Povežite se sa nama

Izdvojeno

SPOMEN-PLOČA MUČENIMA U MORINJU: Slovo u kamenu

Objavljeno prije

5 mjeseci

na

Nakon trideset jedne godine otkad je formiran vojni logor u Morinju, gdje su zlostavljani, uglavnom, zarobljenici sa dubrovačkog ratišta, postavljena je spomen-ploča u neprimjerenoj atmosferi po žrtve tog zločina

 

„U logoru sam bio mučen, tučen svim i svačim, ni medvjeda ne bi tako tukli, kundacima, palicama, toljagama od kukrike. Imao sam pet rebara slomljenih, s jedne strane tri, a sa druge strane dva slomljena rebra. Kičma mi je bila povrijeđena, nisam mogao da ustajem, odbijen mi je bio lijevi kuk, sve od torture koju su sprovodili nada mnom u logoru Morinj…“

To je dio iz svjedočenja jednog  od 292 zarobljena muškarca tokom agresije na Hrvatsku, koju su sprovodile tadašnje jugoslovenske republike Srbija i Crna Gora.  Međutim, prije nekoliko dana mogli smo čuti tvrdnje  da se u Morinju, naselju između Kotora i Herceg Novog, nije desio nikakav zločin.

„Želimo da se ljaga skine s našeg mjesta i da se konačno kaže ono što je prava istina – svi znamo da u tom ’logoru’ niko nije ubijen i pretučen”, kazao je medijima Špiro Vulović, predsjednik Mjesne zajednice Morinj i odbornik Demokratske Crne Gore u Kotoru.

Vulović zanemaruje činjenicu da je Viši sud u Podgorici pravosnažnom krivičnom presudom utvrdio da su u Sabirnom centru Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Morinju izvršeni ratni zločini protiv ratnih zarobljenika u vidu fizičkog zlostavljanja. Četiri osobe su za to osuđene na kazne zatvora – Ivo Gojnić na dvije godine, Boro Gligić na tri godine, Špiro Lučić na tri godine i Ivo Menzalin na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Sud je utvrdio da je ,,u Sabirnom centru Morinj vladala atmosfera terora i straha za goli život kome su oštećeni bili neprestano izloženi”.

Ovu činjenici zanemarili su i pojedine Vulovićeve komšije koji su protestovali zbog spomen-obilježja, koje su, u jeku političke kampanje, na zidu nekadašnjeg logora, svečano otkrili ministri vanjskih poslova i odbrane u tehničkom mandatu Ranko Krivokapić i Raško Konjević zajedno sa hrvatskim kolegama Tomom Medvedom i Goranom Grlićem Radmanom. Oni su bezuspješno pokušali da blokiraju put crnogorsko-hrvatskoj delegaciji.

„Po 8-9 sati smo morali da sjedimo na podu sa rukama iznad potiljka i da pjevamo pjesme koje su nam govorili da pjevamo“, svjedočenje je jedne od žrtava.

O zlostavljanju u logoru pred sudom je govorio i Zoran Dragović, jedan od isljednika koji su bili zaduženi za zatvornike. On je rekao da je starješina jednog odjeljenja straže tukao zarobljenike, dok je jedan od zarobljenih doživio „strašne batine“ od kojih je jedva preživio.

„Poznato mu je da je B. (starješina) izvodio zarobljenike i na njima trenirao boks… najgore su bile grupe stražara iz Herceg Novog, jer su se oni poistovjećivali sa likovima iz filmova kao sto su Rambo, Sandokan, i ponosili su se siledžijskim odnosom, a da nisu pridavali značaj časti i uniformi koju nose…”, kazao je pred sudom.

Mještani su, međutim, tražili izvinjenje od Vlade Crne Gore, Skupštine Crne Gore, Skupštine opštine Kotor i od međunarodnih institucija. Smatraju da su decenijama izloženi mržnji i omalovažavanju zbog Sabirnog centra koji je tamo postojao, a sada opet treba da budu šikanirani i vrijeđani zbog „hrabrog jučerašnjeg čina“.

U Centru za građansko obrazovanje i Akciji za ljudska prava izrazili su žaljenje zbog protesta. Kažu da očekuju da se od tog čina ograde, prije svih, partije u kojima su ti pojedinci funkcioneri i lokalni aktivisti. Pozdravili su postavljanje spomen-ploče.

,,I prošle godine smo pozdravili polaganje vijenaca na ulazu logora Morinj od strane visokih delegacija ministarstava vanjskih poslova Crne Gore i Srbije. Vjerujemo da ovakvi koraci daju važan doprinos uspostavljanju pomirenja u regionu. Očekujemo da se spomen-obilježjima obilježe sva mjesta na kojima su u Crnoj Gori izvršeni ratni zločini”, navodi se u saopštenju nevladinih organizacija.

Mještani su za jedno u pravu. Ploča je postavljena na brzinu, bez znanja javnosti, i bez ispoštovanih procedura. Niko nije prethodno obaviješten o kakvom spomen- obilježju je riječ i šta će pisati  na njemu. Spomen-ploča je postavljena bez neophodnog odobrenja Vlade Crne Gore i Opštine Kotor, na čijoj teritoriji je to urađeno.

,,Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su preživjeli zatočenici. Da se nikada ne ponovi”, piše na ploči koju potpisuju ministarstva odbrane i vanjskih poslova.

Akcija za ljudska prava i Centar za građansko obrazovanje podsjećaju da su spomen-ploču ranije tražili zatočenici logora Morinj iz Hrvatske, a u tome imali podršku nevladinog sektora iz Crne Gore.

,,Žalimo što se ovako važni događaji sprovode na prečac, bez blagovremenog obavještavanja javnosti, pozivanja i predstavnika organizacija civilnog društva i mirovnih aktivista, koji bi pokazali da za ovaj vid izgradnje kulture sjećanja u Crnoj Gori postoji značajna podrška. Vjerujemo da bi i hrvatskim logorašima značio susret sa onima iz Crne Gore koji su i do sada podsjećali na njihove patnje, dok su vlasti, i lokalne i nacionalne, na to ćutale”, navode u saopštenju Tea Gorjanc Prelević (HRA) i Daliborka Uljarević (CGO).

Država nas,  evo trideset godina,  ne obavještava ko je u lancu komande bio odgovoran za ratne zločine na teritoriji Crne Gore, pa i ovog u Morinju. Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) tvrdi da se još čeka pravda za zločine u zloglasnom logoru.

„Inicijativa mladih za ljudska prava naročito ističe neadekvatno vođenje istraga za ratne zločine pa kao posljedicu toga nemamo presude po osnovu komandne odgovornosti. Najdužu kaznu zatvora je dobio kuvar i to u trajanju od četiri godine, što je još jedan pokazatelj površnog pristupa tužilaštva u ovom predmetu“, naveli su iz YIHR-a.

Sve ovo govori da postavljanje spomen-obilježja nije dovoljno. Dok se ne dođe do komandno odgovornih, dok građani ne dožive katarzu i priznaju da su u njihovo ime činjeni ratni zločini – spomenik će biti samo slovo u kamenu.

 

Zaboravljena odgovornost rukovodsva Crne Gore

Opsada grada Dubrovnika od strane jedinica pod komandom Jugoslovenske narodne armije (JNA) počela je 1. oktobra 1991. godine i trajala do kraja juna 1992. Samo u jednom danu, 6. decembra 1991. godine, živote je izgubilo 20 osoba, a ranjeno je oko 60.241. Tom prilikom, bombardovan je Stari grad, pod zaštitom UNESCO-a, oštećene su mnoge zgrade, spaljena je biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra sa oko 20.000 naslova.

Rezultati opsade grada Dubrovnika i okoline su 116 poginulih civila, 194 hrvatska branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore. Ukupno su 443 osobe bile zatočene u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33 hiljade ljudi i uništeno 2071 stambeni objekata, piše u izvještaju Akcije za ljudska prava.

Jedini čija je odgovornost utvrđena za ratne zločine počinjene na području Dubrovnika za sada su bivši general JNA Pavle Strugar i njemu podređeni admiral Miodrag Jokić, koji je i priznao krivicu. Osuđeni su pred Haškim tribunalom na po sedam i po i sedam godina zatvora.

Tadašnji predsjednik Predsjedništva SR Crne Gore, sada pokojni Momir Bulatović, izdao  naredbu od 1. oktobra 1991. godine o mobilizaciji jedinice milicije MUP-a Crne Gore „sa zadatkom izvršenja borbenih zadataka oružanih snaga u ratnom sukobu na granici između Republike Crne Gore i Republike Hrvatske”. Predsjednik Vlade bio je  Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova bio je sada pokojni Pavle Bulatović, a njegov pomoćnik za javnu bezbjednost Milisav Marković je bio zapovjednik te jedinice. SDT nije imalo rezultate u pogledu utvrđivanja odgovornosti crnogorskih državljana za ratne zločine počinjene na tom području. Izostalo je i ispitivanje odgovornosti tadašnjeg civilnog rukovodstva Crne Gore.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Objavljeno prije

7 sati

na

24 Marta, 2023

Objavio:

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna

 

U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović.  Milatović je  u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta  osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.

Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora  očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.

Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug,  procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se,  gotovo sve.  Možda ponajviše  Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić.  Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.

Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.

,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda

Objavljeno prije

8 sati

na

24 Marta, 2023

Objavio:

Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal

 

Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se  godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.

Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu,  prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.

Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.

Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.

Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube

Objavljeno prije

8 sati

na

24 Marta, 2023

Objavio:

Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji

 

Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.

Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.

Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.

Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.

Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.

Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.

Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.

Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama.  To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.

Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo