Povežite se sa nama

OKO NAS

SLOBODA NA INTERNETU: Bez jasnih granica

Objavljeno prije

na

Ne tako davno nezamisliva su bila polja mogućnosti koja je ljudima donio internet. Dostupnost i brzina informacija, kao i njihov slobodan protok, neka su od najvećih njegovih dostignuća. Naravno, ima i mračniju stranu. Laži, psovke, klevete ili govor mržnje postalo je moguće uputiti anonimno i nekažnjivo. Ponešto se oko te nekažnjivosti mijenja, ali, trenutno u toj oblasti kao da postoji neuporedivo više pitanja nego pravih odgovora. Sloboda ne podrazumijeva slobodu govora mržnje, međutim taj fakat nije lako uskladiti sa činjenicom da kontrola, naročito u pasivnim krajevima, ima običaj da se izmetne u cenzuru.

Iako je uređivanje ove oblasti veliki izazov i za mnogo naprednije zemlje i kod nas se krenulo u donošenje pravila o tome šta se na portalima smije, a šta ne smije objavljivati i ko je odgovoran ako neprimjereni sadržaji ipak stignu do širokih narodnih masa.

Savjet Agencije za elektronske medije ovih dana je utvrdio Predlog pravilnika o elektronskim publikacijama. Ovaj dokument je, rekli su predlagači, napravljen u cilju unapređivanja primjene zakonskih standarda u objavljivanju sadržaja i komentara putem elektronskih publikacija.

Pravilnik je na javnoj raspravi do 21. januara 2016. godine.

Najavljujući donošenje pravilnika, član Savjeta Agencije za elektronske medije Zlatko Vujović krajem ljeta je za CdM, kao o ohrabrujućoj, u smislu utvrđivanja pravila ponašanja na internet portalima, pomenuo odluku Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava od 16. juna 2015. ,,Evropski sud za ljudska prava je presudio, u ovom slučaju iz Estonije, da je sajt odgovoran za komentare koji se kvalifikuju kao ‘govor mržnje’ i ‘očigledno nezakoniti'”, objasnio je Vujović.

Još nekoliko lokalnih urednika pozvalo se na odluku Delfi protiv Estonije, kad im je zatrebalo da nagucnu kako ,,tamo neki” portali moraju odgovarati za ono što napišu njihovi čitaoci.

Ukratko: u slučaju – Delfi protiv Estonije – Evropski sud za ljudska prava je presudio da kažnjavanje news portala koji je odmah uklonio sadržaj koji je bio klevetnički ne predstavlja kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima. Delfi je jedan od najvećih news portala u Estoniji i 2006. na njemu je objavljen članak o trajektnoj kompaniji SLK koja je promijenila svoju zimsku rutu, što je za posljedicu moglo imati uništenje zimskih puteva na moru. Ljudi koji su obično vozili do ostrva su od tad bili primorani da koriste skuplji trajekt. Prema mišljenju suda, članak je bio umjeren i izbalansiran; međutim, privukao je preko 150 komentara, od koji je veliki broj bio uvrjedljiv i klevetnički. Premda je Delfi uklonio uvrjedljive materijale čim su advokati poslali opomenu, vlasnik je zahtijevao da mu se isplati odšteta, što je Delfi odbio. Delfi se pozivao na propise o oslobađanju posrednika od odgovornosti, transponovane u estonsku regulativu. Nacionalni sud je međutim presudio u korist vlasnika kompanije i slučaj je završio pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Kako u članku objavljenom u saradnji sa Akcijom za ljudska prava piše Peter Noorlander, direktor Media Legal Defence Initiative, Vrhovni sud Estonije je odbacio Delfijev argument da je, u skladu sa Direktivom EU o elektronskoj trgovini, njegova uloga pružaoca usluga u internet zajednici ili hosta za skladištenje bila samo tehnička, pasivna i neutralna, i da zbog toga ne treba da bude odgovoran za komentare.

,,Što se tiče samih komentara, Veliko vijeće je smatralo da oni nijesu bili samo uvrjedljivi već i da se njima jasno iznosio govor mržnje i podsticalo na nasilje – pominjano je jevrejsko porijeklo vlasnika trajekta i podsticana je mržnja na osnovu antisemitizma. Sud je ukazao da je sajt imao ekonomski interes u postavljanju komentara: više pregleda i više „klikova” je značilo više prihoda”, objašnjava Peter Noorlander. Veliko vijeće se zato složilo da, iako Delfi nije bio stvarni autor komentara, to nije značilo da nije imao kontrolu nad njima i da je njegova umiješanost u to da komentari na njihov članak postanu javni, bila daleko od uloge pasivnog i čisto tehničkog pružaoca usluga.

Noorlander smatra da će, najvjerovatnije, biti neophodno dalje odlučivanje Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, kao i Evropskog suda pravde u Luksemburgu, kako bi se što preciznije definisali parametri u ovoj oblasti prava.

,,U Evropskoj uniji, ova pravila se nalaze u Direktivi o elektronskom poslovanju, koju zemlje članice transponuju u lokalno zakonodavstvo. Jedna od stvari koju Direktiva izrazito naglašava je da zemlje članice ne mogu od posrednika tražiti da filtrira sav sadržaj koji korisnici postave – na primjer, da Njemačka ne može od Facebooka zahtijevati da provjeri svaki post ili komentar koji korisnici okače”, objašnjava za Monitor Miloš Novović, doktorand na Pravnom fakultetu Univerziteta u Oslu. Evropski sud za ljudska prava nije odlučivao o tome da li je Estonija, kažnjavajući Delfi, prekršila ova pravila – već je samo ustanovio da Estonija nije prekršila Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. „To ne znači da su pravila Evropske unije o odgovornosti posrednika, kao i o zabrani zemljama članicama da im nameću obavezu nadgledanja korisničkog sadržaja, prestala da važe”.

Novović naglašava da odluka Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Delfi protiv Estonije nikako nije uspostavila „pravni standard” za odgovornost portala – naprotiv – veliki broj stručnjaka se slaže da ta odluka zapravo stvara ogromnu pravnu neizvjesnost.

„Sve što je Evropski sud za ljudska prava presudio je da kažnjavanje portala, čak i ako ukloni sadržaj na vrijeme, ne predstavlja kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima. Međutim, Sud se nije bavio pitanjem da li kažnjavanje portala za objavljeni korisnički sadržaj predstavlja kršenje drugih propisa – konkretno, Direktive o elektronskoj trgovini, koja sadrži tzv. pravila o „odgovornosti posrednika” – ona predviđaju da internet kompanije i sajtovi poput YouTube-a i Facebooka ne mogu biti odgovorni za sadržaj koji korisnici postave na Internet, ukoliko ispune odgovarajuće uslove – od kojih je najvažniji taj da hitno uklone sadržaj koji im je prijavljen kao nelegalan”, kaže Novović.

Jedna od alternativa za koju se Vujović zalaže, ujedno predložena u Pravilniku je institut „premoderacije” komentara: od portala bi se zahtijevalo da imaju dežurnog administratora, koji bi morao da odobri svaki komentar prije nego što se on objavi. Novović ocjenjuje da ovakvo rješenje sadrži opasnost od cenzure, izlaže velikim troškovima portale sa velikim brojem komentara, te suštinski ugrožava slobodu izražavanja. „Uz to, ovakvo rješenje bi bilo u direktnoj suprotnosti sa članom 15 Direktive o elektronskoj trgovini, te bi zato bilo nezakonito”, kaže Novović. Institutom obavezne registracije korisnika portala, smatra on, ništa se naročito ne bi postiglo: ,,Sa tehničke strane, identifikacija neregistrovanog korisnika, putem IP adrese, nije značajno komplikovanija od identifikacije registrovanog korisnika”.

U svakom slučaju, zasad je jasno da je situacija konfuzna, te da međunarodni standard ne postoji. Govor mržnje se mora spriječiti, ali postojeći sistem koji zahtijeva Direktiva EU – da portali nijesu odgovorni ako odmah uklone sadržaj koji je prijavljen kao nelegalan – nije dokazano loš. Činjenica da mediji dosad nijesu obratili pretjeranu pažnju na razmatranje propisa koji će se na mnoge od njih direktno odnositi govori, prije svega, o neozbiljnosti crnogorskog društva.

Neodoljivo je ukazati da, ako nećemo da se ugledamo na EU, imamo na koga drugog. Mediji ovih dana prenose vijest kako tajlandski vojni sud razmatra tužbu zbog omalovažavanja kraljevog ljubimca. Thanakorn Siripaiboon je optužen zato što je na internetu ostavio ,,sarkastičan” tekst vezan za psa, a sudiće mu se i za pobunu i uvredu kralja.

Može i tako.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POVEĆANJE SOCIJALNIH DAVANJA NA SJEVERU: Zaustavljanje odliva stanovništva ili borba za glasače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lokalne uprave na sjeveru kao da se utrkuju u broju uvođenja novih i povećavanju iznosa za finansiranje postojećih socijalnih davanja. Već na prvi pogled jasno je da je riječ o jednokratnim isplatama, koje će malo kome biti motiv da ostane u rodnom gradu ili poveća broj članova porodice

 

 

Nakon što su rezultati poslednjeg popisa potvrdili ono što su, uglavnom, svi već znali – da je sa sjevera, minulih 12 godina, pobjeglo 18.000 stanovnika, predstavnici lokalnih vlasti su, redom, izrazili zabrinutost i potencirali hitnost iznalaženja načina koji bi promijenili sumornu demografsku statistiku.  Koji su to dugoročni koraci još ni iz jedne opštine nijesu saopštili, ali su u mnogima pribjegli najlakšem načinu – da se za narednu godinu povećaju novčana davanja za novorođenu djecu, sklopljene brakove ili, na primjer, dodijeli mjesečna simbolična novčana podrška osnovcima na seoskom području.

Izostala je, bar za sada, precizna najava dugoročnih strategija, kojima bi se spriječila depopulizacija, u svakom smislu,  opustošenog sjevera, ali se u mnogim  opštinama krenulo na nesebično dijeljenje novca iz opštinskih kasa. Najčešće u obliku jednokratne podrške.

Tako će, već na narednoj sjednici lokalnog parlamenta u Mojkovcu, na dnevnom redu biti paket socijalnih mjera čija bi primjena trebalo da počne od januara 2025. godine. Predložile su ih Demokrate. Kako za Monitor objašnjava Marko Janketić, predsjednik Skupštine opštine (SO) iz te stranke, cilj je da se “osnaživanjem porodica podstiče demografska obnova i jačaju sela”. Janketić tvrdi da će, kroz predložene mjere, motivisati i mlade bračne parove da ostaju da žive u Mojkovcu. Taj grad je od 2011. do 2023. godine ostao skoro bez 2.000 stanovnika, pa ih je sada svega oko 6.800.

Janketić očekuje da će skupštinska većina prihvatiti prijedog da se jednokratna naknada za prvorođeno dijete uveća više od tri puta, to jest, sa 300 eura na 1.000 eura. Prijedlog je da ta vrsta naknade za drugorođeno dijete ubuduće bude petostruko veća u odnosu na dosadašnju. Tako će porodice koje dobiju drugo dijete jednokratno primiti 1.500 eura.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐALOVIĆA PEĆINA: Sve će to narod platiti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Speleološkog kluba Pauk tužilaštvo su uputili da krivca za nepopravljive štete koje su nastale dosadašnjim izvođenjem radova na valorizaciji Đalovića pećine, traže  u onima koji su inicirali projekat, nosiocu projekta, izvođaču, nadzornom organu i Opštini Bijelo Polje

 

 

Od projekta turističke valorizacije Đalovića pećine kod Bijelog Polja očigledno nema ništa, niti ima izgleda da će biti u dogledno vrijeme. Osim pojedinih speleologa, javnost o tome, uglavnom, ćuti.

Jedino iz Speleološkog kluba Pauk za Monitor kažu da se to može zaključiti na osnovu zatečenog stanja koje su nedavno zabilježili video zapisima na samom ulazu u pećinu, kao i na njenom prilazu gdje je trebalo da se završava žičara. “Ništa se skoro pet godina nije pomjerilo sa mrtve tačke. Od sanacije ništa, sve je zaraslo u travu i šipražje. Bruka i sramota”, kažu u ovom speleološkom klubu.

Oni ističu da ne bi bilo strašno to što su, kako kažu, uzete pare da je bilo šta urađeno, ali da je strašno što su pare uzete, a ništa nije realizovano. “Da je posao odrađen kako treba, ne bi nas interesovalo koliko se ko, što bi narod kazao, ‘ugradio’. Ali svi su se ‘ugradili’ da se ne bi ništa odradilo, a nemjerljiva šteta napravljena je na zaštićenom dobru Đalovića pećini i Đalovića klisuri”, ocjenjuju speloolozi.

Na snimicima koje su nam dostavili iz ovog speleološkog kluba mogu se vidjeti razmjere trenutne štete koja je napravljena i sve ostavljeno nezaštićeno, gomile građevinskog materijala, tone propalog cimenta, razni kablovi i drugi ne tako jeftini materijali. “Čak su i jednog čuvara, čija je kuća najbliža pećini, povukli sa posla jer neće da ga plaćaju, ili ne znaju ko treba da ga plaća. Nedavno smo vodili jednu ekipu speleologa iz Poljske u jedan drugi objekat iznad Đalovića pećine, za koji bi se lako moglo ispostaviti da je dio ovog jedinstvenog prirodnog sistema, i stranci su bili zapanjeni kada su vidjeli ovako stanje, oni čuvenu ceradu kojom su navodno zatvorili ulaz”, kažu u klubu Pauk.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POLOŽAJ OSOBA SA INVALIDITETOM: Briga samo u planovima

Objavljeno prije

na

Objavio:

U većini crnogorskih opština, uprkos solidnoj zakonskoj regulativi,  za OSI se malo šta promijijenilo tokom minule decenije.  Nepristupačne su im često čak i ustanove čiji su primarni korisnici. Uz nezaposlenost, to su samo su neki od problema koji im komplikuju svakodnevicu

 

 

Osobe sa invaliditetom (OSI) u većini crnogorskih opština i dalje su bez nesmetanog pristupa i uslova za kretanje, boravak i rad u objektima javne namjene.  Za taj dio populacije, uprkos unapređenju zakonske regulative, silnim državnim i lokalnim akcionim planovima i obavezama iz Konvencije UN o pravima OSI, stvarnost je ista kao i prije pet ili 10 godina.

Kako za Monitor kaže Duško Rakočević predsjednik Udruženja “Srce”, oni svakodnevno savladavaju i mnogo drugih prepreka – od niske svijesti sugrađana do nezaposlenosti, dikriminacije, neučestvovanja u donošenju odluka, i kad je riječ o oblasti koja ih se  neposredno tiče.

“Ja pomak ne vidim. Ni u svijesti ni na “terenu”.  Za svako pravo zagarantovano Ustavom, nama je višestruko teže da se izborimo. Teškoća je mnogo, nailazimo nekad i na potpuno ignorisanje  donosioca odluka. Podršku, koja nam je zagrantovana zakonom, često smo prinuđeni da ‘prosimo’. Kao da ne postoji institucija koja bi se bavila  našim pravima i našim izazovima i kao da se zakoni i propisi usvajaju samo reda radi”, kaže Rakočević.

U Crnoj Gori  ne postoji institucija koja nije nadležna za pitanja OSI, ako ne direktno, onda sa aspekta opštih obaveza. To je jedna od konstatacija iz nedavne analize Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. U tom dokumentu sabrana su i iskustva  zatečenog stanja sa terenskih posjeta nekim crnogorskim opštinama na jugu, sjeveru i centralnom dijelu.

Država bi,  kao i njene institucije, podsjećaju u tom dokumentu, u skladu sa obavezama iz Konvencije trebale da imaju  obavezu da prilikom planiranja, pripreme i primjene politika i programa procijene njihov uticaj na OSI.  Međutim, Vlada do sada nije formirala čak ni  stalno tijelo ili više tijela nadležnih za primjenu Konvencije. Savjet za prava OSI, kao privremeno savjetodavno tijelo,  kako je ocijenjeno u Analizi ombudsmana, “ne  funkcioniše više od pet godina”. Od prestanka mandata nekadašnjeg Savjeta za brigu o licima sa invaliditetom koje je funkcinisalo pri Mnistarstvu rada i socijalnog staranja.

Tim, koji je obavio terenska istraživanja za potrebe Analize konstatovao je da u većini obiđenih opština, čak ni centri za socijalni rad nijesu pristupačni OSI, ne vodi se evidencija o njima, niti ima zaduženih službenika za tu kategoriju korisnika.

Na primjer, u Bijelom Polju,  osim ulazne rampe, Centar je u potpunosti nepristupačan za OSI.“Centar nema zaposlenih osoba sa invaliditetom, a jedna osoba je bila na stručnom osposobljavanju”, zapažanje je tima.

I kancelarije beranskog Centra za socijalni rad su u potpunosti nepristupačne za OSI –  u objekat ne mogu ući korisnici/ce kolica, do kancelarija na spratu vode stepenice, a nepristupačno je i za osobe sa oštećenjem vida. Ni u toj opštini Centar ne vodi registar OSI.  Prema zvaničnim podacima, blizu 15 odsto Beranaca i Beranki , suočava se  “sa smetnjom u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti”.

Slično je i u Pljevljima, pa ni u toj opštini OSI ne mogu do Centra za socijalni rad, a evidentiran je, zaključio je monitoring tim,  i nedostatak stručnog kadra, kao i da sajt te ustanove ne sadrži informacije o načinu ostvarivarivanja prva i nije prilagođen za OSI. U Pljevljima takođe nema registra. U područnoj jedinici na Žabljaku, uz sve te probleme, nemaju ni službeno vozilo. Nešto bolje, ali i dalje nedovoljnio prilagođeno OSI je u  kancelarijama centara za socijalni rad opštine Kotor, Tivat i Budva.

“Ne iznenađuju takvi podaci. Čak i kad su pristupne rampe postavljene, one su izgrađene samo da se forma zadovolji i njima se ne može kolicima. Infrastruktura, uprkos brojnim obećanjima, ali i zakonskim obavezama, i dalje nije pristupačna. Stanje je gore na sjeveru. No, to je samo jedan dio teškoća, više  boli nepristupačnost institucijama, poslu, osnovnom dostojanstvu”, kažu u Udruženju Srce.

Objašnjavaju da u svom gradu ne mogu do   apoteke, Fonda zdravstava, jednog dijela osnovne škole, policije, vrtića, Biroa rada, Komunalnog preduzeća, Turističke organizacije… Nepristupačni  su im i gotovo svi mojkovački hoteli, hram Hristovog rođenja, pijaca, dva marketa, restorani…

Rakočević podsjeća da je na evidenciji Biroa rada u Mojkovcu je 227 OSI, dok su samo 32 osobe radno angažovane. Nezaposlenost je najveći problem OSI u toj opštini, konstatovano je u nacrtu Lokalnog akcionog plana (LAP) u oblasti invalidnosti.

“U Mojkovcu ne postoji dugoročno rješenje za zapošljavanje, već se OSI zapošljavaju preko projekata i javnih radova na kraći vremenski period, a samim tim ne mogu trajno da riješe svoja egzistencijalna pitanja. Lokalna uprava i druge institucije ne zapošljavaju OSI, kako bi dali primjer poslodavcima iz privrednog sektora, čiji je odaziv za zapošljavanje takođe slab. S druge strane, OSI koje nijesu radno sposobne, nemaju dovoljnu podršku od institucija i servisa tako da su prepušteni porodicama i zatvoreni u kućama”, zaključak je iz LAP-a.

Gotovo ista je situacija i u susjednom Kolašinu. Nezaposlenost i  nedostupnost su osnovni problem OSI i u tom gradu. Napori da se takvo stanje promijeni decenijama se svode samo na različite planove, koji ostaju na papiru. Za sve to vrijeme u gradu je izgrađeno svega par pristupnih rampi za OSI i obilježeno nekoliko parking mjesta. Međutim, i to malo izgrađenog ne zadovoljava standarde.

”Objekti koji su prilagođeni, u smislu pristupa, zapravo su zgrade i objekti koji su prizemni i pristupačnost u tom dijelu nije omogućena. Postojeće rampe, uglavnom, nijesu izgrađene po standardima. Nagib, širina i drugi parametri ne zadovoljavaju propise. Problem su i parking mjesta, jer nije usaglašena vertikalna i horizontalna signalizacija”, objašnjavaju u kolašinskom Udruženju djece i omladine sa teškoćama i smetnjama u razvoju “Zvijezda”.

Prema istraživanju Saveza slijepih, čak blizu 53 odsto OSI smatra da su najugroženija i najmarginalizovanija grupa, a 44 odsto da su im manja prava nego ostalim građanima.

                                                                                                Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo