Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU ALBERTE, KANADA: Probuđena nada

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li su rezultati nedjeljnih parlamentarnih izbora za Vas iznenađenje?
PAVLOVIĆ: Neki rezultati su me prijatno iznenadili. Nadam se da me nastupajući događaji neće demantovati, ali mislim da je DPS izgubio ove izbore. Rezultati u Nikšiću, kao i postizborna situacija u Podgorici idu u prilog ovakvoj ocjeni. Znajući uslove pod kojim se odvijala predizborna kampanja, opozicioni i višestranački iskorak Demokratskog fronta zabilježio je dobar rezultat. DF je sada najznačajniji opozicioni subjekt i jasna alternativa vladajućoj DPS/SDP koaliciji. Pozitivna Crna Gora je pokazala da ideološka umjerenost i fokus na ekonomske teme još uvijek animiraju značajan dio biračkog tijela. Manjinske partije su ostvarile očekivane rezultate. Začudilo me da su DPS/SDP i njihovi sateliti osvojili 39 mandata. Očekivao sam da će katastrofalno gazdovanje resursima, organizovani kriminal i njegova povezanost sa strukturama vlasti i finansijski ponor kojem se zemlja primiče, kao i visoka nezapošljenost, više koštati vladajuću koaliciju. Izgleda da su pored manipulacije nacionalnim osjećanjima, te predizbornih laži oznojenih DPS/SDP vođa, model raspodjele socijalne pomoći i predizborni poklon paketići odigrali značajnu ulogu. Ovi izbori su pokazali da crnogorski autoritarni režim još opstaje zahvaljujući lojalnim aktivistima i tajnim bazama podataka, ali i zato što je stanovništvo prepadnuto, osiromašeno, i oduzeta mu je nada u mogućnost promjene. Ipak, ovi izbori su potvrdili da ta nada nije sasvim učmala, i to me raduje.

MONITOR: Šta će gubitak apsolutne vlasti Đukanovićeve koalicije značiti za budućnost Crne Gore?
PAVLOVIĆ: Gubitak apsolutne većine je lekcija za sve. Pokazalo se da podgrijavanje podjela na identitetskim pitanjima kao model opstanka na vlasti lagano gubi na efektnosti. Ako izuzmemo svečana otvaranja nezavršenih puteva i pruga, DPS/SDP/LP trijumvirat je pokazao da je strah od promjena jedina platforma koju može ponuditi biračima. Trudili su se da kampanju pretvore u demonizaciju političkih suparnika, ali nije bilo dovoljno prvake opozicionih partija proglasiti za državne neprijatelje. Građani se sve rjeđe hvataju na tu prljavu i zarđalu udicu. Nijesu bili mnogo efektniji ni tragikomični usplamsaji crnogorskog nacionalizma nekadašnjih referendumskih NVO prvaka. Opozicija je, nadam se, shvatila da se recept izbornog uspjeha oslanja na dvije tačke: jedna je iskorak izvan identitetskih tema, a druga fokusiranje na ozbiljne ekonomske probleme. Novi politički entitet je pobrao značajan procenat glasova. To je pouka ostalim opozicionim partijama i koalicijama o važnosti dva pomenuta oslonca, ali i o neophodnosti dugotrajnijeg i temeljnijeg partijskog organizovanja, te odmjerenosti u političkom nastupu. Mislim da manjinske partije sada nose veliko breme odgovornosti za buduću istinsku demokratizaciju Crne Gore i učešće u prvoj opozicionoj post-DPS vladi u protekle dvije decenije. Građani su, vjerujem, shvatili da se vlast ipak može mijenjati na biralištima, i da se njihovi glasovi broje. Mislim da je spoznaja smjenjivosti autoritarne garniture na vlasti jedna od važnijih lekcija koju ovi izbori nose za budućnost Crne Gore.

MONITOR: SNP je osvojio svega devet mandata. Može li se on smatrati najvećim gubitnikom ovih izbora?
PAVLOVIĆ: Mislim da je pogrešno posmatrati SNP kao gubitnika. Radi se o partiji koja već duže traži svoj stabilni politički kredo, pa je upravo završena izborna trka bila značajno rešeto kroz koje je SNP morao proći, prije ili kasnije. Očekujem da će članstvo i rukovodstvo preispitati dosadašnje djelovanje i rekonstituisati SNP kao značajan i funkcionalan segment budućeg procesa demokratizacije Crne Gore.

MONITOR: U parlament nisu ušli Srpska sloga, Srpski nacionalni savez – dr Ranko Kadić?
PAVLOVIĆ: Politika koja se bazira isključivo na platformi nacionalnog, kulturnog i vjerskog ekskluziviteta je doživjela poraz na ovim izborima, ali nije zasigurno poslana na smetlište istorije. Pokazalo se da je višedecenijska bjelaško-zelenaška podjela, u stvari, politička konstrukcija koja služi osiguravanju dugotrajne vlasti. Ova podjela je konačno postala dio istorije i sve manje određuje životni ritam i prioritete građana. Sada se stvari mjere metrom životnog standarda i ekonomskog prosperiteta. Kako je to efektno definisao bivši Klintonov strateg, Džejms Karvil, ,,It's the economy, stupid.” Mislim da je to jedan od važnih razloga za izborni debakl partija koje ste pomenuli. To vidim kao pozitivan ishod koji, između ostalog, dekonstruiše priču vladajuće elite o prijetnjama crnogorskoj državnosti. Ono što je zabrinjavajuće jesu postizborna povlačenja u nacionalne i etničke rovove, koje zagovaraju neki politički predstavnici manjinskih naroda. Naravno, ta retorika može biti i dio napora da se digne sopstvena cijena na crnogorskoj političkoj berzi, prije nego se konstituiše opoziciona koaliciona vlada.

MONITOR: Prije dvije godine rekli ste da opozicija ne treba euforično da dočekuje navodno Đukanovićevo povlačenje, jer je on kreirao predatorski sistem koji sam sebe regeneriše. Đukanović najavljuje da će se opet vratiti na premijersku poziciju?
PAVLOVIĆ: Sistem koji je kreirao Đukanović je zaista predatorski i ja sam tada imao na umu dvije stvari. Prva je poslovična nestrpljivost naših entuzijastičnih reformatora, koji očekuju da se jednim potezom može dekonstruisati sistem kreiran decenijama. Druga je da bi odlazak Đukanovića zasigurno oslabio taj sistem, ali bi bilo potrebno mnogo godina, ili čak decenija, da se on sasvim razgradi. Želio sam podsjetiti da su temeljne društvene reforme višegeneracijski poduhvat. Đukanovićevu najavu vidim kao dio političkog marketinga autoritarnog vlastodršca koji nastoji da projektuje snagu nakon što je upravo izgubio izbore. Postoje indicije da međunarodni faktori koji prate dešavanja kod nas nijesu entuzijastični povodom takvih najava. Siguran sam da će se ova dilema uskoro riješiti.

MONITOR: U Crnoj Gori se i dalje istoričari spore oko njene prošlosti. Pri tom se otvoreno falsifikuju brojne činjenice. Kako kao istoričar gledate na to?
PAVLOVIĆ: Sporenja profesionalnih istoričara nijesu novina, i ja ih vidim kao integralni dio žive akademske diskusije. U državi koja je mediokritetstvo uzdigla do vrline, nauka postaje sve ono što vlast kaže da je nauka. Crna Gora u tome nije izuzetak, mada i kod nas ima istoričara koji se ne mogu okarakterisati kao ‘dvorski’. Brine me koncentrisani napor vladajućih elita u svim tranzicionim društvima bivšeg socijalističkog svijeta na promociji istorijskog revizionizma. Na prostoru bivše SFRJ je na sceni kolektivno krečenje individualnih nacionalnih sjećanja na dešavanja tokom 20. vijeka. Zločinci, fašisti, rasisti, antisemiti i kolaboracionisti se lagano premeću u nacionalne heroje. Ponekad mi se učini da se naši istoričari stide sopstvenih istorija ili boje vlasti, pa iz straha prošlost uvijaju u nacionalne zastave. Svjestan sam, naravno, da se nije lako suočiti sa sopstvenim licem u ogledalu.

Maskiranje zločina

MONITOR: Odavno se bavite ratnim zločinima u Crnoj Gori. Još nijedan zločin nije dobio sudski epilog, a vlast sa njima manipuliše, iako se u njenim vrhovima nalaze najodgovorniji za te zločine. Šta se u tom smislu može očekivati nakon ovih izbora?
PAVLOVIĆ: Suočavanje s prošlošću i procesuiranje zločina mora uključivati odmjeravanje političke odgovornosti elita koje su Crnu Goru uvele u rat. Ja ne vidim tu dimenziju ni u jednoj lokalnoj ili regionalnoj inicijativi za pomirenje i utvrđivanje činjenica o počinjenim zločinima. Bez te dimenzije, priča o pomirenju postaje plašt za zaštitu ratnih huškača na ministarskim i predsjedničkim funkcijama. Vjerujem da bi se neki pomak mogao napraviti tek kada se konstituiše post-DPS-ovska vlast, koja će morati da započne i okonča temeljnu lustraciju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo