Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ SOLANA: VLADA PROTIV EU: PREDAH DO OKTOBRA

Objavljeno prije

na

Lijepo je, ipak, bilo prošle nedjelje biti na Solani. U prepunom Muzeju te nekada velike firme, u spomen na velikog njemačkog naučnika i ekologa, zaljubljenika u prirodne ljepote regiona i Ulcinja, dr Martina Šnajdera-Jakobija održana je Osnivačka sjednica društva koje nosi njegovo ime.

Šnajder-Jakobi (1956-2012) je bio briljantan poznavalac ulcinjske flore i faune, i naročito se, kao ekspert njemačke fondacije Euronatur, u posljednjoj deceniji svog života, angažovao u proučavanju i zaštiti Solane i cijele delte Bojane. Njegovom zaslugom je u Ulcinju u aprilu 2009, organizovana velika međunarodna konferencija o migraciji ptica preko Jadrana, pod pokroviteljstvom Savjeta Evrope, a koja je kao rezultat imala usvajanje Ulcinjske deklaracije.

Skupu su prisustvovali ambasadori stranih država akreditovani u našoj zemlji, naučnici i akademici, nekoliko poslanika u Skupštini Crne Gore, visoki funkcioneri Opštine Ulcinj, predstavnici NVO… Došli su da pokažu odlučnost da se zaštiti Solana i njezina bioraznolikost i da odaju dužnu počast Šnajder-Jakobiju.

Ljudi koji su izabrani u Upravni odbor garancija su za tako nešto (predsjednica Zenepa Lika, a članovi Darko Saveljić, Adaleta Bibezić, dr Dragan Hajduković i mr Dritan Abazović), ali i osnivači Udruženja, među kojima se nalazi i ambasadorka SR Njemačke Gudrun Elizabet Štajnaker. „Solana je vaša ekonomska i socijalna budućnost. Ali, ona je važna i u evropskim okvirima. Svijet će vas po tome cijeniti”, rekla je ona.

Nedavno je Evropski parlament usvojio preporuku njemačkog Bundestaga da se Ulcinjska solana i pitanje neophodnosti njene zaštite nađe u centru preporuka Rezolucije na Izvještaj o napretku Crne Gore za 2015.

Parlament je pozvao na napore da se ovaj lokalitet stavi pod zaštitu kako bi se sačuvao njegov biodiverzitet kao najznačajnijeg gnijezdilišta i zimovališta ptica selica na istočnoj obali Jadrana. Evropski parlament je takođe pozvao Vladu Crne Gore da nastavi inicijativu ka nacionalnoj i međunarodnoj zaštiti ovog ekosistema, uz prepoznavanje proizvodnje soli kao jednog od najboljih primjera sinergije ekonomskog razvoja i zaštite prirode, te jedinom održivom rješenju opstanka miliona ptica.

Još nema spremnosti Vlade da ispuni obaveze koje je preuzela prije godinu na međunarodnoj konferenciji o Solani. Na sličnom skupu prije dva mjeseca ministar Branimir Gvozdenović je izjavio da je „pitanje zaštite Ulcinjske solane rješivo za svega par mjeseci te da će se Ministarstvo voditi potrebom ponovne proizvodnje soli kao primarnim uslovom održivosti ovog lokaliteta”. Pri tom, Ministarstvo nije dostavilo učesnicima konferencije obećanu mapu puta sa vremenskim rokovima za realizaciju svih segmenata zaštite Ulcinjske solane na nacionalnom i posebno na internacionalnom nivou. Riječ je aplikaciji za upis Solane na Ramsarsku listu, odnosno na listu močvarnih područja od svjetskog značaja. Ona ispunjava šest od devet kriterijuma koji se predviđaju Ramsarskom konvencijom. Za upis na tu listu, dovoljno je da se ispuni samo jedan. Područje oko Velipoje, na drugoj strani granice u Albaniji, je godinama na toj listi.

Na ovaj način bi Solana bila zaštićena od svih oblika gradnje koji se na njoj predviđaju planom obalnog područja, koje radi navedeno Ministarstvo, kao i Prijedlogom Prostornog plana Opštine Ulcinj koje takođe radi isti državni organ!?

U Udruženju Dr Martin Šnajder-Jakobi tvrde da ovi primjeri pokazuju da vlast nema volje da preduzime konkretne korake. ,,Solana ima sve preduslove da bude brend Crne Gore i Ulcinja. Sada nam treba vizija i volja. Mi imamo viziju. Drugi treba da dokažu da imaju volju”, kaže predsjednica Lika. Ova donedavna potpredsjednica Opštine Ulcinj navodi da je lokalna vlast godinu dana tražila da se Solana zaštiti. „Procedura je završena, akt o proglašenju čeka u fiokama Skupštine opštine Ulcinj, kako bi se Solana proglasila zaštićenom zonom. Po nama nije trebalo da se odugovlači, a da li će se zaštititi, vidjećemo”.

Iz fondacije Euronatur optužili su Vladu da želi da uništi Solanu i da sve ukazuje na korupciju u velikom stilu. „Obećanja data prije godinu, po kojima je Solana trebalo da bude proglašena za zaštićeno područje, nijesu realizovana. Najbitnija ekološka stanica u međunarodnom saobraćaju ptica na Jadranu je i dalje u opasnosti da bude žrtva pod naletima masovnog turizma”, ocijenio je izvršni direktor te organizacije Gabrijel Švaderer. Prema njegovim riječima, još nijesu rašćišćeni vlasnički odnosi na Solani, a kamoli nešto drugo.

Ni ove godine neće biti proizvodnje slanih kristala. To je treća godina zaredom da na prostoru ove firme, osnovane davne 1934, neće biti berbe soli.

Oni koji prate dešavanja oko Solane sjetiće se koliko je vremena prošlo da bi se uključila struja neophodna za rad pumpi koje upumpavaju morsku vodu, odnosno život na Solani. Mjesecima se tvrdilo da se ne može naći nešto preko 20 hiljada eura, a odmah je pronađeno 115 hiljada eura da bi se predstavili projekti za to područje na 15. Bijenalu arhitekture u Veneciji.

Iako su se zvaničnici nadali da će, na taj način, dobiti međunarodnu podršku za svoje naume o „održivom razvoju”, nikada se u evropskoj javnosti nije više govorilo i u medijima pisalo o Solani.

Ambasadorka Štajnaker je odlučna: bez zaštite Solane, Crna Gora neće otvoriti poglavlje 27 (životna sredina) u pregovorima sa EU. „To bi bilo kontradiktorno. Ne razumijem ponašanje Vlade i ministarstva”, kazala je ona.

Sličnu poruku ponovio je tokom nedavne posjete Crnoj Gori šef Direktorata za Crnu Goru u Evropskoj komisiji Dirk Lange, kao što je to više puta kazano iz Evropskog parlamenta.

Predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić, čijom je zaslugom u Skupštini Crne Gore 2012. godine Solana proglašena zaštićenim područjem, kaže da je to mjesto gdje se mjeri sposobnost Crne Gore da se odbrani od devastirajuće pohare resursa.

Izvjesno je da do oktobra neće biti odluke Vladinog Savjeta za privatizaciju i kapitalne investicije o „plaćenoj pravičnoj naknadi za Solanu” niti biti usvojen Prostorni plan posebne namjene za obalno područje. Potom, sva prilika, bitka će se nastaviti.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo