Povežite se sa nama

OKO NAS

SPOROVOZNA HITNA MEDICINSKA POMOĆ: Ruke vezane propisima

Objavljeno prije

na

U pljevaljskoj Hitnoj pomoći u smjeni, koja traje 24 sata radi samo jedan ljekar. Tokom smjene u toj je službi na raspolaganju samo jedno vozilo, pa ako je ljekar već na terenu, nema mogućnosti da se stigne do drugog pacijenta. Takvo stanje je nedopustivo tim prije što su ljekar i vozač vrlo često na terenu i u selima udaljenim od grada po 50 kilometara.

Građani, uglavnom, ne prigovraju kvalitetu rada ljekara, već im smeta nedostatak medicinskog osoblja u Hitnoj medicinskoj pomoći (HMP), u trenutku kad im je pomoć najpotrebnija. Višesatna odustva ljekara iz prostorija HMP problem su u opštinama u kojima u smjeni radi samo po jedna ekipa s obzirom na to da su pozivi vrlo česti.

Nažalost, za takve situacije, čini se, neće se skoro naći rješenje jer u nekoliko crnogorskih opština, naročito onih sa manje stanovnika, u cjelodnevnoj smjeni u Hitnoj pomoći samo je po jedan ljekar. Organizacija sistema te službe ne dopušta drugačije, a Zavodu za hitnu medicinsku pomoć (ZHMP) „vezane su ruke” propisima, koje određuje Ministarstvo zdravlja. Takav načina rada najjednostavnije je objasniti onom narodnom „koliko para toliko muzike”. Jedan ljekar u smjeni praksa je koja važi i za najrazuđenije opštine na čijem su području i sela udaljena po više desetina kilometara.

Prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji ZHMP, jedinice za hitnu pomoć organizovane su u Baru, Beranama, Bijelom Polju, Budvi, Cetinju, Danilovgradu, Herceg Novom, Kolašinu, Kotoru, Mojkovcu, Nikšiću, Plavu, Pljevljima, Podgorici, Rožajama, Tivtu, Ulcinju i Žabljaku. U Andrijevici, Plužinama i Šavniku postoje podstanice. Bliže uslove u pogledu prostora, kadra i opreme, kao i načina rada jedinica i podstanica za hitnu pomoć propisuje Ministarstvo.

Broj ljekara u Hitnoj pomoći nije dovoljan, tvrde i Kolašinci. Nekolicina pacijenata i članova njihovih porodica više puta su se žalili da na radnom mjestu nijesu zatekli ljekara. Navodno, nekada su čekali i po nekoliko sati, a kadkad su bili prinuđeni da zovu ljekare službe iz susjednog Mojkovca. Slično je još u nekoliko manjih sjevernih gradova.

Iako je, kaže direktor ZHMP dr Saša Stefanović, problem nedostaka ljekara na sjeveru stalan, u opštinama iz kojih su stigle pritužbe na organizaciju rada te službe, ima ih koliko po sistematizaciji i treba da bude. Pitanje zbog čega je po jedan ljekar u smjeni, i to ne samo u Pljevljima, kaže direktor ZHMP, ne treba upućivati toj ustanovi, jer oni nijesu ni određivali takva pravila.

„U Pljevljima je, na primjer, sistematizovano pet ljekara. Trenutno rade četvorica, po jedan u svakoj smjeni, kako je i prediviđeno sistematizacijom. Iako je problem što ljekari uglavnom ne žele da rade na sjeveru, mi ih u Pljevljima srećom imamo pet, s tim što jedan trenutno „pokriva” Žabljak. Ipak, to ne mijenja činjenicu da je u smjeni samo po jedan ljekar. U toj jedinici zbog konfiguracije terena naročito u zimskim uslovima postoje dva sanitetska vozila. Novi, savremeni reanimobil ford sa savremenom medicinskom opremom i aparaturom i lada niva”, -objašnjava dr Stefanović.

To što postoje dva vozila, ipak, kako kaže, ne znači da su i oba na raspolaganju tokom smjene. Čak i da je pet vozila, objašnjava direktor ZHMP, samo jedno tokom smjene može da se koristi. Sitematizacijom je predviđeno da jednu ekipu u smjeni čine ljekar i tri medicinska tehničara, od kojih je jedan vozač. Ukoliko je ekipa na terenu, u službi ostaje po jedan medicinski tehničar.

Pored Kolašina i Pljevalja, po pet ljekara u jedinicama HMP, odnosno samo po jedan u cjelodnevnoj smjeni je prema Pravilniku o sistematizaciji i u Kotoru, Mojkovcu, Plavu, Rožajama, Tivtu, Žabljaku i Cetinju. U andrijevačkoj podstanici rade samo dva ljekara.

Dr Stafanović tvrdi da problem malog broja medicinskih ekipa znatno uvećava i nerazumijevanje svrhe postojanja HMP. Većina pacijenata obraća se toj službi i kada bi njihov poblem mogao riješiti izabrani ljekar.

Ljekari Hitne pomoći, međutim, kaže on, nikad nikog ne vraćaju i odazivaju se na sve pozive. To dovodi i do situacije da u službi po nekoliko sati ne bude ljekara jer povratak s terena često zahtijeva i više sati.

„Mali broj ekipa ne bi bio toliki problem da se bavimo samo onim čime bi trebalo. Moja obaveza je da posao organizujem s onim što je država stavila na raspolaganje. To, tvrdim, radimo na najbolji način i naši ljekari primaju sve pacijente, a na terenu smo i onda kada to izabrani ljekari odbiju”, kaže dr Stefanović.

U nekim opštinama kao što je kolašinska HMP ne bi trebalo ni da postoji, ako bi se uzeli u obzir evropki standardi. Naime, te službe nijesu predviđene za mjesta s manje od 12.000 stanovnika. Kolašinu se, s obzirom na to da je ljetnji i zimski turitički centar, u tom smislu ,,progledalo kroz prste”. Anagažovanje više ljekara u tamošnjoj službi, bilo bi moguće samo novcem iz opštinske kase. Nažalost, razne kolašinske vlasti, i pored brojnih apela građana, do sada nijesu pokazale interesovanje da odvoje novac za dodatni medicinski kadar. Istina, zapošljavanje još jednog ljkara, prema Pravilniku, podrazumijevalo bi i angažovanje potrebnog broja tehničara i vozača. To će još dugo, objašnjavaju u lokalnoj upravi, biti pregolem poduhvat za skromne opštinske prihode.

Osoblje HMP često ističe da bi im posao bio mnogo jednostavniji ukoliko bi kolege iz domova zdravlja imale više razumijevanja. Podsjećaju da u Domu zdravlja ljekari opšte medicine treba da budu prisutni do 21 sat pa bi minimalan broj pacijenta u hitnim slučajevima ostao bez pravovremeno ukazane ljekarske pomoći.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

CRNA GORA I BEZBJEDNOST U SAOBRAĆAJU: Među najrizičnijim u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

S obzirom na broj poginulih osoba u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. „javni rizik“ stradanja u saobraćaju u Crnoj Gori je posljednjih godina blizu 90 poginulih na milion stanovnika, što zemlju svrstava među najrizičnije u Evropi. Od Crne Gore jedno je lošija Rumunija

 

 

„U saobraćajnoj nesreći na Jazu poginuo petnaestogodišnji vozač“, „Mladić poginuo u saobraćajnoj nesreći u Sutomoru“, samo su neki od naslova koji su obilježili prethodnih nekoliko dana.

“Na putevima u Crnoj Gori u 2023. godini dogodile su se ukupno 6.573 saobraćajne nezgode, tokom 2022. godine ukupno 5.675 saobraćajnih nezgoda, a tokom 2021. godine – 6.109. U ovim saobraćajnim nezgodama smrtno je stradalo: 77 lica u 2023. godini, 73 lica u 2022. godini i 55 u 2021. godini“, piše u odgovorima koji su iz Uprave policije  dostavljeni Monitoru.

Da bi se broj saobraćajnih nezgoda smanjio, Crna Gora mora u što hitnijem roku da donese nacionalnu strategiju za poboljšanje stanja u drumskom saobraćajnu, ali i da formira koordinaciono tijelo za bezbjednost drumskog saobraćaja. To u razgovoru za Monitor tvrdi bivši pomoćnik direktora policije Nikola Janjušević. „Mi smo postali imuni kao građani na sve što se dešava kada je saobraćaj u pitanju. Moramo da se pokrenemo. Bezbjednost u saobraćaju nam ne može poboljšati EU već to moramo mi sami“, kaže Janjušević.

On  objašnjava značaj donošenja nacionalne strategije: „ Crna Gora je donijela nacionalnu strategiju za pobošaljenje stanja u drumskom saobraćaju za period od 2010. – 2019. godine, koja je sadržala preporuku Evropske komisije da se u ovom periodu pokuša smanjiti broj smrtno stradalih lica  ispod 10 na 100 hiljada stanovnika. Crna Gora je uspjela da ispuni uslove iz te nacionalne strategije već 2012.godine kada je broj stradalih na crnogorskim drumovima bio znatno manji od predviđenog“.

Prema dostupnim informacijama, prije usvajanja strategije na koju Janjušević ukazuje, broj stradalih na godišnjem nivou prelazio je 100, ali je već 2012.godine taj broj bio znatno manji – 46. Strategija je važila do 2019. godine. Uslijedilo je donošenje Programa za poboljšanje bezbjednosti u drumskom saobraćaju, a u oktobru prošle godine Ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo je nacrt Strategije poboljšanja bezbjednosti u drumskom saobraćaju 2023-2030.“

„U posljednjem petogodišnjem periodu, od 2017. do 2021. godine, u Crnoj Gori se dogodilo ukupno 27.818 saobraćajnih nezgoda, od kojih 18.584 su samo sa materijalnom štetom, 8.994 sa povrijeđenim licima i 239 sa poginulim licima. S obzirom na broj poginulih lica u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. „javni rizik“ stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori je posljednjih godina blizu 90 poginulih na milion stanovnika, što Crnu Goru svrstava među najlošije u Evropi“, konstatuje se u Nacrtu. Od Crne Gore jedno je lošija Rumunija.

Lideri u bezbjednosti saobraćaja, kao što su Norveška i Švedska, su čak šest puta bezbjedniji od Crne Gore  (šest puta je manji rizik da neko pogine u saobraćajnoj nezgodi u Norveškoj i Švedskoj nego u Crnoj Gori). Kada se uporedi Crna Gora u odnosu na prosjek za 27 zemalja EU, dvostruko je veći rizik smrtnog stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori, piše u Nacrtu strategije.

Sagovornik Monitora ističe da je još prije nekoliko godina radna grupa koju su činili predstavnici MUP-a i Uprave policije sačinila plan kako da se smanji broj saobraćajnih nezgoda – projekat ugradnje stacionarnih radarskih sistema. „Planom je bilo predviđeno da se na 75 lokacija u Crnoj Gori postave ti stacionarni radarski sistemi. Zbog čega to do sada nije realizovano ne znam, ali sva iskustva iz zemalja regiona i zemalja EU pokazuju da je ugradnjom radarskih sistema značajno opao broj saobraćjanih nezgoda a samim tim i broj smrtno strdalih lica“, kaže Janjušević.

Relaizacijom ovog projekta bila bi smanjena potreba za fizičkom kontrolom brzine, a samim tim prisustvo policijskih službenika na terenu. Osim toga, postavljanjem ovog sistema, osim kontrolisanja vožnje i drugi sektori policije bi mogli imati korisne podatke, poput sektora koji sprovode aktivnosti u rasvjetljavanju nekog krivičnog djela.

Janjušević podsjeća da je sistem saobraćaja kompleksan i da u njemu participira niz državnih organa počev od Uprave policije, Ministarstrva saobraćaja, Ministarstva zdravlja i Ministarstva prosvjete, ali da je posljednjih godina najviše aktivnosti kada je riječ o bezbjednosti drumskog saobraćaja imala Uprava policije.

Kao jedan od načina da se smanji crni bilans na crnogorskim drumovima on vidi i formiranje koordinacionog tijela koje bi se bavilo tim pitanjem. „Koordinaciono tijelo je postojalo u ranijem periodu. Njime je predsjedavao ministar unutrašnjih poslova, a članovi ministar zdravlja, ministar prosvjete, ministar saobraćaja i direktor Uprave policije. Analizirali bi stanje periodično kvartalno, pravili analizu, program mjera kako bi se smanjio broj saobraćajnih nezgoda i to je, što govori i statistika o broju smanjenja saobraćajnih nezgoda, imalo pozitivne rezultate.

U Nacrtu  Strategije se konstatuje da rad ovog tijela koje je trajalo od 2010- 2019. godine nije bio redovan i da nije odgovorio propisanim obavezama, niti je dao očekivane rezultate. „ Evidentno je da važni subjekti i pojedinci često nemaju potreban kapacitet, nisu motivisani, stručni, niti su dovoljno posvećeni sprovođenju mjera i aktivnosti unaprijeđenja bezbjednosti saobraćaja za koje su odgovorni i nadležni. U velikom broju slučajeva, izostao je redovan, dobro organizovan i sistematičan rad na unaprijeđenju bezbjednosti saobraćaja, kako na državnom tako i na lokalnom nivou. Ovakvo stanje se može promijeniti samo iskrenom, neprekidnom i javno iskazivanom političkom podrškom i odgovornošću, a posebno dosljednom primjenom propisa i podrškom prilikom donošenja, promocije i sprovođenja ove strategije i Akcionog plana, piše u Nacrtu.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREKO 4.700 SLUŽBENIH AUTOMOBILA: Obaraju DPS rekorde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivša opozicija, sadašnja vlast je DPS-u prebacilvala a da  imaju više službenih automobila nego Šavnik stanovnika. Statistika sa 4.700  je  sada još crnja – službenih automobila je više nego stanovnika Šavnika i Plužina zajedno

 

 

Broj službenih automobila, početkom novembra prošle godine, bio je 4.714. To pokazuju podaci Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) dostavljeni Akciji za socijalnu pravdu (ASP), na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

Samo za deset mjeseci prošle godine državne službe uspjele su da povećaju vozni park za 92 automobila. Početkom godine vozni park je brojao 4622.

Nova vlast još  nije dostigla, ali je na dobrom putu, da obori rekorde DPS-a koji je za posljednje četiri godine vladanja uvećao vozni park za 852 automobila. Sadašnja vlast, a tadašnja opozicija bila ogorčena takvom praksom pa je bivša funkcionerka SNP-a Snežana Jonica pitala premijera Duška Markovića da li zna da Vlada ima više službenih automobila nego Šavnik stanovnika. Tada je vozni park imao samo 3.721 auto, a Šavnik 2.077 stanovnika.

Statistika je sada još crnja – službenih automobila je više od stanovnika Šavniku – 1.588 i Plužina 2.232, zajedno.

Najviše automobila  koristi bezbjednosni sektor. Ministarstvo unutrašnjih poslova raspolaže sa 470,  Agencija za nacionalnu bezbjednost 103 automobila. Uprava policije je za deset mjeseci prošle godine drastično smanjila svoj vozni park: početkom godine on je iznosio 520, a u novembru 267.

Pošta Crne Gore je pojačala vozni park sa 295 na 338 auta.

Od ostalih ministarstava po veličini voznog parka izdvaja se Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede sa 73 automobila, pa Ministarstvo odbrane sa 68, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma 25, Ministrarstvo kapitalnih investicija 18… Samo jedno službeno auto ima Ministastvo za ljudska i manjinska prava. Na ministarstva su ukupno  registrovana 722 automobila, a Vlada dodatno raspolaže sa još 17 automobila.

Osnovne škole imaju po jedan ili dva službena automobila, a srednje do četiri.

Od lokalnih samouprava ističe se najveća Podgorica sa 182 automobila, slijedi opštine Budva 57 automobila, Opština Tivat – 43, Pljevlja -35 Herceg Novi – 30, Bar- 29, Nikšić i Cetinje – 22…

Skupština Crne Gore raspolaže sa 33 automobila, a služba predsjednika Crne Gore sa pet.

Za razliku od izvršne vlasti, pravosudna raspolaže sa znatno manjim voznim parkom. Osnovni sudovi po crnogorskim gradovima imaju po par automobila, najviše Osnovni sud u Baru pet, u Podgorici četiri. Ustavni sud 11, Viši sud Bijelo Polje dva, Viši sud Podgorica četiri, Viši sud za prekršaje četiri, Vrhovni i Apelacioni sud po tri.

Osnovna državna tužilaštva su još skromnija i kod njih je samo po jedno ili dva službena automobila. Specijalno državno tužilaštvo ima četiri automobila, a Više državno tužilaštvo u Podgorici jedan, a u Bjelom Polju tri, Vrhovno državno tužilaštvo sedam.

Prisjetimo se da je preteča sadašnje nove vladajuće većine – Zdravko Krivokapić prvi radni dan, početkom decembra 2020, na posao došao taksijem. Vijest je odjeknula u Crnoj Gori ali i u regionu – Krivokapić za primjer političarima, pisali su regionalni mediji. Uz objašnjenje: „U Podgorici je zabeležena scena kakva se retko viđa na ovim prostorima. Umesto u skupom službenom automobilu, premijer na posao došao taksijem”.

Da je to samo marketing pokazuju i najave za budućnost.
Državni budžet će tokom ove godine biće olakšan za najmanje četiri miliona eura, koliko će se,  prema planovima javnih nabavki, potrošiti za nabavku i plaćanje službenih vozila, podaci su koje je takođe analizirala  ASP.

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) ove godine planira kupovinu novog službenog auta od 60 hiljada eura, niz drugih javnih institucija i preduzeća potrošiće desetine ili stotine hiljada eura na nova službena vozila, a šest opština će za te svrhe izdvojiti najmanje 600.000 eura. Iz ASP naglašavaju da ASK kupuje vozilo samo dvije godine nakon što su kupili luksuzni BMV za 35.000 eura.

Još jedna Agencija, i to ona za nadzor osiguranja, planirala je ove godine kupovinu putničkog automobila za 30.5000 eura. To je 38 odsto njenog ukupnog plana nabavki za 2024, koji je procijenjen na preko 79.000 eura.

Komisija za tržište kapitala je planirala da potroši 25.000 eura za kupovinu putničkog automobila. To je tačno polovina njenog plana nabavki za ovu godinu, dok je Policijska akademija planirala 53 hiljade eura za nabavku vozila na lizing.

Jedna od javnih institucija koja planira kupovinu novog auta u ovoj godini je i Fond za zaštitu životne sredine. Tamo i projektuju kupovinu električnog vozila za 41,3 hiljade eura.

Pored toga, neka ( ne sva)  od javnih preduzeća koja planiraju kupovinu novih automobila su:  Regionalni vodovod (30.000 eura) i preduzeće za upravljanje morskim dobrom (22 hiljade eura), Monteput planira 124 hiljade eura za kombije i putnička vozila, pljevaljski Rudnik uglja će  za putničke automobile potrošiti 90.000 eura, a Elektroprivreda Crne Gore u jednoj stavci nabavke planira 22 hiljade za putničko vozilo, na narednoj za pet putničkih vozila 110.000, a pod stavkom motorna vozila projektuje iznos od gotovo pola milion eura.

Centralna banka Crne Gore (CBCG) će za kupovinu vozila izdvojiti 70.000 eura, a da obnovi službeni vozni park planira i Investiciono-razvojni fond, koji je za to izdvojio 25.000 eura…

Šest opština planira da potroši ukupno 600.000 za nabavku službenih auta. Opština Nikšić za motorna i električna vozila projektuje 165.000 eura, Glavni grad za motorna vozila nešto preko 150.000, a Opština Budva za putničke automobile i električna vozila 130.000…

Ništa novo. Crna Gora ostaje apsolutni regionalni i evropski lider po broju službenih automobila. Nekako smo navikli, pa se o tome manje priča i galami nego za vrijeme DPS uprave.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PUT BERANE – KOLAŠIN PUŠTEN U PROBNI RAD: Cijena radovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Berana će se na jug putovati mnogo brže i lakše, iako do konačnog završetka radova ima još dosta posla, kako bi bile ispravljene uočene greške da bi put mogao biti tehnički primljen i dobiti upotrebnu dozvoli

 

 

Poslije skoro osam godina izgradnje, sa četiri godine kašnjenja, put od Berana do Kolašina sa tunelom kroz Bjelasicu, konačno je pušten u probni rad. Doprinio je tome veliki pritisak stanovnika sjeveroistoka države, koji su od prošlog ljeta i početka rekonstrukcije magistralnog puta Berane – Bijelo Polje – Mojkovac, bili potpuno odsječeni od centralnog dijela države.

Otvaranje tunela Vranjak i stavjanje puta u funkciju u gradovima u ovom dijelu države primili su sa olakšanjem.  Do Podgorice sada  mogu ići za svega sat i dvadeset minuta, uz poštovanje svih ograničenja brzine,  dok je do sada toliko, kada su gužve, trajala vožnja od Berana do Ribarevina prema Bijelom Polju (30 kilometara).

Druga strana priče je manje-više poznata, ali neizbježna. Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina je finasiran iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. Završetak puta  kasnio je četiri godine, a cijena je sa ugovorenih 34,6 narasla za još najmanje 20 miliona. I to bez PDV, kojeg se država Crna Gora odrekla.

Iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP) još ranije su ukazivali da SDT u istrazi ovog, po mnogo čemi kontroverznog, posla treba da se posebno pozabavi ugovorima o kreditu i prikupi saznanja predstavnika banaka i konsultanata uključenih u ugovaranje kreditnih i izvođačkih aranžmana. “Posao je dodijeljen sarajevskoj firmi Euroasfalt, sa kojom je tadašnji ministar saobraćaja Osman Nurković, neposredno po stupanju na tu funkciju, potpisao ugovor krajem 2016. godine. Čitav posao, ugovoren po FIDIC pravilima, dogovoren je dok je ministar saobraćaja bio Ivan Brajović“, podsjećaju.

U martu 2022. godine Odjeljenje za borbu protiv korupcije Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) dostavilo je tadašnjoj vršiteljki dužnosti Vrhovnog državnog tužilaštva Maji Jovanović dvije informacije o sumnjama o postojanju krivičnih djela u vezi sa poslovanjem bosanske firme Euroasfalt, koja u Crnoj Gori još iz vremena DPS vlasti ima velike građevinske poslove. Iz tog Ministarstva su sumnjali da su bivši ministar saobraćaja Osman Nurković i tadašnji direktor Uprave za saobraćaj Savo Parača koristili svoj položaj za zaključivanje i realizaciju složenog infrastrukturnog projekta, iako je od samog početka bilo jasno da se neće i ne može realizovati u ugovorenim rokovima i uz dogovoreni iznos novca.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo, dok je na njegovom čelu bio Milivoje Katnić,  otvorilo je  ranije izviđaj kojim bi bilo ispitano poslovanje firme ”Euroasfalt” iz Sarajeva u Crnoj Gori, gde je za tri godine, za vrijeme ministrovanja Osmana Nurkovića, dobila poslove vrijedne više od 60 miliona evra, ali do javnosti nije stigla informacija da li se taj izviđaj pomjerio sa mrtve tačke.

Prolongiranje roka za završetak radova nap utu Berane-Kolašin ranije su uslovile podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela Vranjak. Taj tunel je bio najkompleksniji i najzahtjevniji građevinsko-saobraćajni objekat na izgradnji puta od Berana do Kolašina, preko planine Bjelasice.

Prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od 13 kilometara prije više od deset godina gradila je kompanija Bemaks. Ta kompanija je istovremeno na toj trasi gradila male hidroelektrane, kojih trenutno ima šest. Bemaks je iskoristio da, gradeći put o državnom trošku, za svoje potrebe u trup puta ugradi cijevi za male hidroelektrane. Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemaks ih je eksplozivom oštetio (probušio) čak 11 puta. Sve do situacije kada je tako eksplozivnom šalitrom zamućena voda stigla do slavina u Beranama gdje je, prema zvaničnim podacima, otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika, dok se pretpostavlja da je još toliko građana prebolovalo trovanje ne potraživši ljekarsku pomoć.

Bemaksu je zbog toga i suđeno u Osnovnom sudu u ovom gradu, ali su, u nedostatku dokaza, ta kompanija i njen tadašnji izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi.

 Sada je to sve iza nas. Iz Berana će se na jug putovati mnogo brže i lakše. Dok je na državnim organima da ispituju je li gradnja puta morala ovoliko da košta i traje. I trajaće još makar do kraja ove godine, kako bi bile ispravljene uočene greške, da bi put mogao biti tehnički primljen i dobiti upotrebnu dozvoli.

 

Zaboravljeni pješaci

Jedan od lako uočljivih nedostataka odnosi se na neobilježavanje makar peješačke zone, ako ne izgradnju pješakče staze, na dionici koja prolazi kroz mjesni centar Lubnice.  Predsjednik ove beranske mjesne zajednice Miloš Raković, kaže za Monitor kako „ni u vrijeme kada je počeo da se pravi ovaj put, i kada je završena prva dionica od Berana do Lubnica, nije vođena nikakva javna rasprava na kojoj bi neko mogao ukazati na taj problem, pa da se to unese u projekat izgradnje.“

Sada je mnogo teže ispraviti propust. „Mislim da će ovo biti ozbiljan problem. Svi značajniji objekti nalaze se odmah pored puta i pješaka ima dosta, od učenika do odraslih. Nema se kud nego putem do škole i prodavnica“, ističe Raković.

On kaže da izvođači pokušavaju da saobraćajnom signalizacijom uspore vožnju kroz naseljeno mjesto, ali da malo ko to poštuje.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo