Povežite se sa nama

OKO NAS

STRATEŠKI PLAN RAZVOJA PODGORICE ZA PERIOD OD 2019-2024. GODINE: Nova obećanja, a stara nijesu ispunjena 

Objavljeno prije

na

Lokalna uprava u novom strateškom planu najavljuje projekte koji će glavni grad koštati  desetine miliona eura. Od obaveza iz prethodnog strateškog plana nije ispunila ni polovinu

 

Skupština Glavnog grada usvojila je krajem prošlog mjeseca Strateški plan razvoja Podgorice za period od 2019. do 2024. godine. Prioriteti su kolektor i komunalno opremanje grada, modernizacija infrastrukture, izgradnja novih vrtića i škola, doma za stara lica i bolnice, unaprijeđenje poljoprivredne proizvodnje, šumarstva i ribolova, organizovano upravljanje otpadom, energetska efikasnost…

Što-šta nadležni i ovoga puta obećavaju. Da se prisjetimo, od ukupno 174 projekta koji su bili predviđeni prethodnim Strateškim planom razvoja Glavnog grada za period od 2012. do 2017. godine, u potpunosti su realizovana tek 82.  Ni polovina od obećanog. Djelimično je realizovan 41, a 51 projekat uopšte nije ni započet.

Kompletan projekat izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda sa pripadajućom kolektorskom mrežom sastoji se iz tri faze. Prva faza, između ostalog, podrazumijeva izgradnju sistema za prečišćavanje otpadnih voda, proširenje kanalizacione mreže, odvodne i primarne kolektore, most preko rijeke Morače sa prenosnim kolektorom koji će u isto vrijeme će biti pješački most koji će povezivati dva dijela grada. Vrijednost samo ove početne faze je okvirno 50 miliona i 350 hiljada eura. Priča o kolektoru traje godinama, a do sada još ništa nije preduzeto.

Za komunalno opremanje lokacija na području Podgorice planirano je da se iz budžeta izdvoji oko 10 miliona eura. Radiće se u naseljima Zabjelo, Ljubović, Gornja Gorica, Tološi, Momišići, Nova varoš, Gorica, Zagorič, Servisno-skladišna zona, Zelenika, Dajbabe i Dahna.

Vrijednost projekta modernizacije i održivog razvoja infrastrukture u sistemu saobraćaja Podgorice iznosi 30 miliona eura. ,,Glavni grad treba da slijedi pozitivne prakse u evropskim gradovima, da primijeni modele „ozelenjavanja” lokalne infrastrukture. Osavremenjivanje javnog gradskog prevoza, uključujući zamjenu standardnih autobusa novim vozilima, imaće pozitivan uticaj na kvalitet vazduha. Umjesto na korišćenje sopstvenih vozila, građane treba podsticati na korišćenje unaprijeđenog javnog prevoza”, piše u planu.

Planirano je da se radi na mreži autobuskih stajališta i dostupnosti informacija o linijama vožnje, ali i na smanjenju frekvencije saobraćaja u zoni I Glavnog grada. Najavljuju nadležni izgradnju obilaznica, zabranu saobraćaja teretnim vozilima na opterećenim dionicama u centru grada, povećanje broja ulica i staza za pješačenje, uspostavljanje bike sharing stanica i povećavanje dužine biciklističkih staza. Ovim povodom, oštro su reagovali iz NVO Biciklo.me: ,,Razvoj biciklističke infrastrukture je započet 2015. godine i realizuje se promjenljivom dinamikom, zbog nedogovarajućeg planiranja, projektovanja i izvođenja. Jedan od koridora planiranih još prije 2015. godine i dalje nije započet, što dovodi u pitanje kontinuiranu posvećenost Glavnog grada poboljšavanju uslova za razvoj biciklističkog saobraćaja – uslova koji su nam, ako pogledamo stanje na podgoričkim ulicama, prijeko potrebni”.

Najavljuje se i digitalizacija sistema saobraćaja koja bi koštala oko 3 miliona eura. Međutim, samo plan za razvoj jedinstvene elektronske karte Glavni grad promoviše i najavljuje još od 2012. godine.

U planu su još i rekonstrukcija Bulevara Vilija Branta, Ulice Vojislavljevića, dijela puta Podgorica-Tuzi i Podgorica-Nikšić, Ulice Miloja Pavlovića, Zmaj Jovine ulice, saobraćajnice Beri-Krusi-Buronji, Ulice Veljka Vlahovića, puta Golubovci-Mataguži-Tuzi, Mosorske ulice, Ulice Dušana Milutinovića, dijela Ulice Slobode, Ulice Milana Raičkovića i Ksenije Cicvarić, Ulice Veliše Mugoše, Vaka Đurovića i dijela starog puta za Danilovgrad. Spisak je podugačak.

Nadležni iz Glavnog grada baciće se i na uređenje obala Morače i Ribnice. Proširiće i urediće groblje Čepurci, a planiraju i izgradnju novog groblja. I parkova, na Zabjelu, Koniku, Zlatici…

Za podizanje park šuma na Dajbabskoj gori, Maloj Gorici i Malom brdu obećana je i proizvodnja šumskih sadnica. Njegošev park, Karađorđev park i park Ivana Milutinovića takođe očekuje rekonstrukcija.

Ambiciozno se planira i izgradnja centra za razvoj socijalnih servisa u zajednici. Radi se o centru koji bi pružao pomoć i podršku ranjivim kategorijama stanovništva. To podrazumijeva pomoć i njegu u kući, personalnu asistenciju za osobe sa invaliditetom (OSI), mobilne timove za OSI, prevoz od vrata do vrata za OSI i ostale servise. Koliko je zapravo do sada u praksi pokazana briga za najranjivije, govori i činjenica da je veliki broj objekata u Crnoj Gori, među kojima su i pošte, banke, lokalne i državne institucije, obrazovne i zdravstvene institucije, kao i turistički i vjerski objekti, i dalje nepristupačan osobama sa invaliditetom. Prilazi za OSI nisu napravljeni u skladu sa njihovim potrebama i propisima, a o nepoštovanju pravila parkiranja da i ne govorimo.

Zanimljiv je i projekat Smart City Podgorica. On podrazumijeva razvoj novih tehnologija, među kojima je primjena gradske kartice kojom će, kako objašnjavaju, biti omogućeno brže i jednostavnije korištenje usluga uprave Glavnog grada i javnih ustanova i preduzeća. Potom i razvoj e-usluga i računarske mreže Podgorice, besplatnog interneta na javnim površinama, informacionog sistema za razmjenu podataka sa državnim organima, online kupovinu karata za kulturne događaje… Da je Podgorica daleko od futurističkog grada, kakvim ga vide nadležni, govori i činjenica da su pametne klupe, postavljene na nekoliko lokacija po gradu, do sada nekoliko puta bile vandalizovane. Da li je neko za to i odgovarao, nije poznato.

Možemo očekivati i poljoprivredne sajmove, osnivanje klastera, razvoj organske i rasadničke proizvodnje,…

Jačanje ekološke svijesti građana o potrebi pravilnog odlaganja otpada još jedan je od ciljeva razvojnog plana Podgorice. ,,Glavni grad je u proteklom vremenskom periodu opredijelio značajna finansijska sredstva u oblasti zaštite životne sredine. Tako je u funkciji sanitarna deponija Livade, regionalni reciklažni centar, šest reciklažnih dvorišta, više privremenih odlagališta za odlaganje biljnog i kabastog otpada, a postavljeno je oko 3 800 metalnih kontejnera za sakupljanje komunalnog otpada. U funkciji su i 103 polupodzemna kontejnera. Započelo se i sa ugradnjom polupodzemnih kontejnera za „suvu” i „mokru” frakciju”, navodi se u planu. Iako je ovo jedan od najvažnijih projekata za zdravlje i dobrobit stanovnika Podgorice, jedino je za njega planom predviđena kategorija rizika, a glavni je nedovoljan iznos sredstava.

Modernizacija i ugradnja LED rasvjete, savjetovalište za demenciju, unaprijeđenje turističke ponude, izgradnja postrojenja za preradu otpadnih guma i još mnogo toga zapisano je u planovima nadležnih iz Glavnog grada.

Isparili su međutim oni koje je lokalna uprava ranije obećavala, kao što su tunel kroz Goricu ili baza podataka građana kojima je potrebna socijalna pomoć. Sa online sajta Glavnog grada ispario je i prethodni plan razvoja.

Valja ukazati i na to da je veliki novih broj projekata ‘na nivou ideje’, pa nije razumljivo koliko su ti projekti održivi i isplativi niti kako će biti finansirani.

Glavni grad je gotovo dvije godine funkcionisao bez strateškog plana. Podgorica je plan razvoja grada imala od 2012. do 2017. godine, a nakon njegovog isteka, uprava je tek krajem oktobra prošle godine, u formi nacrta, pripremila novi strateški plan za period od 2019-2024. godine. Stoga, lokalna uprava ne uliva povjerenje u to da će ovog puta realizovati značajno više obaveza nego ranije, a u dogledno vrijeme.

                                                                                                                                                               Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U BERANSKOM SIMON VOJAŽU: Opet iz rikverca u rikverc

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja. Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata radnicima

 

Kada je u decembru 2005. godine organizovana licitacija za prodaju beranskog autoprevoznog preduzeća Jugoprevoz, pojavili su se tada malo poznati Mehmed Adrović i potpuno nepoznati luksemburkški državljanin Simon Bernar.

Mehmed Adrović, zvani Meša, koju godinu kasnije će se politički aktivirati u Demokratskoj partiji socijalista. Danas je predsjednik Opštinskog odbora te partije u Petnjici i predsjednik lokalnog parlamenta u tom mjestu.

Skoro deceniju i po kasnije, kolo sreće se okrenulo. Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja.To najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata svojim radnicima.

„Posljednja plata je bila za jun 2018. Mi ne znamo više ni kako ni zašto radimo. Svima nam je stalo da se preduzeće ne ugasi, ali ovo je postala potpuno neodrživa situacija” – napisali su oni u pismu koje su dostavili medijima prije štrajka.

Radnici ne mogu da vjeruju da njihova firma sa čitavim kompleksom imovine, autobuskom stanicom sa restoranom, tehničkim pregledom, servisom za održavanje motornih vozila, turističkom agencijom, kao i najvećim voznim parkom na sjeveru Crne Gore, ne može da opstane.

„Došli smo u situaciju da nam druga preduzeća zbog dugovanja oduzimaju autobuse, ili ih kupuju za male pare, a mi ne znamo gdje taj novac ide” – pišu radnici.

Došli su na ivicu, a država im je okrenula leđa. „Da li zbog toga što je vlasnik visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, pa mu tolerišu sve što radi, odnosno ne radi” – pitaju radnici.

Zbog ovakve situacije zaposleni skoro svakodnevno napuštaju firmu i odlaze kod drugih poslodavaca. Od nekadašnjih stotinu dvadeset, ostalo je trenutno svega oko četrdeset zaposlenih.

„Mi molimo nadležne državne organe, inspekcijske službe, a zatim tužilaštvo i policiju, da se uključe u rješavanje situacije koja je postala neizdrživa. Najveći dio nas koji smo ostali i dalje da radimo, u poznim smo godinama, kada nas više niko neće. Sve mlađe što je bilo, pobjeglo je. Valja hraniti porodice, a platu nijeste primili dvije godine” – kažu radnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo