Povežite se sa nama

OKO NAS

SLATKOVODNO RIBARSTVO U MUTNIM VODAMA: Partijsko poribljavanje

Objavljeno prije

na

petar-ivanovic

Agrobudžetom za ovu godinu Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja opredijelilo je 33.000 eura za slatkovodno ribarstvo, koje je prepoznato kao jedan od mnogobrojnih (neiskorišćenih) potencijala Crne Gore. Većina tih para – 25.000 otići će na poribljavanje ribolovnih voda.

Riblja mlađ, koja se nabavlja iz privatnih ribnjaka, plaća se po 10 eura za kilogram. Ministarstvo je toliko izdašno prema vlasnicima ribnjaka da kilogram kalifornijske pastrmke, kojom se poribljavaju rijeke i jezera, kupuje po znatno većoj cijeni od tržišne koja se kreće do četiri eura (i manje na veliko).

Iz koalicije nevladinih organizacija Za život voda Crne Gore tvrde da se na ovaj način, već 15 godina, bogate pojedinci iz Ministarstva poljoprivrede zajedno sa vlasnicima ribnjaka, koji su po pravilu aktivisti DPS-a.

,,Imamo osnova da sumnjamo da se radi o dugogodišnjem smišljenom planu pojedinaca iz državnih institucija, koji u saradnji sa podobnim predstavnicima iz sportskih ribolovačkih klubova, koji su gazdovali ribljim fondom, te ‘stručnjacima’ sa Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF), omogućavaju velike profite određenim vlasnicima mahom nelegalnih ribnjaka. Sve ukazuje na to da se pored lošeg i neplanskog upravljanja opštim dobrom, radi i o uhodanom sistemu kojeg karakterišu korupcija i nepotizam”, kaže za Monitor Velibor Ivanović iz koalicije Za život voda Crne Gore.

Kako u Crnoj Gori ne postoje ribnjaci koji proizvode mlađ autohtonih vrsta riba, ribari okupljeni u koaliciji Za život voda Crne Gore sumnjaju da se ubacivanjem, kako kažu vještačkih vrsta, kao što je kalifornijska pastrmka, uništavaju osjetljivi vodni eko-sistemi, što bi u konačnici moglo dovesti do rijeka bez riba.

Koliki problem može biti nestručno poribljavanje uvjerili su se Žabljačani. Zbog kineskog šarana, poznatijeg kao babuška, ugrožene su ostale riblje vrste u nekoliko durmitorskih jezera i stajaćih voda. Ta se vrsta ribe razmnožava mnogo brže nego ostale u tim jezerima, pa ribolovci strahuju da bi jata nekoliko vrsta pastrmki i drugih riba mogle nestati iz tamošnjih voda.

Ihtiolog i redovni profesor na PMF-u Drago Marić je u medijima ocijenio da su za ovakvo stanje u vodama ne samo na Durmitoru nego i u cijeloj Crnoj Gori krivi ribolovci, jer se bave poribljavanjem bez konsultacija sa stručnjacima. Marić je upozorio da je poribljavanje bez nadzora stručnjaka u ribarstvu, krivično djelo za koje sljeduje i do tri godine zatvorske kazne.

Nasuprot ovom stavu, ribari tvrde da je veliki problem poribljavanje voda koje je pod stručnom kontrolom, te da je poribljavanje vodotokova nedomaćim vrstama riba zakonom zabranjeno.

Kao jednog od glavnih krivaca za odomaćenje te prakse imenuju upravo profesora Marića.

,,Uz potvrde koje godinama potpisuje ihtiolog Drago Marić, Ministarstvo troši novac poreskih obveznika na kupovinu vještačkih i bezvrijednih riba i ubacuje ih u naše rijeke, čime dodatno i opasno ugrožava opstanak malobrojnih autohtonih plemenitih vrsta”, kaže Ivanović.

Pisali su i ministru Petru Ivanoviću da ga upoznaju sa ovim problemom: ,,Iako Zakon o slatkovodnom ribarstvu, vodama i Zakon o zaštiti životne sredine izričito zabranjuju poribljavanje alohtonim vrstama riba, novac poreskih obveznika se godinama troši upravo na taj način. ‘Stručna mišljenja’ potpisuje dr Drago Marić iako se metodologija koju koristi ne podudara sa zakonskom. Riba se kupuje iz ribnjaka nekoliko privilegovanih vlasnika, i njome se poribljavaju naši vodotokovi, direktno ugrožavajući habitat, život i reprodukciju autohtonih plemenitih ribljih vrsta”.

Od ministra odgovor nijesu dobili, ali jesu od profesora Marića koji ih je optužio za neznanje i savjetovao da ,,za sumnje za malverzacije i slične nezakonite radnje podnesu tužbu”.

U koaliciji Za život voda Crne Gore ne bježe ni od toga da stvar riješe i na sudu, jer smatraju da je način upravljanja u sektoru slatkovodnog ribarstva u posljednjih 15-ak godina kriminogen. Tvrde da je pored profesora Marića, glavni sistemski kadar za nelegalna poribljavanja rijeka Spaso Popović, koji je do 2004. radio u Ministarstvu poljoprivrede, kao savjetnik za ribarstvo i pčelarstvo, zatim do 2009. bio glavni poljoprivredni inspektor, potom pomoćnik direktora Fitosanitarne uprave, a trenutno je pomoćnik direktora Uprave za inspekcijske poslove. U međuvremenu je stizao da bude i na čelu Saveza sportskih ribolovaca Crne Gore. I pored angažmana na rukovodećim mjestima u državnoj službi, Popović je na izbornoj listi DPS-a za predstojeće izbore u Podgorici.

,,Sva nelegalna poribljavanja naših rijeka bezvrijednim ribama, i odabir pogodnih vlasnika ribnjaka kojima je plaćano za njih, Popović je imao pod punom kontrolom, u saradnji sa dr Dragom Marićem. Od odlaska Spasa Popovića iz tog resora, glavni kreator nerada Direkcije za ribarstvo je savjetnik Deniz Frljučkić. On je direktno odgovoran za oko 40.000 eura koji se svake godine izdvajaju za podršku razvoju slatkovodnog ribarstva. Od toga 25.000 daje se za fingirana poribljavanja, koji idu u džep podobnih vlasnika bazena. Naučniku Mariću kapne 7-8000 eura, a ostalo se ,,preusmjeri”. Ta ,,preusmjeravanja” direktno nalaže savjetnik Frljučkić”, navode u koaliciji Za život voda Crne Gore.

O svemu ovome ministar Ivanović ćuti, ne oglašava se čak ni u Pobjedi. Nakon što je koalicija Za život voda Crne Gore upoznala političke partije sa ovim problemom, reagovale su sve opozicione stranke.

,,Poseban problem je poribljavanje vodotokova alohtonim vrstama riba što je pokušaj pravljenja dimne zavjese i paravana opštem haosu koji vlada u sektoru slatkovodnog ribarstva”, izjavila je nedavno poslanica DF-a Branka Bošnjak.

Iz DPS-a nijesu komentarisali optužbe. Oni ionako nemaju zamjerke na rad Ministarstva, a ni na svoje aktiviste bilo da se bave biračima ili ribama.

A ministar bi, da hoće, baš u sektoru ribarstva mogao da se iskaže. Naime, prema zvaničnim podacima ribarstvo učestvuje sa samo 0,5 odsto u ukupnom BDP-u i 1,31 odsto u poljoprivrednom BDP-u. Taman kao da nijesmo mediteranska zemlja puna rijeka i jezera. Posla očigledno ima dosta, ali nema ko da radi.

Morski ribolov

U ovogodišnjem Agrobudžetu navodi se da naučne procjene govore da u moru Crne Gore postoji mogućnost za izlov do 30.000 tona srdele i inćuna. Da bi se to ostvarilo, neophodno je povećati profesionalnu ribarsku flotu. Potencijala i planova ima. O stanju na moru, nedavno u susret debati o pregovaračkom poglavlju 13 – Ribarstvo, oglasio se predsjednik Udruženja ribara na moru Marko Kise. On je optužio ministra poljoprivrede Petra Ivanovića da favorizuje i održava kontakte samo sa poslušnim udruženjima ribara. Kise je naveo i grijehe ministra Ivanovića: povećao je uvoz ribe, nije pokrenuo pitanje obeštećenja ribara zbog energetskog kabla (što je uradio Ivanovićev kolega u Italiji), nije povećao broj zaposlenih u ribarstvu iako je ovo udruženje Ivanoviću prezentovalo program za otvaranje 750 novih radnih mjesta, bez ulaganja države, od kojih bi budžet prihodovao 375.000 eura i još mnogo toga. Kise je naglasio i da je izdato svega 110 ribarskih dozvola, a da samo 30 preduzetnika i preduzeća plaća porez, iako je na moru hiljadu neregistrovanih ribara koje niko ne kontroliše, što je potvrdila i državna inspektorka Dragana Perović. Iz Ministarstva se povodom ovih optužbi nijesu oglašavali. A otvaranje poglavlja 13 – Ribarstvo nas tek čeka, a sa njim i mogućnost apliciranja za IPA projekte. Da je pristup EU fondovima za sada samo maštarija svjedoči i posljednji Izvještaj o napretku u kome je ocijenjeno da je sektor ribarstva zapušten i kao takav dobio je najnižu ocjenu.

EPCG stopama Ministarstva

Elektroprivreda Crne Gore za poribljavanje vještačkih akumulacija koje koristi izdvaja više novca od Ministarstva poljoprivrede. Tako je prošle godine u cilju održavanja i obogaćenja ribljeg fonda, EPCG sa 2.800 kg riblje mlađi kalifornijske i potočne pastrmke, vrijedne oko 40.000 eura, poribila Pivsko jezero, Mratinjski potok, kao i rijeke: Komarnicu, Pridvoricu, Bukovicu sa Tušinom i Bijelu sa Torijevcem. Iz koalicije Za život voda Crne Gore kažu da EPCG samo slijedi praksu nepotizma i korupcije Ministarstva, kupujući mlađ od istih vlasnika ribnjaka i nelegalno poribljuje vode.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo