Povežite se sa nama

SVIJET

Slavljenik uzdrmao diplomatske odnose

Objavljeno prije

na

Na odredištu za koje preduzetnici kažu da će uskoro postati Monako priređena je prošlog juna najraskošnija zabava na Jadranu. Dok je šampanjac tekao, vatromet je obasjavao noćno nebo, tuce privatnih mlaznjaka bilo je parkirano na obližnjem aerodromu, a gigantske jahte ljuljale su se na moru. Među prebogatim gostima u hotelu odgovarajućeg naziva, Splendid (Izuzetan) u Bečićima bili su princ Albert od Monaka i magnat čelika Lakšmi Mital. U ljetovalištu su bile i kontroverzne ličnosti – ruski oligarh Oleg Deripaska i britanski finansijer Natanijel Rotšild. Milijarderi su sjutradan održali poslovni sastanak. Neobični domaćin slavlja bio je Said Gadafi, sin višedecenijskog vođe Libijske Đžamahirije Moamera el Gadafija. Proslavljao je 37. rođendan na jednoj od najmondenskijih lokacija u Crnoj Gori, pišu ovih dana britanski mediji povodom oslobađanja iz zatvora jednog drugog Libijca optuženog za udes američkog aviona prije dvije decenije. HEROJSKI DOČEK U TRIPOLIJU: Said Gadafi je ovih dana u žiži pažnje svjetske javnosti nakon što su vlasti britanske pokrajine pomilovale i pustile iz zatvora Abdelbaset Ali Mohmeda al Megrahija, pripadnika libijske tajne policije. Megrahi je 2001. u Škotskoj osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog učešća u terorističkoj akciji na avion kompanije Panameriken. Američki avion se u decembru 1988, poslije eksplozije podmetnute naprave, srušio nad mjestom Lokerbi u Škotskoj i tada je poginulo 270 njegovih putnika i ljudi na zemlji.

Al Megrahi je prošle nedjelje pomilovan iz humanitarnih razloga – boluje od neizlječivog oblika raka prostate. Takva odluka vlasti Škotske izazvala je buru negodovanja u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i u Velikoj Britaniji.

Saif Gadafi je, na užas vlasti SAD i rođaka nekih od žrtava, privatnim avionom prebacio Megrahija u domovinu i osigurao mu „herojski doček” u libijskom glavnom gradu Tripoliju. Mada je britanski premijer Gordon Braun zahtijevao od libijskog vođe Gadafija, prilikom susreta početkom jula, da oslobađanje Megrahija dobije što manji publicitet, Said je javno zahvalio vladi u Londonu – kao i u Glazgovu – za oslobađanje nekadašnjeg libijskog agenta.

Deripaska i Rotšild su bliski prijatelji lorda Mendelsona, britanskog ministra za trgovinu. Ovih dana se otkrilo da je se Mendelson, „princ” britanske, pogotovo politike vladajuće Laburističke partije, sreo sa Saidom Gadafijem bar dva puta u protekla četiri mjeseca.
Sada se opozicione partije i mediji u Velikoj Britaniji pitaju da li je lord Mendelson lobirao za oslobađanje Megrahija. Definitivno ne, poručio je njegov portparol insitirajući da su nagađanja o sukobu interesa „smiješne.”
No, Norman Bejker, poslanik opozicione Liberalnodemokratske partije je izrazio strahovanje da sekretar za trgovinu koristi „nezvaničnu diplomatiju.”

Britanski mediji podsjećaju da je prije nepunih godinu dana Lord Mendelson, koji je dva puta bio prinuđen da podnosi ostavke u ranijim vladama Laburističke partije, javno obećao da će ubuduće pažljivije birati prijatelje. Bilo je to povodom Jahtgejta, afere oko toga šta su bile teme razgovora sa Deripaskom tokom Mendelsonovog odmora na pučini kraj grčkog ostra Krfa prošle godine.

MENDELSON POMOGAO DERIPSKI: Britanski mediji tvrde da je Mendelson 2006.godine kao tadašnji evropski komesar za trgovinu veoma pomogao Deripaski smanjivši, u dva maha, carine Evropske Unije na aluminijum. Deripaskina kompanija Rusal je najveći izvoznik sirovina u EU, a smanjivanje carina joj znači zaradu od nekoliko desetina miliona eura godišnje. Jedno od Deripaskinih postrojenja za preradu je i Kombinat alumunijuma Podgorica.

Prema visokotiražnom londonskom dnevniku Dejli mejl, Deripaska, najveći privatni poslodavac u Crnoj Gori, mora da je bio oduševljen kada je komesar Mendelson zagovorao prijem te balkanske države u Svjetsku trgovinsku organizaciju (STO) početkom 2008. “Crna Gora je ostvarila izuzetan napredak u pripremama za ulazak u STO…. EU snažno podržava ulazak Crne Gore u STO i ponosna je što joj je prvi partner u zaključivanju bilateralnih razgovora o pristupu,” kazao je tada Mendelson.
Sada je objelodanjeno da je Mendelson posljednji put sreo Saida Gadafija „u prolazu”, samo nedjelju dana prije oslobađanja Megrahija. Bilo je to opet na Kritu u 45 miliona eura vrednoj kući porodice Rotšild.

Jedno od pitanja koje postavlja bitanska štampa jeste i da li je lord Mandelson bio pozvan na zabavu u Bečićima.

Libija je izopštena iz međunarodne zajednice. Optužena je ne samo za Lokerbi, već i da je dugo pomagala međunarodni terorizam. Pored ostalog, optužena je za još jedan zločin u Velikoj Britaniji, za ubistvo policajke kada je iz libijske abasade pucano dok su pred njom demonstrirali protivnici Muamera el Gadafija.
No, laburistički premijer Toni Bler, prethodnik Gordona Brauna, i Muamer el Gadafi su prije šest godina stavili nesuglasice po strani. Sankcije Velike Britanije i ostalih zapadnih država su ekonomski i diplomatski teško pogodile Džamahiriju, a London je želio da učestvuje u eksploataciji ogromnog libijskog naftnog bogatstva.
U tim pragmatičnim potezima Londona i Tripolija, izgleda da je ulogu imao i Saif Gadafi.

KO JE SAIF GADAFI: Zvanično, Saif je na čelu porodične zadužbine. On je arhitekta i poslovni čovjek, obrazovan na poznatoj Londonskoj ekonomskoj školi. Prošle godine saopštio je da ne namjerava bilo kakvo aktivno učešće u libijskoj politici. No, zapadni mediji su zabilježili da je kazao kako je demokratija jedini put napretka u politici, a da je politika u Severnoj Africi, sa izuzetkom Libije, „šuma diktatura.” Takve izjave su među libijskim disidentima, međutim, primljene sa skepticizmom.

Proteklih godina je Saif Gadafi iskovao čvrsto prijateljstvo sa Deripaskom i Netom Rotšildom. Deripaska i Rotšild su, pišu britanski mediji, dosta investirali u Crnu Goru. Pored ostalog i u 750 miliona vrijedan projekat Porto Montenego koji bi Crnu Goru trebalo da pretvori u „glavno marinsko odredište na Mediteranu.”
Nisu, međutim, poznate razmjere ličnog poslovnog interesovanja Saifa Gadafija za Crnu Goru. Prema Dejli telegrafu, poznatom po dobrim vezama sa obavještajnim i bezbjednosnim strukturama, Libija ima značajne poslovne veze u Crnoj Gori, a sudeći po nedavnom rođendanskom slavlju, Saif je u njoj očigledno „igrač”.
Navodno je Saif zainteresovan za ulaganja u Crnu Goru, naročito u njenu brodogradilišnu industriju. Prema pomenutom listu, on i Deripaska su imali mnoge teme za razgovor. Pored ostalog, Deripaska kontroliše naftnu kompaniju Rusneft, a Libija traga za stranim investitorima u industriji energenata.

Da li su crnogorske vlasti znale za slavlje?

Iz novinskih izvještaja se ne vidi da li je neko od crnogorskih zvaničnika ili poslovnih ljudi bio u tom veselom društvu. Da li su crnogorske vlasti uopšte bile upoznate sa događajem koji je toliko razbijesnio zvanični Vašington i zategao „specijalne odnose” između SAD i Velike Britanije? Pominjanje Crne Gore u ovom kontekstu podsjeća na aferu iz 2006. kada je za ondašnjeg kandidata na američkim predsjedničkim izborima Džona Mekejna u jahti kraj Kotora Deripaska priredio proslavu 70. rođendana. Američki mediji su tada izvještavli kako su na slavlju bili i Net Rotšild i još jedan veliki invesitor u Porto Montenegro – kanadski biznismen Piter Mank. Navodno, proslava rođendana je bila prilika za obećanje o velikom finansijskom doprinosu za Mekejnovu predsjedničku kampanju, što se po američkim zakonima smatra kršenjem zakona koji zabranjuje donacije iz inostranih izvora.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

SAD IZMEĐU DVA PREDSJEDNIKA: Borba za dušu nacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Džoa Bajdena, budućeg američkog predsjednika, sačekaće ogroman posao sakupljanja ostataka i sastavljanja jedne nove cjeline – nepodijeljene Amerike. Moraće da spašava reputaciju te zemlje, ponovo izgradi povjerenje u nju kao lidera i mobiliše unutrašnje sile i spoljne saveznike da se suoče s novim izazovima

 

Ko gubi ima pravo da se ljuti. Nije Donald Tramp prvi u SAD koji pominje priču o namještenim izborima i fantomskim glasačima. Ričard Nikson je 1960. godine optuživao Kenedija i Demokrate da su namjestili glasanje. Njegov poraz je bio još bolniji zbog manje razlike u glasovima, nego ovaj Trampov. Upućeni kažu da je imao i znatno jače dokaze. No, kada je kucnuo čas, izjavio je: „Jednom kada je odluka donijeta, ujedinićemo se iza čovjeka koji je izabran”. Tu je, naravno, i ona znatno svježija situacija sa Al Gorom i Džordž Bušom mlađim.

Kako ovih dana pišu mediji, Tramp može tražiti ponovno prebrojavanje glasova, ali analitičari tvrde da ovaj proces ne može preokrenuti Bajdenovu prednost. Izvjesnija je Trampova sudska akcija. Podignute tužbe u Mičigenu, Arizoni, Džordžiji i Viskonsinu su već pale. U ponedjeljak pravni tim je krenuo u sudske bitke i u Pensilvaniji. Trampov advokat Rudi Đulijani najavljuje nastavak ove borbe. Ima i onih koji vjeruju da sadašnji predsjednik neće priznati poraz. To bi bilo kršenje džentlmenske tradicije koju su do sada ispoštovali bukvalno svi gubitnici na izborima.

Druženje sa Donaldom će se, kako god se završi ova borba, nastaviti do 20. januara 2021. Do kraja januara je dugih deset nedjelja u kojima je on glavnokomandujući najmoćnije svjetske sile.

Svijet se već danima pita ne samo šta može očekivati od nepredvidivog američkog predsjednika nego i od njegovog nasljednika kojeg smo ipak upoznali tokom osam godina Obaminog predsjednikovanja.

Mnogo je onih koji na sljedeće četiri godine posmatraju kao na pobjedu manjeg zla. Veliki broj ljudi nije glasao za Džoa Bajdena. Glasali su protiv Trampa. Jedna od onih koji razmišljaju tako je i kanadska aktivistkinja i spisateljica Naomi Klajn koja Demokrate optužuje za to što su kao „siguran izbor“ ponudili Bajdena. „Bilo je  riskantno ponuditi nam tako malo“ – kaže Klajnova. Ona i napominje da svi moraju biti svjesni koliko je tanka ova pobjeda. „Bajden nije siguran za planetu, nije siguran za ljude koji se nalaze na liniji fronta policijskog nasilja, nije siguran za milione koji traže azil…“.

Klajnova vidi neuspjeh Demokratske partije jer nijesu uradili ono što su svi očekivali od njih – da budu dobri u pobjeđivanju na izborima. Prema njenom mišljenju, sve su stvari – od pandemije do ekonomske krize išle naruku kandidatu Demokrata. Tramp je radio sve kako ne treba. Ipak, umjesto lagane pobjede, SAD je dobila novembarsko mrcvarenje koje će se vjerovatno protegnuti do kraja Trampovog mandata.

Naomi Klajn smatra da su demokrate bile više zainteresovane za umirivanje klase donatora nego za ispunjavanje očekivanja birača koji ih sada trebaju više nego ikada. A neka od glavnih očekivanja su išla ka jačanju srednje klase.

Džo Bajden je rekao da će preokrenuti mnoge spoljnopolitičke inicijative Trampove administracije, poput povlačenja SAD iz međunarodnih sporazuma, te  da će raditi na oporavku transantlantskih odnosa za koje smatra da su ključni za stabilnost u Evropi u posljednjih 75 godina.

Da bi SAD mogle da ponovo stanu na čelo svjetske koalicije demokratskih zemalja, Bajden smatra da prvo moraju da se srede stvari kod kuće.

U kolumni za Foreign Affairs pisao je da će budući predsjednik imati ogroman posao sakupljanja ostataka i sastavljanja jedne nove cjeline – nepodijeljene Amerike. Moraće da spašava reputaciju  zemlje, ponovo izgradi povjerenje u nju kao lidera i mobiliše unutrašnje sile i spoljne saveznike da se suoče s novim izazovima.

Čini se da su najjasniji Bajdenovi klimatski planovi. Klimatske promjene, prema njegovom mišljenju, su egzistencijalna prijetnja i ako ne uradimo sve kako treba u vezi sa tim, ništa drugo neće biti bitno. Plan je da se naprave ulaganja u ekonomiju čiste energije kako bi emisija štetnih gasova do 2050. pala na nulu. Lijepo zvuči.

Poseban akcenat stavlja se na odnos s Kinom. Bajden smatra da Kina igra dugu igru promovišući svoj politički model, šireći svoj politički uticaj i investirajući u moderne tehnologije. Obećao je i da će ispraviti Trampove korake napravljene u minimiziranju uvoza iz zemalja najbližih saradnika kakve su Kanda i zemlje EU. Udruživanje sa standardnim saveznicima i partnerima je najefektivniji način za suprotstavljanje ovom izazovu. Uz njihovu pomoć, Bajdenova administracija najavljuje suprotstavljanje kineskom ofanzivnom pristupu.

Uz Kinu ide i Rusija. U naredne četiri godine SAD će zauzeti črvršći stav prema predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu. „Za razliku od Trampa, braniću demokratske vrijednosti i suprotstaviti se autokratama kao što je Putin”, naveo je Bajden na Tviteru u avgustu. Dok će se odnosi dvije zemlje očigledno kretati ka novim tenzičnim situacijama, oko jedne stvari se Bajden i Putin slažu. Kontrola naoružanja. Bajden je izjavio da bi produžio posljednji važeći ugovor sa Rusijom o kontroli nuklearnog naoružanja, dok bi u međuvremenu nastavio pregovore o novom sporazumu. Ugovor koji ističe početkom naredne godine može da bude produžen do pet godine ukoliko se obje strane saglase.

Bajdenovi stavovi su ohrabrujući i kada je u pitanju Iran. Najavio je povratak sporazumu o nuklearnom programu Irana iz 2015, kojim se ograničavaju aktivnosti zvaničnog Teherana u ovoj oblasti u zamjenu za popuštanje međunarodnih sankcija.

Bajden pominje ne samo obnavljanje starih savezništava već i produbljivanje veza sa zemljama poput Indije. Valja napomenuti da potpredsjednica Kamala Haris vuče korijene iz ove azijske zemlje.

Možda najvažnija stavka Bajdenovog programa, koji je predstavio u magazinu FA, je povratak američkih trupa. „Odavno je prošlo vrijeme za okončanje beskrajnih ratova koji su nas koštali neizmjerne krvi i bogatstva” – pisao je. Obećao je povratak većine trupa iz Avganistana i sa Bliskog istoka, te završetak podrške saudijskim snagama u Jemenu.

Fokus bi, prema njegovom mišljenju, trebao biti na širenju modela borbe protiv terorizma. Ostati u rovovima u ratovima koji se ne mogu dobiti, crpi kapacitete SAD-a i podriva druge instrumente američke moći, među kojima kao prvi vidi diplomatska rješenja.

Diplomatija i Bajden je nešto što narodi Balkana pamte najbolje kada je ova politička figura u pitanju. Većina analitičara smatra da će se Balkanu pristupati kroz ideje o jačanju NATO saveza i poboljšanja odnosa sa EU partnerima. Naravno, Balkan će se posmatrati i kroz prizmu pomenutog zaoštravanja stavova prema Rusiji. To će ići naruku evroatlantskim prioritetima i željama BiH. Upravo na jačanje NATO-a računaju i procrnogorske snage u Podgorici. Naime, promjenom vlasti u Crnoj Gori (Vlada još nije sastavljena), počelo se spekulisati da bi se kroz neko vrijeme mogao pojaviti zahtjev za izlaskom Crne Gore iz NATO-a, ali kako će Bajden ponovo u središte globalne sigurnosno-političke agende SAD-a staviti jačanje NATO-a, to svakako neće biti lako napraviti, piše Jutarnji list. Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je u čestitci poručio da je to „početak nove etape naše plodne saradnje, i kontinuitet našeg višedecenijskog prijateljstva i povjerenja”. Vjerovatno će i Sjeverna Makedonija osjetiti benefit od pozicije jačanja NATO-a te se može očekivati da i Vašington utiče na bugarski stav oko prijema Skoplja u EU.

Analitičar Dušan Janjić za Slobodnu Bosnu iznosi svoj stav: „U doba Trampa realizovana je Bajdenova ideja iz 2015/2016. godine da Amerika ima specijalnog izaslanika za zapadni Balkan. Specijalni izaslanik se zove Metju Palmer i on će najverovatnije produžiti mandat, jer je to ideja iz arsenala da bi trebalo tu ojačati regiju. U američkoj agendi neće Balkan biti podignut na vrh, ali će sigurno dobiti značaj, i to iz perspektive koju smo mi malo zaboravili, koju Bajden i Demokrati upotrebljavaju kao definiciju nezavršenog posla. Oni imaju dva nezavršena posla, jedan je Kosovo, a drugi BiH“.

Analitičari se slažu da je Bajden dobar poznavalac prilika na Balkanu, jer je na ovaj ili onaj način u svjetskoj politici prisutan posljednjih pola vijeka. Od devedesetih i aktivno utiče na događaje na Balkanu. Još kao senator susreo se sa Titom, bio na Kardeljevoj sahrani, uvidio opasnosti Miloševićeve politike i iza sebe ostavio izvještaj Odupiranje agresiji. Milošević, bosanska republika i savjest Zapada. Kasnije je bio zagovornik NATO bombardovanja i nezavisnosti Kosova. Zbog svojih stavova o Kosovu i cjelovitoj BiH mnogi smatraju da će trpjeti odnos prema Srbiji i njenom predsjedniku Aleksandu Vučiću. „Moji lični odnosi sa Bajednom su bolji, ali lakše bi nam bilo da je Tramp. Tramp nije učestvovao u bombardovanju i stvaranju nezavisnog Kosova”, rekao je predsjednik Srbije upitan da prokomentariše rezultate američkih izbora.

Hrvatski Jutarnji list prognozira da je Bajdenovim dolaskom na mjesto američkog predsjednika započeo zalazak Milorada Dodika. „Možda u vezi s tim možemo očekivati ili pretpostaviti i zaokret Dragana Čovića od Dodika. Čović mu je prvi u BiH čestitao na pobjedi“ navodi Jutarnji. Dušan Janjić ove odnose čita ovako:  „Bajden koga javnost Srbije vidi ili Bajden kojeg mediji vladajuće ekipe u Srbiji nude javnosti je Bajden iz konfrontacije s Miloševićevom politikom, a ne sa Srbima i Srbijom.“

Beogradska Politika naglašava različite aršine kada je odnos između novog predsjednika SAD-a i Srbije u pitanju. Napominju da su se Vučić i Bajden sretali dva puta – 2015. i 2016. godine, te da je tada, nakon što je srpski državni vrh  odlučio da ne uvodi sankcije Rusiji po ugledu na zemlje EU, Bajden poručio da Srbija ne mora da bira – Amerika ili Rusija. Naravno, Politika potcrtava odlučne stavove Bajdena u odnosu na Kosovo.

Moglo bi proći i nekoliko mjeseci dok Bajdenova administracija sastavi spoljnopolitički tim i razradi plan za realizaciju međunarodnih prioriteta. Spoljnopolitička pitanja mogu biti drugorazredna u poređenju sa rješavanjem veoma teških domaćih problema poput nejednakosti, epidemije COVID-19, nezaposlenosti i rasnih tenzija. No, već početkom sljedeće godine moći će se makar nazrijeti šta je od svega pomenutog bilo upakovano u šarene izborne ambalaže, a šta pravo lice nove administracije.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

TERORISTIČKI NAPAD U BEČU: Isil sije smrt

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedan od napadača, Kujtim Fejzulaj, dvadesetogodišnji Albanac porijeklom iz Sjeverne Makedonije, ubijen je u policijskoj akciji. Nadležni vjeruju da je djelovao sam, ali potraga za ostalim mogućim saučesnicima još traje

 

Austrijska policija sprovela je niz racija i uhapsila 14 ljudi u okviru istrage o oružanom napadu u Beču, koji se dogodio u ponedjeljak, 2. novembra. U pucnjavi je ubijeno četvoro ljudi. Ranjene su 22 osobe, sedam ih je u životnoj opasnosti.

Do napada je došlo na šest lokacija u centru grada, gdje ima mnogo kafića i restorana, svega nekoliko sati prije nego što su na snagu stupile nove mjere u borbi protiv širenja korona virusa.

Napadač, Kujtim Fejzulaj, dvadesetogodišnji Albanac porijeklom iz Sjeverne Makedonije, ubijen je u policijskoj akciji. Nadležni vjeruju da je djelovao sam, ali potraga za ostalim mogućim saučesnicima još traje. Pokrenuta je velika antiteroristička operacija, a policija je blokirala ulice oko centra Beča.  Stanovništvu je rečeno da se ne približava tom dijelu grada i da ne koristi javni prevoz. U susjednoj Češkoj vrše se provjere na granici sa Austrijom u slučaju da ostali napadači pokušaju da pobjegnu u tu zemlju.

Odgovornost za napade preuzela je tzv. Islamska država u video snimku objavljenom na propagandnom onlajn kanalu te organizacije.

Policija trenutno analizira oko 20.000 video snimaka sa mobilnih telefona. „Oko 50 odsto je pregledano, ali nije još gotovo. Pregledani snimci ne ukazuju na to da je postojao drugi napadač”, izjavio je za austrijske medije ministar unutrašnjih poslova Karl Nehamer.

Austrijski kancelar Sebastijan Kurc kazao je da su žrtve stariji žena i muškarac, mladi prolaznik i konobarica. „To je očito bio napad vođen mržnjom prema našem načinu života, našoj demokratiji. Ovo nije sukob između hrišćana i muslimana, već između civilizacije i varvarstva”, rekao je Kurc. On je ocijenio da je napad pripremljen vrlo profesionalno.

U bečkoj katedrali Svetog Stefana održana je misa za žrtve napada, a njoj su prisustvovali lokalni hrišćanski, jevrejski i muslimanski poglavari, kao i predstavnici političkih partija. U Austriji je proglašena trodnevna žalost, a zastave su spuštene na pola koplja. Časovi u bečkim školama u srijedu su počeli minutom ćutanja.

Fejzulaj je prethodno osuđivan za terorističko udruživanje, saopštio je Nehamer u izjavi za austrijsku novinsku agenciju APA. Oslobođen je iz zatvora u decembru 2019. godine, poslije izdržavanja kazne od 22 mjeseca, jer je pokušao da otputuje u Siriju i priključi se Islamskoj državi. Imao je i austrijsko i makedonsko državljanstvo.

Kako prenose sjevernomakedonski mediji, Fejzulaj bi mogao da bude jedan od 150 do 200 ljudi koji vode porijeklo iz Sjeverne Makedonije, a za koje se sumnja da su saradnici radikalnih islamističkih organizacija. Za slične slučajeve već se vode četiri sudska procesa, a ta država je donijela set zakona koji predviđaju višegodišnje kazne zatvora onima koji bi da budu dio džihadističkih pokreta.

Lideri iz cijelog svijeta reagovali su na dešavanja u Beču.

Francuski predsjednik Emanuel Makron je, u svjetlu nedavnih terorističkih zločina i u Francuskoj, izjavio da Evropa „ne smije da se preda” pred ovakvim napadima. „Mi, Francuzi, dijelimo nevjericu i tugu sa Austrijancima i zatečeni smo napadima u centru Beča. Ovo je naša Evropa. Naši neprijatelji moraju da znaju sa kim imaju posla”, rekao je Makron za francuske medije.

Britanski premijer Boris Džonson uputio je poruku podrške stanovnicima Beča. „Duboko sam šokiran groznim napadima u Beču. Velika Britanija je večeras mislima uz narod Austrije. Stojimo sa vama rame uz rame, ujedinjeni protiv terora”, napisao je Džonson na Tviteru.

Američki predsjednik Donald Tramp nazvao je događaje u Austriji „novim činom terorizma u Evropi”. „Ovi zli napadi na nedužne ljude moraju da prestanu. Amerika je uz Austriju, Francusku i čitavu Evropu u borbi protiv terorista”, piše na Trampovom oficijalnom Tviteru profilu.

Šarl Mišel, predsjednik Evropskog savjeta, događaj je nazvao kukavičkim aktom koji predstavlja napad na život i humane vrijednosti.

Među mnogima koji su oštro osudili ekstremizam u Beču je i Đuzepe Konte, italijanski premijer. „Nema mjesta mržnji i nasilju u našem zajedničkom evropskom domu”.

Zločin u Beču peti je teroristički napad koji je u prethodnih desetak dana potresao Evropu.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

AMERIČKI IZBORI 2020. U FOTO-FINIŠU: Za šaku glasova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Džo Bajden nije uspio otkinuti veći komad republikanskog izbornog tijela. Ipak, dok nastaje ovaj tekst, bliži je pobjedi. U petak kad ovaj broj Monitora bude na kioscima, znaće se više o ishodu izjednačene borbe. Konačan rezultat, moguće,  neće biti poznat ni tada

 

Glasovi pristižu. Tas na vagi igra oko centra. Milimetar lijevo, milimetar desno. Sve liči na novembar prije četiri godine. Izborni dan nije uspio da donese jasne obrise portreta novog američkog predsjednika, pa ćemo čekati još koji dan… Po nekima, proći će i duže dok saznamo ko će biti na slici 46. predsjednika SAD-a.

Do četvrtka u 14 sati, kada ovaj broj Monitora ide u štampu, zna se da je Donald Tramp pobijedio u državama koje su mu bile potrebne da bi obezbijedio uzan prolaz do još jednog četvorogodišnjeg mandata. Džo Bajden je to isto uradio, bojeći plavom standardne države koje stoje iza njegovih Demokrata. Ono čemu su se mnogi analitičari nadali, izostalo je. Bivši potpredsjednik zemlje za mandata Baraka Obame nije uspio otkinuti veći komad republikanskog izbornog tijela. Sa izuzetkom Arizone, koju su mu brojni mediji pripisali u srijedu, da bi se dan kasnije ispostavilo da u ovoj državi ništa još nije riješeno. U Bajdenovu korist bi itekako išlo osvajanje glasova u Arizoni. Posebno ako se ima u vidu da je posljednji kandidat demokrata koji je pobijedio u ovoj državi bio Bil Klinton davne 1996. godine. Ako zbrojimo trenutno stanje, kandidat Demokrata je nadomak pobjede. No, sjećanja na 2016. su svježa.

Strateg republikanaca Bred Tod podsjetio je da su Demokrate prizivale visoku izlaznost, jer je po njima to bio siguran znak promjena u Bijeloj kući. „Pa, znate šta? Svi su glasali. I to nije pomoglo Demokratama“, rekao je Tod. I zaista, izlaznost koja nije zabilježena još od početka XX vijeka pokazala je samo jednu stvar – da je ovo duboko podijeljeno društvo.

Osim Arizone čeka se rezultat iz neizvjesnih pet država: Aljaske, Sjeverne Karoline i Džordžije koje za sada pripadaju Trampu; Nevade koja će najvjerovatnije ostati u rukama Demokrata i Pensilvanije u kojoj ima još da se broji i u kojoj se ogromna Trampova prednost od srijede topi kako pristižu pisma sa glasovima. Kako stvari stoje u četvrtak popodne, Bajdenu su dovoljne Arizona i Nevada, pa da pobijedi sa 2 elektorska glasa.

Glasovi pismom će izgleda biti odlučujući. Ogroman broj glasova stiže ovim putem usljed pandemije. Njihovo brojanje moglo bi potrajati. Ako bude primjedbi na zakonitost, a već su najavljivane, možda će se do konačnog rezultata čekati nedjeljama.

To djeluje izvjesno, jer je aktuelni predsjednik objavio da se pokušavaju pokrasti izbori, te u pripravnost stavio advokatske timove.

Dok svi čekaju konačne rezultate, on je u svom stilu poručio: ﮼Ovo je sramota za našu državu. Mi smo pobijedili na izborima iskreno. Naš cilj je da očuvamo integritet, želimo da se prekine glasanje i spriječi prevara. Pobijedićemo. I što se mene tiče, već smo pobijedili”. Usput je naveo da će se obratiti Vrhovnom sudu da se spriječi dalje brojanje glasova. Mediji su javili da stastistika ne potvrđuje Trampove tvrdnje o pobjedi.

Njegov suparnik birao je riječi, ali mnogi u njima vide previše optimizma. U govoru nakon osvajanja glasova Viskonsina, Bajden se obratio naciji i objavio da su na dobrom putu ka pobjedi te da više neće biti plavih i crvenih država, već samo Sjedinjenih Američkih Država.

Kada je Vrhovni sud u pitanju, dopisnik Al Džazire iz Vašingtona Ivica Puljić govori da kada predsjednik SAD-a kaže da prebrojavanje glasova treba zaustaviti, nešto nije u redu. Naročito kada se nema konačna slika u određenom broju država. On napominje da Tramp ima svoje sudije u Vrhovnom sudu. Od devet tamošnjih sudija šest su konzervativci i, po Puljiću, naklonjeni Trampu.

Za proglašenje pobjede, Tramp dobro zna, potrebno je 270 elektorskih glasova. Prema posljednjim inoformacijama koje smo mi mogli čekati, bio je kratak za nešto više od pedeset glasova. U ovoj ishitrenoj reakciji proglašenja izborne pobjede, mnogi su vidjeli Trampovo zaziranje od konačnog ishoda. On, kao što je poznato, ne voli da gubi.

Podsjetimo, na prethodnim izborima Hilari Klinton je osvojila tri miliona glasova više od protivkandidata – magnata Trampa. Skoro 66 milion naspram skoro 63 miliona nijesu nekadašnjoj prvoj dami uspjeli donijeti titulu prve predsjednice SAD-a. U elektorskim glasovima, koji se na koncu priče broje, stvar je izgledala znatno drugačije. Od 538 glasova, Tramp je uspio ugrabiti 306, a suparnica 232.

Šest je saveznih država u kojima se odvijaju posljednje etape predsjedničke trke. Aljaska, Arizona, Nevada, Pensilvanija, Sjeverna Karolina i Džordžija, prenosi CNN. Od ovih sedam država, Hilari Klinton je 2016. uspjela uzeti samo Nevadu.

Najneizvjesnije je u Pensilvaniji koja je među državama sa najvećim brojem izbornika. Njih 20. Iako matematika govori da se i bez pensilvanijskih rezultata može završiti izborna trka, analitičari su sve bliži ideji da bi upravo ova država mogla biti ona u kojoj će se sklopiti slagalica. Bio bi to već filmski scenario.

Obilazeći rodnu kuću prošle nedjelje, bivši potpredsjednik američke administracije se potpisao na jednom od zidova sa željom da iz rodne, krene na put do Bijele kuće. Na oko 90 posto prebrojanih glasova u ovoj državi Tramp je već premašio brojku koju je obezbijedio na prethodnim izborima za oko pola miliona glasova. Kandidat rođen u Pensilvaniji ima oko 150.000 glasova manje. Ako mu je za utjehu, u rodnom Lakavana kauntiju Bajden vodi. No, još je dug put do posljednjeg listića u ovoj saveznoj državi.

Zbog epidemije očekuje se da će broj glasanja putem pisma biti i do deset puta veći nego ranijih godina. To može prouzrokovati dugo čekanje na pobjednika ove trke. Keti Bukvar, zvaničnica izborne komisije Pensilvanije, rekla je ranije da ne očekuje kompletno prebrojavanje glasova prije petka. Sa njom se složio i gradonačelnik Filadelfije Džejms Keni koji je u otvorenom pismu pozvao Amerikance na strpljenje dok se ne prebroji svaki glas. Da li se tu igraju neke posebne igre, pitaju se mnogi, a naročito oni u Trampovom izbornom timu. Još prvog novembra tim aktuelnog predsjednika je spremao određenu vrstu odbrane. Kada je riječ o Pensilvaniji, razmatran je scenario koji je sada vrlo moguć. ﮼Što se tiče Pensilvanije, tamo imamo političkog guvernera, jednog veoma partijskog čovjeka. Ne želimo da budemo u poziciji gdje je njemu dozvoljeno da nadgleda prispjeće glasačkih listića”, izjavio je Tramp prije dva dana aludirajući na Toma Vulfa, guvernera Pensilvanije iz redova Demokrata.

Demokrate su se nadale odlučnijoj pobjedi. U tome su prednjačili brojni mediji podržavajući otvoreno njihovog kandidata. Vjetar u leđa im je davala užasna statistika COVIDA-19 i nesnalaženje Trampove administracije u borbi protiv ove pandemije. Nezadovoljstvo, protesti, odjeci pokreta Black Lives Matters, impičment s početka godine, očigledno nijesu u očekivanoj mjeri okrenuli Ameriku put demokratskog kandidata. Kada je Tramp osvojio Floridu, bilo je jasno da se igra neće završiti ove srijede.

U ovakvom kretanju glasova, kao i u tome što se javlja prostor za manipulacije i dezinformacije, mnogi tumače Trampove vapaje oko izbornih prevara i pozive da se stvar rješava na sudu. Kada priča o izbornim prevarama, Tramp prvenstveno misli na glasanje putem pisma. Iz nevladinog sektora čuju se glasovi da ovakva retorika može podstaći pristalice republikanaca, naročito one sa krajnje desnice, na izlazak na ulice u slučaju neosvajnja novog četvorogodišnjeg mandata. Neki se pribojavaju i nasilja. Jedan takav slučaj je i onaj od srijede kada su nožem izbodeni članovi desničarske skupine Ponosni momci koje je predsjednik SAD-a pozivao na pripravnost u nedjeljama pred izbore. Mediji su povodom ovakvih slučajeva tradicionalno podijeljeni, baš kao i biračko tijelo ove zemlje. Dok jedni optužuju navodne napadače iz BLM pokreta, drugi analiziraju video napad kao insceniran. Gdje god da leži istina, eskalacija ovakvih slučajeva je moguća. Naročito kada se ima u vidu da je pred izbore skočila prodaja vatrenog oružja.

U Portlandu nacionalna garda aktivirana je nakon protesta protiv Trampa u kojem se pozivalo da se svaki glas prebroji, a koji je odjednom postao nasilan. U Mineapolisu, policija je uhapsila antitrampovske demonstrante nakon što je njih 200 blokiralo glavnu saobraćajnicu. Slični protesti zabilježeni su i u Njujorku, Filadelfiji i Čikagu. Trampove pristalice su se okupljale ispred zgrade u Marikopa kauntiju u Arizoni u kojoj se nalazi izborna komisija.

Šta god donijeli dani koji su pred nama, jedno je sigurno. SAD će ostati striktno plave ili crvene, sa ponekom prelaznom nijansom, a trampizam je tu da ostane.

 

Kolegijum elektora

Elektoral koledž ili kolegijum izbornika od 1964. na svim predsjedničkim izborima ima 538 izbornika. Član 2 Ustava SAD definiše koliko izbornika svaka savezna država može da ima i daje pravo zakonodavnoj vlasti saveznih država da odredi način njihovog izbora. Broj članova Kolegijuma izbornika je jednak broju članova Kongresa (435 Predstavnički dom i 100 Senat) plus tri izbornika koja daje grad Vašington, što je ukupno 538 izbornika. Najviše elektora ima Kalifornija, tradicionalno uporište Demokrata – 55. Za njom Teksas sa 38 i Florida i Nju Jork sa 29. Od država koje su tas na vagi ovogodišnjih izbora Pensilvanija nosi 20 glasova, pa idu redom Džordžija sa 16, Sjeverna Karolina sa 15, Arizona 11, Nevada 6 i Aljaska 3 elektorska glasa. Za proglašenje pobjednika potrebno je 270 glasova.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo