Povežite se sa nama

MONITORING

SLOBODA INFORMISANJA: Zakon je samo riječ

Objavljeno prije

na

Ponovo smo se ovih dana naslušali o slobodi izražavanja, pravu javnosti da zna, uvredi i kleveti, pravu na privatnost. Gdje ima slobode, to su ozbiljne teme, ovdje gotovo da prestaju biti riječi i postaju tek skupovi slova čiju sadržinu, prema svojoj mjeri i u skladu sa trenutnim potrebama određuje vlast.

Kao vrstu odgovora na kampanju Informera protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović, poslanice Snežana Jonica iz SNP-a, Azra Jasavić iz Pozitivne i Draginja Vuksanović iz SDP-a predložile su da se u Krivični zakonik vrate uvreda i kleveta. ,,Očigledno je da crnogorsko društvo nije bilo spremno za dekriminalizaciju klevete, pa je potrebno raditi na izgrađivanju etičkih i profesionalnih standarda u medijima”, napisale su u obrazloženju.

Vjerovatno ne znajući i u dobroj namjeri, crnogorske su poslanice zapravo kročile putem ruskog predsjednika Vadimira Putina koji je prije dvije godine potpisao zakone kojima se odredba o kleveti vratila u Krivični zakonik. Odsustvovala je samo godinu. U Hrvatskoj je odnedavno kažnjivo ,,sramoćenje” – krivično djelo prema kojem je kažnjivo i ako novinar napiše istinu.

Na branik dostignutih demokratskih standarda u Crnoj Gori automatski je stao ministar pravde Duško Marković. Dok je njega u ministarstvu, kleveta se vraćati neće. „Zbog toga što imamo probleme u primjeni, ne treba mijenjati dobra rješenja. Ja sam ranije rekao da moramo napraviti taj iskorak, ali to što je bilo opredjeljenje Vlade nijesu pratili drugi segmenti društva i druge institucije, a posebno medijska scena” ocijenio je Marković u izjavi Vijestima. Važno je znati dežurne krivce.

U raspravu su se uključili i zvani i nezvani. Kroz silna, i prepuna laži, razmatranja „ko je prvi počeo”, moglo se saznati samo ko je plaćen da zamagljuje granicu između zaštite privatnosti i prava javnosti da zna ili granicu između iznošenja porodičnih prilika i ukazivanja na nepotizam. Premda, to i nije neka vijest.

Inicijativa za vraćanje klevete ne može biti korisna prije svega zbog toga što relativizuje važnost demokratskih standarda. To što nijesu ni pipnuti, a kamoli dostignuti, sasvim je druga priča.

U Akciji za ljudska prava, organizaciji koja se najozbiljnije zalagala za ukidanje klevete, smatraju neracionalnim predlog da se kleveta i uvreda ponovo uvedu kao krivična djela zato što važeće građansko pravo sadrži dovoljno instrumenata da se obezbijedi zaštita prava ličnosti. ,,Iako, nažalost, posebno Informer objavljuje nedopuštene – nezakonite sadržaje, retrogradno vraćanje ovih krivičnih djela nije odgovarajuća i neophodna reakcija na to. Isto kao što neko novo strašno ubistvo ne može samo po sebi da opravda zahtjev za vraćanje smrtne kazne”, kažu u HRA.

Crna Gora je klevetu dekriminalizovala u junu 2011. I tada je primijećeno da većina postupaka protiv medija ionako nije bila vođena po krivičnim prijavama, već su novinari pred sudom najčešće morali da dokazuju da svojim tekstovima nijesu nekome narušili ugled ili zadali duševne bolove. Najčešće političarima i njima bližnjim.

Sredinom 2009. Vijesti, Monitor i Dan imali su da plate ukupno oko 13 miliona eura nadoknade „za klevete i duševne bolove”.

Monitor je po tom osnovu bio „dužan” oko 300.000 eura, dnevnik Vijesti oko 12 miliona, a Dan oko 300.000 eura. Sam premijer Milo Đukanović Vijesti je tužio tražeći odštetu od milon eura.

Bogata sudska praksa Evropskog suda i Evropske komisije za ljudska prava mogla bi, onome ko hoće, da posluži da relativno lako nauči kuda, uz razmatranje najtananijih detalja, idu važne granice između poštovanja prava na informisanje i kršenja nekih drugih prava. Kad se sa tim uporede, presude naših sudova savršeno pokazuju svoje sumorno lice. Tamo gdje je potreban najprecizniji laser, oni sjeku sjekirom.

Tako su, na primjer, po presudi Osnovnog suda u Podgorici, djelovi tekstova povodom napada na direktora Vijesti Željka Ivanovića i naročito njegove tvrdnje da iza napada stoji Đukanović i njegova biološka ili kriminalna familija imali za cilj da ,,na neargumentovan, brutalan i tendenciozan način” naruše Đukanovićev ugled i čast. To je, kazao je sud, kod tužioca prouzrokovalo trpljenje duševnih bolova najjačeg intenziteta ,,jer je tužilac izrazito uspješan čovjek koji odgovornu funkciju u nimalo popularnom periodu tranzicije kroz koji prolazi Crna Gora obavlja na pošten i savjestan način, vodeći računa o ugledu i dostojanstvu”. Nedostajalo je samo još da pečat suda bude u obliku srca sa likom Đukanovića u sredini.

Na drugoj strani, prema presudi Evropskog suda za ljudska prava, direktor jednog lista je nepravedno osuđen za klevetu zbog izraza koje je upotrijebio u uvodnom članku na račun kandidata na opštinskim izborima. Sud je kazao da su mišljenja koja je iznio podnosilac predstavke očigledno predstavljala sastavni dio političke debate koja se odnosila na pitanja od opšteg interesa. Po mišljenju Suda, sporni napisi su se mogli smatrati polemičkim, ali nisu predstavljali bezrazložan lični napad, pošto je autor dao objektivno objašnjenje za njih. Sud je, s tim u vezi, dodao da politički napad često prelazi na lični plan; to su rizici političke igre i otvorene rasprave o idejama, koji su svojstveni demokratskom društvu. “Izgleda da je na reakciju podnosioca predstavke uticao zajedljiv i provokativan stil njegovog protivnika. Ali, prenijevši pored spornog uvodnog članka i izvode iz članka svog protivnika, direktor lista je postupio u skladu sa pravilima novinarske profesije. On je time omogućio čitaocima da formiraju lično mišljenje, poredeći sporni uvodni članak sa izjavama osobe protiv koje je isti bio uperen”. Previše je tu detalja da bi ih naše sudije izučile.

Slučajeva naravno, ima raznih. Tako je Evropski sud kazao da su u pravu bili engleski sudovi kada su usvojili tužbu supermodela Naomi Kempbel zbog objavljivanja članka i fotografija o njenom odvikavanju od narkotika. „Mora biti uspostavljena ravnoteža između javnog interesa vezanog za objavljivanje fotografija gospođe Kempel i potrebe da se zaštiti njen privatni život. Sud je bio saglasan sa ocjenom engleskih sudova da, iako je postojao javni interes za objavljivanjem članka, jer je i sama gospođa Kempbel u javnosti zastupala aktivnosti protiv upotrebe narkotika, nije bilo javnog interesa za objavljivanjem fotografija koje su snimljene tajno kao posljedica praćenja”.

Onda kad su bili za zadržavanje klevete u Krivičnom zakoniku, predstavnici vlasti redovno su se pozivali na činjenicu da neke demokratske zemlje i dalje imaju zatvorske kazne za klevetu. Bili su u pravu. Evropski sud za ljudska prava je odbio da donese odluku da su zakoni o kleveti po definiciji kršenje prava na slobodu izražavanja. Iako skandinavske zemlje po mnogo čemu služe za primjer demokratičnosti, u Norveškoj bi, na primjer, ukoliko kleveće kraljevsku porodicu novinar mogao biti osuđen na pet godina zatvora. I pored toga niko i nikad nije rekao da Norveška ima problem sa slobodom štampe. Riječ je, jednostavno, o drugačijem društvu.

U ovom, našem, demokratski standardi redovno se koriste kako bi demokratija ostala na što nižem nivou. Kao kad Komisija za sprječavanje sukoba interesa zaključi da ne može da objavi imena funkcionera koji su prekršajno kažnjeni jer nijesu prijavili imovinu – zbog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Pravo javnog funkcionera da laže u svom izvještaju o imovini kod nas je osnovno i neotuđivo ljudsko pravo. Baš nikakvo čudo ovdje ne bi bila tužba protiv novinara koji objavi da je neki funkcioner zaposlio tri četvrtine familije, po osnovu iznošenja ličnih i porodičnih prilika. Nema propisa koji se ne može prilagoditi.

Jednostavno je i poznato: da li je jedno društvo demokratsko ili totalitarno nije nešto što se mjeri brojem i vrstom zakona, već načinom na koji se oni primjenjuju. Crna Gora je fini primjer nedemokratskog društva koje koristi metode slobode da ukine slobodu, što je savršeno jasan znak potpunog neuspjeha vladavine prava.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo