Povežite se sa nama

OKO NAS

SPREMA LI SE PRIVATIZACIJA LUKE KOTOR: Najprofitabilnija kompanija Kotora na čekanju

Objavljeno prije

na

,,Da mogu i more bi prebacili u Podgoricu”, rečenica je koja se ovih dana najviše čuje po Kotoru. Dio lokalne javnosti naime sumnja da se sprema,,izmještanje” Luke Kotor.

Luka Kotor je u većinskom(skoro 57%) vlasništvu Opštine Kotor i na osnovu Ugovora o korišćenju morskog dobra i Zakona o lukama (ZOL), ima važeću koncesiju do 17. 5. 2015.godine. Iako je to trebalo biti davno završeno, ugovor o koncesiji spletom raznih ,,objektivnih” okolnosti još nije obnovljen, što je u Kotoru i dodatno podgrijalo sumnje.

Čak se spekuliše da je ostavka Marije Maje Ćatović na mjesto gradonačelnice Kotora i članstvo u Izvršnom Odboru kotorskog DPS-a (koji sa SDP-om, Liberalnom partijom i HGI-om čini vlast u Kotoru) rezultat unutarpartijskih sukoba oko Luke.

Bivša gradonačelnica nije odgovarala na naše pozive i poruke, a njen nasljednik na vrhu kotorske opštine Aleksandar Stjepčević je kazao da se na predmetnom sastanku IO DPS nije pominjala Luka Kotor.

,,Ostavka je bila zbog nekih drugih stvari, a da li indirektno na takvu odluku ima uticaja i pitanje Luke, ja vam sada ne mogu odgovorno reći”, kazao je on za Monitor.

Stjepčević međutim nije decidno negirao da je u korijenu sukoba u IO DPS Kotor i posao oko Luke.

U posljednje vrijeme nerijetko su se pojavljivali natpisi u kojima je Marija Ćatović direktno govorila o lošem radu menadžmenta Luke čime se uz pomenuti neprodužetak koncesije, po mišljenju velikog broja Kotorana, implicitno najavljivala mogućnost privatizacije ili ulazak novog investitora. Direktor Luke je Vasilije Kusovac iz SDP-a, koji se takođe nije javljao na naše pozive.

Samostalni odbornik SO Kotor Mladen Živković za naš list potvrđuje da postoje tendencije da se Luka privatizuje. ,,Strukture koje žele privatizaciju politički su visokopozicionirane i stoga će Luka i grad biti pod snažnim pritiskom. U formalnom pogledu taj pritisak će se vršiti kroz proces davanja koncesije”, kaže Živković. ,,Luka je ambijentalni, arhitektonski i ekonomski biser Kotora i svako ko je elementarno uračunljiv ne bi ni pomislio da je proda. Vrijeđa inteligenciju da se problemi u funkcionisanju menadžmenta navode kao razlozi privatizacije. Luka mora ostati gradska”, kaže on za naš list.

Na insinuacije lošeg rada menadžmenta prvi je reagovao član UO Luke, Goran Grbović, član LP, apelujući na nadležne da se lični interesi nikako ne stavljaju ispred kolektivnih.

,,Dvije godine već proteže se priča da li će grad Kotor upravljati svojom lukom. U civilizovanom svijetu, onome kojem naša država teži, više je nego apsurdno postaviti takvo pitanje. Izlišno je govoriti koliko je besmisleno nekom strancu ponuditi na upravljanje firmu koja državi i gradu svakodnevno donosi na desetine hiljada eura prihoda”, naveo je Grbović u svom reagovanju.

Stjepčević za Monitor kaže da lokalna vlast nije dobila nikakvu ponudu za privatizaciju Luke. On smatra da je pitanje Luke vrlo kompleksno i da se o njemu ne može odlučivati bez dublje analize stručnjaka: ,, Niko ne može da kaže jednostavno rješenje i mora struka da iznese svoje mišljenje. Ja sam za to da Luka Kotor produži koncesiju ukoliko se ne ispostavi da postoji neko bolje rješenje, a iskreno da vam kažem ne znam ni zašto se sada potencira to pitanje, kada niko nije ni ponudio da je kupi”, kazao nam je Stjepčević.

Radi regulisanja budućeg pravnog statusa, Luka Kotor A.D. podnijela je Zahtjev za dodjelu prvenstvene koncesije 01. 6. 2011.godine na poziv nadležnog organa Lučke Uprave. Nakon toga, Lučka Uprava mijenja tumačenje odredbi člana 34. ZOL-a i dostavlja na potpisivanje Sporazum o međusobnim pravima i obavezama koji, sa obrazloženjem da nema uporište i osnov u samom Zakonu o lukama, uprava Luke odbija da potpiše i podnosi inicijativu za pokretanje postupaka dodjele koncesije javnim pozivom od 11. 4. 2012. godine. Nakon dostavljenih primjedbi Luka Kotor A.D. Kotor, prethodni javni postupak dodjele koncesije je povučen iz procedure.

Takvi manevri državnih organa otvaraju sumnju kod Kotorana da se nešto sprema, jer od osnivanja Lučke Uprave i zakonodavnih izmjena u oblasti pomorstva i saobraćaja učestalo se govorilo o privatizaciji, odnosno prodaji vlasničkog kapitala Opštine Kotor u Luka KotorA.D.

Promjena vlasnika ili traženje strateškog partnera su se zasnivali na priči o nedovoljno dobrom poslovanju Luke, međutim podaci govore drugačije:

,,U proteklih 10 godina broj brodova u luci Kotor se povećao više od 600% – sa 57 brodova, koliko ih je uplovilo u 2003.godini, do 387 brodova u 2013. godini. Istovremeno broj putnika sa brodova je znatno porastao od 34.120 putnika, koliko ih je doputovalo u 2003. godini, do 317.746 putnika u 2013.godini. Kao rezultat poslovanja prethodnih godina, na Redovnoj skupštini akcionara Luka Kotor A.D. održanoj dana 14.06.2013.godine osnovni kapital društva je uvećan sa 221.036,3076 € na sadašnjih 993.483,364 eura.”, iznešeno je na zasijedanju Skupštine Opštine Kotor 14. 7. 2013. godine kada su i usvojeni zaključci da Skupština Opštine Kotor smatra neophodnim da Vlada Crne Gore dodijeli AD Luci Kotor prioritetnu dugoročnu koncesiju za područje i djelatnost u dosadašnjem obimu i da je neophodno obezbijediti održavanje većinskog učešća Grada, odnosno Opštine u njenoj vlasničkoj strukturi. Kako je na osnovu svega zaključeno da je definitivno kotorska Luka jedna od najprofitabilnijih firmi kod nas, to je bio signal određenim strukturama da se te pare preusmjere u neke druge tokove, a ne u budžet Kotora iz koga je nedavno preseljen i Jugopetrol.

,,Luka Kotor je jedini preostali privredni resurs u gradu i u protekle dvije godine sam nedvosmisleno izražavao stav da je potrebno da joj se dodijeli prioritetna koncesija. Na temelju zaključka SO Kotor, kojim se u julu 2013. godine od Vlade Crne Gore tražila dodjela koncesije, prema mojim saznanjima još nije dobijen odgovor. Kako se vrijeme za istek postojeće koncesije približava, strah me je šta će se desiti poslije toga. Moj stav je da zadržimo upravljanje u postojećem obliku i da se dokapitalizacijom uvećaju akcije pa da u preduzeću eventualni inostrani partner može napraviti sporazum bez ulaska u upravljačku strukturu”, kaže za Monitor direktor TO Kotor Mirza Krcić.

Da profitabilnost Luke nije upitna, a time i postojeća organizacija i vlasnička struktura, slaže se i predsjednik Skupštine Opštine Nikola Bukilica: ,,To potvrđuju poslovni rezultati kao i stopa rasta prometa plovila i turista koji ih koriste”

O profitabilnosti Luke i neophodnosti da ostane u vlasništvu Opštine, barem zvanično, saglasan je Upravni Odbor Luke u kojem je većina članova iz lokalnog DPS-a:

,,Smatramo da je neophodno da Luka Kotor A.D. dobije prioritetnu koncesiju, kako bi u potpunosti realizovala strategiju razvoja i time još više valorizovala potencijale i uvećala akcijsku i tržišnu vrijednost”, stav je Upravnog Odbora, koji je za Monitor, kao svoj lični stav prenio i predsjednik UO Nikola Konjević (DPS). U svakom slučaju, iako su sada svi relevantni činioci kotorskog društveno-privrednog života, barem deklarativno za to da ostane postojeća vlasnička struktura u Luka Kotor A. D. i da se produži koncesija, Ugovor o nastavku koncesije još nije regulisan mada do isteka postojećeg ima svega dva mjeseca.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo