Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU ALBERTE, KANADA: Probuđena nada

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li su rezultati nedjeljnih parlamentarnih izbora za Vas iznenađenje?
PAVLOVIĆ: Neki rezultati su me prijatno iznenadili. Nadam se da me nastupajući događaji neće demantovati, ali mislim da je DPS izgubio ove izbore. Rezultati u Nikšiću, kao i postizborna situacija u Podgorici idu u prilog ovakvoj ocjeni. Znajući uslove pod kojim se odvijala predizborna kampanja, opozicioni i višestranački iskorak Demokratskog fronta zabilježio je dobar rezultat. DF je sada najznačajniji opozicioni subjekt i jasna alternativa vladajućoj DPS/SDP koaliciji. Pozitivna Crna Gora je pokazala da ideološka umjerenost i fokus na ekonomske teme još uvijek animiraju značajan dio biračkog tijela. Manjinske partije su ostvarile očekivane rezultate. Začudilo me da su DPS/SDP i njihovi sateliti osvojili 39 mandata. Očekivao sam da će katastrofalno gazdovanje resursima, organizovani kriminal i njegova povezanost sa strukturama vlasti i finansijski ponor kojem se zemlja primiče, kao i visoka nezapošljenost, više koštati vladajuću koaliciju. Izgleda da su pored manipulacije nacionalnim osjećanjima, te predizbornih laži oznojenih DPS/SDP vođa, model raspodjele socijalne pomoći i predizborni poklon paketići odigrali značajnu ulogu. Ovi izbori su pokazali da crnogorski autoritarni režim još opstaje zahvaljujući lojalnim aktivistima i tajnim bazama podataka, ali i zato što je stanovništvo prepadnuto, osiromašeno, i oduzeta mu je nada u mogućnost promjene. Ipak, ovi izbori su potvrdili da ta nada nije sasvim učmala, i to me raduje.

MONITOR: Šta će gubitak apsolutne vlasti Đukanovićeve koalicije značiti za budućnost Crne Gore?
PAVLOVIĆ: Gubitak apsolutne većine je lekcija za sve. Pokazalo se da podgrijavanje podjela na identitetskim pitanjima kao model opstanka na vlasti lagano gubi na efektnosti. Ako izuzmemo svečana otvaranja nezavršenih puteva i pruga, DPS/SDP/LP trijumvirat je pokazao da je strah od promjena jedina platforma koju može ponuditi biračima. Trudili su se da kampanju pretvore u demonizaciju političkih suparnika, ali nije bilo dovoljno prvake opozicionih partija proglasiti za državne neprijatelje. Građani se sve rjeđe hvataju na tu prljavu i zarđalu udicu. Nijesu bili mnogo efektniji ni tragikomični usplamsaji crnogorskog nacionalizma nekadašnjih referendumskih NVO prvaka. Opozicija je, nadam se, shvatila da se recept izbornog uspjeha oslanja na dvije tačke: jedna je iskorak izvan identitetskih tema, a druga fokusiranje na ozbiljne ekonomske probleme. Novi politički entitet je pobrao značajan procenat glasova. To je pouka ostalim opozicionim partijama i koalicijama o važnosti dva pomenuta oslonca, ali i o neophodnosti dugotrajnijeg i temeljnijeg partijskog organizovanja, te odmjerenosti u političkom nastupu. Mislim da manjinske partije sada nose veliko breme odgovornosti za buduću istinsku demokratizaciju Crne Gore i učešće u prvoj opozicionoj post-DPS vladi u protekle dvije decenije. Građani su, vjerujem, shvatili da se vlast ipak može mijenjati na biralištima, i da se njihovi glasovi broje. Mislim da je spoznaja smjenjivosti autoritarne garniture na vlasti jedna od važnijih lekcija koju ovi izbori nose za budućnost Crne Gore.

MONITOR: SNP je osvojio svega devet mandata. Može li se on smatrati najvećim gubitnikom ovih izbora?
PAVLOVIĆ: Mislim da je pogrešno posmatrati SNP kao gubitnika. Radi se o partiji koja već duže traži svoj stabilni politički kredo, pa je upravo završena izborna trka bila značajno rešeto kroz koje je SNP morao proći, prije ili kasnije. Očekujem da će članstvo i rukovodstvo preispitati dosadašnje djelovanje i rekonstituisati SNP kao značajan i funkcionalan segment budućeg procesa demokratizacije Crne Gore.

MONITOR: U parlament nisu ušli Srpska sloga, Srpski nacionalni savez – dr Ranko Kadić?
PAVLOVIĆ: Politika koja se bazira isključivo na platformi nacionalnog, kulturnog i vjerskog ekskluziviteta je doživjela poraz na ovim izborima, ali nije zasigurno poslana na smetlište istorije. Pokazalo se da je višedecenijska bjelaško-zelenaška podjela, u stvari, politička konstrukcija koja služi osiguravanju dugotrajne vlasti. Ova podjela je konačno postala dio istorije i sve manje određuje životni ritam i prioritete građana. Sada se stvari mjere metrom životnog standarda i ekonomskog prosperiteta. Kako je to efektno definisao bivši Klintonov strateg, Džejms Karvil, ,,It's the economy, stupid.” Mislim da je to jedan od važnih razloga za izborni debakl partija koje ste pomenuli. To vidim kao pozitivan ishod koji, između ostalog, dekonstruiše priču vladajuće elite o prijetnjama crnogorskoj državnosti. Ono što je zabrinjavajuće jesu postizborna povlačenja u nacionalne i etničke rovove, koje zagovaraju neki politički predstavnici manjinskih naroda. Naravno, ta retorika može biti i dio napora da se digne sopstvena cijena na crnogorskoj političkoj berzi, prije nego se konstituiše opoziciona koaliciona vlada.

MONITOR: Prije dvije godine rekli ste da opozicija ne treba euforično da dočekuje navodno Đukanovićevo povlačenje, jer je on kreirao predatorski sistem koji sam sebe regeneriše. Đukanović najavljuje da će se opet vratiti na premijersku poziciju?
PAVLOVIĆ: Sistem koji je kreirao Đukanović je zaista predatorski i ja sam tada imao na umu dvije stvari. Prva je poslovična nestrpljivost naših entuzijastičnih reformatora, koji očekuju da se jednim potezom može dekonstruisati sistem kreiran decenijama. Druga je da bi odlazak Đukanovića zasigurno oslabio taj sistem, ali bi bilo potrebno mnogo godina, ili čak decenija, da se on sasvim razgradi. Želio sam podsjetiti da su temeljne društvene reforme višegeneracijski poduhvat. Đukanovićevu najavu vidim kao dio političkog marketinga autoritarnog vlastodršca koji nastoji da projektuje snagu nakon što je upravo izgubio izbore. Postoje indicije da međunarodni faktori koji prate dešavanja kod nas nijesu entuzijastični povodom takvih najava. Siguran sam da će se ova dilema uskoro riješiti.

MONITOR: U Crnoj Gori se i dalje istoričari spore oko njene prošlosti. Pri tom se otvoreno falsifikuju brojne činjenice. Kako kao istoričar gledate na to?
PAVLOVIĆ: Sporenja profesionalnih istoričara nijesu novina, i ja ih vidim kao integralni dio žive akademske diskusije. U državi koja je mediokritetstvo uzdigla do vrline, nauka postaje sve ono što vlast kaže da je nauka. Crna Gora u tome nije izuzetak, mada i kod nas ima istoričara koji se ne mogu okarakterisati kao ‘dvorski’. Brine me koncentrisani napor vladajućih elita u svim tranzicionim društvima bivšeg socijalističkog svijeta na promociji istorijskog revizionizma. Na prostoru bivše SFRJ je na sceni kolektivno krečenje individualnih nacionalnih sjećanja na dešavanja tokom 20. vijeka. Zločinci, fašisti, rasisti, antisemiti i kolaboracionisti se lagano premeću u nacionalne heroje. Ponekad mi se učini da se naši istoričari stide sopstvenih istorija ili boje vlasti, pa iz straha prošlost uvijaju u nacionalne zastave. Svjestan sam, naravno, da se nije lako suočiti sa sopstvenim licem u ogledalu.

Maskiranje zločina

MONITOR: Odavno se bavite ratnim zločinima u Crnoj Gori. Još nijedan zločin nije dobio sudski epilog, a vlast sa njima manipuliše, iako se u njenim vrhovima nalaze najodgovorniji za te zločine. Šta se u tom smislu može očekivati nakon ovih izbora?
PAVLOVIĆ: Suočavanje s prošlošću i procesuiranje zločina mora uključivati odmjeravanje političke odgovornosti elita koje su Crnu Goru uvele u rat. Ja ne vidim tu dimenziju ni u jednoj lokalnoj ili regionalnoj inicijativi za pomirenje i utvrđivanje činjenica o počinjenim zločinima. Bez te dimenzije, priča o pomirenju postaje plašt za zaštitu ratnih huškača na ministarskim i predsjedničkim funkcijama. Vjerujem da bi se neki pomak mogao napraviti tek kada se konstituiše post-DPS-ovska vlast, koja će morati da započne i okonča temeljnu lustraciju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo