Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER – ZABORAVLJENI HOTELI: Nikolaj i druge tužne priče

Objavljeno prije

na

hotel-jelovica

Već pet godina traga ni glasa zvaničnom vlasniku hotela Jelovica kod Berana, Rusu Nikolaju Šehovcovu. Nema odgovora na pitanje gdje je nestao „ugledni ruski investitor”. On je hotel nedaleko od Berana, koji se i dalje vodi na njegovo ime, kupio još 2006, i u njemu boravio do jedne misteriozne noći, tri godine kasnije, u jesen 2009.

Monitor je pisao kako se spekulisalo da je „ugledni ruski investitor” možda pod lupom međunarodnog policijskog interesovanja. Navodno je još prije dolaska u Crnu Goru bio pod potjernicom iz Kazahstana, gdje je, prema Monitorovim izvorima, bio vrlo uticajan i taj uticaj iskoristio za velike pronevjere državnog novca.

„Sve se to dešavalo 2006. godine. Tada se društvo iz Kazahstana razbježalo, a Nikolaj se pojavio u Grnoj Gori” – podsjeća Monitorov izvor.

Nesporna je činjenica da je Rus baš u to vrijeme kupio hotel Jelovicu, na istoimenoj planini, dvadesetak kilometara od Berana. Hotel je kupio od crnogorskog preduzimača Radomira Raičevića, obećavajući da će od ove planine, koja čini dio Bjelasice, napraviti crnogorski Zlatibor.

Šehovcova je od početka pratila bajkovitost. Bilo je čudno, ali se niko nije zapitao zašto se Nikolaj nastanio u usamljenom planinskom hotelu. S njim je bila i djevojka koju je predstavljao kao suprugu, Anželu, koje takođe nema od kada se Nikolaj izgubio. Nikolaj skoro dvije godine nije išao nigdje dalje od Berana.

Tu je stekao mnoga poznastava. Agilan, s gojzericama na nogama i ruksakom na leđima, djelovao je uvijek spremno za akciju. Mnogi su povjerovali u njegove priče da će pored starog hotela izgraditi još čitav kompleks novih, žičare, uspinjače i sve što uz to ide. Bez problema je registrovao preduzeće i dao mu naziv Jelovica banja.

Kada se krajem 2009. godine izgubio, iznenada, kao što je i došao, počele su da kruže priče kako se on, navodno, od nekoga krio u Crnoj Gori. Pričalo se i da je u Beranama boravio ilegalno, i kako je trebalo da bude protjeran, ali da je uslijedila intervencija s visokih adresa „da se ne dira, jer je u pitanju investitor”.

Radomir Raičević tvrdi da mu Nikolaj, osim kapare, nije dao novac.

„Ne zanima me ko je, šta je, i čime se bavi. Ne zanima me gdje je sada. Da li je promijenio lični opis i da li je još uvijek u Crnoj Gori. To su pitanja i posao za nekog drugog. Kupoprodajni ugovor je nevažeći jer nije ispoštovan” – kaže Raičević.

On se prisjeća kako je došlo do poznastva s Nikolajem, i šta je prethodilo prodaji hotela Jelovica. „Najprije je došao u Srbiju s namjerom da kupi Rekreaturs, sa dvadesetak hotela, u vrijednosti od nekoliko stotina miliona. Tada je srpski ministar za kapitalne investicije bio Velja Ilić. Meni ga je doveo zemljak Tihomir Petrić. Ugovorili smo posao vrijedan tri do četiri miliona eura. Na kraju sam mu uz kaparu, na povjerenje, dok on navodno ne prebaci novac, omogućio da prevede imovinu na svoje ime. Ja sam mu lično osnovao preduzeće u Podgorici, Jelovica banja. Sve bi bilo u redu da sam i dobio ostatak novca, ali nijesam ” – kaže Raičević.

Monitorov dobro obaviješteni izvor iz policije smatra da je Rus mogao biti samo pokriće za nekog drugog.„Kakav je to biznismen koji navodno barata s milionima eura, a vozi se autobusom. On je u više navrata granicu između Crne Gore i Srbije prelazio na Dobrakovu u autobusu. Čudno” – kaže naš izvor.

Te 2006. u vrijeme euforije i rasta cijena nekretnina, kada su Rusi kupovali po Crnogorskom primorju sve što se moglo kupiti, osim Nikolaja u Berane je došao još jedan Rus. Alan Alikov kupio je ski-centar Lokve.

Kada je Alikov platio nešto više od 500 hiljada eura za Hotel Lokve, sa sve ski terenima i liftovima, to je iz sirotinjske vizure radnika uništenog hotelsko-turističkog preduzeća, koji su čekali otpremnine, izgledalo kao enormno ulaganje. Posebno još kada je Rus taj svoj potez ocijenio kao „mini biznis”, koji će mu poslužiti kao baza za dalja investiranja u Berane i Crnu Goru.

Obećao je da će u ski centar Lokve do kraja godine uložiti milion eura u rekonstrukciju, te da će spremno dočekati narednu zimsku sezonu i narednu 1997. Najavljivao je zatvoreni bazen, fitnes centar i sve moguće prateće sadržaje.

I njegova obećanja djelovala su bajkovito. Na hotelu Lokve izveden je dio rekonstrukcije, ali do početka rada daleko je. Nije bilo ni starih, ni novih ski-liftova, ni fitnes centara, ni zatvorenih bazena, a ponajmanje upošljavanja lokalnog stanovništva.

Alikov se sve rjeđe pojavljivao u Beranama, mada je u međuvremenu kupio preduzeće Klanica AD, na dobroj lokaciji, i porušio zgradu u namjeri da napravi manji hotel i u gradu. Onda su, kako se priča, iskrsli problemi s bivšim vlasnicima zemljišta i sve je ostalo tako kako jeste. Porušeno. Za utjehu, ovaj Rus nije u Beranama makar ostao dužan nikom ništa.

Dva Rusa uprkos očekivanjima, nijesu nadomjestila beransko hotelsko-turističko preduzeće koje su prije toga privatizovale i rasturile domaće snage. Veliki planovi za turističku valorizaciju planina na sjeveru ostali su slovo na papiru.

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma odavno je saopšteno da će Lokve i Jelovica biti stavljeni u funkciju, ali nijesu precizirani rokovi ni način na koji će to biti izvedeno. Posebno je naglašeno da Ministarstvo održivog razvoja i turizma priprema prijedlog izmjena i dopuna Odluke o utvrđivanju prioritetnih turističkih lokaliteta, pa će se na listi lokaliteta naći i hotel Jelovica. Cilj te mjere je, kako je saopšteno, da se obavežu vlasnici da aktiviraju neaktivne hotelsko-turističke kapacitete i stave ih u funkciju turizma, ali i unaprijede nivo usluge, i time upotpune turističku ponudu Crne Gore.

Sve to je bilo sadržano u Vladinoj odluci o planu privatizacije za 2013. godinu. Polako prolazi i ljetnja turistička sezona 2014. a na sjeveru, ne samo u Beranama, već i u mnogim drugim gradovima, u ovom od Vlade zaboravljenom regionu Crne Gore, zjape prazni hoteli.

Sumnjive privatizacije

Diljem sjevera zjape prazni, sumnjivo privatizovani hoteli, kapaciteta između hiljadu i dvije hiljade ležajeva. U Beranama, osim Jelovice i Lokvi tužnu sudbinu doživljava i hotel Berane, s najljepšom terasom u kontinentalnom dijelu Crne Gore. U Kolašinu ni poslije toliko godina ne rade dva nadaleko poznata motela – Babljak i Manastir Morača, dok je motel Crkvine otvoren tek prošle godine. U Bijelom Polju propada hotel Bijela rada. Zatvoreno je i poznato izletište Kisjele vode. Na Ribarevinama, najvećoj raskrnici puteva na sjeveru Crne Gore, privatizovan je i potom srušen poznati restoran koji je pripadao bjelopoljskom HTP Brskovo, a na tom mjestu nikada ništa nije napravljeno. Safet Kalić je od hotala Rožaje u centru grada napravio ekskluzivan turistički objekat, ali je pod ključem i prepušten propadanju od kada je on u bjekstvu. Kalići nijesu stigli da završe rekonstrukciju hotela Turjak na istoimenoj planini sa dvjesta pedeset kreveta, i dva ski lifta preko puta. U Plavu rekonstrukcija hotelskog bisera, hotela Jezero, sa dvjesta pedeset kreveta, nikada nije okončana. Da li će i kada, niko ne zna, a radnici se nakon privatizacije i dalje preganjaju s vlasnikom oko potraživanja.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

OKO NAS

OTKUP JAGNJADI: Slaba vajda za stočare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Program otkupa tržišnih viškova jagnjadi, koji je podržala Vlada, prema izjavama stočara sa sjevera, ne može obezbijediti svima sigurnu prodaju. Zbog toga, mnogi koji žive od ovčarstva dočekuju početak jeseni s neizvjesnošću i strahom da neće uspjeti da nađu kupce

 

Otkup tržišnih viškova jagnjadi, kako su kazali iz Ministarstva  poljoprivrede i ruralnog razvoja, počeo je tokom prve sedmice septembra.  Realizuju ga Mesna industrija Goranović, Mesopromet i HM Durmitor. Procjena je da će ta preduzeća otkupiti oko 14.000 jagnjadi od stočara širom Crne Gore.

Među njima nijesu i jagnjad mladog stočara Nemanje Vlahovića iz Rovaca. U buljuku je i dalje, priča, oko 30 jagnjadi za koje nije uspio da nađe kupca.

„Teško sam i ostala prodao. Za svako sam sam naša kupca ili su mi prijatelji pomogli. Prodavao sam jedno po jedno, s vremena na vrijeme. To, uglavnom, na veresiju. Za sopstvenu upotrebu zaklao sam nekoliko, više no što mi je realno trebalo. Nakupci ucjenjuju nudeći mizerne cijene. Radije ću ih „u potočinu“ no da ih prodam za „ništa“ pare. Ne znam za to da Ministarstvo organizuje otkup, niko mi nije javaljao ni ove ni ranijih godina“ – priča sagovornik Monitora.

Tvrdi da zna još desetak stočara koji još nijesu prodali viškove jagnjadi. Sve njih, objašnjava, očekuje neizvjesnost. Treba obezbijediti hranu za ovce tokom zime, što prilično košta. Vlahović tvrdi da ukolio se situacija sa otkupom ne popravi od tog načina zarađivanja za život nema mnogo vajde. Najvjerovatnije će, najavljuje, vrlo skoro i promijeniti zanimanje.

Na katunima na Bjelasici u nekoliko buljuka ovaca su neprodata jagnjad.

„Prošlog ljeta je bilo mnogo drugačije. Jasno je da ovom aktivnošću Vlade ne mogu biti obuhvaćen sva jagdnjad u Crnoj Gori. Međutim, ranije dok je bilo nešto od turizma, bilo je i prodaje. Ove godine slabo. Smanjena potreba ugostitelja, te vlasnika etno sela i katuna za domaćom hranom uslovljena je propalom sezonom. Sve to utiče i na nas stočare“ – objašnjavaju u domaćinstvu  Vuković na Bjelasici. Oni ističu i kako je značajno opala i  prodaja sira i kajmaka.

Još od kako je početkom 90-ih propalo preduzeće Sinjavina, nekadašnji OOUR Veletrgovine, u Kolašinu nema organizovanog otkupa mesa, ali ni klanice, čak ni one koja bi bila uslužna, tzv. „komunalna“.

Nekadašnja kolašinska klanica  prvobitno je  služila za uslužna klanja stoke. Sve je bilo pod kontrolom veterinarske inspekcije. Kasnije, ta klanica je registrovana i za izvoz, jedina u Crnoj Gori, pored bjelopoljske. Krajem 80-ih godina prošlog vijeka u tom objektu klalo se i po  500 komada jagnjadi za jednu noć. Prema podacima iz tog doba, OOOUR Veletrgovine je otkupljivao za jedan  dan i po 1.700 jagnjadi na Sinjavini. Zadnji izvoz sa područja te opštine bio je 12.000 jagnjadi.

Otkup stoke na području Kolašina i Mojkovca sada obavlja par manjih  preduzeća za prodaju mesa, što ne garantuje prodaju svih viškova. No, stočari tvrde da je i to bolje od situacije od prije nekoliko godina kada su to radili nakupci, pa se dešavalo da neki nikada ne plate stoku koju su uzeli. Cijene koje diktiraju monopolska preduzeća nijesu često zadovoljavajuće, ali su, kako tvrde vlasnici stoke, „pare sigurne“.

A u okviru otkupa ograničene količine jagnjadi, koje je ove godine organizovalo Ministarstvo, cijena je 2,5 eura po kilogramu „žive“  mjere. To je skuplje nego ranije. Povećanje otkupne cijene kako je objašnjeno, „oblik je podrške dohotku poljoprivrednih proizvođača, u cilju ublažavanja posljedica pandemije Covid-19“.

Istovremeno, objašnjavaju iz Ministarstva, to će biti „prilika i da se kvalitetnim domaćim mesom, po povoljnim cijenama, snabdiju i penzioneri koji će kilogram jagnjetine plaćati plačati 4,4 eura“. Vlada će finansijski podržati  program, pa će ministarstva poljoprivrede i rada i socijalnog staranja i Fond PIO obezbijediti subvencije u iznosu od 1,3 eura po kilogramu mesa.

„Vlada je podržala taj program i ove godine, kao nastavak brige prema potrebama i penzionera i farmera, sa posebnim senzibilitetom u ovoj izazovnoj godini… Sprovođenje programa omogućiće realizaciju tržišnih viškova jagnjadi i očuvanje dohotka poljoprivrednih proizvođača, s jedne strane, i snabdijevanje penzionera kvalitetnim mesom po povoljnim cijenama, s druge strane“ – piše u saopštenju tog ministarstva.

Kako je objašnjeno, Investiciono-razvojni fond (IRF) obezbijedio je kreditna sredstva u iznosu od dva miliona eura za finansiranje otkupa i blagovremenog plaćanje poljoprivrednim proizvođačima.

„U program su uključena preduzeća iz sektora mesne industrije, koji su ispunili uslove IRF-a za dobijanje kreditnih sredstava. To će biti garancija blagovremenog i sigurnog plaćanja farmerima za otkupljenu jagnjad“ – tvrde iz Ministarstva.

Plaćanje je sigurno, ali je cijena preniska, tvrdi bjelopoljski ovčar Dragomir Naco Šćepanović. Još nije prodao jagnjad, ali se nada da će to učiniti, kao i ranijih godina, kad siđe s katuna. Od njega jagnjad otkupljuje Mesopromet.

„Ove godine Vlada je podigla cijenu za 0,20 eura. Jeste bolje nego lani, ali je to, zaista, preniska cijena, ako pogledate sve ostale. Međutim, s obzirom na situaciju u kojoj se stočari nalaze, ohrabruje što Mesopromet drži riječ za rok uplate. Ja drugog izbora nema, jer ne mogu sam tražiti kupce. Ovce zahtijevaju cjelodnevnu brigu, mnogo bi mi bilo još i da tražim kupce“ – objašnjava Šćepanović.

Početkom septembra mnogi uzgajivači ovaca na području Pljevalja bili su zabrinuti zbog, kako tvrde, kasnog otkupa. Do prije par sedmica ni jedno jagnje sa prostora te opštine nije otkupljneno kroz program Vlade. Prošle godine stočari su zahtijevali da otkup počne ranije, a ove godine zakasnio je više nego obično.

„Sve to ide na našu štetu. Jagnjad u ovo doba „kaliraju“. Trebalo bi voditi računa i otkup organizovati mnogo ranije, u doba kad imamo najviše koristi od toga“ – poručili su nedavno pljevaljski stočari.

Prema podacima Monstata od prije dvije godine, ukupan broj ovaca u Crnoj Gori iznosio je 187.021. Iz godine u godinu stada su sve malobrojnija. Osnovni prizvod te grane poljoprivrede je meso, u značajno manjoj mjeri mlječni proizvodi, dok se vuna gotovo i ne koristi.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POŽARI I MI: Kad institucije gledaju u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije tri godine požar u NP Lovćen ugasila je kiša. Nedavni požar u NP Skadarsko jezero, čije posljedice su vidne i na satelitskim snimcima,  harao je danima, uz staro opravdanje o nepristupačnosti terena. Institucije svake godine dočekuju sezonu požara nespremne, jedva čekajući kiše

 

U Crnoj Gori je za vikend bilo aktivno 56 požara. Najteže je od vatrene stihije stradao Nacionalni park Skadarsko jezero. Požar je trajao danima, a satelitski snimci pokazuju da su izgorela velika močvarna područja kod Virpazara, između Vranjine i Andrijske gore, Andrijske gore i Dodoša, Bakine tigle, Mataguški lug i lijeva i desna obala Plavnice. Sve je srećom prošlo bez ljudskih žrtava. Vječno opravdanje o nepristupačnosti terena, opet je rezultiralo time da je  prepušteno vatri da danima guta floru i faunu nacionalnog parka.

Situacija na Skadarskom jezeru je bila dramatična pa su iz građanskog pokreta URA apelovali na Direktorat za vanredne situacije da hitno pozove u pomoć NATO.

Iz ove stranke su kazali da su zatečeni nereagovanjem nadležnih i prepuštanju NP Skadarsko jezero vatrenoj stihiji koja danima guta sve pred sobom: ,,Ako mi nemamo opremu za gašenje požara na takvim terenima, imaju je oni čija smo punopravna članica – NATO. Podsjećamo i da su partneri iz NATO-a i 2017. priskočili u pomoć Crnoj Gori kada je bilo aktivno mnoštvo požara na teritorijama za koje kao država i sistem nemamo opremu za stavljanje pod kontrolu i reagovanje”, navode iz Građanskog pokreta URA.

Iz MUP-a su odgovorili da imaju dovoljne kapacitete da stave pod kontrolu i ugase požar. Svako ko obiđe područje jezera može se uvjeriti o koliko efikasnim kapacitetima se radi. IZ MUP-a su istakli i da se međunarodna pomoć može tražiti u slučaju potrebe. A eto nije je bilo, pa čak i na satelitskim snimcima možemo vidjeti ogromno opožareno područje u nacionalnom parku.

Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) su ocjenili da će posljedice na cjelokupni ekosistem jezera biti dalekosežne: ,,Iako je spašavanje ljudskih života prioritet, zabrinjava činjenica da reakcija često izostaje ukoliko se požar javi u područjima gdje nema naselja, a prirodna dobra bivaju prepuštena vatrenoj stihiji. Iako je poznato da je Mediteran, pa i Crna Gora tokom ljetnjih mjeseci već duži niz godina zahvaćena sušom, a da su jaki vjetrovi česta pojava, godinama izostaje pravovremena reakcija nadležnih institucija na moguće opasnosti od požara”.

Nakon što je požar ugašen, Nacionalni parkovi Crne Gore najavili su  formiranje komisije za utvrđivanje štete nastale od požara u NP Skadarsko jezero u cilju utvrđivanja površine koju je zahvatio požar, kao i štete koja je nanesena biljnom i životinjskom svijetu ovog područja.

Predrag NIKOLIĆ
foto: CZIP

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOLAZI LI VRIJEME RASKIDANJA KONCESIJA ZA GRADNJU mHE: I sloboda rijeka bi mogla skupo koštati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici buduće vlasti najavljuju raskidanje koncesija za gradnju mHE.  Vlada Crne Gore je u prethodnom periodu potpisala ugovore o davanju crnogorskih rječica investitorima i na 30 godina. Ugovore je teško raskinuti ukoliko nije bilo kršenja zakonskih procedura prilikom njihovog sklapanja i ukoliko su energetske kompanije ispoštovale ugovor

 

Buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno da zabrani gradnju mHE. Ako tako ne bude, ne bilo ni Vlade. To je stav lidera koalicije Crno na bijelo Dritana Abazovića, koji je ponovio na protestu protiv izgradnje mini hidroelektrana u Barama Kraljskim (Kolašin). Međutim, sagovornici Monitora smatraju da je ta ideja teško ostvariva.

Tendencija bivše vlasti da dozvoli investitorima da bistre pijaće planinske rječice stave u cijevi, radi nekoliko megavati struje koja ne čini ni par procenata ukupne potrošnje struje bila je pogubna po stanovništvo koje živi od tih rijeka. To se vidjelo na slučaju Bistrice koja je presušila nakon puštanja male hidroelektrane u rad.

Nakon što su mještani širom sjevera Crne Gore, gdje su planirane male hidroelektrane, bili istrajni da do njihove izgradnje ne dođe, bivši premijer Duško Marković zadužio je Ministarstvo ekonomije da počne pregovore za sporazumni raskid ugovora na šest rijeka. Riječ je o hidrocentralama na rijeci Bistrici u Bijelom Polju, zatim na tri rijeke u Plavu – Murinskoj, Đuričkoj i Komaračkoj rijeci, kao i na Bukovici u Šavniku i Trepačkoj rijeci u Andrijevici.

,,Ovaj program nesporno je omogućio novi zamah u proizvodnji elekltrične energije ali je u tom razvojnom zamahu bilo i propusta koji bi nanijeli štetu prirodi. U pojedinim slučajevima ovaj konflikt razvoja promašio bi svoj cilj, a to je unaprjeđenje kvaliteta života i razvoja lokalnih zajednica koji ne može teći odvojeno od očuvanja jedinstvene i zdrave životne sredine na tim lokalitetima“, kazao je tada Marković.

Iz Ministarstva ekonomije nijesu odgovorili koliko je ovih ugovora raskinuto i u kojoj fazi su pregovori. Nijesu odgovorili ni koliko je novih ugovora potpisano za izgradnju mini hidroelektrana, koje su u fazi izgradnje, a koje tek treba da se grade.

U žiži javnosti trenutno su istrajni protesti mještana Bara Kraljskih da se tri rijeke u Parku prirode Komovi – Crnja, Čestogaz i Ljubaštica ne stave u cijevi. Vlada je početkom ove godine obnovila ugovor za male hidroelektrane na toj rijeci preduzeću Dekar Energy, koju zastupa Momčilo Miranović – biznismen blizak Demokratskoj partiji socijalista (DPS). Ta  firma  nije ispoštovala prethodno potpisani ugovor.

Slično Miranoviću, i ostali koncesionari za izgradnju mini hidroelektrana bliski su bivšoj vlasti. Mnogi su, suprotno zakonu, bili i veliki donatori DPS-a u predizbornim kampanjama. Dok su drugi u kumovskim i rođačkim vezama sa vrhom te partije.

Abazović je na posljednjem protestu mještana rekao da sa gradnjom mini hidrocentrala treba prekinuti „jednom za vazda, jer ti projekti nemaju logike”.  Inevstitori mHE, tvrdi on, isključivo imaju ličnu koris.

„Svaka gradnja malih hidroelektrana je korupcija sama po sebi. Zbog čega? Jednostavno, za 29 godina koncesije vi ovdje ne biste živjeli. Gdje budete živjeli u Crnoj Gori plaćaćete povećanu cijenu električne energije zbog ovoga. Nećete imati ni rijeku, a imaćete veće račune za struju”, kazao je Abazović mještanima.

Pošto je  za te tri rijeke koncesija izdata još 2011. godine, od kada se mnogo toga promijenilo – na primjer Komovi su proglašeni za regionalni park prirode, na tim rijekama bi se moglo iznaći rješenje za raskid ugovora. Nevladine organizacije Eko-tim, Centar za zaštitu i proučavanje ptica, Parkovi Dinarida, Green Home i WWF Adria,  podnijele su Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine zahtjev za poništavanje postojeće ekološke saglasnosti za malu hidroelektranu Crnja u Barama Kraljskim.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo