Osnovni sud u Nikšiću je početkom ovog mjeseca donio presudu kojom se poništava i označava kao nezakonita odluka AD Rudnici boksita Nikšić iz marta 2011. kojom je Rašu Čivoviću, zbog povreda radnih obaveza izrečena disciplinska mjera.
Čivović, invalid treće kategorije, otac četvoro djece, je šest godina čekao i na kraju i dočekao satisfakciju, bar na sudu. Disciplinski je gonjen jer je javno progovorio o nepočinstvima tadašnjeg menadžmenta Boksita, o čemu je Monitor .
Zbog sukoba sa upravom, Čivović tvrdi da je jedini od 960 radnika Rudnika boksita koji je ostao bez otpremnine. Godinama uporno obilazi sudove i institucije ne bi li konačno izdejstvovao svoje pravo.
Čivović se kao i ostali radnici Boksita 2010. prijavio za sporazumni prestanak radnog odnosa uz isplatu otpremnine, koja je iznosila oko 30.000 eura. Međutim, te 2010, tokom štrajka radnika, on je na jednom od protesta iznio podatke o krađi nafte iz magacina za koji je on bio zadužen. Javno je za to optužio pojedine članove menadžmenta.
,,Pitao sam poslodavca koja je količina nafte dovoljna da se skine menadžment. Rekao je pet litara, a ja sam mu pokazao dokaze za pet tona”, kazao je Čivović ruskim poslodavcima kada su ga pozvali na razgovor nakon protesta. Boksitima i Kombinatom aluminijuma tada je gazdovala CEAC, kompanija Olega Deripaske.
Čim je progovorio o krađi, uslijedile su sankcije. Zabranjen mu je ulazak u firmu. Zbog mobinga i pritisaka, što je ukazao na korupciju, prijavio se za socijalni program. Žalio se i inspekcijama, bezuspješno, rekli su mu: ,,Rašo, previše pričaš”.
I tako do danas, Rašo priča o korupciji i kriminalu a nadležni su spori u ispitivanju tih optužbi.
Krajem prošle godine obratio se Agenciji za sprečavanje korupcije s molbom da dobije status zviždača. ,,Moj problem počinje onog trenutka kada sam se suprotstavio ruskim oligarsima koji su upravljali rudnicima Boksita čiji sam bio radnik i njihovim domaćim korumpiranim menadžerima, o posljedicama ugoržavanja javnog interesa zna cijela Crna Gora, samo ću reći podatak da rudnici Boksita u stečaju duguju 138 miliona eura”, navodi Čivović na početku obraćanja Agenciji.
Dalje je objasnio svoj slučaj uz konstataciju da i dalje trpi posljedice prijave korupcije, pa stoga i traži zaštitu jer i dalje traju sudski sporovi kao i pritisak da se ućutka, bez obzira što je u međuvremenu postao penzioner.
Agencija za sprečavanje korupcije je na Čivovićev zahtjev odgovorila krajem februara. Naime, nije utvrdila osnovanost zahtjeva za zaštitu zviždača. U zaključku se navodi da Zakon o sprečavanju korupcije nije postojao u vrijeme kada je ukazivao na korupciju u rudnicima Boksita. Precizira se da je u Zakonu o sprečavanju korupcije predviđeni rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu šest mjeseci od dana nastale štete, a Zakon je počeo da se primjenjuje od 1. januara 2016. Kako je Čivović prijave podnio 2011. – ,,nisu ispunjeni uslovi da bi se zahtjev za zaštitu zviždača mogao smatrati opravdanim”.
Postupak povodom Čivovićeve krivične prijave protiv članova menadžmenta, podnesen prije šest godina još traje. Isto tako i postupci zbog neisplaćene otpremnine pred Privrednim sudom.
Čivović, nakon posljednje presude kojom je dokazano da je nezakonito disiplinski kažnjen, najavljuje nove tužbe.
Tužio i Deripasku
Čivović je početkom 2015. tužio rudnike Boksita, kao i dvije firme Olega Deripaske CEAC i Shasta Universal. ,,Nijesam naveo koji iznos tražim. Samo odštetu za dugogodišnje šikaniranje. Ako oni traže stotine miliona od Crne Gore, ja se neću smiriti dok Deripaski ne ‘ošišam’ bar gornji sprat jahte”, kazao je Monitoru tada Čivović. Tužbom je osporavao i potraživanje firmi Shasta Universal i CEAC, koje od nikšićkih Boksita potražuju oko 22 miliona eura. Privredni sud je ovu tužbu odbacio krajem prošle godine. U obrazloženju se navodi da ,,nije naznačena adresa prvo i drugo tuženog” – Shasta Universal, registrovanih na Britanskim Djevičanskim ostrvima i CEAC, Kipar. Kao i da tužba sa prilozima ,,nije prevedena na jezik u službenoj upotrebi prvo i drugo tuženog”. U Žalbi koju je Čivović uputio Apelacionom sudu navodi se da se arbitražni tribunal Međunarodnog centra za rješavanje investicionih sporova u Parizu, u postupku protiv države Crne Gore, oglasio nenadležnim nakon što je ustanovio da CEAC ne posjeduje sjedište na teritoriji Kipra. Preporučuje Čivović i to da se Privredni sud ,,mogao obratiti i državi Crnoj Gori, tj. Vladi jer svako malo pa se glasnu gospoda iz CEAC-a da su tužila Crnu Goru, pa valjda u te tužbe stavljaju adresu”. Čivović ističe da je tužbu preveo na ruski jezik i pita se kako je Privredni sud došao do zaključka koji jezik prvo i drugo tuženi koriste: ,,Ako se zna da su službeni jezici na Kipru grčki i turski, a na Britanskim Djevičanskim ostrvima engleski, gdje su ‘navodno’ tuženi prijavili svoje firme”. Uz napomenu da se radi o fantomskim firmama koje su ojadile Crnu Goru i njega lično, Čivović predlaže Apelacionom da se predmet vrati Privrednom sudu na ponovno odlučivanje.
Predrag NIKOLIĆ
HORIZONTI3 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice