Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU ALBERTE, KANADA: Probuđena nada

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li su rezultati nedjeljnih parlamentarnih izbora za Vas iznenađenje?
PAVLOVIĆ: Neki rezultati su me prijatno iznenadili. Nadam se da me nastupajući događaji neće demantovati, ali mislim da je DPS izgubio ove izbore. Rezultati u Nikšiću, kao i postizborna situacija u Podgorici idu u prilog ovakvoj ocjeni. Znajući uslove pod kojim se odvijala predizborna kampanja, opozicioni i višestranački iskorak Demokratskog fronta zabilježio je dobar rezultat. DF je sada najznačajniji opozicioni subjekt i jasna alternativa vladajućoj DPS/SDP koaliciji. Pozitivna Crna Gora je pokazala da ideološka umjerenost i fokus na ekonomske teme još uvijek animiraju značajan dio biračkog tijela. Manjinske partije su ostvarile očekivane rezultate. Začudilo me da su DPS/SDP i njihovi sateliti osvojili 39 mandata. Očekivao sam da će katastrofalno gazdovanje resursima, organizovani kriminal i njegova povezanost sa strukturama vlasti i finansijski ponor kojem se zemlja primiče, kao i visoka nezapošljenost, više koštati vladajuću koaliciju. Izgleda da su pored manipulacije nacionalnim osjećanjima, te predizbornih laži oznojenih DPS/SDP vođa, model raspodjele socijalne pomoći i predizborni poklon paketići odigrali značajnu ulogu. Ovi izbori su pokazali da crnogorski autoritarni režim još opstaje zahvaljujući lojalnim aktivistima i tajnim bazama podataka, ali i zato što je stanovništvo prepadnuto, osiromašeno, i oduzeta mu je nada u mogućnost promjene. Ipak, ovi izbori su potvrdili da ta nada nije sasvim učmala, i to me raduje.

MONITOR: Šta će gubitak apsolutne vlasti Đukanovićeve koalicije značiti za budućnost Crne Gore?
PAVLOVIĆ: Gubitak apsolutne većine je lekcija za sve. Pokazalo se da podgrijavanje podjela na identitetskim pitanjima kao model opstanka na vlasti lagano gubi na efektnosti. Ako izuzmemo svečana otvaranja nezavršenih puteva i pruga, DPS/SDP/LP trijumvirat je pokazao da je strah od promjena jedina platforma koju može ponuditi biračima. Trudili su se da kampanju pretvore u demonizaciju političkih suparnika, ali nije bilo dovoljno prvake opozicionih partija proglasiti za državne neprijatelje. Građani se sve rjeđe hvataju na tu prljavu i zarđalu udicu. Nijesu bili mnogo efektniji ni tragikomični usplamsaji crnogorskog nacionalizma nekadašnjih referendumskih NVO prvaka. Opozicija je, nadam se, shvatila da se recept izbornog uspjeha oslanja na dvije tačke: jedna je iskorak izvan identitetskih tema, a druga fokusiranje na ozbiljne ekonomske probleme. Novi politički entitet je pobrao značajan procenat glasova. To je pouka ostalim opozicionim partijama i koalicijama o važnosti dva pomenuta oslonca, ali i o neophodnosti dugotrajnijeg i temeljnijeg partijskog organizovanja, te odmjerenosti u političkom nastupu. Mislim da manjinske partije sada nose veliko breme odgovornosti za buduću istinsku demokratizaciju Crne Gore i učešće u prvoj opozicionoj post-DPS vladi u protekle dvije decenije. Građani su, vjerujem, shvatili da se vlast ipak može mijenjati na biralištima, i da se njihovi glasovi broje. Mislim da je spoznaja smjenjivosti autoritarne garniture na vlasti jedna od važnijih lekcija koju ovi izbori nose za budućnost Crne Gore.

MONITOR: SNP je osvojio svega devet mandata. Može li se on smatrati najvećim gubitnikom ovih izbora?
PAVLOVIĆ: Mislim da je pogrešno posmatrati SNP kao gubitnika. Radi se o partiji koja već duže traži svoj stabilni politički kredo, pa je upravo završena izborna trka bila značajno rešeto kroz koje je SNP morao proći, prije ili kasnije. Očekujem da će članstvo i rukovodstvo preispitati dosadašnje djelovanje i rekonstituisati SNP kao značajan i funkcionalan segment budućeg procesa demokratizacije Crne Gore.

MONITOR: U parlament nisu ušli Srpska sloga, Srpski nacionalni savez – dr Ranko Kadić?
PAVLOVIĆ: Politika koja se bazira isključivo na platformi nacionalnog, kulturnog i vjerskog ekskluziviteta je doživjela poraz na ovim izborima, ali nije zasigurno poslana na smetlište istorije. Pokazalo se da je višedecenijska bjelaško-zelenaška podjela, u stvari, politička konstrukcija koja služi osiguravanju dugotrajne vlasti. Ova podjela je konačno postala dio istorije i sve manje određuje životni ritam i prioritete građana. Sada se stvari mjere metrom životnog standarda i ekonomskog prosperiteta. Kako je to efektno definisao bivši Klintonov strateg, Džejms Karvil, ,,It's the economy, stupid.” Mislim da je to jedan od važnih razloga za izborni debakl partija koje ste pomenuli. To vidim kao pozitivan ishod koji, između ostalog, dekonstruiše priču vladajuće elite o prijetnjama crnogorskoj državnosti. Ono što je zabrinjavajuće jesu postizborna povlačenja u nacionalne i etničke rovove, koje zagovaraju neki politički predstavnici manjinskih naroda. Naravno, ta retorika može biti i dio napora da se digne sopstvena cijena na crnogorskoj političkoj berzi, prije nego se konstituiše opoziciona koaliciona vlada.

MONITOR: Prije dvije godine rekli ste da opozicija ne treba euforično da dočekuje navodno Đukanovićevo povlačenje, jer je on kreirao predatorski sistem koji sam sebe regeneriše. Đukanović najavljuje da će se opet vratiti na premijersku poziciju?
PAVLOVIĆ: Sistem koji je kreirao Đukanović je zaista predatorski i ja sam tada imao na umu dvije stvari. Prva je poslovična nestrpljivost naših entuzijastičnih reformatora, koji očekuju da se jednim potezom može dekonstruisati sistem kreiran decenijama. Druga je da bi odlazak Đukanovića zasigurno oslabio taj sistem, ali bi bilo potrebno mnogo godina, ili čak decenija, da se on sasvim razgradi. Želio sam podsjetiti da su temeljne društvene reforme višegeneracijski poduhvat. Đukanovićevu najavu vidim kao dio političkog marketinga autoritarnog vlastodršca koji nastoji da projektuje snagu nakon što je upravo izgubio izbore. Postoje indicije da međunarodni faktori koji prate dešavanja kod nas nijesu entuzijastični povodom takvih najava. Siguran sam da će se ova dilema uskoro riješiti.

MONITOR: U Crnoj Gori se i dalje istoričari spore oko njene prošlosti. Pri tom se otvoreno falsifikuju brojne činjenice. Kako kao istoričar gledate na to?
PAVLOVIĆ: Sporenja profesionalnih istoričara nijesu novina, i ja ih vidim kao integralni dio žive akademske diskusije. U državi koja je mediokritetstvo uzdigla do vrline, nauka postaje sve ono što vlast kaže da je nauka. Crna Gora u tome nije izuzetak, mada i kod nas ima istoričara koji se ne mogu okarakterisati kao ‘dvorski’. Brine me koncentrisani napor vladajućih elita u svim tranzicionim društvima bivšeg socijalističkog svijeta na promociji istorijskog revizionizma. Na prostoru bivše SFRJ je na sceni kolektivno krečenje individualnih nacionalnih sjećanja na dešavanja tokom 20. vijeka. Zločinci, fašisti, rasisti, antisemiti i kolaboracionisti se lagano premeću u nacionalne heroje. Ponekad mi se učini da se naši istoričari stide sopstvenih istorija ili boje vlasti, pa iz straha prošlost uvijaju u nacionalne zastave. Svjestan sam, naravno, da se nije lako suočiti sa sopstvenim licem u ogledalu.

Maskiranje zločina

MONITOR: Odavno se bavite ratnim zločinima u Crnoj Gori. Još nijedan zločin nije dobio sudski epilog, a vlast sa njima manipuliše, iako se u njenim vrhovima nalaze najodgovorniji za te zločine. Šta se u tom smislu može očekivati nakon ovih izbora?
PAVLOVIĆ: Suočavanje s prošlošću i procesuiranje zločina mora uključivati odmjeravanje političke odgovornosti elita koje su Crnu Goru uvele u rat. Ja ne vidim tu dimenziju ni u jednoj lokalnoj ili regionalnoj inicijativi za pomirenje i utvrđivanje činjenica o počinjenim zločinima. Bez te dimenzije, priča o pomirenju postaje plašt za zaštitu ratnih huškača na ministarskim i predsjedničkim funkcijama. Vjerujem da bi se neki pomak mogao napraviti tek kada se konstituiše post-DPS-ovska vlast, koja će morati da započne i okonča temeljnu lustraciju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo