Povežite se sa nama

FOKUS

SPAJANJE EPCG I RUDNIKA UGLJA: U krugu familije

Objavljeno prije

na

Iako to formalno još nije obavljeno, objedinjavanje pljevaljskog termoenergetskog kompleksa, tako što bi Elektroprivreda CG dio trenutno raspoloživog novca iskoristila za kupovinu većinskog paketa akcija Rudnika uglja, za mnoge je – već završena priča. Koju, po običaju, prate brojne (ne)osnovane sumnje i sporenja.

Da krenemo redom. Ideja o preuzimanju Rudnika uglja od strane EPCG nanovo je aktuelizovana krajem prošle godine, nakon što su italijanska A2A i Aco Đukanović zajedno ponudili svojih 51,7 odsto akcija RUP-a (39,5 + 12,2) Elektroprivredi, po cijeni od 6,5 eura za akciju. Što znači da bi ukupna vrijednost transakcije bila veća od 17 miliona eura.

Potom je Skupština akcionara EPCG ,,dala zeleno svjetlo” menadžmentu da angažuje kvalitetnog konsultanta za određivanje ,,realne cijene akcija Rudnika”. Akcionare je, prethodno, sekretar društva Milivoje Vujačić obavijestio da EPCG ima interes da postane vlasnik Rudnika, pošto bi se tako omogućilo poboljšano snabdijevanja TE uz nižu cijenu uglja i ,,stvorili uslovi za održivost projekta drugog bloka TE”.

,,Podsjećamo da svi rudnici uglja u regionu posluju u sastavu termoelektrana ili kao dio mješovite korporacije i radi se o kapacitetima sličnog obima kao TE Pljevlja i RUP”, predočila nam je Direkcija za odnose sa javnošću EPCG. ,,Osiguravanje sigurnog, odgovarajućeg te pravovremenog i neprekidnog snabdijevanja ugljem jedan je od glavnih ciljeva predviđenog spajanja a u vidu finansijskih prednosti uštede koje bi se ostvarile sniženjem troškova i sinergijskim efektom”.

Ne bi valjalo zaboraviti ni kako se prethodno vlasničko objedinjavanje Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita, pod okriljem CEAC-a, završilo – bankrotom obje kompanije. Tako da očekivana sinegerija ne mora biti jednosmjerna.

U svakom slučaju, o vlasničkom objedinjavanju Rudnika i Termoelektrane govori se, praktično, od početka rada pljevaljske TE. ,,Ideja o objedinjavanju RUP-a i EPCG (TE Pljevlja) stara je koliko i ideja o izgradnji Bloka I i intenzivno je proučavana krajem 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka ali nažalost tada nije realizovana u uslovima društvene svojine, što je bilo znantno lakše nego u sadašnjoj situaciji kada su kompanije akcionarska društva”, dio je odgovora koji nam je, u ime Direkcije za odnose sa javnošću EPCG, dostavio njen direktor Rajko Šebek. ,,Ta ideja je prije nekoliko godina intenzivirana jer je integracija RUP-a i EPCG u skladu s trendovima u energetskoj industriji koji su usmjereni prema povećanju nivoa vertikalne integrisanosti na slobodnom tržištu proizvodnih entiteta”.

Zaista, intenzivnu priču o spajanju Rudnika i TE možemo pratiti i desetak godina unazad. Prva ideja je bila da se akcije RUP i EPCG razmijene po nominalnoj vrijednosti. Tako bi Elektroprivreda postala većinski vlasnik Rudnika (ideja je bila da država ima preko dvije trećine vlaničkog udjela u Rudniku) dok bi njegovi dotadašnji akcionari zauzvrat dobili dio akcija EPCG.

Istovremeno, javili su se i skeptici. Tako je tadašnji ministar za ekonomski razvoj Branimir Gvozdenović, u decembru 2017, ocijenio da ,,nije najbitnije” da Rudnik uglja i Termoelektrana budu formalno objedinjeni, ,,jer eventualno spajanje neće riješiti tekuće probleme samo po sebi”.

Mnogo brojniji su, ipak, bili zagovornici prisajedinjenja. Sada već bivši predsjednik borda EPCG Srđan Kovačević (čuju se glasovi da je njegova smjena povezana sa objavljivanjem detalja ponude koju su A2A i Aco Đukanović poslali Elektroprivedi) zagovarao je, prije ravno pet godina, ,,udruživanje kapaciteta” kao ,,izuzetno važan korak ka stvaranju neophodnih preduslova za izgradnju drugog bloka u Pljevljima”. Ipak, u priču o drugom bloku ušlo se po sistemu ,,grlom u jagode”, pa se ni šest mjeseci od potpisivanja ugovora sa češkom Škoda Prahomse ne nazire početak radova. Niti se zna ko će i na koji način finansirati eventualnu gradnju TE II.

Optimizma, i pored toga, ne manjka. ,,Ovo je dobro i za EPCG, Pljevlja, Rudnik uglja, naravno i za državu. Mogu reći da je ovo najbolje rješenje do sada u Crnoj Gori od procesa masovne vaučerske privatizacije”, tvrdi Filip Vuković poslanik DPS-a i član skupštinskog Odbora za ekonomiju.

Ne zna se koliko je na njegov stav uticala činjenica koju je nedavno objavio Dan da je, dvije godine unazad, rukovodstvo RUP-a poslanika Vukovića angažovala kao stručnog savjetnika uz mjesečni honorar od 1,2 hiljade eura. Kao što nikada nije postavljeno pitanje iz čije je glave, 1998. godine, genijalna zamisao da država, kroz proces vaučerske privatizacije, većinski vlasnički udio u ovdašnjim rudnicima boksita i uglja prepusti amaterima. Od kojih su, potom, berzanski mešetari , za sitan novac, kupovali akcije i uvećavali svoju moć.

Tako su rođene sumnje.

Aco Đukanović i A2A u svojoj ponudi tvrde da je u prethodnoj finansijskoj godini Rudnik imao profit od 4,9 miliona eura i da je EPS (neto dobit po akciji) iznosila skoro jedan euro (97 centi).

Predsjednik manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković smatra da ti podaci nijesu tačni. ,,U izvještaju revizora kaže se da je Rudnik 2015. godinu završio sa akumuliranim gubitkom od 17,2 miiliona eura, da se zaključno sa 31. decembrom 2015. godine vodi jedanaest sudskih sporova protiv te firme, kao i da je dug po osnovu poreza i doprinosa jedanaest miliona. Proizilazi da je njihov gubitak oko 50 miliona. Predlažu nam da EPCG kupi akcije Rudnika, što će se i desiti, što nije ništa drugo do ubistvo”, rekao je Miličković na Skupštini EPCG. Postavljajući, ujedno, još jedno zapaljivo pitanje: da li je posao u kome bi A2A i Aco Đukanović prodali svoje akcije u Rudniku uglja preduzeću kojim upravljaju A2A i – preko vlade i vladajućeg DPS – Acov brat Milo Đukanović konflikt interesa.

Tim prije što postoji čitav niz poslovnih poduhvata između braće Đukanović, biznismena i političara u kojima je, po pravilu, na gubitku bila država. Od privatizacije Prve banke i njenog spašavanja državnim novcem (uz niz povlastica njenim akcionarima) do afere Limenka i višemilionske naknade isplaćene Acu Đukanoviću zbog propusta (nečinjenja) nekoga od najbližih saradnika starijeg brata.

,,Đukanoviću i A2A očigledno najviše odgovara brza prodaja akcija bez prethodne detaljne i duge procjene vrijednosti akcija i rezultata njihovog zajedničkog upravljanja Rudnikom”, kaže za Monitor Dejan Mijović potvrđujući sumnje o mogućem konfliktu interesa. ,,Žurba da to što prije završi navela je A2A da postigne autogol time što je ponudu akcija EPCG-u potpisao član Borda A2A u EPCG (Oreste Bramanti), a ne recimo predsjednik ili neki drugi ovlašćeni predstavnik kompanije koji nema tako direktan konflikt interesa”.

Na drugoj strani, opunomoćeni predstavnik Italijana na Skupštini akcionara, advokat Miloš Komnenić najavio je da se A2A neće izjašnjavati o kupovini akcija Rudnika upravo da bi izbjegla moguću konfliktnu situaciju.

O postojećim sumnjama iz EPCG za Monitor kažu: „Na ovakve spekulacije, koje se posljedjih dana iznose u crnogorskoj javnosti, želimo da istaknemo da su EPCG i strateški partner A2A sve poslove obaljaljali u skadu sa domaćim i međunarodnim zakonodavstvom a svi oni koji sumnjaju u zakonitost naših odluka slobodni su da iste provjere kod nadležnih instiucija”.

Sad, nadležne institucije se bave makar jednim dijelom zajedničkog poslovanja EPCG i A2A – višemilionski konsultantski ugovori sklapani sa „ćerka-firmama” u Italiji i dalje su predmet istrage ovdašnjeg tužilaštva. Ako u EPCG nemaju o toj istrazi neka saznanja koja mi nemamo.

Ako zanemarimo pitanje potencijalnog konflikta interesa, ostaje ekonomski aspekt cijelog posla. Jedna od najinteresantnijih nedoumica jeste: da li bi eventualna kupovina većinskog paketa akcija Rudnika uglja označila početak dugo najavljivanog investicionog ciklusa A2A u Elektroprivredi. Ili bi, sasvim suprotno, prodaja akcija koje A2A ima u Rudnicima označila početak njihovog povlačenja iz Crne Gore?

Iz Direkcije za odnose sa javnošću EPCG umjesto odgovora stiže preporuka: ,,Poštovani, ovo pitanje o namjeri budućeg djelovanja akcionara potrebno je uputiti njima (A2A). EPCG ovim postupkom sagledava sopstveni interes u postupku objedinjavanja termoenergetskog bloka u Pljevljima”.

Raznorazne spekulacije podgrijava ,,ultimativni” dio prijedloga o kupoprodaji akcija, u kome prodavci (A2A i Đukanović) potencijalnog kupca obavještavaju da njegov (pozitivan)odgovor očekuju u roku od 30 dana. ,,U suprotnom će A2A S.p.A. i g. Aco Đukanović razmotriti druge alternativne načine za ostvarivanje profita iz svojih odgovarajućih udjela u Rudniku”.

A Dejan Mijović kaže: ,,Ultimativno nametanje brze prodaje se može povezati sa sve izvesnijom nagodbom o brzom izlasku A2A iz EPCG”. Po običaju, vlast ćuti. Ili ne znaju šta će da kažu.

DEJAN MIJOVIĆ, URA
Čeka nas afera Limenka 2

,,Iz najnovijeg, iako vrlo šturog, izvještaja revizora Deloitte Touche za 2015. godinu naslućuje da bi obaveze i dugovi Rudnika uglja u Pljevljima (RUP) mogli biti mnogo veći od prikazanih i da su iz njega možda nezakonito izvlačeni milionski iznosi profita u dužem vremenskom periodu a da istovremeno nijesu plaćani porezi državi”, napominje Dejan Mijović, koordinator URA za ekonomsku politiku. ,,Pravo stanje bi se precizno moglo ustanoviti samo detaljnom tj. forenzičkom revizijom poslovanja RUP-a. Zbog toga bi, uporedo sa pokretanjem novog postupka procjene vrijednosti tog preduzeća, Vlada morala zatražiti, a većinski vlasnici RUP-a pristati na dodatnu temeljnu reviziju – da bi se došlo do realne vrijednosti RUP-a, bez obzira da li će uslijediti prodaja akcija ili pripajanje EPCG-u”.

MONITOR: Šta bi konkretno trebalo da utvrdi ta nova revizija?
MIJOVIĆ: Pored ostalog, trebalo bi da utvrditi da li je RUP redovno plaćao poreze i koncesije državi i je li ostao dužan samo za, kako tvrdi, neplaćenih 11 miliona poreza i doprinosa za 2009. godinu, što je po zakonu odavno moralo biti sankcionisano pokretanjem stečaja i oduzimanjem koncesije na ugalj.

Oprost poreza predstavlja državnu pomoć ako se odobri u proceduri predviđenoj Zakonom o kontroli državne pomoći, što je RUP tražio zahtjevom od 16. aprila prošle godine, ali ona nije odobrena. Zbog toga je Skupština akcionara RUP-a na sjednici od 13. decembra odlučila da se zaduži kod banaka da bi isplatila taj i druge dugove. Samo 15 dana nakon toga, 28. decembra većinski vlasnici RUP-a A2A i Aco Đukanović su se predomislili i zatražili od države da im preko EPCG sve to ne samo oprosti, već i da za 17 miliona eura odmah kupi njihove akcije koje su na Montenegroberzi vrijedele 7,5 miliona eura.

Ako bi prihvatila ovu ,,ponudu” preko svojih predstavnika u Bordu EPCG, Vlada bi na posredan način dodijelila nedozvoljenu državnu pomoć prodavcima akcija i omogućila im da nezakonito ostvare ogroman ekstra profit. Prema tome, priča o državnoj pomoći ne samo da nije završena kako je prije neki dan izjavio izvršni direktor RUP-a, već je možda tek pokrenuta afera Limenka 2, s obzirom da će se, kao o svim najvažnijim stvarima u ovoj državi, o zahtjevu Aca Đukanovića i A2A koji drži desetine miliona eura u svojoj Prvoj banci, pitati Acov brat i Šef-a DPS Milo Đukanović.

MONITOR: Nedavno ste ponovili sumnje u raspoloživost rezervi uglja u Pljevljima.Šta ima novo u toj priči?
MIJOVIĆ: Vrijednost akcija RUP-a određuje i obim ovjerenih rezervi uglja na koje on ima koncesiju, pa je Rudnik prošle godine, uz pomoć njemačke konsultantske firme Fichtner, napravio novu procjenu rezervi i objelodanio da su one mnogo veće od ranije utvrđenih. Međutim, rezerve ovjerava Ministarstvo ekonomije a ono, kako sam u međuvremenu saznao, neće priznati nove podatke jer Rudnik do njih nije došao zakonski predviđenim detaljnim geološkim istraživanjima,već drugim jeftinijim metodama, pa će iste imati samo status potencijalnih a ne ovjerenih rezervi. Prema tome, A2A i Aco Đukanović ne mogu se pozivati na te nove rezerve da bi opravdali zatraženu visoku cijenu za svoje akcije. Predstavnici RUP-a takođe često u svoj prilog ističu da izvan pljevaljskog basena, prije svega u 30 km udaljenim Maočama, postoje značajne dokazane rezerve uglja, ali Rudnik nad njima nema koncesiju. Takođe, isplativost takve investicije je upitna zbog visokih transportnih troškova. Nekoliko tendera za koncesiju u Maočama 2009. i 2010. godine je već propalo, a eventualni novi tender bi prema Zakonu o koncesijama morao biti otvoren za sve potencijalne investitore, a ne samo za EPCG.

Sinergija

EPCG je prethodnih godina od inostranih stručnih konsultanata zahtijevala analizu modaliteta organizacionog restrukturiranja, tj. objedinjavanja u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, stoji u odgovorima koje smo dobili od Direkcije za odnose sa javnošću EPCG:
– S obzirom na postojanje još jedne vrste modaliteta tzv. svojinsko objedinjavanje, takođe u skladu sa Zakonom, Skupština akcionara EPCG je, krajem januara ove godine, donijela odluku, po osnovu inicijalnog pisma akcionara RUP-a, da izražava zainteresovanost da analizira i tu pomenutu ideju za ulazak u vlasničku strukturu RUP-a, a sve u cilju postizanja što veće sinergije i optimizacije rada subjekata termoenergetskog sektora. Stoga su akcinonari EPCG zadužili Odbor direktora i menadžment Društva da, u okviru svojih ovlašćenja i angažujući kvalifikovanog konsultanta, u narednom periodu, sagledaju pomenutu ponudu,te pripreme materijal za konačno izjašnjenje nadležnih kompanijskih organa u EPCG. Još jednom napominjemo da inicijativu za ulazak u Rudnik treba ozbiljno razmotriti jer je to velika šansa za kompaniju EPCG kojoj je najveći proizvodni trošak upravo ugalj a jedan od glavnih uslova za dodatnu profitabilnost drugog bloka TE je objedinjavanje termoenergetskog kompleksa u Pljevljima jer se time stvaraju pretpostavke za razvoj i investiranje u nove kapacitete, bilo samostalno ili u okviru zajedničkih ulaganja sa ino partnerima”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta provela je u koalicij sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa

 

Sa serije sastanaka parlamantarnih partija koje su prije nepune dvije godine podržale Vladu Zdravka Krivokapića stižu optimističke najave. „Desilo se ono što su mnogi sumnjali da može da se desi“,  poručio je Andrija Mandić objavljujući kako su partije stare većine – „ponovo zajedno“. Samo nema bivšeg pemijera.

Kao dokaz tih tvrdnji predočen je Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020. godine. Njegovo objavljivanje pratila je  nezvanična tvrdnja da ga poslanici URA nijesu htjeli potpisati. „Ponovo zajedno“, tako, može da bude ali ne mora da znači.

Redosljed koraka nalaže da koalicije Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava i Ujedinjena CG), Mir je naša nacija (Demokrate i DEMOS) i Crno na bijelo (GP URA i Civis) iskazanu obnovu političke saradnje potvrde izborom novog rukovodstva Skupštine i predlaganjem i izborom nove, kako je precizirano, tehničke Vlade. Lakše je to reći nego učiniti.

Za početak, zapelo je oko nastavka mandata predsjednice parlamenta Danijele Đurović (SNP). Demokrate insistiraju da ona podnese ostavku. SNP je ne da. DF se ne oglašava, mada su njegovi poslanici potpisnici inicijative za smjenu Đurović (skupa sa Vladom koja je u međuvremenu pala). URA i tu priču koristi kao povod za nastavak obračuna sa Demokratama kojima još ne mogu oprostiti glasanje za smjenu Vlade Dritana Abazovića.

,,Ti što je ucjenjuju da podnese ostavku imaju mogućnost da sa DPS-om nastave sjednicu (parlamaneta) i smijene je”, kazao je premijer u tehničkom mandatu, konstatujući kako ne vidi razlog za smjenu Danijele Đurović, izuzev ako to bude dio novog dogovora nove-stare većine. Abazović je, dodatno, potencijalnim koalicionim partnerima spočitao šurovanje sa DPS-om: ,,Smatram da su određene strukture imale dogovor sa DPS-om koji nisu mogli da ispoštuju do kraja i traže sada neki izgovor da bi nekako uradili nešto što su obećali”.

Abazović,  u polemičkom žaru, zaboravlja da je on, skupa sa DPS-om, početkom godine inicirao rušenje prethodne 42. Vlade i smjenu Alekse Bečića sa čela parlamenta. Potom je sa partijom Mila Đukanovića potpisao sporazum o formiranju manjinske Vlade kojoj je bio na čelu.

Trenutno, postoje dva realna raspleta. Prvi je (ne mora biti i realniji) nova Vlada. Moguća alternativa je opstanak sadašnje Vlade u tehničkom mandatu do novih izbora. Kad se za to stekne minimum zakonom propisanih uslova. Sada ih nema. Najinteresantnija pitanja u slučaju prvog scenarija su: ko bi bio mandatar, koliko bi ta Vlada trajala i gdje bi tražila međunarodnu podršku – u Beogradu ili Briselu/Vašingtonu.

U nedostatku jače podrške u parlamentu, Dritan Abazović i njegov prethodnik Zdravko Krivokapić gradili su legitimitet svojih vlada na podršci zapadnih partnera. Prva crnogorska Vlada bez DPS-a dobila je kredit od 750 miliona, praktično, prvog radnog dana svog mandata. Borba protiv šverca duvana i kokaina dala je rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući operativnim podacima partnerskih službi sa Zapada. Bez dešifrovanih podataka sa zaštičenih telefona koje su u komunikaciji koristili pripadnici kriminalnih grupa, Vesna Medenica bi i danas bila neformalni centar moći crnogorskog pravosuđa. Milojko Spajić i Jakov Milatović su poresku reformu Evropa sad  predstavljali u Briselu i Vašingtonu prije nego u Podgorici… Konačno, Abazović je kao ključnu prepreku za ulazak lidera DF-a u izvršnu vlast navodio protivljenje zapadnih partnera.

Da li se stvari mijenjaju? Pokušavajući da sačuva podršku manjinskoj Vladi, Abazović je prije dva mjeseca tvrdio kako je „rušenje ove Vlade direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori“. Ovih dana, ipak, pregovara o formiranju nove Vlade sa partijama Andrije Mandića i Milana Kneževića koje svoju prorusku i putinovsku profilaciju ističu kao jednu od najvećih vrlina. A međunarodni kontekst, nakon ruske agresije na Ukrajinu, radikalno se promijenio. O tome svjedoče i nedavne poruke zapadnih diplomata – od Tonina Picule i Vladimira Bilčika,  do neimenovanog izvora administracije SAD-a koji je za Glas Amerike ponovio pređašnje stavove Gabrijela Eskobara da oni „DF ne vide kao partnera“.

Odgovori na prozivke o mogućem skretanju na istok mogu se pronaći u prošlonedjeljnom Sporazumu obnovljene većine. Tamo piše: „Partije potpsinice izražavaju spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus”. Kosovo, NATO i Rusija svakako spadaju među takve teme.

U istom Sporazumu stoji i formulacija:  ,,… U naše međusobne dogovore ne želimo da budu uključene bilo koje druge strukture koje ne čine većinu od 30. avgusta i za koje nisu glasali građani na izborima”. Jasno je da potpisnici ne žele da u pregovore budu uključeni  Brisel i Vašington. Pošto je Beograd već tu.

Nova stara većina je kao prvi cilj svog ponovnog udruživanja navela ,,eliminaciju svake mogućnosti povratka DPS-a na vlast u bilo kojoj formi i nastavak demontaže bivšeg režima”. U javnosti, ne bez osnova, dominira uvjerenje, da se sa demontažom DPS sistema nije ni počelo. Suštinski, DPS tek treba da ode sa vlasti.

Kada bi pokušali pobrojati sve optužbe za nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, prevaru i izdaju svake vrste, koje su partije ,,pobjednice” prošlih izbora međusobno razmijenile za dvije godine, u ovom tekstu ne bi ostalo mjesta ni za tačku. To  ne ide u prilog obećanom nastavku borbe protiv korupocije i kriminala.

Sve to nikako ne može abolirati DPS za trodecenijske učinke. Netačna je tvrdnja da je danas, osim možda u obrazovanju, stanje u bilo kojoj oblasti života gore nego što je to bilo 30. avgusta 2020. Pobjednici su, međutim, pokazali ozbiljan potencijal da bi se, uz dovoljno vremena, mogli primaći rezultatima svojih prethodnika.

Ni politički kontekst nije ohrabrujući. Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta  provela je u koaliciji sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa i izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda. A bez toga nema ni regularnih izbora. Ta jednačina se odavno pokušava riješiti. Bez rezultata.

To dovodi do pitanja koliko bi trajala nova tehnička Vlada. U sporazumu piše da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani ,,najranije”  zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima, na proljeće naredne godine. A najkasnije? To treba da nagađamo.

Stižemo do pitanja premijera. Iz DF-a kandiduju Mandića. Nezvanično, ali uporno. ,,Ima li išta logičnije”, pita se poslanik DF-a Dejan Đurović. Nema, bude li predsjednik Nove srpske demokratije u stanju da obezbijedi podršku 41 poslanika. Ni URA nije odustala od svog predsjednika. Demokrate čekaju i ćute.

Dritan Abazović treba da ostane premijer bez obzira na ishod aktuelnih pregovora, smatra   politička direktorka URA i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u tehničkoj Vladi Ana Novaković-Đurović. Objašnjavajući: ,,Najprije, da završi procese koje je započeo, od ključne važnosti za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”. Šta li to znači: ,,Bez obzira na ishod pregovora?”

Nijesmo jedini koji su postavili to pitanje. ,,Gospođa Novaković – Đurović zna da ovakve poruke ruše dijalog stare većine“, reagovao je i predsjednik Ujedinjene CG Goran Danilović (njegova partija ima jedan mandat kroz koaliciju Za budućnost Crne Gore). ,,Makar jednom se ponašajte državnički, a ne sitno-sopstvenički. Ako nešto treba bez obzira na tok i ishod političkih pregovora onda je pregovaranje besmisleno i unižava sve koji pregovaraju. Makar jednom bez diktata i dirigovanja sa strane”, zaključuje Danilović.

U političkim kuloarima pominju se još neka imena potencijalnih kandidata za premijera koji bi, možda, mogli biti po volji svim poslanicima sve tri koalicije. Jedan od njih to je i javno komentarisao. Rezervisano. ,,Nemam nikakvu ponudu, u neformalnom obliku ima nekih razgovora. Ako se inicira takav predlog, odnijeću se odgovorno prema njemu, ali vjerujem da postoje ambiciozniji i bolji i glasaću za predlog većine”, saopštio je poslanik Miodrag Lekić (Demos). Od ostalih ,,kandidata” ni toliko.

Đukanović i njegov DPS ne žele da izgube inicijativu. Nakon što su srušili dvije vlade za šest mjeseci, jednu svoju i jednu njihovu, zvaničnici DPS-a kreću u kampanju kako bi domaću i međunarodnu javnost ubijedili da bez njih nema građanske, evropske, prozapadno orjentisane Crne Gore. I pripremaju se za izbore. Predsjednik države i DPS-a neki dan je objavio formiranje koalicije ,,onih koji su obnovili nezavisnost” za predstojeće izbore u Podgorici. Najavio je da bi se slična koalicija mogla formirati i za parlamentarne izbore.

,,Moramo izaći na izbore, moramo prestati da zbog svoje zlovolje ili inata činimo sebi štetu, da nagrađujemo one za koje znamo da će izdati nakon završenih izbora”, poručio je Đukanović. Ostaje da se vidi da li su baš svi ,,suverenisti” spremni da stanu u njegovu kolonu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo