Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Stižu li računi

Objavljeno prije

na

Dokumenta o privatizaciji beranskog hotelsko turističkog preduzeća mogla bi se, prema saznanjima Monitora, naći kod specijalnog tužioca za organizovani kriminal i korupciju. Odjeljenje za privredni kriminal policije u ovom gradu je, kako se saznaje, zaplijenilo dokumentaciju nekoliko beranskih firmi i zatražilo mišljenje od specijalnog tužioca o daljem postupanju. Među firmama čija je dokumentacija zaplijenjena navodno je i HTP Berane. Da je ova privatizacija bila pljačkaška nema nikakve sumnje. Koliko i kako je bila organizovana, na to pitanje odgovor bi trebalo da da eventualna istraga državnih organa, policije i specijalnog tužilaštva. MANS je još 2009. godine napravio šemu osoba i firmi uvezanih u ovu privatizaciju, u kojoj se sve vrti oko Euroturista GMBH iz Berana i Slomonturista iz Bijelog Polja.

HTP Berane, nekada solventnu i bogatu kompaniju sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, u martu 2003. godine privatizovalo je do tada nepoznato preduzeće Euroturist GMBH. Oni su, u stvari, u startu imali u prvom trenutku 36 odsto akcija, ali im je tadašnji Fond za razvoj ustupio na upravljanje i svojih 15 odsto, i time indirektno zaslužio mjesto u MANS-ovoj šemi kao jedan od krivaca za omogućavanje ove privatizacije. Bez podrške Fonda za razvoj ova, ko zna kako skupljena družina, ne bi na sjednici akcionara toga marta preuzela upravljanje na sjeveru nekada najjačom ugostiteljskom kompanijom.

Euroturist GMBH je vrlo brzo, kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, „otimajući po ulicama” vaučere i akcije od građana i radnika, postao samostalno vlasnik preko pedeset odsto HTP-a, istina minimalno, svega 0,14 procenata preko potrebnih pedeset, ali im više državni fondovi nijesu bili potrebni. Zapravo, bili bi im potrebni da je rađeno po zakonu, jer nijednu odluku o prodaji imovine ne bi mogli donijeti bez dvotrećinske većine na akcionarskoj skupštini. Umjesto toga, odluke o prodaji na nezakonit način donosio je Upravni odbor.

Na meti se najprije našla gradska kafana, ili kafana Korzo, na najatraktivnijoj lokaciji. U centru, s pogledom na glavnu ulicu. Oduvijek popularno mjesto, prodato je već sljedeće godine pod sumnjivim okolnostima. Euroturist GMBH prethodno je podigao namjenski kredit od Atlasmont banke od 120 hiljada eura za njenu rekonstrukciju. Rekonstrukcije nije bilo, a novac je završio u privatnim džepovima.

„Mislim da je ta prodaja bila fiktivna. Prethodno je najveći dio novca od kredita, 117 hiljada eura, uplaćen odmah bjelopoljskom preduzeću Slomonturist, čiji je vlasnik u familijarnim odnosima sa direktorom Urotursta GMBH. Taj novac nikada nije vraćen. Zatim je, kada je kafana prodata, dio novca, 43 hiljade, dat ‘na čuvanje’ jednom od članova Odbora direktora. Ni to nije vraćeno. A kafana se i sljedeće godine vodila na Dvoržaka. Od nje je kasnije napravljeno 17 lokala. Evo vam spisak ko su danas vlasnici. Vjerujem da je ‘vesela družina’ samo iz ovog posla bila ‘dobra’ milion”, ispričao je za Monitor predsjednik manjinskih akcionara Mijo Ćorac.

Prve dvije godine rada privatizovanog HTP-a obilježilo je i zaobilaženje blagajne i trpanje novca direktno u džepove. O tome svjedoče i zapisnici Uprave prihoda.

„Tako je ski centar Lokve prema poslovnoj evidenciji prihodovao za 2005. godinu samo dvije hiljade eura, a ja sam bio prisutan kada je jedan od vlasnika, godinu ranije, stavio u džep dnevni prihod od dvije i po hiljade”, tvrdi Ćorac.

Za društvo okupljeno oko Euroturista GMBH problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima, čiji broj je prepolovljen, nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo. Kap preko čaše bio je nevraćeni kredit Atlasmont banci zbog kojeg je ona oduzela najatraktivniji objekat, Hotel Berane.

Banka je hotel stavila na doboš. Ovaj objekat površine hiljadu kvadratnih metara u osnovi, puta tri sprata, sa 17 hiljada kvadrata zemljišta nad obalom Lima, prodat je iz trećeg puta za svega 200 hiljada eura.

Prodaju je u ime Atlasmont banke potpisao direktor Mihailo Banjević, a u ime kupca, preduzeća Montinvest, čiji je vlasnik na papiru bio Slovenac Matjaž Trtnik, izvjesna Snežana Perović. Prodaja je obavljena u Podgorici a ni Snežana ni Matjaž se nikada nijesu pojavili u Beranama.

Naravno, ni „novi” vlasnici nijesu hotel stavili u funkciju. Tako je bilo dvije godine. Posljednja transakcija ovog hotela obavljena je 2007. kada je prodat preduzeću SVVVP Berane u čijem je vlasništvu i danas. Ni ovog puta nije bilo rekonstrukcije, i ruinirani hotel u mraku djeluje sablasno nad obalom Lima.

Prodat je ubrzo i ski centar Lokve na planini Cmiljevici, odmah pored magistralnog puta Berane – Rožaje, i takođe ne radi, iako je legalni kupac, izvjesni Rus Alan Alikov obećavao stavljanje u funkciju još 2006. godine.

Od kompletne imovine ove kompanije u funkciji je jedino hotel Komovi u Andrijevici, koji je prodat za 125 hiljada eura, iako je samo bakarni krov čiju su rekonstrukciju ranije finansirale strane humanitarne organizacije, dok su još izbjeglice bile u njemu, koštao mnogo više.

Tek nedavno Opština Berane uputila je upozorenje vlasnicima ugostiteljskih objekata, koji su nekada pripadali hotelsko turističkom preduzeću, da će im maksimalno povećati stope poreza ili čak povesti postupak za uvođenje stečaja, kako bi oni bili stavljeni u funkciju razvoja opštine.

Lokalna uprava navodi da je cilj ovih aktivnosti da se novi vlasnici primoraju da privatizovane privredne objekte privedu njihovoj namjeni „a ne da čekaju povoljan momenat za njihovu preprodaju”.

Manjinski akcionari smatraju da su sve te prodaje bile nezakonite, i da je novac prošao preko žiro računa sindikalne organizacije a ne kompanije. Nezakonita je, kažu, bila i posljednja transakcija, kada je, prodata kafana Putnik sa 67 ari placa na Rudešu za svega 30 hiljada eura, i to u tri rate, zbog čega su i manjinski akcionari i policija podnijeli krivične prijave.

Udruženje manjinskih akcionara uputilo je još 2007. godine dopis tadašnjem predsjedniku Vrhovnog suda Ratku Vukotiću, žaleći se na sporost sudova u postupanju s krivičnim prijavama koje su protiv poslodavaca podnijeli radnici, s osnovanim sumnjama da su zloupotrijebili službeni položaj, i policija, „zbog sumnje da su iskorišćavanjem svojih službenih ovlašćenja sebi ili drugome pribavili protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 636.738 eura”. Odgovoreno je da je taj postupak objedinjen s postupkom koji se već u Osnovnom sudu u Podgorici vodi protiv istih osoba. Ishod tog sudskog postupka kojim je obuhvaćen i Slovenac Damjan Hosta, nikada nije javno saopšten.

Umjesto toga, uvezane osobe koje su kupovale druge kompanije, Fabriku Gumig i AD Stadion, tužili su radnike za klevetu i ekspresno dobijali sudske procese.

Sada bi sve moglo krenuti od početka. Ko je privatizovao? Kako je privatizovao? Uz čiju podršku? Kako su kupovane akcije radnika i građana? Da li je prodaja akcija išla legalno i da li je sav novac od prodaje prošao preko žiro računa ili je isplaćivan na ruke? Ili uopšte nije isplaćivan? Ko je koga izvarao i kako?

Red je da se država konačno zainteresuje. Osim ako se i u ovoj privatizaciji ne štiti neko moćan iz vlasti ili neki tajkun njima blizak.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zanimljivo je da su Krstoviću lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci,  u novembru prošle godine, bezuspješno tražen

 

Još jedan, kako to stoji u zvaničnom saopštenju Uprave policije, visokorangirani pripadnik organizovane kriminalne grupe našao se iza brave. Riječ je o 38.godišnjem Igoru Krstoviću. Zanimljivo je da su mu lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci, tačnije u novembru, bezuspješno tražen.

Više sreće su tada službenici policije imali u pronalasku i hapšenju njegovih sugrađana Saše Anđušića i Borisa Dobrovića. Akcija je tada izvedena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ali o njenim detaljima nije bilo zvaničnog saopštenja. Kratko je tada iz SDT-a saopšteno da “radi zaštite interesa postupka neće obavještavati javnost u ovom trenutku o mjerama i radnjama koje se preduzimaju, ali ćemo blagovremeno dati saopštenje čim se za to stvore uslovi”.

Više podataka se  nije moglo dobiti ni nakon hapšenja Krstovića. Dan nakon hapšenja Krstović je na saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu negirao  krivicu. Da nije kriv ponovio je i u podgoričkom Višem sudu pred sudijom za istragu koji mu je odredio pritvor do 30 dana.

“Iznio je odbranu i negirao da je počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret”, kazao je Krstovićev advokat Danilo Mićović, koji nije želio da iznosi detalje sa saslušanja jer je, rekao je on, postupak tajan.

„I.K. se potraživao po potjernici NCB Interpola Podgorica zbog sumnje da je izvršio krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i više krivičnih djela iz oblasti pranja novca, kao i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. Radi se o visokorangiranom pripadniku jedne kriminalne grupe koja je sprovodila kriminalne aktivnosti na teritoriji Crne Gore, saopšteno je iz policije u kasnim večernjim satima.

Iste večeri, poslije 22.30 stigla je pohvala od ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.

„Uspješno lociranje i hapšenje međunarodno traženog visokorangiranog člana kriminalnog klana, rezultat je izuzetne saradnje i profesionalnosti službenika Sektora za borbu protiv kriminala i Odjeljenja bezbjednosti Budva, uz podršku Specijalnog policijskog odjeljenja. Ovo hapšenje pokazuje visoku posvećenost i efikasnost naših službi u borbi protiv organizovanog kriminala, navodi se u saopštenju dostavljenom iz Šaranovićevog kabineta.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove godine nije bilo ni jednog skijaškog dana, pa su i prihodi  daleko od planiranih. Zbog toga će biti neophodna državna pomoć. Makar dok se ne postave sistemi za  vještačko osnježavanje koji, za sada, nijesu instalirani ni na jednom skijalištu

 

 

Državno  preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) je, tokom januara i februara, od prodaje usluga ostvarilo jedva preko pet odsto prihoda planiranih za taj period Finansijskim planom za 2024. godinu. Precizno: prihodovano je svega 45 od planiranih 880 hiljada eura. I od ugostiteljskih usluga prihodovali su tek nešto više od 50.000 eura, dok je planom bilo projektovano devet puta više. Prihoda od naplate parkinga nijesu imali, a minimalni su i prihodi od zakupa poslovnog inventara i opreme (iznajmljivanje skijaške opreme i sanki).

Izvršni direktor Đuro Milošević objašnjava kako na Ski centru Kolašin 1600, jedinom koji funkcionište u okviru tog preduzeća, nije  bilo ni jednog skijaškog dana. Sve to će imati, kaže, ozbiljne posljedice po poslovanje preduzeća, ali i „nametnuti kao prioritet ubrzanje procesa izgradnje sistema vještačkog osnježavanja“. Jedino tako, tvrdi Milošević,  izbjeći će se opasnost da se slična situacija ponovi narednih godina.

„Skijaška sezona, ako je možemo nazvati skijaška, primiče se kraju a Ski centar Kolašin 1600 nije imao ni jedan dan skijanja. Vremenski uslovi su bili takvi da nije bilo dovoljno padavina da se skijaške staze pripreme za skijanje, a na skijalištu  nema izgrađenog sistema za vještačko osnježavanje. Skijališta u regionu, koja su imala iste atmosferske uslove, a imaju izgrađene sisteme za vještačko osnježavanje, otvorili su sezonu skijanja sredinom decembra prošle godine i ona još traje“, navodi izvršni direktor SCG.

Prema njegovim riječima, posljedice ovakve sezone uveliko se osjećaju u SCG i cijeloj kolašinskoj turističkoj privredi. O tome je nedavno obavijestio i kolašinski lokalni parlament  koji je, na incijativu preko 200 Kolašinca, raspravljao  o mogućnosti da se planirani projekat zahvatanja vode sa rijeke Ljevaje odloži dok se ne ispitaju mogućnosti „jednostavnijeg i jeftinijeg“  snabdijevanja vodom dva planinska centra na Bjelasici.

„Posljedice će se osjetiti posebno početkom sledeće zimske sezone, koju će biti jako teško pripremiti i privući goste, nakon ovako loše reklame. Jedino izgradnjom sistema za vještačko osnježavanje, u svemu poštujući važeću plansku dokumentaciju, Skijališta CG mogu biti konkurentna sa skijalištima u regionu i imati garantovanu skijašku sezonu“, zaključuje Milošević.

On, za sada,  ne pominje neophodnost  državne pomoći na koju su u tom preduzeću navikli, kad god podbaci sezona ili kad se finansijski plan pokaže kao preambiciozan. Međutim,  njegovi saradnici su, nedavno, na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Crne Gore, kazali da će pomoć države biti neophodna. Navodno, već su se obratili i resornom Ministarstvu, jer kako je rekla Tanja Vukić iz SCG, bez te pomoći neće dalje moći da funkcionišu. “Sada radimo na pripremi ljetnje turističke sezone i činimo sve što je do nas, ali nam je neophodna finansijska pomoć za ogromne gubitke koje smo pretrpjeli. Nadamo se da će Ministarstvo imati sluha i izaći nam u susret”, istakla je Vukić.

SCG su, gotovo od  osnivanja, dobijali pomoć države. Ona je u 2017. godini bila oko 120.000 eura, a naredne duplo više.  Blizu 660.000  bila je podrška SCG iz državne kase 2019. godne, a 2020. je premašila milion eura, koliko je bila i godinu kasnije.

Agencija za zaštitu konkurencije (AZK)  prošle godine, nakon ispitnog postupka, donijela je odluku da je taj vid podrške države preduzeću u skladu sa zakonom. Početkom 2021.  godine, AZK je resoru Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma naložila da ne daje pomoć SCG dok se ne okonča ispitni postupak. U okviru SCG su skijališta Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinski centar Komovi i Eco Adventure park Komovi.  Za sada radi samo kolašinsko skijalište u koje su uložene desetine miliona.

Prema podacima Uprave za kapitalne projekte, više od 66 miliona eura uloženo je u projekte na Bjelasici u cilju unapređenja turističke infrastrukture i ponude, a koji se finansiraju kroz kapitalni budžet. Riječ je o razvoju skijaških centara  Bjelasica i Komovi (Ski-centar Kolašin 1600, Ski-centar Žarski i Skijaški centar Cmiljača). Nedavno su iz Ministarstva turizma saopštili da je  u planu nastavak aktivnosti i radova na pomenutim ski centrima kako bi se oni konačno priveli namjeni. Dalji planovi za Ski centar Kolašin 1600 su završetak započetih ski-liftova, izgradnja osvjetljenja za dvije skijaške staze uz ski-liftove, čime će, tvrde u resornom Ministarstvu, Ski centar dobiti na kvalitetu dodatnom ponudom.

Ni jednog skijaškog dana nije bilo ni na ski centrima Vučje i Durmitor. Iz tih skijališta objašnjavaju  da su pretrpjeli ogromnu štetu tokom dosadašnjeg toka zimske turističke sezone. Marinko Purić, izvršni direktor Ski centra Durmitor kaže da je svima  jasno da je zimska turistička sezna propala i da od planiranih 90 skijaških dana nije bilo nijednog. “Nalazimo se jako teškoj finansijskoj situaciji, uložili smo sve napore i sva moguća sredstva, ali nam nedostatak sniježnog pokrivača nije išao na ruku. Naši gubici su nenadoknadivi”, kazao je on na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva PKCG.

Na tom skijalištu je napravljena akumulacija za vodu neophodnu za vještačko osnježavanje. Nezvanično se  pominje instaliranje sniježnih topova do sljedeće zime, ali se za sada ne zna ko će to da radi i da finansira.

Prema dokumentima koje je država, očigledno, zanemarila kad je odlučivala o ulaganjima u skijališta, vještački snijeg će biti neophodan na mnogim crnogorskim planinama. Prema zaključcima iz 2007. godine, samo četiri oblasti u sjevernom dijelu Crne Gore (Durmitor, Bjelasica, Sinjajevina i Maganik) imaju u sezoni više od 60 dana snijeg visine iznad 50 centimetara. Najveći broj dana (više od 90) sa visinom snijega iznad 30 centimetara ima Durmitor (na visini od 1.750 do 1.950 mnm), a 80 dana Maganik, Sinjajevina i Bjelasica (nadmorske visine od 1.650 do 1.850 metara).

Za potrebe izrade Master plana za razvoj zimskog turizma u Crnoj Gori urađena je modelska reanaliza zimskih sezona (2002.-2004.) koja je ukazala na rizike od velikih ulaganja u skijaški turizam. To modeliranje je urađeno pod pokroviteljstvom Hidrometeorološkog zavoda.

U Nacionalnoj strategiji za klimatske promjene iz 2015. godine  piše da su klimatske promjene najveća prepreka razvoju zimskog turizma u Crnoj Gori.U tom dokumetu piše da će se sniježne padavine do 2030. godine smanjiti za 25 odsto, a zatim i za 50 procenata. Strategija predlaže pomjeranje skijaških staza na visine iznad 1.800 metara i više ulaganja u sisteme za vještački snijeg.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo