Povežite se sa nama

FOKUS

SPAJANJE EPCG I RUDNIKA UGLJA: U krugu familije

Objavljeno prije

na

Iako to formalno još nije obavljeno, objedinjavanje pljevaljskog termoenergetskog kompleksa, tako što bi Elektroprivreda CG dio trenutno raspoloživog novca iskoristila za kupovinu većinskog paketa akcija Rudnika uglja, za mnoge je – već završena priča. Koju, po običaju, prate brojne (ne)osnovane sumnje i sporenja.

Da krenemo redom. Ideja o preuzimanju Rudnika uglja od strane EPCG nanovo je aktuelizovana krajem prošle godine, nakon što su italijanska A2A i Aco Đukanović zajedno ponudili svojih 51,7 odsto akcija RUP-a (39,5 + 12,2) Elektroprivredi, po cijeni od 6,5 eura za akciju. Što znači da bi ukupna vrijednost transakcije bila veća od 17 miliona eura.

Potom je Skupština akcionara EPCG ,,dala zeleno svjetlo” menadžmentu da angažuje kvalitetnog konsultanta za određivanje ,,realne cijene akcija Rudnika”. Akcionare je, prethodno, sekretar društva Milivoje Vujačić obavijestio da EPCG ima interes da postane vlasnik Rudnika, pošto bi se tako omogućilo poboljšano snabdijevanja TE uz nižu cijenu uglja i ,,stvorili uslovi za održivost projekta drugog bloka TE”.

,,Podsjećamo da svi rudnici uglja u regionu posluju u sastavu termoelektrana ili kao dio mješovite korporacije i radi se o kapacitetima sličnog obima kao TE Pljevlja i RUP”, predočila nam je Direkcija za odnose sa javnošću EPCG. ,,Osiguravanje sigurnog, odgovarajućeg te pravovremenog i neprekidnog snabdijevanja ugljem jedan je od glavnih ciljeva predviđenog spajanja a u vidu finansijskih prednosti uštede koje bi se ostvarile sniženjem troškova i sinergijskim efektom”.

Ne bi valjalo zaboraviti ni kako se prethodno vlasničko objedinjavanje Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita, pod okriljem CEAC-a, završilo – bankrotom obje kompanije. Tako da očekivana sinegerija ne mora biti jednosmjerna.

U svakom slučaju, o vlasničkom objedinjavanju Rudnika i Termoelektrane govori se, praktično, od početka rada pljevaljske TE. ,,Ideja o objedinjavanju RUP-a i EPCG (TE Pljevlja) stara je koliko i ideja o izgradnji Bloka I i intenzivno je proučavana krajem 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka ali nažalost tada nije realizovana u uslovima društvene svojine, što je bilo znantno lakše nego u sadašnjoj situaciji kada su kompanije akcionarska društva”, dio je odgovora koji nam je, u ime Direkcije za odnose sa javnošću EPCG, dostavio njen direktor Rajko Šebek. ,,Ta ideja je prije nekoliko godina intenzivirana jer je integracija RUP-a i EPCG u skladu s trendovima u energetskoj industriji koji su usmjereni prema povećanju nivoa vertikalne integrisanosti na slobodnom tržištu proizvodnih entiteta”.

Zaista, intenzivnu priču o spajanju Rudnika i TE možemo pratiti i desetak godina unazad. Prva ideja je bila da se akcije RUP i EPCG razmijene po nominalnoj vrijednosti. Tako bi Elektroprivreda postala većinski vlasnik Rudnika (ideja je bila da država ima preko dvije trećine vlaničkog udjela u Rudniku) dok bi njegovi dotadašnji akcionari zauzvrat dobili dio akcija EPCG.

Istovremeno, javili su se i skeptici. Tako je tadašnji ministar za ekonomski razvoj Branimir Gvozdenović, u decembru 2017, ocijenio da ,,nije najbitnije” da Rudnik uglja i Termoelektrana budu formalno objedinjeni, ,,jer eventualno spajanje neće riješiti tekuće probleme samo po sebi”.

Mnogo brojniji su, ipak, bili zagovornici prisajedinjenja. Sada već bivši predsjednik borda EPCG Srđan Kovačević (čuju se glasovi da je njegova smjena povezana sa objavljivanjem detalja ponude koju su A2A i Aco Đukanović poslali Elektroprivedi) zagovarao je, prije ravno pet godina, ,,udruživanje kapaciteta” kao ,,izuzetno važan korak ka stvaranju neophodnih preduslova za izgradnju drugog bloka u Pljevljima”. Ipak, u priču o drugom bloku ušlo se po sistemu ,,grlom u jagode”, pa se ni šest mjeseci od potpisivanja ugovora sa češkom Škoda Prahomse ne nazire početak radova. Niti se zna ko će i na koji način finansirati eventualnu gradnju TE II.

Optimizma, i pored toga, ne manjka. ,,Ovo je dobro i za EPCG, Pljevlja, Rudnik uglja, naravno i za državu. Mogu reći da je ovo najbolje rješenje do sada u Crnoj Gori od procesa masovne vaučerske privatizacije”, tvrdi Filip Vuković poslanik DPS-a i član skupštinskog Odbora za ekonomiju.

Ne zna se koliko je na njegov stav uticala činjenica koju je nedavno objavio Dan da je, dvije godine unazad, rukovodstvo RUP-a poslanika Vukovića angažovala kao stručnog savjetnika uz mjesečni honorar od 1,2 hiljade eura. Kao što nikada nije postavljeno pitanje iz čije je glave, 1998. godine, genijalna zamisao da država, kroz proces vaučerske privatizacije, većinski vlasnički udio u ovdašnjim rudnicima boksita i uglja prepusti amaterima. Od kojih su, potom, berzanski mešetari , za sitan novac, kupovali akcije i uvećavali svoju moć.

Tako su rođene sumnje.

Aco Đukanović i A2A u svojoj ponudi tvrde da je u prethodnoj finansijskoj godini Rudnik imao profit od 4,9 miliona eura i da je EPS (neto dobit po akciji) iznosila skoro jedan euro (97 centi).

Predsjednik manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković smatra da ti podaci nijesu tačni. ,,U izvještaju revizora kaže se da je Rudnik 2015. godinu završio sa akumuliranim gubitkom od 17,2 miiliona eura, da se zaključno sa 31. decembrom 2015. godine vodi jedanaest sudskih sporova protiv te firme, kao i da je dug po osnovu poreza i doprinosa jedanaest miliona. Proizilazi da je njihov gubitak oko 50 miliona. Predlažu nam da EPCG kupi akcije Rudnika, što će se i desiti, što nije ništa drugo do ubistvo”, rekao je Miličković na Skupštini EPCG. Postavljajući, ujedno, još jedno zapaljivo pitanje: da li je posao u kome bi A2A i Aco Đukanović prodali svoje akcije u Rudniku uglja preduzeću kojim upravljaju A2A i – preko vlade i vladajućeg DPS – Acov brat Milo Đukanović konflikt interesa.

Tim prije što postoji čitav niz poslovnih poduhvata između braće Đukanović, biznismena i političara u kojima je, po pravilu, na gubitku bila država. Od privatizacije Prve banke i njenog spašavanja državnim novcem (uz niz povlastica njenim akcionarima) do afere Limenka i višemilionske naknade isplaćene Acu Đukanoviću zbog propusta (nečinjenja) nekoga od najbližih saradnika starijeg brata.

,,Đukanoviću i A2A očigledno najviše odgovara brza prodaja akcija bez prethodne detaljne i duge procjene vrijednosti akcija i rezultata njihovog zajedničkog upravljanja Rudnikom”, kaže za Monitor Dejan Mijović potvrđujući sumnje o mogućem konfliktu interesa. ,,Žurba da to što prije završi navela je A2A da postigne autogol time što je ponudu akcija EPCG-u potpisao član Borda A2A u EPCG (Oreste Bramanti), a ne recimo predsjednik ili neki drugi ovlašćeni predstavnik kompanije koji nema tako direktan konflikt interesa”.

Na drugoj strani, opunomoćeni predstavnik Italijana na Skupštini akcionara, advokat Miloš Komnenić najavio je da se A2A neće izjašnjavati o kupovini akcija Rudnika upravo da bi izbjegla moguću konfliktnu situaciju.

O postojećim sumnjama iz EPCG za Monitor kažu: „Na ovakve spekulacije, koje se posljedjih dana iznose u crnogorskoj javnosti, želimo da istaknemo da su EPCG i strateški partner A2A sve poslove obaljaljali u skadu sa domaćim i međunarodnim zakonodavstvom a svi oni koji sumnjaju u zakonitost naših odluka slobodni su da iste provjere kod nadležnih instiucija”.

Sad, nadležne institucije se bave makar jednim dijelom zajedničkog poslovanja EPCG i A2A – višemilionski konsultantski ugovori sklapani sa „ćerka-firmama” u Italiji i dalje su predmet istrage ovdašnjeg tužilaštva. Ako u EPCG nemaju o toj istrazi neka saznanja koja mi nemamo.

Ako zanemarimo pitanje potencijalnog konflikta interesa, ostaje ekonomski aspekt cijelog posla. Jedna od najinteresantnijih nedoumica jeste: da li bi eventualna kupovina većinskog paketa akcija Rudnika uglja označila početak dugo najavljivanog investicionog ciklusa A2A u Elektroprivredi. Ili bi, sasvim suprotno, prodaja akcija koje A2A ima u Rudnicima označila početak njihovog povlačenja iz Crne Gore?

Iz Direkcije za odnose sa javnošću EPCG umjesto odgovora stiže preporuka: ,,Poštovani, ovo pitanje o namjeri budućeg djelovanja akcionara potrebno je uputiti njima (A2A). EPCG ovim postupkom sagledava sopstveni interes u postupku objedinjavanja termoenergetskog bloka u Pljevljima”.

Raznorazne spekulacije podgrijava ,,ultimativni” dio prijedloga o kupoprodaji akcija, u kome prodavci (A2A i Đukanović) potencijalnog kupca obavještavaju da njegov (pozitivan)odgovor očekuju u roku od 30 dana. ,,U suprotnom će A2A S.p.A. i g. Aco Đukanović razmotriti druge alternativne načine za ostvarivanje profita iz svojih odgovarajućih udjela u Rudniku”.

A Dejan Mijović kaže: ,,Ultimativno nametanje brze prodaje se može povezati sa sve izvesnijom nagodbom o brzom izlasku A2A iz EPCG”. Po običaju, vlast ćuti. Ili ne znaju šta će da kažu.

DEJAN MIJOVIĆ, URA
Čeka nas afera Limenka 2

,,Iz najnovijeg, iako vrlo šturog, izvještaja revizora Deloitte Touche za 2015. godinu naslućuje da bi obaveze i dugovi Rudnika uglja u Pljevljima (RUP) mogli biti mnogo veći od prikazanih i da su iz njega možda nezakonito izvlačeni milionski iznosi profita u dužem vremenskom periodu a da istovremeno nijesu plaćani porezi državi”, napominje Dejan Mijović, koordinator URA za ekonomsku politiku. ,,Pravo stanje bi se precizno moglo ustanoviti samo detaljnom tj. forenzičkom revizijom poslovanja RUP-a. Zbog toga bi, uporedo sa pokretanjem novog postupka procjene vrijednosti tog preduzeća, Vlada morala zatražiti, a većinski vlasnici RUP-a pristati na dodatnu temeljnu reviziju – da bi se došlo do realne vrijednosti RUP-a, bez obzira da li će uslijediti prodaja akcija ili pripajanje EPCG-u”.

MONITOR: Šta bi konkretno trebalo da utvrdi ta nova revizija?
MIJOVIĆ: Pored ostalog, trebalo bi da utvrditi da li je RUP redovno plaćao poreze i koncesije državi i je li ostao dužan samo za, kako tvrdi, neplaćenih 11 miliona poreza i doprinosa za 2009. godinu, što je po zakonu odavno moralo biti sankcionisano pokretanjem stečaja i oduzimanjem koncesije na ugalj.

Oprost poreza predstavlja državnu pomoć ako se odobri u proceduri predviđenoj Zakonom o kontroli državne pomoći, što je RUP tražio zahtjevom od 16. aprila prošle godine, ali ona nije odobrena. Zbog toga je Skupština akcionara RUP-a na sjednici od 13. decembra odlučila da se zaduži kod banaka da bi isplatila taj i druge dugove. Samo 15 dana nakon toga, 28. decembra većinski vlasnici RUP-a A2A i Aco Đukanović su se predomislili i zatražili od države da im preko EPCG sve to ne samo oprosti, već i da za 17 miliona eura odmah kupi njihove akcije koje su na Montenegroberzi vrijedele 7,5 miliona eura.

Ako bi prihvatila ovu ,,ponudu” preko svojih predstavnika u Bordu EPCG, Vlada bi na posredan način dodijelila nedozvoljenu državnu pomoć prodavcima akcija i omogućila im da nezakonito ostvare ogroman ekstra profit. Prema tome, priča o državnoj pomoći ne samo da nije završena kako je prije neki dan izjavio izvršni direktor RUP-a, već je možda tek pokrenuta afera Limenka 2, s obzirom da će se, kao o svim najvažnijim stvarima u ovoj državi, o zahtjevu Aca Đukanovića i A2A koji drži desetine miliona eura u svojoj Prvoj banci, pitati Acov brat i Šef-a DPS Milo Đukanović.

MONITOR: Nedavno ste ponovili sumnje u raspoloživost rezervi uglja u Pljevljima.Šta ima novo u toj priči?
MIJOVIĆ: Vrijednost akcija RUP-a određuje i obim ovjerenih rezervi uglja na koje on ima koncesiju, pa je Rudnik prošle godine, uz pomoć njemačke konsultantske firme Fichtner, napravio novu procjenu rezervi i objelodanio da su one mnogo veće od ranije utvrđenih. Međutim, rezerve ovjerava Ministarstvo ekonomije a ono, kako sam u međuvremenu saznao, neće priznati nove podatke jer Rudnik do njih nije došao zakonski predviđenim detaljnim geološkim istraživanjima,već drugim jeftinijim metodama, pa će iste imati samo status potencijalnih a ne ovjerenih rezervi. Prema tome, A2A i Aco Đukanović ne mogu se pozivati na te nove rezerve da bi opravdali zatraženu visoku cijenu za svoje akcije. Predstavnici RUP-a takođe često u svoj prilog ističu da izvan pljevaljskog basena, prije svega u 30 km udaljenim Maočama, postoje značajne dokazane rezerve uglja, ali Rudnik nad njima nema koncesiju. Takođe, isplativost takve investicije je upitna zbog visokih transportnih troškova. Nekoliko tendera za koncesiju u Maočama 2009. i 2010. godine je već propalo, a eventualni novi tender bi prema Zakonu o koncesijama morao biti otvoren za sve potencijalne investitore, a ne samo za EPCG.

Sinergija

EPCG je prethodnih godina od inostranih stručnih konsultanata zahtijevala analizu modaliteta organizacionog restrukturiranja, tj. objedinjavanja u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, stoji u odgovorima koje smo dobili od Direkcije za odnose sa javnošću EPCG:
– S obzirom na postojanje još jedne vrste modaliteta tzv. svojinsko objedinjavanje, takođe u skladu sa Zakonom, Skupština akcionara EPCG je, krajem januara ove godine, donijela odluku, po osnovu inicijalnog pisma akcionara RUP-a, da izražava zainteresovanost da analizira i tu pomenutu ideju za ulazak u vlasničku strukturu RUP-a, a sve u cilju postizanja što veće sinergije i optimizacije rada subjekata termoenergetskog sektora. Stoga su akcinonari EPCG zadužili Odbor direktora i menadžment Društva da, u okviru svojih ovlašćenja i angažujući kvalifikovanog konsultanta, u narednom periodu, sagledaju pomenutu ponudu,te pripreme materijal za konačno izjašnjenje nadležnih kompanijskih organa u EPCG. Još jednom napominjemo da inicijativu za ulazak u Rudnik treba ozbiljno razmotriti jer je to velika šansa za kompaniju EPCG kojoj je najveći proizvodni trošak upravo ugalj a jedan od glavnih uslova za dodatnu profitabilnost drugog bloka TE je objedinjavanje termoenergetskog kompleksa u Pljevljima jer se time stvaraju pretpostavke za razvoj i investiranje u nove kapacitete, bilo samostalno ili u okviru zajedničkih ulaganja sa ino partnerima”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IBAR: Šta poslije

Objavljeno prije

na

Objavio:

IBAR nije konačan cilj, kao što bi neko mogao pomisliti slušajući vladine zvaničnike ovih dana, veća prolazna kontrolna tačka nakon koje slijedi najteži posao. Opet, daleko od toga da je beznačajan

 

 

Forsiranje IBAR-a. Možda će istoričari pod tim naziv proučavati crnogorsko političko proljeće 2024.. Pod uslovom da se ne pokaže kako je to bila samo još jedna, neuspješna, epizoda u dugogodišnjoj seriji pokušaja Crne Gore da se transformiše u društvo koje baštini vrijednosti slobode, pravde i jednakosti.

Za sada, sluti na dobre vijesti. Dok nastaje ovaj tekst, u Skupštini poslanici raspravljaju o 12 zakona koje je im je nedavno na usvajanje dostavila Vlada, kao uslov koji je neophodno ispuniti da bi Crna Gora „do kraja juna“ od Evropske komisije dobila pozitivan izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (IBAR – Interim Benchmark Assessment Report).

Pošto je 12 godina, uglavnom, otaljavala pregovore o pristupanju EU, Crnu Goru je pripalo pravo i obaveza da pokuša postati 28. članica EU po novom modelu pristupanja. Još na početku pregovora tadašnjim vlastima je, ne bez dobrog razloga, stavljeno do znanja da će u fokusu pristupnih pregovora biti poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda sloboda i bezbjednost. Zato se DPS-u baš i nije žurilo da se odrekne uspostavljenog modela funkcionisanja koji im je donosio značajne političke i ekonomske pogodnosti. EU nas je požurivala i čekala, pa joj je sve to i dosadilo.

Od februara 2020. pred Crnom Gorom je nova metodologija pregovora prema kojoj se ni jedno pregovaračko poglavlje nije moglo ni privremeno zatvoriti dok se ne dobije IBAR. Potom, nakon pozitivnog izvještaja o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (naglasak je na onom privremenih) treba da uslijedi naredna faza pregovora. Zemlja kandidat dobija završna mjerila Evropske komisije i, ispunjavajući ih, zatvara pregovaračka poglavlja. Na kraju tog procesa svi se vraćaju na poglavlja 23 i 24. I kada ona budu (trajno) zatvorena pregovori su završeni. Onda na red dolazi politika.

IBAR nije konačan cilj, kao što bi neko mogao pomisliti slušajući vladine zvaničnike ovih dana, veća prolazna kontrolna tačka nakon koje slijedi najteži posao. Opet, daleko od toga da je beznačajan.

To je, prema ocjeni ministra pravde Andreja Milovića, polovina puta ka EU. “Crna Gora hoda po tankoj liniji. Iznad je evropska Crna Gora, ispod je možda neka nova Bosna ili neka neuspješna državna priča, gdje će se neko za 10-15 godina zapitati a što uopšte takva država da postoji, kad je neuspješna.”, rekao je Milović u parlamentu.

Izgleda da se dominantna većina, a možda i svih 81 poslanik u Skupštini CG, slažu sa tezom da se IBAR mora dobiti sad ili nikad.  Najavili  su  konačnu podršku predloženim zakonima.  Ne propuštajući, naravno,  priliku da nastave međupartijske obračune a neki i argumentovano ukažu na slaba mjesta i potencijalne zamke u vladinim predlozima.

IBAR se dobija jednom a zakoni se mogu mijenjati 50 puta, reče neko u parlamentu. Ipak, čini se da je i pored cajtnota za koji su odgovornost međusobno prebacivali predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti, neke stvari trebalo drugačije raditi.

Kada je, početkom prošle nedjelje, paket IBAR zakona  upućen parlamentu, premijer Milojko Spajić je poručio da oni nijesu sveto pismo i da se mogu mijenjati amandmanima.

“To je i očekivanje EK”.saopštio je premijer, neposredno pošto je dio njegovih amandmana (djeluje dokumentovano da su oni pisani u RTCG), mimo volje resornog Ministarstva postao sastavni dio predloženih medijskih zakona. Iako ti amandmani nemaju nikakve veze sa bilo čim što bi predstavljalo obavezujuće zahtjeve Brisela. Naprotiv.

Onda je Spajić, dok su poslanici uveliko analizirali zakonske prijedloge njegove Vlade uputio “obavezujuće uputstvo” kojim se Skupštini, praktično, ukida  pravo da utiče na sadržaj ponuđenih zakona.

“Obavještavam Vas da je, prilikom zadnje zvanične posjete Briselu u vezi sa predlozima zakona koji se odnose na dobijanje IBAR-a, naglašeno da svako amandmansko djelovanje na predmetne predloge zakona mora dobiti prethodnu saglasnost institucija EU”, navodi Spajić u dopisu predsjedniku Skupštine.”S toga Vas molim da, ukoliko dode do amandmanskog djelovanja o tome obavijestite Vladu, kako bi blagovremeno preuzeli neophodne korake i o tome obavijestili institucije EU.”

Pošto su  iz Vlade već predočili kako se ponuđeni zakoni moraju usvojiti do kraja nedjelje, jasno je da Spajićevo blagovremeno znači isto što i juče. Parlament, dakle, baš kao ni Predsjednik države Jakov Milatović ne bi smio koristiti ustavno pravo da utiče na sadržaj predloženih zakona ukoliko ne žele da rizikuju optužbe da su protivnici EU integracija. Oni kako je rekao premijer ne imenujući ih,  kojima je IBAR trn u oku.

Isprva smo posumnjali na Milana Kneževića i njegovu partiju (DNP), koja je neposredno pred vladino bavljenje IBAR zakonima saopštila da suspenduje podršku Milojku Spajiću i njegovom kabinetu. Do ispinjenja precizno formulisanih i nerealnih uslova. DNP je, međutim, najavila podršku predloženim zakonima. Onda se listi osumnjičenih pridodao Andrija Mandić, pošto je dva dana za redom, bez valjanog obrazloženja, otkazivao sjednice parlamenta. Izgleda da ni sa te strane neće biti opstrukcije. Zasad.

Uprkos iskazanoj verbalnoj podršči nastojanjima da Crna Gora dobije IBAR, i najavi da će glasati za predložene zakone, listi se pridodao i DPS. Najavom radikalnih poteza ukoliko dođe do hapšenja Mila Đukanovića. Nijesmo to mogli iščitati drugačije nego kao pokušaj pritiska na pravosuđe i unošenja dodatne nestabilnosti u sistem.

Konačno, ni PES baš nema valjan alibi. Potpisi njegovih poslanika na predlogu rezolucije o genocide u Jasenovcu podsjećaju na način na koji se, onomad, Dritan Abazović bavio Temeljnim ugovorom sa SPC u kontekstu EU integracija. Izgovarajući se potrebom da ispuni uslove srpskog bloka, kako bi obezbijedio podršku za neophodna imenovanja u pravosuđu, lider URA je srušio sopstvenu vladu i zaustavio priču o EU integracijama za skoro 18 mjeseci.

Eventualna podrška PES-a izglasavanju sporne rezolucije mogla bi imati sličan efekat: IBAR u džepu, a buduće EU integracije na  visokoj grani. Pošto tu Hrvatska ima pravo veta. Opet, odustane li PES od dokumenta koji se njegovi poslanici već podržali potpisima, Spajić rizikuje pad Vlade. Ili, makar, prekid saradnje sa partijama koje su samoproglašeni čuvari srpstva u Crnoj Gori.

Drugo je pitanje žele li i mogu li Mandić i Knežević odluku o eventualnom napuštanju vladajuće većine donijeti autonomno. Bez strateških procjena i komande iz Beograda. A prema onome što se može zaključiti iz istupa Vućića i njegovih, (ne)formalnih, glasnogovornika u odanim medijima, interes srpskog sveta  je da njihovi aktivisti u Crnoj Gori zadrže zauzete pozicije i odatle rade na stvaranju uslova za, za početak, redefinisanje Crne Gore kao građanske i zapadno orjentisane države.

Oni ne kriju da je svako približavanje Crne Gore članstvu u EU suprotno njihovim strateškim interesima. Uostalom, “širenje EU na Balkan znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom”, jasno je, zimus, stavio do znanja ruski ambasador u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov.

Bilo bi suviše optimistićno povjerovati da će naše buduće prepreke na EU putu biti dominantno posljedica malignih uticaja sa strane. Ne jednom se pokazalo da smo mi nama sasvim dovoljni kada treba postavljati barijere i rušiti teško izgrađeno.

Dovoljno je sjetiti se da smo ušli u šesti mjesec kako čekamo da se ispune dogovoreni uslovi za objedinjavanje i saopštavanje rezultata prošlogodišnjeg popisa. Prošlog decembra parlament je, na vrat na nos, usvajao izmjene Krivičnog zakonika i Zakona o sprječavanju pranja novca kako bi izbjegli stavljanje na sivu listu FATF-a i Moneyval-a. A onda je zaboravljeno sve što je tamo zapisano. Valjda čekamo novi cajtnot i poslednja upozorenja.

I predloženi paket IBAR zakona koji bi, prema svim najavama, trebalo da bude usvojen do kraja radne nedjelje ima svoje kontroverze. Iz URE i MANS-a ponuđene izmjene čitaju kao priliku da se vlast (PES) obračuna sa SDT-om Vladimirom Novovićem. Nije samo njima zasmetalo što se Tužilački savjet vraća pod kontrolu tužilaca iz nereformisane tužilačke organizacije. Trećima smeta snižavanje kriterijuma iskustva za napredovanje u sudijskoj hijerarhiji. Četvrti vide isti problem, samo u medijskom javnom servisu (RTCG). I slute naum vlasti da, slabljenjem njihovih finansijskih potencijala, stave pod kontrolu ovdašnje privatne televizije. Ili, makar, povećaju njihovu zavisnost od novca iz državne kase.

IBAR čekamo sa tri privremeno zatvorena poglavlja: Nauka i istraživanja, Obrazovanje i kultura, Vanjski odnosi. Zapitajmo se, da smo mi na mjestu briselskih ocjenjivača, da li bi danas, u svijetlu nedavno saopštenih rezultata (polu)maturskih ispita ili predložene rezolucije o Jasenovcu dali Crnoj Gori prelaznu ocjenu iz tih predmeta. Da ne pominjemo poštovanje ljudskih prava; Očekivane pravosnažne presude za korupciju i organizovani kriminal; Obećane ekonomske reforme; Stvarnu borbu protiv šverca, a ne bitku za preuzimanje kontrole nad uhodanim tranzitnim kanalima; Ekološke crne tačke…

Dug je spisak onih koji se raduju vijestima o crnogorskim uspjesima na EU putu. A mnogo moći i novca  skoncentrisano je u njihovim rukama.

 

Upozorenje

“Drag mi je IBAR, ali mi je istina draža”, piše Jovana Marović nekadašnja potpredsjednica Abazovićeve vlade i ministarka evropskih poslova (podnijela ostavku) u obraćanju premijeru Spajiću:

-Sporno je što objašnjavate da ni IBAR, a izgleda ni sama EU nisu postojali prije PES-a, i da ih niko nije pominjao, pa se pitam otkud ta stalna potreba Vas i Vaše partije da omalovažavate svakoga…Brojne koleginice i kolege lobiraju za taj IBAR i za ubrzani prijem Crne Gore u EU makar tokom poslednje četiri godine.

I u (prethodnoj – prim. Monitora)  43. Vladi je Ministarstvo evropskih poslova pripremilo plan za dobijanje IBAR-a, ali kad je Vlada pala, nakon manje od četiri mjeseca, više se tu nije moglo ništa. A pala je zbog Temeljnog ugovora koji je Vaša Vlada u potpunosti podržala u obrazloženju upućenom Ustavnom sudu i zato ne budite toliko ‘strogi’.

Na IBAR-u treba da Vam je zahvalan svaki građanin i svaka građanka Crne Gore, jer taj izvještaj može samo dobro da nam donese (važan je, ali ne garantuje ništa). Ali ako planirate da sa antievropskim partijama dalje gradite našu evropsku budućnost, onda smo u velikom problemu i IBAR nam neće značiti ništa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BUDVA, PODGORICA, CRNA GORA: Haos prijeti IBAR-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako se primiče momenat kada bi, nakon godina stagnacije, Crna Gora mogla napraviti snažan iskorak u procesu EU integracija, tako se na domaćoj političkoj sceni, očekivano, rađaju novi sukobi i aktuelizuju stari problemi

 

Crna Gora će, ponavlja premijer Milojko Spajić, krajem juna, od Evropske komisije dobiti pozitivan izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila (IBAR)  u oblasti vladavine prava. Riječ je o poglavljima 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda sloboda i bezbjednost, koja su davnih dana postavljena u vrh prioriteta koje Crna Gora mora ispuniti kako bi zadovoljila uslove za članstvo u EU.

S tim ciljem Vlada je u srijedu usvojila prijedloge više zakona koji se tiču organizacije pravosuđa, medija, borbe protiv korupcije i  organizovanog kriminala. U paketu ih je uputila  na usvajanje u Skupštinu. Tamo će, očekuju, naići na neophodnu podršku.

Da dodatno otvori vrata saradnje izvršne i zakonodavne vlasti, premijer je poručio kako predloženi zakoni nijesu sveto pismo da se ne bi mogli mijenjati amandmanima. “To je i očekivanje Evropske komisije”, nada se Spajić. Svojevrstan apel stigao je i od ministra pravde Andreja Milovića: “Sada je na potezu Skupština, a ne sumnjam da će se poslanici odgovorno odnijeti prema ovom izrazito važnom zadatku za dobrobit države Crne Gore i svih građana.”

Stvari nijesu jednostavne. Da se toga dosjeća i premijer vidi se i po njegovoj izjavi da je  IBAR nekima trn u oko. Nije imenovao nikoga. Da ne govori napamet pokazuju dešavanja na terenu. Odnosno, po dubini.

Koliko se god Spajić predstavljao nepopravljivim optimistom i čovjekom koji sve bitne konce drži u rukama, neke stvari ne daju se sakriti.

Prvo, podrška njegovoj Vladi kruni se u parlamentu. Za vikend, noć uoču lokalnih izbora u Budvi, predsjedništvo DNP Milana Kneževića obznanilo je jednoglasnu odluku o suspenziji dalje podrške Spajićevom kabinetu.  Uz zaključak “da Vlada Milojka Spajića i kolacioni Sporazum koji smo potpisali ne mogu opstati u postojećem formatu”.

Knežević i njegovi saradnici javnosti su predočili format u kome bi nastavili suspendovanu podršku. Kao nužan preduslov označeno je usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu. Zatim je pobrojano neophodno: Progran Evropa sad 2 u pisanoj formi “konkretan i vremenski normiran”; Ustavna inicijativa o normiranju srpskog jezika kao službenog; Ustavno i zakonsko normiranje trobojke kao narodne zastave; Predložena zakonska rješenja i međudržavni sporazumi o dvojnom državljanstvu sa Republikom Srbijom; I konačno, izvršiti smjenu ministara “za koje postoje ozbiljne sumnje da imaju veze sa organizovanim kriminalnim grupama i koruptivnim aktivnostima”.

Najveći dio onoga što Knežević ultimativno zahtijeva, koji dan ranije pobrojao je i Andrija Mandić, kao ciljeve NSD. Doduše, Mandić je rekao da neće rušiti Vladu jer bi to dalo šansu za povratak DPS-a na vlast. Prema najavama, Mandić će svoju kooperativnost sa Vladom potvrditi tako što će Rezoluciju o Jasenovcu, koja će bez sumnje izazvati negativnu reakciju Hrvatske, staviti na glasanje nakon što se EK izjasni o IBAR-u.

Tako bi Crna Gora, na neko vrijeme, mogla odložiti sučeljavanje sa ozbiljnim preprekama na evropskom putu. Svi su svjesni činjenice da bi usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu udaljilo Crnu Goru od nastojanja da u doglednom periodu postane članice EU. Kao što reče premijer Spajić, to nekima možda i jeste prioritetni cilj, preciznije -zadatak.

Mandićev dugogošišnji politički saborac iz nekadašnjeg DF-a, Predrag Bulatović vjeruje  da bi neusvajanje rezolucije o Jasenovcu prelomilo NSD da i oni uskrate podršku Spajiću. ”Ako ne bude do kraja juna rezolucije o genocidu u Jasenovcu, DNP neće podržavati Vladu. Vjerujem da ni NSD neće dati podršku takvoj Vladi“, kazao je Bulatović, gostujući na Srpskoj TV.

Spajić i njegov PES ostali su bez javnih komentara na Mandićeve apele i Kneževićev ultimatum. Potpuno svjesni da bi i prihvatanje i odbijanje postavljenih zahtjeva/ciljeva moglo iz temelja promijeniti njihovu poziciju na  političkoj sceni. Gdje im, i inače, mnogo toga ne ide u prilog.

Dan po Kneževićevom ultimatumu održani su lokalni izbori u Budvi. Po običaju, dobili smo više samoproglašenih pobjednika. Dvije međuosobno zavađene liste doskorašnje DF većine dobile su, skupa, dovoljno mandata da produže vlast. U tome ih sprječavaju lični animoziteti i, kako se čuje, sukobljeni interesi. Pošto među njima suštinskih političkih razlika nema, od Aleksandra Vućića smo saznali da će problem pokušati da riješi Andrija Mandić. Neće to biti lak zadatak, čini se, pošto nekadašnje kolege iz DF-a, sada okupljene na listi iza koje stoji uhapšeni predsjednik opštine Budva Milo Božović, kao najljućeg protivnika označavaju upravo NSD i njenog predsjednika.

U sukobu nekadašnjih saboraca i DPS vidi moguću priliku za povratak na vlast u Budvi. I oni slave. Demokrate su zadržale što su imale, pa se busaju tvrdnjom da su osvojili “apsolutno čiste glasove koji nisu dobijeni ucjenama i prijetnjama”. Takođe uz računicu da bez njih nema buduće vlasti u Budvi. URA i koalicija SDP-SD-LP zadovljni su i time što su prešli izborni cenzus.

Ispalo  je da je jedini stvarni i veliki gubitnik budvanskih izbora Spajićev PES. Oni su, u odnosu na prošlogodišnje parlamanetarne izbore, izgubili dvije trećine glasača i osvojili samo dva odbornička mandata. Premalo za Pokret koji predvodi Vladu i pokušava se predstaviti kao nosilac proevropske i reformske politike.

PES je na budvanskim izborima predvodio Predrag Zenović, glavni pregovarač za pristupanje Crne Gore EU. Zato su neki taj poraz protumačili kao poraz “prozapadne i antisrpske politike” u ambasadorstanu, kako Milan Knežević tepa Crnoj Gori gostujući na beogradskim televizijama. Drugi, pak, zagovaraju tvrdnju da je za budvanski neuspjeh Spajićeve partije u znatnoj mjeri krivo kašnjenje sa realizacijom predizbornih obećanja iz programa Evropa sad 2.

Šta god da je u pitanju Spajić se ubrzo nakon budvanskog debakla mogao uvjeriti u onu narodnu po kojoj “nevolja nikad ne dolazi sama”. Ovonedjeljna sjednica SO Podgorica pokazala je da su sporenja PES-a i njihovih nekadašnjih partijskih kolega, koji su skupa sa Jakovom Milatovićem napustili Pokret i osnovali odborničku grupu Pokret za Podgoricu (PzP), sa nivoa akademskog neslaganja stigli u fazu otvorenog sukoba. Klub PzP je glasao protiv godišnjeg izvještaja gradonačelnice Olivere Injac. Da su isto to uradili i odbornički klubovi sa liste koju je na podgoričkim izborima predvodio DPS, Injac bi i formalno izgubila podršku odborničke većine u Glavnom gradu. Ovako, može da se nada nekon budućem kompromisu. Ili da se sprema za vanredne izbore.

“DPS je danas spasio gradonačelnicu Oliveru Injac”, precizirala je odbornica PzP Nađa Ljiljanić, insistirajući da je to “sve što ima da kaže”. Onda je, dan-dva kasnije, iz DPS-a Spajiću upućen javni poziv da odbije pritiske i ucjene koalicionih partnera iz nekadašnjeg DF-a. DPS će, obećao je šef poslaničkog kluba te partije Andrija Nikolić, podržati izglasavanje predloženog paketa evropskih zakona. “Pozivamo Spajića da odbije ucjene Mandića i Kneževića i da ne ulazi u rizik rušenja evropske budućnosti – imaće našu podršku za izglasavanje zakona za IBAR”, napisao je Nikolić na društvenoj mreži Iks.

Nijesu EU integracije jedine brige koje ovih dana muče DPS. Hapšenje Milivoja Katnića i Zorana Lazovića, pa izručenje Duška Kneževića i njih je natjeralo da razmisle – ko bi mogao biti sledeći. Zaključke je prenio hrvatski Jutarnji list. Pozivajući se na anonimne izvore iz DPS, Jutarnji je objavio kako se u Podgorici sprema hapšenje Mila Đukanovića.  “Ovo je riskantna političko-kriminalna igra koja bi mogla zapečatiti sudbinu Crne Gore kao neovisne države”, konstatuju autori taksta. Sa ove strane granice znamo da ta priča nije baš  jednodimenzionalna.

Da bi slika bila kompletna, neophodno je pomenuti i Demokrate. Aleksa Bečić i njegovi partijski drugovi  teško da mogu biti zadovoljni trenutnom pozicijom u izvršnoj vlasti. Ali (uglavnom) ćute i rade ono što je dogovoreno Sporazumom o formiranju vladajuće koalicije.

Jedva da smo zaboravili  otvoren sukob Demokrata sa premijerom oko  izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije, a priča skoro da se ponovila. Ovoga puta sa Vladinim (Spajićevim) amandmanima na predloženi zakon o nacionalnom javnom emiteru (RTCG, za neupućene). Odredbe koje su dugo pripremane i usaglašavane unutar tzv. medijske radne grupe, suštinski su obesmišljene sa par intervencija koje je, sudeći po materijalnim dokazima, Spajiću pripremio kontroverzni direktor javnog servisa Boris Raonić. Njegov, trenutno, najkorisniji medijski vojnik. Sa ciljem da sačuva funkciju i kontrolu nad Savjetom RTCG.

Ako ništa drugo, ta nas je priča podsjetila koliko je Milojko Spajić spreman i sposoban da sam sebi napravi veliki problem.

Uglavnom, kako se primiče momenat kada bi, nakon godina stagnacije, Crna Gora mogla napraviti snažan iskorak u procesu EU integracija, tako se na domaćoj političkoj sceni, očekivano,  rađaju novi sukobi i aktuelizuju stari problemi. Dogovoreno se krši i poriče. Večina nije u stanju da oformi vlast. Vlast nije u stanju da sačuva većinu. Opozicija vaga da li je oponent ili potencijalni partner. Niko nikome ne vjeruje. Svi se pitamo ko za koga igra.

Ne uspijemo li odgovoriti Evropsku komisiju od očiglednog nauma da nas pogura u procesu EU integracija, pa dobijemo IBAR za nekih 30-tak dana, kupićemo nešto vremena za dodatna preračunavanja i pregrupisavanja. Bude li, ipak, po volji onih kojima je evropska Crna Gora trn u oku, propustićemo ponovo još jednu veliku šansu. Izvjesno je da ih neće biti još mnogo.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo