Povežite se sa nama

Izdvojeno

SPOMEN-PLOČA MUČENIMA U MORINJU: Slovo u kamenu

Objavljeno prije

na

Nakon trideset jedne godine otkad je formiran vojni logor u Morinju, gdje su zlostavljani, uglavnom, zarobljenici sa dubrovačkog ratišta, postavljena je spomen-ploča u neprimjerenoj atmosferi po žrtve tog zločina

 

„U logoru sam bio mučen, tučen svim i svačim, ni medvjeda ne bi tako tukli, kundacima, palicama, toljagama od kukrike. Imao sam pet rebara slomljenih, s jedne strane tri, a sa druge strane dva slomljena rebra. Kičma mi je bila povrijeđena, nisam mogao da ustajem, odbijen mi je bio lijevi kuk, sve od torture koju su sprovodili nada mnom u logoru Morinj…“

To je dio iz svjedočenja jednog  od 292 zarobljena muškarca tokom agresije na Hrvatsku, koju su sprovodile tadašnje jugoslovenske republike Srbija i Crna Gora.  Međutim, prije nekoliko dana mogli smo čuti tvrdnje  da se u Morinju, naselju između Kotora i Herceg Novog, nije desio nikakav zločin.

„Želimo da se ljaga skine s našeg mjesta i da se konačno kaže ono što je prava istina – svi znamo da u tom ’logoru’ niko nije ubijen i pretučen”, kazao je medijima Špiro Vulović, predsjednik Mjesne zajednice Morinj i odbornik Demokratske Crne Gore u Kotoru.

Vulović zanemaruje činjenicu da je Viši sud u Podgorici pravosnažnom krivičnom presudom utvrdio da su u Sabirnom centru Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Morinju izvršeni ratni zločini protiv ratnih zarobljenika u vidu fizičkog zlostavljanja. Četiri osobe su za to osuđene na kazne zatvora – Ivo Gojnić na dvije godine, Boro Gligić na tri godine, Špiro Lučić na tri godine i Ivo Menzalin na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Sud je utvrdio da je ,,u Sabirnom centru Morinj vladala atmosfera terora i straha za goli život kome su oštećeni bili neprestano izloženi”.

Ovu činjenici zanemarili su i pojedine Vulovićeve komšije koji su protestovali zbog spomen-obilježja, koje su, u jeku političke kampanje, na zidu nekadašnjeg logora, svečano otkrili ministri vanjskih poslova i odbrane u tehničkom mandatu Ranko Krivokapić i Raško Konjević zajedno sa hrvatskim kolegama Tomom Medvedom i Goranom Grlićem Radmanom. Oni su bezuspješno pokušali da blokiraju put crnogorsko-hrvatskoj delegaciji.

„Po 8-9 sati smo morali da sjedimo na podu sa rukama iznad potiljka i da pjevamo pjesme koje su nam govorili da pjevamo“, svjedočenje je jedne od žrtava.

O zlostavljanju u logoru pred sudom je govorio i Zoran Dragović, jedan od isljednika koji su bili zaduženi za zatvornike. On je rekao da je starješina jednog odjeljenja straže tukao zarobljenike, dok je jedan od zarobljenih doživio „strašne batine“ od kojih je jedva preživio.

„Poznato mu je da je B. (starješina) izvodio zarobljenike i na njima trenirao boks… najgore su bile grupe stražara iz Herceg Novog, jer su se oni poistovjećivali sa likovima iz filmova kao sto su Rambo, Sandokan, i ponosili su se siledžijskim odnosom, a da nisu pridavali značaj časti i uniformi koju nose…”, kazao je pred sudom.

Mještani su, međutim, tražili izvinjenje od Vlade Crne Gore, Skupštine Crne Gore, Skupštine opštine Kotor i od međunarodnih institucija. Smatraju da su decenijama izloženi mržnji i omalovažavanju zbog Sabirnog centra koji je tamo postojao, a sada opet treba da budu šikanirani i vrijeđani zbog „hrabrog jučerašnjeg čina“.

U Centru za građansko obrazovanje i Akciji za ljudska prava izrazili su žaljenje zbog protesta. Kažu da očekuju da se od tog čina ograde, prije svih, partije u kojima su ti pojedinci funkcioneri i lokalni aktivisti. Pozdravili su postavljanje spomen-ploče.

,,I prošle godine smo pozdravili polaganje vijenaca na ulazu logora Morinj od strane visokih delegacija ministarstava vanjskih poslova Crne Gore i Srbije. Vjerujemo da ovakvi koraci daju važan doprinos uspostavljanju pomirenja u regionu. Očekujemo da se spomen-obilježjima obilježe sva mjesta na kojima su u Crnoj Gori izvršeni ratni zločini”, navodi se u saopštenju nevladinih organizacija.

Mještani su za jedno u pravu. Ploča je postavljena na brzinu, bez znanja javnosti, i bez ispoštovanih procedura. Niko nije prethodno obaviješten o kakvom spomen- obilježju je riječ i šta će pisati  na njemu. Spomen-ploča je postavljena bez neophodnog odobrenja Vlade Crne Gore i Opštine Kotor, na čijoj teritoriji je to urađeno.

,,Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su preživjeli zatočenici. Da se nikada ne ponovi”, piše na ploči koju potpisuju ministarstva odbrane i vanjskih poslova.

Akcija za ljudska prava i Centar za građansko obrazovanje podsjećaju da su spomen-ploču ranije tražili zatočenici logora Morinj iz Hrvatske, a u tome imali podršku nevladinog sektora iz Crne Gore.

,,Žalimo što se ovako važni događaji sprovode na prečac, bez blagovremenog obavještavanja javnosti, pozivanja i predstavnika organizacija civilnog društva i mirovnih aktivista, koji bi pokazali da za ovaj vid izgradnje kulture sjećanja u Crnoj Gori postoji značajna podrška. Vjerujemo da bi i hrvatskim logorašima značio susret sa onima iz Crne Gore koji su i do sada podsjećali na njihove patnje, dok su vlasti, i lokalne i nacionalne, na to ćutale”, navode u saopštenju Tea Gorjanc Prelević (HRA) i Daliborka Uljarević (CGO).

Država nas,  evo trideset godina,  ne obavještava ko je u lancu komande bio odgovoran za ratne zločine na teritoriji Crne Gore, pa i ovog u Morinju. Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) tvrdi da se još čeka pravda za zločine u zloglasnom logoru.

„Inicijativa mladih za ljudska prava naročito ističe neadekvatno vođenje istraga za ratne zločine pa kao posljedicu toga nemamo presude po osnovu komandne odgovornosti. Najdužu kaznu zatvora je dobio kuvar i to u trajanju od četiri godine, što je još jedan pokazatelj površnog pristupa tužilaštva u ovom predmetu“, naveli su iz YIHR-a.

Sve ovo govori da postavljanje spomen-obilježja nije dovoljno. Dok se ne dođe do komandno odgovornih, dok građani ne dožive katarzu i priznaju da su u njihovo ime činjeni ratni zločini – spomenik će biti samo slovo u kamenu.

 

Zaboravljena odgovornost rukovodsva Crne Gore

Opsada grada Dubrovnika od strane jedinica pod komandom Jugoslovenske narodne armije (JNA) počela je 1. oktobra 1991. godine i trajala do kraja juna 1992. Samo u jednom danu, 6. decembra 1991. godine, živote je izgubilo 20 osoba, a ranjeno je oko 60.241. Tom prilikom, bombardovan je Stari grad, pod zaštitom UNESCO-a, oštećene su mnoge zgrade, spaljena je biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra sa oko 20.000 naslova.

Rezultati opsade grada Dubrovnika i okoline su 116 poginulih civila, 194 hrvatska branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore. Ukupno su 443 osobe bile zatočene u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33 hiljade ljudi i uništeno 2071 stambeni objekata, piše u izvještaju Akcije za ljudska prava.

Jedini čija je odgovornost utvrđena za ratne zločine počinjene na području Dubrovnika za sada su bivši general JNA Pavle Strugar i njemu podređeni admiral Miodrag Jokić, koji je i priznao krivicu. Osuđeni su pred Haškim tribunalom na po sedam i po i sedam godina zatvora.

Tadašnji predsjednik Predsjedništva SR Crne Gore, sada pokojni Momir Bulatović, izdao  naredbu od 1. oktobra 1991. godine o mobilizaciji jedinice milicije MUP-a Crne Gore „sa zadatkom izvršenja borbenih zadataka oružanih snaga u ratnom sukobu na granici između Republike Crne Gore i Republike Hrvatske”. Predsjednik Vlade bio je  Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova bio je sada pokojni Pavle Bulatović, a njegov pomoćnik za javnu bezbjednost Milisav Marković je bio zapovjednik te jedinice. SDT nije imalo rezultate u pogledu utvrđivanja odgovornosti crnogorskih državljana za ratne zločine počinjene na tom području. Izostalo je i ispitivanje odgovornosti tadašnjeg civilnog rukovodstva Crne Gore.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo