Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU ALBERTE, KANADA: Probuđena nada

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li su rezultati nedjeljnih parlamentarnih izbora za Vas iznenađenje?
PAVLOVIĆ: Neki rezultati su me prijatno iznenadili. Nadam se da me nastupajući događaji neće demantovati, ali mislim da je DPS izgubio ove izbore. Rezultati u Nikšiću, kao i postizborna situacija u Podgorici idu u prilog ovakvoj ocjeni. Znajući uslove pod kojim se odvijala predizborna kampanja, opozicioni i višestranački iskorak Demokratskog fronta zabilježio je dobar rezultat. DF je sada najznačajniji opozicioni subjekt i jasna alternativa vladajućoj DPS/SDP koaliciji. Pozitivna Crna Gora je pokazala da ideološka umjerenost i fokus na ekonomske teme još uvijek animiraju značajan dio biračkog tijela. Manjinske partije su ostvarile očekivane rezultate. Začudilo me da su DPS/SDP i njihovi sateliti osvojili 39 mandata. Očekivao sam da će katastrofalno gazdovanje resursima, organizovani kriminal i njegova povezanost sa strukturama vlasti i finansijski ponor kojem se zemlja primiče, kao i visoka nezapošljenost, više koštati vladajuću koaliciju. Izgleda da su pored manipulacije nacionalnim osjećanjima, te predizbornih laži oznojenih DPS/SDP vođa, model raspodjele socijalne pomoći i predizborni poklon paketići odigrali značajnu ulogu. Ovi izbori su pokazali da crnogorski autoritarni režim još opstaje zahvaljujući lojalnim aktivistima i tajnim bazama podataka, ali i zato što je stanovništvo prepadnuto, osiromašeno, i oduzeta mu je nada u mogućnost promjene. Ipak, ovi izbori su potvrdili da ta nada nije sasvim učmala, i to me raduje.

MONITOR: Šta će gubitak apsolutne vlasti Đukanovićeve koalicije značiti za budućnost Crne Gore?
PAVLOVIĆ: Gubitak apsolutne većine je lekcija za sve. Pokazalo se da podgrijavanje podjela na identitetskim pitanjima kao model opstanka na vlasti lagano gubi na efektnosti. Ako izuzmemo svečana otvaranja nezavršenih puteva i pruga, DPS/SDP/LP trijumvirat je pokazao da je strah od promjena jedina platforma koju može ponuditi biračima. Trudili su se da kampanju pretvore u demonizaciju političkih suparnika, ali nije bilo dovoljno prvake opozicionih partija proglasiti za državne neprijatelje. Građani se sve rjeđe hvataju na tu prljavu i zarđalu udicu. Nijesu bili mnogo efektniji ni tragikomični usplamsaji crnogorskog nacionalizma nekadašnjih referendumskih NVO prvaka. Opozicija je, nadam se, shvatila da se recept izbornog uspjeha oslanja na dvije tačke: jedna je iskorak izvan identitetskih tema, a druga fokusiranje na ozbiljne ekonomske probleme. Novi politički entitet je pobrao značajan procenat glasova. To je pouka ostalim opozicionim partijama i koalicijama o važnosti dva pomenuta oslonca, ali i o neophodnosti dugotrajnijeg i temeljnijeg partijskog organizovanja, te odmjerenosti u političkom nastupu. Mislim da manjinske partije sada nose veliko breme odgovornosti za buduću istinsku demokratizaciju Crne Gore i učešće u prvoj opozicionoj post-DPS vladi u protekle dvije decenije. Građani su, vjerujem, shvatili da se vlast ipak može mijenjati na biralištima, i da se njihovi glasovi broje. Mislim da je spoznaja smjenjivosti autoritarne garniture na vlasti jedna od važnijih lekcija koju ovi izbori nose za budućnost Crne Gore.

MONITOR: SNP je osvojio svega devet mandata. Može li se on smatrati najvećim gubitnikom ovih izbora?
PAVLOVIĆ: Mislim da je pogrešno posmatrati SNP kao gubitnika. Radi se o partiji koja već duže traži svoj stabilni politički kredo, pa je upravo završena izborna trka bila značajno rešeto kroz koje je SNP morao proći, prije ili kasnije. Očekujem da će članstvo i rukovodstvo preispitati dosadašnje djelovanje i rekonstituisati SNP kao značajan i funkcionalan segment budućeg procesa demokratizacije Crne Gore.

MONITOR: U parlament nisu ušli Srpska sloga, Srpski nacionalni savez – dr Ranko Kadić?
PAVLOVIĆ: Politika koja se bazira isključivo na platformi nacionalnog, kulturnog i vjerskog ekskluziviteta je doživjela poraz na ovim izborima, ali nije zasigurno poslana na smetlište istorije. Pokazalo se da je višedecenijska bjelaško-zelenaška podjela, u stvari, politička konstrukcija koja služi osiguravanju dugotrajne vlasti. Ova podjela je konačno postala dio istorije i sve manje određuje životni ritam i prioritete građana. Sada se stvari mjere metrom životnog standarda i ekonomskog prosperiteta. Kako je to efektno definisao bivši Klintonov strateg, Džejms Karvil, ,,It's the economy, stupid.” Mislim da je to jedan od važnih razloga za izborni debakl partija koje ste pomenuli. To vidim kao pozitivan ishod koji, između ostalog, dekonstruiše priču vladajuće elite o prijetnjama crnogorskoj državnosti. Ono što je zabrinjavajuće jesu postizborna povlačenja u nacionalne i etničke rovove, koje zagovaraju neki politički predstavnici manjinskih naroda. Naravno, ta retorika može biti i dio napora da se digne sopstvena cijena na crnogorskoj političkoj berzi, prije nego se konstituiše opoziciona koaliciona vlada.

MONITOR: Prije dvije godine rekli ste da opozicija ne treba euforično da dočekuje navodno Đukanovićevo povlačenje, jer je on kreirao predatorski sistem koji sam sebe regeneriše. Đukanović najavljuje da će se opet vratiti na premijersku poziciju?
PAVLOVIĆ: Sistem koji je kreirao Đukanović je zaista predatorski i ja sam tada imao na umu dvije stvari. Prva je poslovična nestrpljivost naših entuzijastičnih reformatora, koji očekuju da se jednim potezom može dekonstruisati sistem kreiran decenijama. Druga je da bi odlazak Đukanovića zasigurno oslabio taj sistem, ali bi bilo potrebno mnogo godina, ili čak decenija, da se on sasvim razgradi. Želio sam podsjetiti da su temeljne društvene reforme višegeneracijski poduhvat. Đukanovićevu najavu vidim kao dio političkog marketinga autoritarnog vlastodršca koji nastoji da projektuje snagu nakon što je upravo izgubio izbore. Postoje indicije da međunarodni faktori koji prate dešavanja kod nas nijesu entuzijastični povodom takvih najava. Siguran sam da će se ova dilema uskoro riješiti.

MONITOR: U Crnoj Gori se i dalje istoričari spore oko njene prošlosti. Pri tom se otvoreno falsifikuju brojne činjenice. Kako kao istoričar gledate na to?
PAVLOVIĆ: Sporenja profesionalnih istoričara nijesu novina, i ja ih vidim kao integralni dio žive akademske diskusije. U državi koja je mediokritetstvo uzdigla do vrline, nauka postaje sve ono što vlast kaže da je nauka. Crna Gora u tome nije izuzetak, mada i kod nas ima istoričara koji se ne mogu okarakterisati kao ‘dvorski’. Brine me koncentrisani napor vladajućih elita u svim tranzicionim društvima bivšeg socijalističkog svijeta na promociji istorijskog revizionizma. Na prostoru bivše SFRJ je na sceni kolektivno krečenje individualnih nacionalnih sjećanja na dešavanja tokom 20. vijeka. Zločinci, fašisti, rasisti, antisemiti i kolaboracionisti se lagano premeću u nacionalne heroje. Ponekad mi se učini da se naši istoričari stide sopstvenih istorija ili boje vlasti, pa iz straha prošlost uvijaju u nacionalne zastave. Svjestan sam, naravno, da se nije lako suočiti sa sopstvenim licem u ogledalu.

Maskiranje zločina

MONITOR: Odavno se bavite ratnim zločinima u Crnoj Gori. Još nijedan zločin nije dobio sudski epilog, a vlast sa njima manipuliše, iako se u njenim vrhovima nalaze najodgovorniji za te zločine. Šta se u tom smislu može očekivati nakon ovih izbora?
PAVLOVIĆ: Suočavanje s prošlošću i procesuiranje zločina mora uključivati odmjeravanje političke odgovornosti elita koje su Crnu Goru uvele u rat. Ja ne vidim tu dimenziju ni u jednoj lokalnoj ili regionalnoj inicijativi za pomirenje i utvrđivanje činjenica o počinjenim zločinima. Bez te dimenzije, priča o pomirenju postaje plašt za zaštitu ratnih huškača na ministarskim i predsjedničkim funkcijama. Vjerujem da bi se neki pomak mogao napraviti tek kada se konstituiše post-DPS-ovska vlast, koja će morati da započne i okonča temeljnu lustraciju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo