Povežite se sa nama

OKO NAS

SLATKOVODNO RIBARSTVO U MUTNIM VODAMA: Partijsko poribljavanje

Objavljeno prije

na

Agrobudžetom za ovu godinu Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja opredijelilo je 33.000 eura za slatkovodno ribarstvo, koje je prepoznato kao jedan od mnogobrojnih (neiskorišćenih) potencijala Crne Gore. Većina tih para – 25.000 otići će na poribljavanje ribolovnih voda.

Riblja mlađ, koja se nabavlja iz privatnih ribnjaka, plaća se po 10 eura za kilogram. Ministarstvo je toliko izdašno prema vlasnicima ribnjaka da kilogram kalifornijske pastrmke, kojom se poribljavaju rijeke i jezera, kupuje po znatno većoj cijeni od tržišne koja se kreće do četiri eura (i manje na veliko).

Iz koalicije nevladinih organizacija Za život voda Crne Gore tvrde da se na ovaj način, već 15 godina, bogate pojedinci iz Ministarstva poljoprivrede zajedno sa vlasnicima ribnjaka, koji su po pravilu aktivisti DPS-a.

,,Imamo osnova da sumnjamo da se radi o dugogodišnjem smišljenom planu pojedinaca iz državnih institucija, koji u saradnji sa podobnim predstavnicima iz sportskih ribolovačkih klubova, koji su gazdovali ribljim fondom, te ‘stručnjacima’ sa Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF), omogućavaju velike profite određenim vlasnicima mahom nelegalnih ribnjaka. Sve ukazuje na to da se pored lošeg i neplanskog upravljanja opštim dobrom, radi i o uhodanom sistemu kojeg karakterišu korupcija i nepotizam”, kaže za Monitor Velibor Ivanović iz koalicije Za život voda Crne Gore.

Kako u Crnoj Gori ne postoje ribnjaci koji proizvode mlađ autohtonih vrsta riba, ribari okupljeni u koaliciji Za život voda Crne Gore sumnjaju da se ubacivanjem, kako kažu vještačkih vrsta, kao što je kalifornijska pastrmka, uništavaju osjetljivi vodni eko-sistemi, što bi u konačnici moglo dovesti do rijeka bez riba.

Koliki problem može biti nestručno poribljavanje uvjerili su se Žabljačani. Zbog kineskog šarana, poznatijeg kao babuška, ugrožene su ostale riblje vrste u nekoliko durmitorskih jezera i stajaćih voda. Ta se vrsta ribe razmnožava mnogo brže nego ostale u tim jezerima, pa ribolovci strahuju da bi jata nekoliko vrsta pastrmki i drugih riba mogle nestati iz tamošnjih voda.

Ihtiolog i redovni profesor na PMF-u Drago Marić je u medijima ocijenio da su za ovakvo stanje u vodama ne samo na Durmitoru nego i u cijeloj Crnoj Gori krivi ribolovci, jer se bave poribljavanjem bez konsultacija sa stručnjacima. Marić je upozorio da je poribljavanje bez nadzora stručnjaka u ribarstvu, krivično djelo za koje sljeduje i do tri godine zatvorske kazne.

Nasuprot ovom stavu, ribari tvrde da je veliki problem poribljavanje voda koje je pod stručnom kontrolom, te da je poribljavanje vodotokova nedomaćim vrstama riba zakonom zabranjeno.

Kao jednog od glavnih krivaca za odomaćenje te prakse imenuju upravo profesora Marića.

,,Uz potvrde koje godinama potpisuje ihtiolog Drago Marić, Ministarstvo troši novac poreskih obveznika na kupovinu vještačkih i bezvrijednih riba i ubacuje ih u naše rijeke, čime dodatno i opasno ugrožava opstanak malobrojnih autohtonih plemenitih vrsta”, kaže Ivanović.

Pisali su i ministru Petru Ivanoviću da ga upoznaju sa ovim problemom: ,,Iako Zakon o slatkovodnom ribarstvu, vodama i Zakon o zaštiti životne sredine izričito zabranjuju poribljavanje alohtonim vrstama riba, novac poreskih obveznika se godinama troši upravo na taj način. ‘Stručna mišljenja’ potpisuje dr Drago Marić iako se metodologija koju koristi ne podudara sa zakonskom. Riba se kupuje iz ribnjaka nekoliko privilegovanih vlasnika, i njome se poribljavaju naši vodotokovi, direktno ugrožavajući habitat, život i reprodukciju autohtonih plemenitih ribljih vrsta”.

Od ministra odgovor nijesu dobili, ali jesu od profesora Marića koji ih je optužio za neznanje i savjetovao da ,,za sumnje za malverzacije i slične nezakonite radnje podnesu tužbu”.

U koaliciji Za život voda Crne Gore ne bježe ni od toga da stvar riješe i na sudu, jer smatraju da je način upravljanja u sektoru slatkovodnog ribarstva u posljednjih 15-ak godina kriminogen. Tvrde da je pored profesora Marića, glavni sistemski kadar za nelegalna poribljavanja rijeka Spaso Popović, koji je do 2004. radio u Ministarstvu poljoprivrede, kao savjetnik za ribarstvo i pčelarstvo, zatim do 2009. bio glavni poljoprivredni inspektor, potom pomoćnik direktora Fitosanitarne uprave, a trenutno je pomoćnik direktora Uprave za inspekcijske poslove. U međuvremenu je stizao da bude i na čelu Saveza sportskih ribolovaca Crne Gore. I pored angažmana na rukovodećim mjestima u državnoj službi, Popović je na izbornoj listi DPS-a za predstojeće izbore u Podgorici.

,,Sva nelegalna poribljavanja naših rijeka bezvrijednim ribama, i odabir pogodnih vlasnika ribnjaka kojima je plaćano za njih, Popović je imao pod punom kontrolom, u saradnji sa dr Dragom Marićem. Od odlaska Spasa Popovića iz tog resora, glavni kreator nerada Direkcije za ribarstvo je savjetnik Deniz Frljučkić. On je direktno odgovoran za oko 40.000 eura koji se svake godine izdvajaju za podršku razvoju slatkovodnog ribarstva. Od toga 25.000 daje se za fingirana poribljavanja, koji idu u džep podobnih vlasnika bazena. Naučniku Mariću kapne 7-8000 eura, a ostalo se ,,preusmjeri”. Ta ,,preusmjeravanja” direktno nalaže savjetnik Frljučkić”, navode u koaliciji Za život voda Crne Gore.

O svemu ovome ministar Ivanović ćuti, ne oglašava se čak ni u Pobjedi. Nakon što je koalicija Za život voda Crne Gore upoznala političke partije sa ovim problemom, reagovale su sve opozicione stranke.

,,Poseban problem je poribljavanje vodotokova alohtonim vrstama riba što je pokušaj pravljenja dimne zavjese i paravana opštem haosu koji vlada u sektoru slatkovodnog ribarstva”, izjavila je nedavno poslanica DF-a Branka Bošnjak.

Iz DPS-a nijesu komentarisali optužbe. Oni ionako nemaju zamjerke na rad Ministarstva, a ni na svoje aktiviste bilo da se bave biračima ili ribama.

A ministar bi, da hoće, baš u sektoru ribarstva mogao da se iskaže. Naime, prema zvaničnim podacima ribarstvo učestvuje sa samo 0,5 odsto u ukupnom BDP-u i 1,31 odsto u poljoprivrednom BDP-u. Taman kao da nijesmo mediteranska zemlja puna rijeka i jezera. Posla očigledno ima dosta, ali nema ko da radi.

Morski ribolov

U ovogodišnjem Agrobudžetu navodi se da naučne procjene govore da u moru Crne Gore postoji mogućnost za izlov do 30.000 tona srdele i inćuna. Da bi se to ostvarilo, neophodno je povećati profesionalnu ribarsku flotu. Potencijala i planova ima. O stanju na moru, nedavno u susret debati o pregovaračkom poglavlju 13 – Ribarstvo, oglasio se predsjednik Udruženja ribara na moru Marko Kise. On je optužio ministra poljoprivrede Petra Ivanovića da favorizuje i održava kontakte samo sa poslušnim udruženjima ribara. Kise je naveo i grijehe ministra Ivanovića: povećao je uvoz ribe, nije pokrenuo pitanje obeštećenja ribara zbog energetskog kabla (što je uradio Ivanovićev kolega u Italiji), nije povećao broj zaposlenih u ribarstvu iako je ovo udruženje Ivanoviću prezentovalo program za otvaranje 750 novih radnih mjesta, bez ulaganja države, od kojih bi budžet prihodovao 375.000 eura i još mnogo toga. Kise je naglasio i da je izdato svega 110 ribarskih dozvola, a da samo 30 preduzetnika i preduzeća plaća porez, iako je na moru hiljadu neregistrovanih ribara koje niko ne kontroliše, što je potvrdila i državna inspektorka Dragana Perović. Iz Ministarstva se povodom ovih optužbi nijesu oglašavali. A otvaranje poglavlja 13 – Ribarstvo nas tek čeka, a sa njim i mogućnost apliciranja za IPA projekte. Da je pristup EU fondovima za sada samo maštarija svjedoči i posljednji Izvještaj o napretku u kome je ocijenjeno da je sektor ribarstva zapušten i kao takav dobio je najnižu ocjenu.

EPCG stopama Ministarstva

Elektroprivreda Crne Gore za poribljavanje vještačkih akumulacija koje koristi izdvaja više novca od Ministarstva poljoprivrede. Tako je prošle godine u cilju održavanja i obogaćenja ribljeg fonda, EPCG sa 2.800 kg riblje mlađi kalifornijske i potočne pastrmke, vrijedne oko 40.000 eura, poribila Pivsko jezero, Mratinjski potok, kao i rijeke: Komarnicu, Pridvoricu, Bukovicu sa Tušinom i Bijelu sa Torijevcem. Iz koalicije Za život voda Crne Gore kažu da EPCG samo slijedi praksu nepotizma i korupcije Ministarstva, kupujući mlađ od istih vlasnika ribnjaka i nelegalno poribljuje vode.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO DO LIJEKA: Em poskupili, em ih često nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente. Građani često  ne mogu da dođu do prepisane terapije, pa moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji, cijene ljekova su porasle do 80 odsto

 

Penzionerka kojoj je ugrađen pesmejker prije godinu dana požalila se Monitoru da je bila neprijatno iznenađena kada je u apoteci saznala da za dvije kutije lijeka koji mora da pije redovno mora da doplati čak 35 eura. Od januara se lijek brilique od 90 miligrama više ne nalazi na osnovnoj, već na doplatnoj listi ljekova. Kutija košta 42,09 eura, od čega 25,98 plaća Fond za zdravstveno osiguranje, a ostalo doplaćuje pacijent.

Građani često ističu da ne mogu da dođu do prepisane terapije, te da moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji i cijene ljekova su porasle do 80 odsto.

Pored skupoće, građani se sve češće susreću i sa nestašicom ljekova. Od početka godine zabilježena je nestašica antibiotika, kao i pojedinih Ijekova za dijabetičare, lijeka protiv tuberkuloze, kortikosteroida, terapija u apotekama falila je i za pacijente sa rijetkim tumorima.

Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente, kao što su trombolitički ljekovi, antibiotici, terapija protiv srčanih oboljenja, a fale im i špricevi, pipete, digitalni toplomjeri… Početkom februara zabilježena je i nestašica dva citostatika na Institutu za onkologiju Kliničkog centra.

Sa nestašicom ljekova, usljed globalne krize, susreli su se i u regionu. Tako je u Srbiji početkom godine došlo do nestašice ljekova iz grupe antibiotika, kao i brufena i paracetamola. Prema podacima Hrvatske agencije za ljekove i medicinske proizvode kriza je stigla i kod njih pa nedostaju ljekovi za tretiranje raka dojke, visokog krvnog pritiska, holesterola… U Bosni i Hercegovinio nedostaju citostatici, ljekovi i supstance za onkološke pacijente.

Briselski portal Politico objavio je krajem januara ove godine da je u istraživanju o snabdjevenosti apoteka u 29 evropskih zemalja, uključujući članice EU, Tursku, Kosovo, Norvešku i Sjevernu Makedoniju, gotovo četvrtina prijavila nedostatak više od 600 vrsta ljekova. ,,Vlasti u Belgiji saopštile su da im u apotekama nedostaje blizu 300 vrsta ljekova. U Njemačkoj taj broj je 408, dok se u apotekama u Austriji trenutno ne može pronaći više od 600 vrsta ljekova. Spisak nedostajućih ljekova u Italiji je još duži i kreće se oko 3.000 vrsta…”, objavio je Politico.

Prema podacima Instituta za ljekove, Crna Gora je u samom vrhu po broju utrošenih ljekova – zauzima peto mjesto u Evropi. Indikativan je podatak, Apotekarske ustanove Montefarm, da je tokom protekle godine potrošeno više od dva miliona tableta lijeka za smirenje bromozepama, od 1,5 i tri miligrama. Pored ljekova za smirenje, tokom 2002, najveći promet ljekova bio je za liječenje kardiovaskularnih oboljenja, antibiotika, antireumatika.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAŠTO NEMA ORGANIZOVANOG OTKUPA VUNE NA SJEVERU: Od vrijedne sirovine do ekološkog otpada  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gašenjem tekstilne industrije u Crnoj Gori prije tri decenije, vuna je  od dragocjene sirovine postala ekološki problem,  jer se nepropisno odlaže i spaljuje u prirodi. Organizovan otkup ne postoji, a tradicionalni  način obrade i korišćenja te  sirovine i dalje se   čuvaju   samo kroz sporadične projekte

 

Gotovo da nema opštine na sjeveru države,  koja,  u krakoročne ili dugoročne planove unaprjeđenja poljoprivrede nije uvrstila i  stvaranje uslova za otkup vune. No i pored toga,  situacija je ista kao prije tri,  pet ili deset  godina, pa je samo nekoliko lokalnih uprava napravilo sitne  korake u obezbjeđivanju mogućnosti da se taj resurs bar djelimično  koristi. U ostalim djelovima Crne Gore, više se razmišlja o tome kako se riješiti vune kao otpada, nego kako je pretvoriti u neki upotrebljiv proizvod.

Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori se godišnje proizvede  oko  250 tona vune. Prema analizi na portalu seljak.me  to je dovoljno da pokrije površinu od pet fudbalskih stadiona ili da napuni preko 4.000 vagona. Vuna kao nusproizvod spada u 3. kategoriju, što znači da ima nizak rizik po bezbjednost zdravlja ljudi i životinja. Međutim, predstavlja  jako visok rizik po bezbjednost životne sredine.  Manji vodotoci, divlje deponije, rubovi livada i šumarci na sjeveru, lokacije su gdje stočari, nakon šišanja ovaca,  obično, odlažu vunu. Za taj problem u lokalnim komunalnim preduzećima  nemaju rješenje, pa takva odlagališta tretiraju kao i sve druge divlje deponije, to jest, uklone kad na to dođe red.

Crna Gora ima važeći Pravilnik o klasifikaciji i postupanju sa nusproizvodima životinjskog porijekla, koji vunu svrstava u treću kategoriju, koja se može prerađivati ali je dozvoljeno i njeno spaljivanje. Organizovan otkup ne postoji, a na sjeveru postoje dvije vunovlačare, jedna u Beranama i jedna u Bijelom Polju, koje rade povremeneo. No, kako kažu vlasnici, sve je manje i vune i posla. Vlačenje vune je isplativo samo za stanovnike tih opština, dok transport  iz drugih gradova značajno uveća troškove stočarima.

U Opštini Kolašin više puta su u okviru strateških planova pominjali ideje da se obezbijedi otkup i prerada vune. No, kao i mnogi drugi planovi i to je ostalo zaboravljeno. U lokalnoj upravi podsjećaju da se novi strateški plan razvoja privodi kraju, ali ne mogu da kažu da li će, u dijelu u kojem je planirano unaprjeđenje poljoprivrede, biti mjesta i za razradu ideja o boljem korišćenju  vune.

,,Nažalost, sve je manje i ovaca i vune, na području naše, kao i drugih opština. No, s obzirom na to da smo turističko mjesto, trebalo bi razmisliti o načinima da se podsjetimo tradcionalnih načina prerade vune i anliziramo kako se oni mogu uvezati sa turističkom ponudom. Ono što sada vidimo je da su odjevni predmeti ručno izrađeni od vune jako zanimljivi turistima i prodaju se po vrlo visokim cijenama. No, tim se bavi samo mali broj žena”, kažu u kolašinskoj službi za poljoprivredu.

Tvrde i da su očuvanje tog dijela tradicije pomogli i kroz podršku ženskom preduzetištvu. Tako su neke korisnice sredstava iz opštinskog budžeta namijenjenih preduzetnicama, bile upravo pletilje.

U okviru INTERREG V-B Adriatic-Ionian ADRION Programme, Opština Pljevlja minulih nekoliko godina  sprovodila je  projekat Vuna  kao izvanredna strateška prednost (WOOL as Outstanding Opportunity for Leverage), poznatiji pod akronimom WOOL.  Tim projektom rukovodio je  Tehnološki Park Pordenone SCPA, Italija i sporoveden je u šest  jadransko-jonskih država: Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Grčkoj. Dio aktivnosti sproveden i na Žabljaku, a dvije lokane uprave su taj način valorizacije vune podržale sa ukupno oko  200.000 eura.

U pljevaljskoj lokalnoj upravi podsjećaju da je cilj WOOL-a  da se valorizuje vuna kao bitan prirodni resurs i da se zaštiti kulturno nasljeđe ručno pravljenih proizvoda od vune. Za sve su to bili  ,,potrebni treninzi, razmjena dobrih praksi i izgradnja kapaciteta za lokalne umjetnike i zanatlije”. U toj opštini ima  10.000 ovaca, a 179 domaćinstava  imaju stada od preko 30 ovaca. Striža ovaca još se obavlja na tradicionalan način.

,,Opština je prepoznala važnost vune kao prirodnog resursa Crne Gore, koji je duboko ukorijenjen u našoj tradiciji. Značaj vune naši preci i te kako su znali da cijene. Nažalost, sada se najveći procenat vune baca, jer ne postoji organizovani otkup vune. Tradicija predenja vune i uopšte obrade vune polako izumire, sve je manje mladih žena koje znaju da obrađuju vunu. Upravo je jedan od ciljeva radionica koje se sprovode u okviru projekta WOOL da se oživi tradicija pletenja, tkanja i uopšte obrade i pripreme vune za dalje korišćenje, kao i da se ukaže na to koliko je očuvanje ovog resursa, koji je ukorijenjen u našoj tradiciji, od izuzetnog značaja”, obrazlažu razloge za podršku  projektu iz pljevaljske Opštine.

Učesnice tog projekta su, tokom minulih godina, naučile vještine tkanja, pletenja, ali i šišanja (striže) ovaca, sortiranja i pranja vune.  U sradnji sa žabljačkom lokalnom upravom angažovani su i  eksperti, koji su izradili strategiju u kojoj je detaljno obrađeno trenutno stanje na teritoriji Crne Gore u vezi sa vunom, njenom zastupljenošću, tipu, kvalitetu i upotrebi.

Projekat Sve boje Crne Gore, podržan i od Vlade, i lani i uz partnerstvo Šavnika,  takođe je koncipiran tako da kroz sublimaciju nauke, tradicije i umjetnosti doprinese prezentaciji i popularizaciji kulturne baštine. Prije svega, vune kao  primarne tekstilne materije na sjeveru, a zatim i  autohtone flore i kreativnosti u umjetničkom izražavanju.

Još jedan od rijetkih primjera čuvanja tradicije, ali i valorizacije vune, već godinama opstaje u Bijelom Polju u radionici Niti. Članice tog udruženja  obilaze stočarska domaćinstva i za svoje buduće proizvode otkupljuju kvalitetnu sirovinu. Bojenje vune obavlja se na tradicionalan način, biljkama, što daje posebnu autentičnost onom što se proizvde u radionci. Na taj način, objašnjavaju  bjelopljske pletilje i tkalje, stvara se višestuka korist. Domaćinstva ne odbacuju vunu i njome  neće zagađivati okolinu,  već će od nje imaju  finansijsku korist, a radionica dobija  kvalitetnu sirovinu za svoje proizvode. U radionici se, između ostalog,  koriste ručni razboji prilagođeni za rad i osoba sa invaliditetom.

U domaćinstvu Asanovića u kolašinskom selu Vranještica kažu da godinama nijesu prodali ni kilogram vune. Na tavanu je nekoliko džakova oprane i uvlačane vune. Ostalo su bacilli ili zapalili. S nostalgijom se sjećaju 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka kada su ,,svaki gram” mogli da prodaju u otkupnoj stanici u Kolašinu. Sada je striženje ovaca. Tvrde,  samo neophodan, mukotrpan i veliki uzaludan  posao.

,,Ovce se strižu sa prvim vrućinama, vuna se klasira, čisti od onog što se  nakupi u runu po livadama. Ručno se pere, pažljivo i detaljno dok ne bude dovoljno bijela. To se obično ranije radilo na potocima, jer je bilo prakitičnije, a i potrebno je dosta vode da se spere sva prljavština.   Naravno, suši se na suncu, ‘češlja’ ili  šalje na vlačenje. Kuđelje se poslije svega toga predu na preslici i vretenu. Tek tada je spremna za pletenje ili tkanje”, objašnjava dug postupak pripreme vune za ručni rad u tom domaćinstvu. Vuna  se u svijetu koristi u mnogim oblastima privrede, od  građevine preko proizvodnje hrane sve do kozmetike. Ona je odličan termoizolator, može da posluži kao đubrivo u poljoprivredi, ona je najbogatiji prirodni izvor lanolina, koji koristi farmaceutska industrija.

 

Kako su nedavno izračunali u Organizaciji KOD, zbog  nepostojanja organizovanog otkupa vune,  svake godine se ,,baci”  više 150.000 eura.

                                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje

 

U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.

Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.

U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.

Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.

Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.

Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.

I nedavna analiza Vijesti pokazala je da su cijene pojedinih osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori slične ili čak više u odnosu na balkanske članice Evropske unije – Hrvatsku i Sloveniju, iako su prosječne zarade znatno niže nego u ovim zemljama. Analiza je pokazala da jedan paket 10 osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori košta 16,33 eura, u Hrvatskoj 13,82 eura, a u Sloveniji 16,84 eura. Međutim, prosječna februarska neto plata u Crnoj Gori iznosila je 757 eura, u Hrvatskoj 1.026, dok je ona u decembru 2022. godine u Sloveniji iznosila 1.419 eura. To znači da se sa prosječnom platom u Crnoj Gori iz 46 navrata mogu kupiti ovih 10 namirnica, u Hrvatskoj 74 puta, dok bi u Sloveniji trebalo čak 84 odlaska u prodavnicu da potrošite mjesečnu zaradu.

Sindikat, a stidljivo i Vlada, za povećanje cijena krive velike marže trgovaca, dok iz trgovačkih lanaca kažu da nisu povećavali marže i da su na rast cijena uticale visoke dažbine države, kao i poskupljenje proizvoda kod proizvođača i dobavljača. Iz Unije slobodnih sindikata su pozvali Vladu da ograničavanjem marži stane na put „zloupotrebama trgovinskih lanaca”. Iz Ministarstva ekonomskog razvoja najavili su da će nastaviti dijalog sa trgovcima naglašavajući da bilo kakvo ograničavanje cijena nosi brojne rizike. Takođe, saopštili su da su u dogovoru sa predstavnicima trgovačkih lanaca kreirali program Stop inflaciji, koji podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.

„U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: Voli, Laković, Mercator, Franca. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču“, rekao je ministar ekonomije Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu u skladu sa prethodno postignutim dogovorom.

Iz Sindikata su podsjetili da je Vlada u maju prošle godine, osim ograničavanja marže, uvela i nultu stopu PDV-a na brašno, hljeb, so i ulje, ali da je ona od 1. januara ove godine prestala da važi, tako da su za taj iznos ovi proizvodi dodatno poskupjeli. Oni od Vlade i ministra finansija Aleksandra Damjanovića zahtijevaju i da ponovo aktiviraju odluku koja je prestala da važi krajem februara, o umanjenju akciza na goriva u iznosu ne manjem od 40 odsto.

Napominju iz Sindikata da je potrebno stati na put zloupotrebama trgovinskih lanaca, koji često u međusobnim dogovorima i „igrama podizanja cijena“ sami utiču na podizanje marži, što u finalnom dovodi do rasta cijena namirnica. Poručili su i da je  običnom građaninu jasno da je inflacija znatno veća od zvanične, posebno zbog činjenice da su osnovne životne namirnice u prethodnih godinu dana poskupile i do 100 odsto.

Iz najvećeg trgovinskog lanca Voli tvrde da oni nijesu krivi za povećanje cijena. Navode i da su cijene u EU, na primjer u Mađarskoj, porasle čak do 26,2 odsto i navode da su u Crnoj Gori na osnovu analize 500 najprodavanijih artikala, cijene u martu ove godine u odnosu na prethodnu godinu veće 15,7 odsto. „Razlog za povećanje cijena u Crnoj Gori su poreski nameti i povećanje poreza na dobit sa devet na 15 odsto, uvođenje akciza i inflacija. Svako uvećanje i uvođenje poreza i akciza mora dovesti do povećanja cijena, a činjenica je da se nabavka uglavnom oslanja na uvoz“, saopštili su iz Volija.

Ispada da se pravi razlozi enormnih poskupljenja, prema različitim izjavama onih koji na cijene utiču, ne mogu utvrditi.

Najnovija vijest glasi da je Ministarstvo ekonomskog razvoja je u dogovoru sa predstavnicima trgovačkim lanaca kreiralo program “Stop inflaciji”. On podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.

,,U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: ‘Voli’, ‘Laković’, ‘Mercator’, ‘Franca’, ‘Aroma’. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču”, rekao je ministar Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu sa prethodno postignutim dogovorom.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo