Povežite se sa nama

MONITORING

SMEĆE: Ogledalo vlasti

Objavljeno prije

na

Ko god u Crnoj Gori ima televizor ili bar ponekad prođe pored trafike zna: u Beranama postoji strašan problem sa smećem. Iza te buke ostaje uglavnom neprimijećeno da vascijela Crna Gora pliva u smeću. Prema zvaničnim podacima u ovoj državi niko nema pojma koliko se otpada proizvodi u Crnoj Gori, niti je osmišljen plan šta sa smećem treba raditi. A da to nije – ćušnuti ga niz obližnje brdo, u potok, rijeku ili more.

Građani Berana uspjeli su da urade dvije stvari korisne za crnogorsko društvo: da smeće prikažu kao problem i da, zajedno sa građanima Ulcinja, pokažu da DPS i nije tako nesmjenjiv kao što se čini. Onda je, logično, bilo vrijeme da urade nešto problematično. Skupština opštine Berane u kojoj većinu čini koalicija ,,Zdravo Berane SNP- DF” donijela je odluku kojom je za privremeno skladištenje komunalnog otpada odredila Šemovac. Kad je jedna od televizija prikazala to mjesto, negdje u šumi s one strane tunela Lokve, razumnom biću jedino je mogla pasti na um riječ – grehota.

Onda se u Rožajama digla kuka i motika. Na sjednici lokalnog parlamenta, jednoglasno je usvojen zaključak kojim se traži od nadležnih državnih organa da zaustave sve aktivnosti lokalne uprave u Beranama na donošenju Odluke o odlaganju čvrstog otpada na lokaciji Šemovac, na planini Cmiljevica, u blizini ski centara Turjak i Lokve.

Da je smišljala, nova lokalna vlast u Beranama teško bi mogla pronaći potez koji ima veći manipulativni potencijal od odluke da privremenu deponiju smjesti pokraj rožajskog plota. U Rožajama je, na gradskom trgu, potpisivana peticija protiv deponije na Cmiljevici. Parola ,,Zdravo Berane, a smeće u Rožaje”, skovana je za tili čas, oko pedeset Rožajaca odlučilo je da noć, u znak protesta, provede pored tunela Lokve.

Stvar je, jasno, izmakla ekologiji i prešla u sve drugo: istoriju, politiku, geostrategiju. Molba Berancima da ne žrtvuju ,,naše naselje koje je starije od njihovog”, zvuči kao sve, samo ne kao molba. Priča se polako svela na to da četnici iz Berana ugrožavaju Bošnjake u Rožajama. Naravno da Beranci nijesu ustukli. Uz argument – naša teritorija, naše smeće – sljedovalo je uputstvo Rožajcima da pravdu potraže kod – Erdogana.

U ovom trenutku nije moguće podvući crtu ali se neke stvari jasno vide. Teško neko u Beranama može da objasni zašto su odlučili da privremenu deponiju smjeste na čistu Cmiljevicu, umjesto, na primjer, na neko od 20 smetlišta koja već postoje na teritoriji beranske opštine. Takođe je nejasno zašto nikoga od stručnjaka nijesu konsultovali. U Rožajama nijesu uspjeli da problem, bar za nijansu, odvoje od dnevno političkih potreba, naprotiv. Crtu između autentičnog otpora i vladajućih manipulacija nije moguće povući.

S božanskih visina o komšijskim problemima na sjeveru izjasnila se i vlada Crne Gore. Konstatovali su da je odluku o privremenom skladištenju otpada Opština Berane donijela bez prethodnih konsultacija sa zainteresovanim stranama, lokalnim stanovništvom, susjednim opštinama i posebno sa onima koji upravljaju tom lokacijom. Riječ je, kaže vlada, o prostoru kojim gazduje Uprava za šume, te ,,Opština Berane nema saglasnost Uprave da na toj lokaciji obavlja aktivnosti privremenog skladištenja komunalnog otpada”. Nonšalantno je Ministarstvo održivog razvoja i turizma podsjetilo da su pravo rješenje: Vasove vode.

Niti ko zna, niti je ko pitao Vladu – gdje su pola miliona eura koje je njen predsjednik Milo Đukanović obećao za saniranje i konzerviranje Vasovih voda. ,,Sada smo došli do rješenja za koje vjerujem da je prihvatljivo Beranama, a to rješenje podrazumijeva da u ovoj godini odvojimo 500.000 eura da saniramo i konzerviramo odlagalište na Vasovim vodama, i to smo odvojili – znači taj posao će biti završen. Došli smo do rješenja gdje ćemo privremeno odlagati komunalni otpad iz Berana, a u međuvremenu tražiti adekvatno rješenje za lokalnu ili regionalnu deponiju uz primjenu najnovije tehnologije, kojom se dobijaju novi energetski izvori”, bio je jasan Đukanović na završnom skupu pred izbore u Beranama.

Neće biti da je govorio o parama koje su izdvojene iz budžeta stranke. Pošto su pare državne, zašto građani Berana nemaju pravo da ih dobiju i ako nijesu izabrali DPS i s kojim pravom Đukanović, ako ne može da ga šapne Vuki Goluboviću, taji rješenje za privremeno odlaganje otpada. To bi bila normalna pitanja u normalnoj državi.

U ovakvoj zemlji, već decenijama, upravljane otpadom ostaje u planovima. Lošim. U jednom od vladinih dokumenata objavljeni su poražavajući podaci: znatan udio komunalnog otpada ne prikupljaju ovlašćene službe; oko polovine smeća se odlaže na divljim deponijama; manje od 15 odsto komunalnog otpada se prerađuje; veoma mali udio materijala se povrati iz komunalnog otpada; nema povrata energije.

Jedine opštine koje imaju uređen sistem upravljana otpadom su Podgorica, Cetinje i Danilovgrad koje smeće odlažu na regionalnoj saniratnoj deponiji Livade, i Bar i Ulcinj koji koriste sanitarnu deponiju Možura. Ni ove opštine međutim, nijesu bez nevolja sa divljim deponijama. U Podgorici smeće posebno krasi Ćemovsko polje i korito Ribnice, u prijestonici brdo Ševrlja, dok u Baru i Ulcinju postoji više divljih deponija pored magistralnog puta.

Nakon otvaranja Možure, smetlište Hije gdje je godinama bacano smeće, nije uređeno. Stručnjaci upozoravaju da i deponija u Podgorici i ona u Možuri primaju mnogo više smeća nego što je planirano i da time skraćuju svoj rok upotrebe. Jednostavno je – prihvatanje smeća iz drugih opština donosi ili zaradu ili se ,,čini” partijskim drugovima. Na deponiju Možura, na primjer, u prvih devet mjeseci prošle godine stiglo je više smeća iz Budve, nego iz Bara.

Razbacivanje smeća u Crnoj Gori neka je vrsta nacionalnog sporta. Svaka naša rijeka je deponija, uključujući i ,,Suzu Evrope”. Sve što Mojkovčani bacaju, od viška iz mesara i klanica, do medicinskog otpada, već decenijama završava na obali Tare. Taj se zanosni prizor može posmatrati bilo da putujete automobilom ili vozom. Prema nekim procjenama u Podbišću ima oko 70.000 tona otpada, pomalo, kažu, odnese Tara, svaki put kad nadođe.

I Kolašincima je smetlište na Tari dobra ideja. Već 57 ljeta u Bakovićima dimi privremena deponija. Opština Bijelo Polje ima Lim. Na njegovim obalama završava svo gradsko smeće obogaćeno otpadom iz, u tom kraju razvijene, mesne industrije.

U Ekološkom pokretu Ozon objašnjavaju da je opština Herceg Novi krajem prošle godine dobila ekološku saglasnost za sanitarnu deponiju ,,Duboki do”, ali i dalje ima problem sa velikim brojem divljih deponija.

Rožaje odlaže otpad na neuređenoj lokaciji Besnik, pored Ibra. Samo nekoliko dana prije oštrog suprotstavljanja komšijama iz Berana Rožajci su od komšija sa druge strane, iz Tutina, tuženi zbog “štete koju u susjednom gradu prouzrokuje rožajska privremena deponija”. Iz Tutina tvrde da godinama ogromne količine otpada sa rožajske deponije završavaju u Ibru, a potom i u jezeru Gazivode u Ribarićima.

Opština Nikšić, objašnjavaju u Ozonu, i svoj i otpad iz Plužina odlaže na neuređenom smetlištu Mislov do, u planini Budoš. Taj objekat nije uređen po zakonu, ali ponekad služi da se tamo baci i smeće iz Kotora i Budve. Ovo,, privremeno” rješenje funcioniše od 2003.

Kotor, Tivat i Budva su takođe bez adekvatnih deponija. Otkad je deponija ,,Lovanja”, makar zvanično, konačno zatvorena, svukuda niču smetlišta. Šavnik ima gradsku deponiju, koja je takođe neuređena i ne ispunjava uslove ni da bude privremeno odlagalište otpada. Opština Žabljak, na lokaciji Klještina, takođe otpad odlaze na nezakonit način.U Andrijevici smeće se baca na deponiju Sućeska koja takođe ne ispunjava zakonske uslove. I u Plavu i u novim opštinama Gusinju i Petnjici je isto.

,,Državni plan upravljanja otpadom trebao je da bude donesen zaključno sa 31. martom prošle godine, ali to nije urađeno” objašnjava direktor Ozona Aleksandar Perović. Po njegovim riječima trenutno aktuelni nacrt Nacionalne strategije upravljanja otpadom suštinski je veoma sličan prethodnim dokumentima i opet forsira regionalne sanitarne deponije kao jedino rješenje.

,,Mi smatramo da je ovaj problem davno prevazišao kapacitete lokalnih uprava, te da je Vlada Crne Gore u obavezi da se njime bavi”, kaže Perović. U svakom slučaju, objašnjava naš sagovornik, da bi se riješio problem sa otpadom neophodno je najprije ustanoviti koliko ga u Crnoj Gori ima. Dok god se razbacuje okolo očito je da ga ima previše, ali da bi njegova prerada bila isplativa, pitanje je da li ga ima premalo.

Smeće je, očigledno, preozbiljan problem za vladu Mila Đukanovića.

Napulj i mi

Ako je Berancima za utjehu, nijesu sami na svijetu, naprotiv, situacija u našem malom gradu jako liči na probleme u kojima je prije tri godine bio Napulj. Grad koji je godinama imao različite probleme sa smećem, u ljeto 2011. bio je zatrpan. Nekoliko sedmica ranije građani Napulja izabrali su novog gradonačelnika, političara male antikorupcijske stranke ,,Italija vrijednosti”, koja se zalagala za reciklažu i odbijala da posluje sa organizovanim kriminalom. Time se direktno sukobila sa mafijom u čijim su rukama deponije i palionice. Italijanski premijer Silvio Berluskoni odbijao je da pomogne. ,,Žele uplašiti ostatak Italije, žele da shvatimo da je potrebna izgradnja palionica smeća jer tako dolaze do svojih velikih poslova. Takva je mafija”, objašnjavali su stanovnici Napulja. Ne može se reći da naši problemi sa smećem imaju veze sa mafijom, ali je teško poreći da se nimalo loše ne zarađuje izradom brojnih ,,studija lokacija” i sličnih dokumenata za potencijalne deponije. Najčešće ih, diljem Crne Gore, rade isti ljudi. Na ulice Napulja Berluskoni je slao vojsku da skuplja otpad, smeće je na kraju ,,zbrinuto” tako što se za velike pare brodovima slalo u spalionice u Holandiji. Berane, kao što znamo, ima Luku, naći će se, naročito ako bude još kakvih izbora i to malo para i – problem riješen.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo