Povežite se sa nama

OKO NAS

SLATKOVODNO RIBARSTVO U MUTNIM VODAMA: Partijsko poribljavanje

Objavljeno prije

na

Agrobudžetom za ovu godinu Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja opredijelilo je 33.000 eura za slatkovodno ribarstvo, koje je prepoznato kao jedan od mnogobrojnih (neiskorišćenih) potencijala Crne Gore. Većina tih para – 25.000 otići će na poribljavanje ribolovnih voda.

Riblja mlađ, koja se nabavlja iz privatnih ribnjaka, plaća se po 10 eura za kilogram. Ministarstvo je toliko izdašno prema vlasnicima ribnjaka da kilogram kalifornijske pastrmke, kojom se poribljavaju rijeke i jezera, kupuje po znatno većoj cijeni od tržišne koja se kreće do četiri eura (i manje na veliko).

Iz koalicije nevladinih organizacija Za život voda Crne Gore tvrde da se na ovaj način, već 15 godina, bogate pojedinci iz Ministarstva poljoprivrede zajedno sa vlasnicima ribnjaka, koji su po pravilu aktivisti DPS-a.

,,Imamo osnova da sumnjamo da se radi o dugogodišnjem smišljenom planu pojedinaca iz državnih institucija, koji u saradnji sa podobnim predstavnicima iz sportskih ribolovačkih klubova, koji su gazdovali ribljim fondom, te ‘stručnjacima’ sa Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF), omogućavaju velike profite određenim vlasnicima mahom nelegalnih ribnjaka. Sve ukazuje na to da se pored lošeg i neplanskog upravljanja opštim dobrom, radi i o uhodanom sistemu kojeg karakterišu korupcija i nepotizam”, kaže za Monitor Velibor Ivanović iz koalicije Za život voda Crne Gore.

Kako u Crnoj Gori ne postoje ribnjaci koji proizvode mlađ autohtonih vrsta riba, ribari okupljeni u koaliciji Za život voda Crne Gore sumnjaju da se ubacivanjem, kako kažu vještačkih vrsta, kao što je kalifornijska pastrmka, uništavaju osjetljivi vodni eko-sistemi, što bi u konačnici moglo dovesti do rijeka bez riba.

Koliki problem može biti nestručno poribljavanje uvjerili su se Žabljačani. Zbog kineskog šarana, poznatijeg kao babuška, ugrožene su ostale riblje vrste u nekoliko durmitorskih jezera i stajaćih voda. Ta se vrsta ribe razmnožava mnogo brže nego ostale u tim jezerima, pa ribolovci strahuju da bi jata nekoliko vrsta pastrmki i drugih riba mogle nestati iz tamošnjih voda.

Ihtiolog i redovni profesor na PMF-u Drago Marić je u medijima ocijenio da su za ovakvo stanje u vodama ne samo na Durmitoru nego i u cijeloj Crnoj Gori krivi ribolovci, jer se bave poribljavanjem bez konsultacija sa stručnjacima. Marić je upozorio da je poribljavanje bez nadzora stručnjaka u ribarstvu, krivično djelo za koje sljeduje i do tri godine zatvorske kazne.

Nasuprot ovom stavu, ribari tvrde da je veliki problem poribljavanje voda koje je pod stručnom kontrolom, te da je poribljavanje vodotokova nedomaćim vrstama riba zakonom zabranjeno.

Kao jednog od glavnih krivaca za odomaćenje te prakse imenuju upravo profesora Marića.

,,Uz potvrde koje godinama potpisuje ihtiolog Drago Marić, Ministarstvo troši novac poreskih obveznika na kupovinu vještačkih i bezvrijednih riba i ubacuje ih u naše rijeke, čime dodatno i opasno ugrožava opstanak malobrojnih autohtonih plemenitih vrsta”, kaže Ivanović.

Pisali su i ministru Petru Ivanoviću da ga upoznaju sa ovim problemom: ,,Iako Zakon o slatkovodnom ribarstvu, vodama i Zakon o zaštiti životne sredine izričito zabranjuju poribljavanje alohtonim vrstama riba, novac poreskih obveznika se godinama troši upravo na taj način. ‘Stručna mišljenja’ potpisuje dr Drago Marić iako se metodologija koju koristi ne podudara sa zakonskom. Riba se kupuje iz ribnjaka nekoliko privilegovanih vlasnika, i njome se poribljavaju naši vodotokovi, direktno ugrožavajući habitat, život i reprodukciju autohtonih plemenitih ribljih vrsta”.

Od ministra odgovor nijesu dobili, ali jesu od profesora Marića koji ih je optužio za neznanje i savjetovao da ,,za sumnje za malverzacije i slične nezakonite radnje podnesu tužbu”.

U koaliciji Za život voda Crne Gore ne bježe ni od toga da stvar riješe i na sudu, jer smatraju da je način upravljanja u sektoru slatkovodnog ribarstva u posljednjih 15-ak godina kriminogen. Tvrde da je pored profesora Marića, glavni sistemski kadar za nelegalna poribljavanja rijeka Spaso Popović, koji je do 2004. radio u Ministarstvu poljoprivrede, kao savjetnik za ribarstvo i pčelarstvo, zatim do 2009. bio glavni poljoprivredni inspektor, potom pomoćnik direktora Fitosanitarne uprave, a trenutno je pomoćnik direktora Uprave za inspekcijske poslove. U međuvremenu je stizao da bude i na čelu Saveza sportskih ribolovaca Crne Gore. I pored angažmana na rukovodećim mjestima u državnoj službi, Popović je na izbornoj listi DPS-a za predstojeće izbore u Podgorici.

,,Sva nelegalna poribljavanja naših rijeka bezvrijednim ribama, i odabir pogodnih vlasnika ribnjaka kojima je plaćano za njih, Popović je imao pod punom kontrolom, u saradnji sa dr Dragom Marićem. Od odlaska Spasa Popovića iz tog resora, glavni kreator nerada Direkcije za ribarstvo je savjetnik Deniz Frljučkić. On je direktno odgovoran za oko 40.000 eura koji se svake godine izdvajaju za podršku razvoju slatkovodnog ribarstva. Od toga 25.000 daje se za fingirana poribljavanja, koji idu u džep podobnih vlasnika bazena. Naučniku Mariću kapne 7-8000 eura, a ostalo se ,,preusmjeri”. Ta ,,preusmjeravanja” direktno nalaže savjetnik Frljučkić”, navode u koaliciji Za život voda Crne Gore.

O svemu ovome ministar Ivanović ćuti, ne oglašava se čak ni u Pobjedi. Nakon što je koalicija Za život voda Crne Gore upoznala političke partije sa ovim problemom, reagovale su sve opozicione stranke.

,,Poseban problem je poribljavanje vodotokova alohtonim vrstama riba što je pokušaj pravljenja dimne zavjese i paravana opštem haosu koji vlada u sektoru slatkovodnog ribarstva”, izjavila je nedavno poslanica DF-a Branka Bošnjak.

Iz DPS-a nijesu komentarisali optužbe. Oni ionako nemaju zamjerke na rad Ministarstva, a ni na svoje aktiviste bilo da se bave biračima ili ribama.

A ministar bi, da hoće, baš u sektoru ribarstva mogao da se iskaže. Naime, prema zvaničnim podacima ribarstvo učestvuje sa samo 0,5 odsto u ukupnom BDP-u i 1,31 odsto u poljoprivrednom BDP-u. Taman kao da nijesmo mediteranska zemlja puna rijeka i jezera. Posla očigledno ima dosta, ali nema ko da radi.

Morski ribolov

U ovogodišnjem Agrobudžetu navodi se da naučne procjene govore da u moru Crne Gore postoji mogućnost za izlov do 30.000 tona srdele i inćuna. Da bi se to ostvarilo, neophodno je povećati profesionalnu ribarsku flotu. Potencijala i planova ima. O stanju na moru, nedavno u susret debati o pregovaračkom poglavlju 13 – Ribarstvo, oglasio se predsjednik Udruženja ribara na moru Marko Kise. On je optužio ministra poljoprivrede Petra Ivanovića da favorizuje i održava kontakte samo sa poslušnim udruženjima ribara. Kise je naveo i grijehe ministra Ivanovića: povećao je uvoz ribe, nije pokrenuo pitanje obeštećenja ribara zbog energetskog kabla (što je uradio Ivanovićev kolega u Italiji), nije povećao broj zaposlenih u ribarstvu iako je ovo udruženje Ivanoviću prezentovalo program za otvaranje 750 novih radnih mjesta, bez ulaganja države, od kojih bi budžet prihodovao 375.000 eura i još mnogo toga. Kise je naglasio i da je izdato svega 110 ribarskih dozvola, a da samo 30 preduzetnika i preduzeća plaća porez, iako je na moru hiljadu neregistrovanih ribara koje niko ne kontroliše, što je potvrdila i državna inspektorka Dragana Perović. Iz Ministarstva se povodom ovih optužbi nijesu oglašavali. A otvaranje poglavlja 13 – Ribarstvo nas tek čeka, a sa njim i mogućnost apliciranja za IPA projekte. Da je pristup EU fondovima za sada samo maštarija svjedoči i posljednji Izvještaj o napretku u kome je ocijenjeno da je sektor ribarstva zapušten i kao takav dobio je najnižu ocjenu.

EPCG stopama Ministarstva

Elektroprivreda Crne Gore za poribljavanje vještačkih akumulacija koje koristi izdvaja više novca od Ministarstva poljoprivrede. Tako je prošle godine u cilju održavanja i obogaćenja ribljeg fonda, EPCG sa 2.800 kg riblje mlađi kalifornijske i potočne pastrmke, vrijedne oko 40.000 eura, poribila Pivsko jezero, Mratinjski potok, kao i rijeke: Komarnicu, Pridvoricu, Bukovicu sa Tušinom i Bijelu sa Torijevcem. Iz koalicije Za život voda Crne Gore kažu da EPCG samo slijedi praksu nepotizma i korupcije Ministarstva, kupujući mlađ od istih vlasnika ribnjaka i nelegalno poribljuje vode.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo