Povežite se sa nama

FOKUS

Sprema novu pljačku

Objavljeno prije

na

Muka je velika, čim je premijer Milo Đukanović odlučio da sa javnošću podijeli emocije, saznanja i predviđanja o Kombinatu aluminijuma. Da junački progovori, kad već nije bio u stanju da riješi makar jedan ozbiljan problem sa kojim se kompanija sučeljavala od 1990. do prošlonedjeljnog uvođenja stečaja.

 

Prisjetimo se, zbog mlađih čitalaca: Nije slučajno to što se podudaraju periodi KAP-ovog sunovrata i Đukanovićevog uzleta. Monitor je prije 22 godine pisao kako kompletan izvoz aluminijuma iz KAP-a ide preko preduzeća Pars koje je osnovala vladajuća partija (tadašnji Savez komunista CG, kasnije preimenovan u DPS). Kombinat je za tu uslugu plaćao proviziju. Na domaćem terenu slična priča – umjesto KAP-a, crnogorskim prerađivačima je početkom 1992. godine aluminijum prodavalo preduzeće Bijeli orlovi, koje su osnovali članovi istoimene političke organizacije.

Na mjesto Parsa i Bijelih orlova, nakon uvođenja sankcija UN, stigla je Vektra Dragana Brkovića. Kako je do toga došlo, tajnu čuvaju Brković i kum mu Milo. Vektru je, tajanstveno, naslijedio švajcarski Glenkor. Nijednu od tih misterija premijer nije pokušao da razriješi tokom višesatne seanse, na kojoj je novinare ubjeđivao kako ne smiju vjerovati očima i arhivima, nego njemu i njegovim saradnicima.

Tek, u ponedjeljak smo saznali da Milo Đukanović nije zaljubljen u KAP. Samo ga iskorišćava. Bez emocija. Ali, da Kombinata nema Đukanović bi ga, kaže, napravio ,,zbog sirovinske osnove”: rude boksita i velikog hidropotencijala.

Premijer je jedini punoljetni stanovnik ove zemlje koji ne zna da KAP godinama uvozi glinicu dok Rudnici boksita tavore, iščekujući dan kada će im biti uveden stečaj. Da okrenemo priču – Đukanović je jedan od rijetkih ako ne i jedini Crnogorac koji od poslovanja KAP-a ima koristi. Da ne bi bilo zabune – radnici Kombinata sve ove godine zarađuje manje nego što rade, te da njih, za razliku od Đukanovića i njegovih, definitivno ne treba ubrajati u tranzicione dobitnike.

Priča o hidropotencijalu i (ne)plaćenoj struji malo je kompleksnija. Nije preporučljivo da se bilo kakvi zaključci na tu temu formiraju na osnovu premijerovih iskaza. Ono što on govori nije baš, kako bi rekli, istinito. Premijer se pohvalio, ili požalio, kako je njegova Vlada od decembra ,,organizovala na desetine sastanaka sa upravama KAP-a i Elektroprivrede” ne bi li razriješila ,,naslijeđeni problem” – od aprila prošle godine Kombinat se strujom snabdijeva bez ikakvog ugovora i obaveze da tu struju i plati.

Ni mjesec nema kako je tvrdio da nije znao za krađu struje zbog koje se Crnoj Gori podsmijavao svijet. ,,Nisam se udubljivao u sve detalje, ali sam znao da se neka struja troši”, kazao je tada dokazani ljubitelj alternativne (sive, tranzitne, švercerske) ekonomije. Desetine sastanaka sa EPCG nije pominjao. Ali je obećao da će država platiti struju koju je potrošio KAP, umjesto da je, kao premijer, stao u zaštitu državnih interesa. A ako je neko iz crnogorskog državnog vrha CEAC-u ili A2A obećao nešto vezano za njihova potraživanja i obaveze – neka taj, iz svog džepa, obećanja i ispuni.

Pitanje je kome se Đukanović obraćao kada je ponovio tvrdnju da se problem KAP-ovih dugova prema EPCG ,,mora riješiti kroz budžet”. Rusima iz CEAC-a, Italijanima iz A2A ili ovdašnjoj javnosti – budućim platišama tuđih dugova.

Đukanović nam je, optimistički predočio kako je najjednostavnije to pitanje kompenzaciono zatvoriti ,,jer su na jednoj strani poreske obaveze EPCG prema državi, a na drugoj dug KAP-a za struju”. Možda jeste jednostavno, ali je iz perspektive poreskih obveznika pogrešno. Umjesto da naplatimo potraživanja od EPCG, i tim novcem ovdašnje školstvo i zdravstvo učinimo boljim, čelnici izvršne vlasti nas nagovaraju da platimo dugove proistekle iz kafanskih sporazuma Olega Deripaske i Mila Đukanovića.

Zavidnu neinformisanost premijer je demonstrirao i tvrdnjom kako je iz medija saznao da je crnogorska policija uhapsila Dimitrija Potrubača, finansijskog direktora KAP-a. Da li je to isti onaj Đukanović koji je Andriju Jovićevića razriješio funkcije ministra policije, objašnjavajući da njega – tadašnjeg predsjednika Crne Gore – nije unaprijed obavijestio o aktivnostima vezanim za aferu S.Č.

Sve bi ovo ostalo u domenu uobičajene parapolitičke zabave, da premijer nije okupljenim novinarima predočio svoju interpretaciju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti KAP-a. Tu je predočio ,,najčešče neistine o KAP-u”.

Jedna od njih je, kaže, da je KAP bio uspješno preduzeće. Sedmostruki premijer bi trebalo da zna: do njegovog dolaska na vlast, KAP, i tzv. repro-lanac koji su uz Kombinat i prateće fabrike za preradu aluminijuma (Đukanović ih je uništio sve do jedne) sačinjavali i EPCG, Boksiti, Željeznica, Luka Bar dali su ogroman doprinos stalnom, tri decenije dugom rastu BDP i životnog standarda građana Crne Gore. Uz crnogorsku trgovačku flotu (Đukanović je svu uništio) KAP-ov repro-lanac je najzaslužniji što je Crna Gora, uz Sloveniju, bila jedina republika bivše SFRJ koja je bilježila suficit u razmjeni sa inostranstvom. Đukanović je taj ,,višak u razmjeni” postizao samo u vrijeme međunarodih ekonomskih sankcija, kada smo Italijanima prodavali cigarete a vojsci Ratka Mladića dizel gorivo.

KAP je svojim novcem izgradio HE Piva, posljednji energetski objekat podignut na teritoriji Crne Gore. A Đukanović je, poslujući sa Draganom Brkovićem, na pleća KAP-a prebacio račun težak desetine miliona maraka, nakon što je od kuma kupio cijelu zgradu za potrebe svoje Vlade. Bezobrazno skupu, nekvalitetnu, podignuti van propisanih urbanističkih gabarita.

Kao drugu ,,najčešću” neistinu Đukanović je naveo tvrdnju da je KAP privatizovan nezakonito i nestručno, na štetu Crne Gore. ,,Privatizacija je u cjelosti obavljena u skladu sa Strategijom privatizacije o kojoj je dugo vođena javna rasprava”, ustvrdio je premijer početkom nedjelje računajući, valjda, kako će nas njegove skupljene vjeđe spriječiti da prelistamo arhive.

Tamo stoji da je DPS jedva popustio zahtjevima da se poštuje zakon i organizuje javna rasprava o Strategiji privatizacije KAP-a. Tadašnji premijer Đukanović nije prisustvovao ni jednom od četiri održana panela, već je poručio kako oni neće uticati na već pripremljenu odluku Vlade. ,,Rasprava nije bila neophodna”, rekao je premijer i pripomenuo da ne bježi od toga da ,,pretenciozni pojedinci i strukture dobiju priliku da

saopšte svoja mišljenja”.

Đukanović je 11. jula 2004, odgovarajući na pitanje da li privatizaciju treba obustaviti dok se ne utvrde stvarna dugovanja KAP-a i njihova struktura, rekao da ne vidi čvrstu vezu između priče o dugovima i privatizaciji Kombinata. Danas nas pokušava ubijediti da je propast njegovog projekta sa ruskim tajkunima uzrokovana ,,predprivatizacionim dugovima”.

Da su Đukanović i njegovi sradnici tokom privatizacije KAP-a, prije svih Branimir Gvozdenović, govorili istinu, ili da su zapamtili makar djelić onoga što su tada tvrdili, premijer bi znao da pretprivatizacioni dugovi KAP-a danas ne bi smjeli da postoje. Pošto je Strategijom na koju se Đukanović poziva, predviđeno da su ciljevi privatizacije KAP-a: njegova modernizacija, rješavanje nagomilanih ekoloških problema (KAP do danas nema upotrebnu dozvolu) i izmirenje dugova.

Novi vlasnik je bio obavezan da isplati dugove od blizu 140 miliona dolara koje je Đukanovićeva Vlada, bez provjere, priznala Vektri, Glenkoru i Standard banci. Uporedo sa usvajanjem Strategije Vlada je saopštila kako je „ostavila tužilaštvu i vrhovnom državnom tužiocu Vesni Medenici da preispita ugovore o reprogramu dugova KAP-a, ako sami ocijene da je to potrebno”. Tužilaštvo se nije oglašavalo. I neće dok se budu pitali Medenica i njeni nasljednici.

Naknadno smo – od 2006. pa na dalje – saznali da Deripaska nije razdužio KAP. On je akcije Kombinata Đukanoviću platio novcem dobijenim na kredit koji je podigao u ime KAP-a, uz zalog njegove imovine. Dugove Vektre, Glenkora i Standard banke Deripaska je isplatio a potom ih je u knjige uveo kao kredit koji su Kombinatu dale njegove kompanije. I nastavio da naplaćuje kamate i rate za navodna potraživanja. Deripaskini izaslanici u KAP-u nijesu ispunili zacrtani plan petogodišnjih investicija, već su opljačkali sindikalnu kasu i račun Stambenog fonda (nešto oko 1,5 miliona eura), raprodali imovinu fabrika za preradu umjesto da ih modernizuju i pokrenu, uz Vladinu pomoć rastjerali radnike, Boksite doveli na ivicu stečaja, aluminijum iz Luke Bar preusmjerili na Ploče – navodno da ga ne bi zaplijenio neko od brojnih povjerilaca iz Crne Gore kojima su ostali dužni.

Đukanović sve to zna. Svjedno se usuđuje da ustvrdi kako je njegov posao sa Deripaskom ,,vjerovatno jedan od najboljih ugovora koji je država potpisala sa nekim strateškim partnerom”. Vidi se.

Rezultati tog aranžmana su takvi da je Đukanovićeva vlada primorana da prekrši Zakon o budžetu, i Crnu Goru, da se bez dozvole parlamenta, navrat-nanos zaduži za novac neophodan za vraćanje palih garancija prema mađarskoj OTP i ruskoj VT banci.

U normalnim zemljama Vlade padaju za mnogo manje od toga. Ovdašnji premijer, gonjen starim impulsima, i danas prijeti puku. ,,Da raščistimo odnose ili će ovaj premijer za sebe naći, bez velikog problema, neko drugo profesionalno zanimanje”. Junački.

Samo što, nakon što je upropastio KAP i Elektroprivredu, kao što je urnisao i Jugooceaniju, Prekookenasku, Obod, Marka Radovića i Radoje Dakić, Solanu i Luku Bar, HTP Boku i Slovensku plažu, Duvanski kombinat i podgoričku Mljekaru, Đukanoviću ponestaje opcija. Zapravo, jedna je sve izglednija. Spuž.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo