Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER – ZABORAVLJENI HOTELI: Nikolaj i druge tužne priče

Objavljeno prije

na

Već pet godina traga ni glasa zvaničnom vlasniku hotela Jelovica kod Berana, Rusu Nikolaju Šehovcovu. Nema odgovora na pitanje gdje je nestao „ugledni ruski investitor”. On je hotel nedaleko od Berana, koji se i dalje vodi na njegovo ime, kupio još 2006, i u njemu boravio do jedne misteriozne noći, tri godine kasnije, u jesen 2009.

Monitor je pisao kako se spekulisalo da je „ugledni ruski investitor” možda pod lupom međunarodnog policijskog interesovanja. Navodno je još prije dolaska u Crnu Goru bio pod potjernicom iz Kazahstana, gdje je, prema Monitorovim izvorima, bio vrlo uticajan i taj uticaj iskoristio za velike pronevjere državnog novca.

„Sve se to dešavalo 2006. godine. Tada se društvo iz Kazahstana razbježalo, a Nikolaj se pojavio u Grnoj Gori” – podsjeća Monitorov izvor.

Nesporna je činjenica da je Rus baš u to vrijeme kupio hotel Jelovicu, na istoimenoj planini, dvadesetak kilometara od Berana. Hotel je kupio od crnogorskog preduzimača Radomira Raičevića, obećavajući da će od ove planine, koja čini dio Bjelasice, napraviti crnogorski Zlatibor.

Šehovcova je od početka pratila bajkovitost. Bilo je čudno, ali se niko nije zapitao zašto se Nikolaj nastanio u usamljenom planinskom hotelu. S njim je bila i djevojka koju je predstavljao kao suprugu, Anželu, koje takođe nema od kada se Nikolaj izgubio. Nikolaj skoro dvije godine nije išao nigdje dalje od Berana.

Tu je stekao mnoga poznastava. Agilan, s gojzericama na nogama i ruksakom na leđima, djelovao je uvijek spremno za akciju. Mnogi su povjerovali u njegove priče da će pored starog hotela izgraditi još čitav kompleks novih, žičare, uspinjače i sve što uz to ide. Bez problema je registrovao preduzeće i dao mu naziv Jelovica banja.

Kada se krajem 2009. godine izgubio, iznenada, kao što je i došao, počele su da kruže priče kako se on, navodno, od nekoga krio u Crnoj Gori. Pričalo se i da je u Beranama boravio ilegalno, i kako je trebalo da bude protjeran, ali da je uslijedila intervencija s visokih adresa „da se ne dira, jer je u pitanju investitor”.

Radomir Raičević tvrdi da mu Nikolaj, osim kapare, nije dao novac.

„Ne zanima me ko je, šta je, i čime se bavi. Ne zanima me gdje je sada. Da li je promijenio lični opis i da li je još uvijek u Crnoj Gori. To su pitanja i posao za nekog drugog. Kupoprodajni ugovor je nevažeći jer nije ispoštovan” – kaže Raičević.

On se prisjeća kako je došlo do poznastva s Nikolajem, i šta je prethodilo prodaji hotela Jelovica. „Najprije je došao u Srbiju s namjerom da kupi Rekreaturs, sa dvadesetak hotela, u vrijednosti od nekoliko stotina miliona. Tada je srpski ministar za kapitalne investicije bio Velja Ilić. Meni ga je doveo zemljak Tihomir Petrić. Ugovorili smo posao vrijedan tri do četiri miliona eura. Na kraju sam mu uz kaparu, na povjerenje, dok on navodno ne prebaci novac, omogućio da prevede imovinu na svoje ime. Ja sam mu lično osnovao preduzeće u Podgorici, Jelovica banja. Sve bi bilo u redu da sam i dobio ostatak novca, ali nijesam ” – kaže Raičević.

Monitorov dobro obaviješteni izvor iz policije smatra da je Rus mogao biti samo pokriće za nekog drugog.„Kakav je to biznismen koji navodno barata s milionima eura, a vozi se autobusom. On je u više navrata granicu između Crne Gore i Srbije prelazio na Dobrakovu u autobusu. Čudno” – kaže naš izvor.

Te 2006. u vrijeme euforije i rasta cijena nekretnina, kada su Rusi kupovali po Crnogorskom primorju sve što se moglo kupiti, osim Nikolaja u Berane je došao još jedan Rus. Alan Alikov kupio je ski-centar Lokve.

Kada je Alikov platio nešto više od 500 hiljada eura za Hotel Lokve, sa sve ski terenima i liftovima, to je iz sirotinjske vizure radnika uništenog hotelsko-turističkog preduzeća, koji su čekali otpremnine, izgledalo kao enormno ulaganje. Posebno još kada je Rus taj svoj potez ocijenio kao „mini biznis”, koji će mu poslužiti kao baza za dalja investiranja u Berane i Crnu Goru.

Obećao je da će u ski centar Lokve do kraja godine uložiti milion eura u rekonstrukciju, te da će spremno dočekati narednu zimsku sezonu i narednu 1997. Najavljivao je zatvoreni bazen, fitnes centar i sve moguće prateće sadržaje.

I njegova obećanja djelovala su bajkovito. Na hotelu Lokve izveden je dio rekonstrukcije, ali do početka rada daleko je. Nije bilo ni starih, ni novih ski-liftova, ni fitnes centara, ni zatvorenih bazena, a ponajmanje upošljavanja lokalnog stanovništva.

Alikov se sve rjeđe pojavljivao u Beranama, mada je u međuvremenu kupio preduzeće Klanica AD, na dobroj lokaciji, i porušio zgradu u namjeri da napravi manji hotel i u gradu. Onda su, kako se priča, iskrsli problemi s bivšim vlasnicima zemljišta i sve je ostalo tako kako jeste. Porušeno. Za utjehu, ovaj Rus nije u Beranama makar ostao dužan nikom ništa.

Dva Rusa uprkos očekivanjima, nijesu nadomjestila beransko hotelsko-turističko preduzeće koje su prije toga privatizovale i rasturile domaće snage. Veliki planovi za turističku valorizaciju planina na sjeveru ostali su slovo na papiru.

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma odavno je saopšteno da će Lokve i Jelovica biti stavljeni u funkciju, ali nijesu precizirani rokovi ni način na koji će to biti izvedeno. Posebno je naglašeno da Ministarstvo održivog razvoja i turizma priprema prijedlog izmjena i dopuna Odluke o utvrđivanju prioritetnih turističkih lokaliteta, pa će se na listi lokaliteta naći i hotel Jelovica. Cilj te mjere je, kako je saopšteno, da se obavežu vlasnici da aktiviraju neaktivne hotelsko-turističke kapacitete i stave ih u funkciju turizma, ali i unaprijede nivo usluge, i time upotpune turističku ponudu Crne Gore.

Sve to je bilo sadržano u Vladinoj odluci o planu privatizacije za 2013. godinu. Polako prolazi i ljetnja turistička sezona 2014. a na sjeveru, ne samo u Beranama, već i u mnogim drugim gradovima, u ovom od Vlade zaboravljenom regionu Crne Gore, zjape prazni hoteli.

Sumnjive privatizacije

Diljem sjevera zjape prazni, sumnjivo privatizovani hoteli, kapaciteta između hiljadu i dvije hiljade ležajeva. U Beranama, osim Jelovice i Lokvi tužnu sudbinu doživljava i hotel Berane, s najljepšom terasom u kontinentalnom dijelu Crne Gore. U Kolašinu ni poslije toliko godina ne rade dva nadaleko poznata motela – Babljak i Manastir Morača, dok je motel Crkvine otvoren tek prošle godine. U Bijelom Polju propada hotel Bijela rada. Zatvoreno je i poznato izletište Kisjele vode. Na Ribarevinama, najvećoj raskrnici puteva na sjeveru Crne Gore, privatizovan je i potom srušen poznati restoran koji je pripadao bjelopoljskom HTP Brskovo, a na tom mjestu nikada ništa nije napravljeno. Safet Kalić je od hotala Rožaje u centru grada napravio ekskluzivan turistički objekat, ali je pod ključem i prepušten propadanju od kada je on u bjekstvu. Kalići nijesu stigli da završe rekonstrukciju hotela Turjak na istoimenoj planini sa dvjesta pedeset kreveta, i dva ski lifta preko puta. U Plavu rekonstrukcija hotelskog bisera, hotela Jezero, sa dvjesta pedeset kreveta, nikada nije okončana. Da li će i kada, niko ne zna, a radnici se nakon privatizacije i dalje preganjaju s vlasnikom oko potraživanja.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo