesto, a potom ih i unište.
„Tu ima svega i svačega. Postoje velike količine hemijskih supstanci u buradima koje su tu ostale još iz vremena kada je radila fabrika celuloze i dok se koristila takozvana prljava tehnologija” – kazao je jedan od tehnologa koji nije želio da mu se pominje ime.
On tvrdi da su ove supstance uskladištene u krugu fabrike, dok se u zgradi bivše laboratorije nalaze još dodatne količine drugih hemijskih susptanci koje se danas koriste čak i u terorističke svrhe.
„Labaratorija celuloze na tri sprata s podrumom, obijena je, rasturena, a sadrzi sve najopasnije hemikalije u tečnom stanju koje su rasute i razbacane unaokolo a od kojih neke cure u Lim. U fabrici gdje se proizvodio papir i iz koje su iznesene mašine, stoje tone sirovina. Pored kaustične sode i natrijum metasilikata rumunske prizvodnje, kalcijumoksida i aluminijum sulfata, tu se nalazi i ogromna količina nedifinisanih supstanci” – kaže taj izvor.
Prema njegovim riječima, u dugačkom magacinu ima makar trideset tona raznih sirovina i na desetine buradi s nepoznatim sirovinama.
“Polovina tih hemikalija, koje su na dohvat ruke, mogu da se upotrijebe u teroristicke svrhe i pravljenje eksploziva” – kaže naš sagovornik.
On smatra da takav nemar ne postoji nigdje i da je vrlo opasno ostaviti sve to potpuno neobezbijeđeno.
„Zgrada laboratorije je u potpunom propadanju i te hemijske susptance mogu čak i same od sebe da se aktiviraju pretvaranjem u gasno stanje i emitovanjem u vazduh. Ja vam tvrdim da bi to bilo vrlo opasno. Dobrom dijelu tih hemikalija je istekao i rok važenja, a potpuno je nepoznato šta se dešava nakon toga” – priča ovaj tehnolog.
Beranska fabrika celuloze i papira imala je svojevremeno najbolju laboratoriju na čitavom sjeveru države. Ta laboratorija, koja danas propada, bila je opremljena po svjetskim standardima. U njoj je bilo svega, a danas od toga ima ponešto što je vrlo opasno.
Da je bivša fabrika papira sasvim neobezbijeđena svako se može uvjeriti tako što će bez ikavkih problema doći do glavne kapije, nedaleko od laboratorije. Iako je kapija zaključana, prilaznih puteva koji zaobilaze glavni ulaz veoma je mnogo. Te puteve, pričaju radnici, koriste lopovi dok iznose staro željezo i drugu opremu.„Samo je pitanje vremena kada će nekom pasti na pamet da ušeta u zgradu laboratorije i dokopa se opasnih hemikalija” – kazao je ovaj sagovornik.
Ovu priču potvrdio je i jedan od inženjera koji je radio u nekadašnjoj fabrici celuloze i papira. Ni on nije želio da mu se pominje ime, ali smatra da je krajnje vrijeme da se postavi pitanje šta je s hemikalijama iz fabrika na sjeveru države.
On kaže da je i sam jednom prilikom iznio flašu, odnosno litar određene hemijske uspstance iz laboratorije, za koju smatra da je najopasnija od svih supstanci koje se nalaze u krugu ove fabrike.
„Ne mogu vam reći šta bi se moglo učiniti s tim litrom opasne tečnosti. Ja sam to pokazao nekim ljudima i potom uništio. Cilj mi je bio samo da ukažem na to da je krajnje vrijeme da se postavi pitanje vlasništva i da se vlasnici privole da to unište. Oni su to morali da uskladište u skladu sa zakonom i da potom unište još kada su privatizovali fabriku” – kaže ovaj inženjer.
Nekada najveća kompanija u gradu na Limu, koja je zapošljavala dvije hiljade ljudi, bila je prva žrtva antibirokratske revolucije. Zatvorena je uprkos proračunima kanadskih stručnjaka da bi s manjim brojem uposlenih mogla optimalno da radi.
Tada je uglavnom i opljačkana od temelja do krova, i njen celulozni dio ugašen za sva vremena. Onda je u kampanji za parlamentarne izbore 1997. godine otvoren papirni blok i zaposleno oko dvjesta radnika.
I ova fabrika je polovinom 2004. otišla u klasični stečaj i tada je knjigovodstveno vrijedna imovina od dvanaest miliona eura, ustupljena beogradskom preduzeću Tigoimpeks za nepunih milion.
Vlasnik Tigoipmeksa bio je beogradski biznismen pljevaljskog porijekla Radoje Gomilanović. Fabrika je onakon toga radila svega mjesec-dva a potom je zatvorena. Vrijedne mašine i oprema odnošene su bez problema izvan granica Crne Gore. „Fabrika je u fazi pretvaranja u prah i pepeo. Postavlja se pitanje šta će biti s opasnim hemikalijama koje se nalaze u oronuloj zgradi bivše laboratorije ili razasute po krugu kompanije. Ovo je tačka alarma. Kada se nešto desi, biće kasno” – upozorava dobro obaviješteni sagovornik Monitora.
Nekoliko drugih upućenih stručnjaka tvrdi da u ovoj, kao i u obližnjoj fabrici kože Polimka, ima makar dvjesta tona opasnih hemijskih materija, izvan kontrole nadležnih državnih institucija.
„Osim fabrike papira i fabrike kože u Beranama, trebalo bi provjeriti kakvih zaostalih hemikalija i u kojim količinama ima u magacinima biše fabrike impregnacije u Kolašinu, zatim u fabrici Dekor u Rožajama, u Vunarskom kombinatu u Bijelom Polju. I u nekadašnjem Termoventu u Andrijevici treba provjeriti ima li nekih hemikalija i kako su odložene” – ukazuju naši sagovornici.
To su samo neka od mjesta na sjeveru države gdje bi moglo biti opasnih hamijskih supstanci zaostalih iz procesa proizvodnje. U fabrikama koje su uništene i koje danas niko ne obezbeđuje. Za fabriku papira i fabriku kože u Beranama sasvim je sigurno da hemikalija ima dovoljno da bi ekolozi trebali da pokrenu pitanje kako i gdje će se odložiti i uništiti.
Sagovornici Monitora smatraju i da se ovdje radi o ekološkom presedanu, koji se ne bi dopao ni predstavnicima međunarodne zajednice.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice