Povežite se sa nama

MONITORING

SLOBODA INFORMISANJA: Zakon je samo riječ

Objavljeno prije

na

Tea-Gorjanc-nasa-fotka-14

Ponovo smo se ovih dana naslušali o slobodi izražavanja, pravu javnosti da zna, uvredi i kleveti, pravu na privatnost. Gdje ima slobode, to su ozbiljne teme, ovdje gotovo da prestaju biti riječi i postaju tek skupovi slova čiju sadržinu, prema svojoj mjeri i u skladu sa trenutnim potrebama određuje vlast.

Kao vrstu odgovora na kampanju Informera protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović, poslanice Snežana Jonica iz SNP-a, Azra Jasavić iz Pozitivne i Draginja Vuksanović iz SDP-a predložile su da se u Krivični zakonik vrate uvreda i kleveta. ,,Očigledno je da crnogorsko društvo nije bilo spremno za dekriminalizaciju klevete, pa je potrebno raditi na izgrađivanju etičkih i profesionalnih standarda u medijima”, napisale su u obrazloženju.

Vjerovatno ne znajući i u dobroj namjeri, crnogorske su poslanice zapravo kročile putem ruskog predsjednika Vadimira Putina koji je prije dvije godine potpisao zakone kojima se odredba o kleveti vratila u Krivični zakonik. Odsustvovala je samo godinu. U Hrvatskoj je odnedavno kažnjivo ,,sramoćenje” – krivično djelo prema kojem je kažnjivo i ako novinar napiše istinu.

Na branik dostignutih demokratskih standarda u Crnoj Gori automatski je stao ministar pravde Duško Marković. Dok je njega u ministarstvu, kleveta se vraćati neće. „Zbog toga što imamo probleme u primjeni, ne treba mijenjati dobra rješenja. Ja sam ranije rekao da moramo napraviti taj iskorak, ali to što je bilo opredjeljenje Vlade nijesu pratili drugi segmenti društva i druge institucije, a posebno medijska scena” ocijenio je Marković u izjavi Vijestima. Važno je znati dežurne krivce.

U raspravu su se uključili i zvani i nezvani. Kroz silna, i prepuna laži, razmatranja „ko je prvi počeo”, moglo se saznati samo ko je plaćen da zamagljuje granicu između zaštite privatnosti i prava javnosti da zna ili granicu između iznošenja porodičnih prilika i ukazivanja na nepotizam. Premda, to i nije neka vijest.

Inicijativa za vraćanje klevete ne može biti korisna prije svega zbog toga što relativizuje važnost demokratskih standarda. To što nijesu ni pipnuti, a kamoli dostignuti, sasvim je druga priča.

U Akciji za ljudska prava, organizaciji koja se najozbiljnije zalagala za ukidanje klevete, smatraju neracionalnim predlog da se kleveta i uvreda ponovo uvedu kao krivična djela zato što važeće građansko pravo sadrži dovoljno instrumenata da se obezbijedi zaštita prava ličnosti. ,,Iako, nažalost, posebno Informer objavljuje nedopuštene – nezakonite sadržaje, retrogradno vraćanje ovih krivičnih djela nije odgovarajuća i neophodna reakcija na to. Isto kao što neko novo strašno ubistvo ne može samo po sebi da opravda zahtjev za vraćanje smrtne kazne”, kažu u HRA.

Crna Gora je klevetu dekriminalizovala u junu 2011. I tada je primijećeno da većina postupaka protiv medija ionako nije bila vođena po krivičnim prijavama, već su novinari pred sudom najčešće morali da dokazuju da svojim tekstovima nijesu nekome narušili ugled ili zadali duševne bolove. Najčešće političarima i njima bližnjim.

Sredinom 2009. Vijesti, Monitor i Dan imali su da plate ukupno oko 13 miliona eura nadoknade „za klevete i duševne bolove”.

Monitor je po tom osnovu bio „dužan” oko 300.000 eura, dnevnik Vijesti oko 12 miliona, a Dan oko 300.000 eura. Sam premijer Milo Đukanović Vijesti je tužio tražeći odštetu od milon eura.

Bogata sudska praksa Evropskog suda i Evropske komisije za ljudska prava mogla bi, onome ko hoće, da posluži da relativno lako nauči kuda, uz razmatranje najtananijih detalja, idu važne granice između poštovanja prava na informisanje i kršenja nekih drugih prava. Kad se sa tim uporede, presude naših sudova savršeno pokazuju svoje sumorno lice. Tamo gdje je potreban najprecizniji laser, oni sjeku sjekirom.

Tako su, na primjer, po presudi Osnovnog suda u Podgorici, djelovi tekstova povodom napada na direktora Vijesti Željka Ivanovića i naročito njegove tvrdnje da iza napada stoji Đukanović i njegova biološka ili kriminalna familija imali za cilj da ,,na neargumentovan, brutalan i tendenciozan način” naruše Đukanovićev ugled i čast. To je, kazao je sud, kod tužioca prouzrokovalo trpljenje duševnih bolova najjačeg intenziteta ,,jer je tužilac izrazito uspješan čovjek koji odgovornu funkciju u nimalo popularnom periodu tranzicije kroz koji prolazi Crna Gora obavlja na pošten i savjestan način, vodeći računa o ugledu i dostojanstvu”. Nedostajalo je samo još da pečat suda bude u obliku srca sa likom Đukanovića u sredini.

Na drugoj strani, prema presudi Evropskog suda za ljudska prava, direktor jednog lista je nepravedno osuđen za klevetu zbog izraza koje je upotrijebio u uvodnom članku na račun kandidata na opštinskim izborima. Sud je kazao da su mišljenja koja je iznio podnosilac predstavke očigledno predstavljala sastavni dio političke debate koja se odnosila na pitanja od opšteg interesa. Po mišljenju Suda, sporni napisi su se mogli smatrati polemičkim, ali nisu predstavljali bezrazložan lični napad, pošto je autor dao objektivno objašnjenje za njih. Sud je, s tim u vezi, dodao da politički napad često prelazi na lični plan; to su rizici političke igre i otvorene rasprave o idejama, koji su svojstveni demokratskom društvu. “Izgleda da je na reakciju podnosioca predstavke uticao zajedljiv i provokativan stil njegovog protivnika. Ali, prenijevši pored spornog uvodnog članka i izvode iz članka svog protivnika, direktor lista je postupio u skladu sa pravilima novinarske profesije. On je time omogućio čitaocima da formiraju lično mišljenje, poredeći sporni uvodni članak sa izjavama osobe protiv koje je isti bio uperen”. Previše je tu detalja da bi ih naše sudije izučile.

Slučajeva naravno, ima raznih. Tako je Evropski sud kazao da su u pravu bili engleski sudovi kada su usvojili tužbu supermodela Naomi Kempbel zbog objavljivanja članka i fotografija o njenom odvikavanju od narkotika. „Mora biti uspostavljena ravnoteža između javnog interesa vezanog za objavljivanje fotografija gospođe Kempel i potrebe da se zaštiti njen privatni život. Sud je bio saglasan sa ocjenom engleskih sudova da, iako je postojao javni interes za objavljivanjem članka, jer je i sama gospođa Kempbel u javnosti zastupala aktivnosti protiv upotrebe narkotika, nije bilo javnog interesa za objavljivanjem fotografija koje su snimljene tajno kao posljedica praćenja”.

Onda kad su bili za zadržavanje klevete u Krivičnom zakoniku, predstavnici vlasti redovno su se pozivali na činjenicu da neke demokratske zemlje i dalje imaju zatvorske kazne za klevetu. Bili su u pravu. Evropski sud za ljudska prava je odbio da donese odluku da su zakoni o kleveti po definiciji kršenje prava na slobodu izražavanja. Iako skandinavske zemlje po mnogo čemu služe za primjer demokratičnosti, u Norveškoj bi, na primjer, ukoliko kleveće kraljevsku porodicu novinar mogao biti osuđen na pet godina zatvora. I pored toga niko i nikad nije rekao da Norveška ima problem sa slobodom štampe. Riječ je, jednostavno, o drugačijem društvu.

U ovom, našem, demokratski standardi redovno se koriste kako bi demokratija ostala na što nižem nivou. Kao kad Komisija za sprječavanje sukoba interesa zaključi da ne može da objavi imena funkcionera koji su prekršajno kažnjeni jer nijesu prijavili imovinu – zbog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Pravo javnog funkcionera da laže u svom izvještaju o imovini kod nas je osnovno i neotuđivo ljudsko pravo. Baš nikakvo čudo ovdje ne bi bila tužba protiv novinara koji objavi da je neki funkcioner zaposlio tri četvrtine familije, po osnovu iznošenja ličnih i porodičnih prilika. Nema propisa koji se ne može prilagoditi.

Jednostavno je i poznato: da li je jedno društvo demokratsko ili totalitarno nije nešto što se mjeri brojem i vrstom zakona, već načinom na koji se oni primjenjuju. Crna Gora je fini primjer nedemokratskog društva koje koristi metode slobode da ukine slobodu, što je savršeno jasan znak potpunog neuspjeha vladavine prava.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PETRA IVANOVIĆA: Mak na konac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor

 

Petar Ivanović, bivši ministar poljoprivrede, istjerivao je „mak na konac“ na državnoj televiziji. S brdom fascikli i dokumenata, opušten kao kod kuće, objašnjavao je kako je „notorna laž“, da je za jedan dan, tokom kog je bio u Podgorici, uzeo dnevnice od pet hiljada eura za put u sedam zemalja, za šta ga je prethodno optužio aktuelni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, aludirajući da je Ivanović zloupotrijebio tadašnju poziciju.

I istjerao ga je, reklo bi se. Dokazao je silnim papirima i slajdovima u studiju, brižljivo pripremljenom da i tehnički odbrani bivšeg ministra i aktuelnog ekonomskog savjetnika predsjednika države, da je stvarno bio na tim putovanjima, da ih nije izmislio, a da su mu dnevnice koje su mu po tom osnovu pripale, isplaćene kasnije, u jednom danu. Stvar računovodstva valjda.

Zanimljivo je, svakako to, da prvi put gledamo bivšeg ministra s tolikom dokumentacijom kako maše papirima u sopstvenu odbranu. A prilika, da se brani javno, imao je mnogo. Ranije je, međutim, kad god bi postao akter neke od afera, radije pribjegavao performansima – bacao perje ili citirao Ajnštajna. Kao onda kada je pokušao da demantuje pisanje Vijesti da je u godini kojom je vladao poljoprivredom broj zaposlenih u toj oblasti smanjen na 2.490 hiljada. Istina, nije mu tada bilo lako da papirima dokaže svoje fantastične statistike o vrtoglavom rastu zaposlenih u poljoprivredi od 52 odsto za jednu ili 136,5 posto za dvije godine njegovog ministrovanja. Lakše mu je bilo da u studio dovede sve zaposlene u poljoprivredi. Stali bi.

Papire i fascikle, a ni gostovanje ministra na TV-u nijesmo vidjeli ni onda kada je OCCRP objavio istraživanje koje je Ivanovića dovelo u vezu sa klanom Darka Šarića, koji je u Srbiji nedavno zbog trgovine narkoticima osuđen na 15 godina zatvora.

To istraživanje dovelo je bivšeg ministra u vezu sa Šarićevim kompanijama i aferom vezanom za Fudbalski klub Mogren, kada je budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio  zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, „investitorima iz Švajcarske i Francuske”.  Lazović je zemljište, u stvari, poklonio Šariću, otkrio je OCCRP u saradnji sa MANS-om, a čitava transakcija odrađena je preko dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro. OCCRP je došao do dokaza da je Nova Star CG u vlasništvu firme Nikomat LLC iz Delavera, iza koje su bili Šarićeva sestra Danijela i Nebojša Jestrović, a da je direktor kompanije Nova Star CG Blagota Radulović, pomoćnik ministra Petra Ivanovića.

OCCRP je takođe objavio i dokument iz crnogorskog Privrednog registra, dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings na koju je kasnije prenijet udio firme Nova Star CG sa kojom je Lazović potpisao sporni angažman. Dopis iz Paname je Ivanoviću poslat na njegovu kućnu adresu, kako bi potpisao punomoćje koje je firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović. Ona je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem, ali i Aleksandra Aca Đukanovića, brata crnogorskog predsjednika, čija je banka poslovala sa narko bosom.

„Ova firma je od posebnog značaja jer predstavlja konačnu vezu između Darka Šarića, srbijanskog biznismena Stanka Subotića i Mila Đukanovića, tri osobe koje su zajedno blisko povezane preko Prve banke i niza poslovnih aranžmana”, zaključio je OCCRP u istraživanju. A Petar Ivanović je za tu kompaniju potpisivao punomoćje. Valjda je zbog toga danas u kabinetu predsjednika države, a ne zbog urednih putnih naloga.

Ivanović se nije oglasio tim povodom. A lijepo bi bilo da smo ga vidjeli kako drži punomoćje na TV-u i objašnjava sopstvenu ulogu u toj transakciji, i uopšte veze bivše vlasti sa Šarićem. Ili da objasni zašto su ga Monitorovi izvori nazivali „ključnim čovjekom Šarića za pranje para preko Hipo banke”. Ivanović je jedno vrijeme upravljao bordom Hipo alpe adria banke, preko koje su kompanije povezane sa Šarićem imale milionske transakcije.

MANS je objavio i da je Iva­no­viću narko bos Darko Šarić platio avionsku kartu za putovanje na istom letu na kom je bio i Šarićev saradnik i direktor pljevaljske Mat company Jovica Lončar.

„Avio-listing na kome se nalazi ime ministra Petra Ivanovića i njegovog saputnika na letu za Pariz i Ženevu Jovice Lončara, dio je dokumentacije koja je zaplijenjena po naredbi istražnog sudije Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu u okviru istrage protiv narkobosa Darka Šarića i njegove kriminalne grupe“, saopšteno je tada iz Istraživačkog centra MANS-a.

Ivanović je doduše dostavio demant, tvrdeći da mu „gospodin Šarić”  nije platio avionsku kartu. „Nije tačno da mi je gospodin Darko Šarić ili bilo ko drugi kupio karte za Pariz ili Ženevu. Avio karta za let Podgorica – Pariz – Ženeva (19.11.2009) i Ženeva – Cirih – Podgorica (20.11.2009) plaćena je sredstvima Agencije Crne Gore za promociju investicija. Račun broj 510/9298/82 izdat je od turističke agencije Gallileo, saopštio je. Iz MANS-a su odgovorili da „fakture i izvodi sa računa CKB banke koje je uz svoj „demanti” dostavio ministar Ivanović ni u jednom svom dijelu ne demantuju dokumentaciju koja je zaplijenjena po naredbi Višeg suda u Beogradu”.

Bilo je još optužbi. Tu je svakako i afera Abu Dabi. Specijalno tužilaštvo je nedavno pokrenulo istragu vezano za taj aranžman, tražeći i skidanje imuniteta Ivanoviću. Tužilaštvo tvrdi da je država u ovom projektu, prema grubim procjenama, oštećena za više od devet miliona eura, koliko su vrijedne aktivirane garancije firmi koje su tokom 2015. i 2016. godine, bez valjanih zaloga, uzele novac za podsticaj sjevera države. Ivanović je dao izjavu tužilaštvu, ali u javnosti ne govori mnogo o tome. Radije bi o putnim nalozima.

Na kraju, Ivanoviću uvijek ostaje nada da će to biti novi slučaj SDT, na čijem su čelu isti ljudi, koji će pasti pred crnogorskim sudovima. Baš kao i slučaj Šarić. A ima i lično iskustvo sa „efikasnošću” pravosuđa. Ivanović je tako zbog zastare, pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu.

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. Koje neće potrošiti afere i svjedočenja brižljivo dokumentovana u medijima prethodnih decenija. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo