Povežite se sa nama

OKO NAS

STRATEŠKI PLAN RAZVOJA PODGORICE ZA PERIOD OD 2019-2024. GODINE: Nova obećanja, a stara nijesu ispunjena 

Objavljeno prije

na

Lokalna uprava u novom strateškom planu najavljuje projekte koji će glavni grad koštati  desetine miliona eura. Od obaveza iz prethodnog strateškog plana nije ispunila ni polovinu

 

Skupština Glavnog grada usvojila je krajem prošlog mjeseca Strateški plan razvoja Podgorice za period od 2019. do 2024. godine. Prioriteti su kolektor i komunalno opremanje grada, modernizacija infrastrukture, izgradnja novih vrtića i škola, doma za stara lica i bolnice, unaprijeđenje poljoprivredne proizvodnje, šumarstva i ribolova, organizovano upravljanje otpadom, energetska efikasnost…

Što-šta nadležni i ovoga puta obećavaju. Da se prisjetimo, od ukupno 174 projekta koji su bili predviđeni prethodnim Strateškim planom razvoja Glavnog grada za period od 2012. do 2017. godine, u potpunosti su realizovana tek 82.  Ni polovina od obećanog. Djelimično je realizovan 41, a 51 projekat uopšte nije ni započet.

Kompletan projekat izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda sa pripadajućom kolektorskom mrežom sastoji se iz tri faze. Prva faza, između ostalog, podrazumijeva izgradnju sistema za prečišćavanje otpadnih voda, proširenje kanalizacione mreže, odvodne i primarne kolektore, most preko rijeke Morače sa prenosnim kolektorom koji će u isto vrijeme će biti pješački most koji će povezivati dva dijela grada. Vrijednost samo ove početne faze je okvirno 50 miliona i 350 hiljada eura. Priča o kolektoru traje godinama, a do sada još ništa nije preduzeto.

Za komunalno opremanje lokacija na području Podgorice planirano je da se iz budžeta izdvoji oko 10 miliona eura. Radiće se u naseljima Zabjelo, Ljubović, Gornja Gorica, Tološi, Momišići, Nova varoš, Gorica, Zagorič, Servisno-skladišna zona, Zelenika, Dajbabe i Dahna.

Vrijednost projekta modernizacije i održivog razvoja infrastrukture u sistemu saobraćaja Podgorice iznosi 30 miliona eura. ,,Glavni grad treba da slijedi pozitivne prakse u evropskim gradovima, da primijeni modele „ozelenjavanja” lokalne infrastrukture. Osavremenjivanje javnog gradskog prevoza, uključujući zamjenu standardnih autobusa novim vozilima, imaće pozitivan uticaj na kvalitet vazduha. Umjesto na korišćenje sopstvenih vozila, građane treba podsticati na korišćenje unaprijeđenog javnog prevoza”, piše u planu.

Planirano je da se radi na mreži autobuskih stajališta i dostupnosti informacija o linijama vožnje, ali i na smanjenju frekvencije saobraćaja u zoni I Glavnog grada. Najavljuju nadležni izgradnju obilaznica, zabranu saobraćaja teretnim vozilima na opterećenim dionicama u centru grada, povećanje broja ulica i staza za pješačenje, uspostavljanje bike sharing stanica i povećavanje dužine biciklističkih staza. Ovim povodom, oštro su reagovali iz NVO Biciklo.me: ,,Razvoj biciklističke infrastrukture je započet 2015. godine i realizuje se promjenljivom dinamikom, zbog nedogovarajućeg planiranja, projektovanja i izvođenja. Jedan od koridora planiranih još prije 2015. godine i dalje nije započet, što dovodi u pitanje kontinuiranu posvećenost Glavnog grada poboljšavanju uslova za razvoj biciklističkog saobraćaja – uslova koji su nam, ako pogledamo stanje na podgoričkim ulicama, prijeko potrebni”.

Najavljuje se i digitalizacija sistema saobraćaja koja bi koštala oko 3 miliona eura. Međutim, samo plan za razvoj jedinstvene elektronske karte Glavni grad promoviše i najavljuje još od 2012. godine.

U planu su još i rekonstrukcija Bulevara Vilija Branta, Ulice Vojislavljevića, dijela puta Podgorica-Tuzi i Podgorica-Nikšić, Ulice Miloja Pavlovića, Zmaj Jovine ulice, saobraćajnice Beri-Krusi-Buronji, Ulice Veljka Vlahovića, puta Golubovci-Mataguži-Tuzi, Mosorske ulice, Ulice Dušana Milutinovića, dijela Ulice Slobode, Ulice Milana Raičkovića i Ksenije Cicvarić, Ulice Veliše Mugoše, Vaka Đurovića i dijela starog puta za Danilovgrad. Spisak je podugačak.

Nadležni iz Glavnog grada baciće se i na uređenje obala Morače i Ribnice. Proširiće i urediće groblje Čepurci, a planiraju i izgradnju novog groblja. I parkova, na Zabjelu, Koniku, Zlatici…

Za podizanje park šuma na Dajbabskoj gori, Maloj Gorici i Malom brdu obećana je i proizvodnja šumskih sadnica. Njegošev park, Karađorđev park i park Ivana Milutinovića takođe očekuje rekonstrukcija.

Ambiciozno se planira i izgradnja centra za razvoj socijalnih servisa u zajednici. Radi se o centru koji bi pružao pomoć i podršku ranjivim kategorijama stanovništva. To podrazumijeva pomoć i njegu u kući, personalnu asistenciju za osobe sa invaliditetom (OSI), mobilne timove za OSI, prevoz od vrata do vrata za OSI i ostale servise. Koliko je zapravo do sada u praksi pokazana briga za najranjivije, govori i činjenica da je veliki broj objekata u Crnoj Gori, među kojima su i pošte, banke, lokalne i državne institucije, obrazovne i zdravstvene institucije, kao i turistički i vjerski objekti, i dalje nepristupačan osobama sa invaliditetom. Prilazi za OSI nisu napravljeni u skladu sa njihovim potrebama i propisima, a o nepoštovanju pravila parkiranja da i ne govorimo.

Zanimljiv je i projekat Smart City Podgorica. On podrazumijeva razvoj novih tehnologija, među kojima je primjena gradske kartice kojom će, kako objašnjavaju, biti omogućeno brže i jednostavnije korištenje usluga uprave Glavnog grada i javnih ustanova i preduzeća. Potom i razvoj e-usluga i računarske mreže Podgorice, besplatnog interneta na javnim površinama, informacionog sistema za razmjenu podataka sa državnim organima, online kupovinu karata za kulturne događaje… Da je Podgorica daleko od futurističkog grada, kakvim ga vide nadležni, govori i činjenica da su pametne klupe, postavljene na nekoliko lokacija po gradu, do sada nekoliko puta bile vandalizovane. Da li je neko za to i odgovarao, nije poznato.

Možemo očekivati i poljoprivredne sajmove, osnivanje klastera, razvoj organske i rasadničke proizvodnje,…

Jačanje ekološke svijesti građana o potrebi pravilnog odlaganja otpada još jedan je od ciljeva razvojnog plana Podgorice. ,,Glavni grad je u proteklom vremenskom periodu opredijelio značajna finansijska sredstva u oblasti zaštite životne sredine. Tako je u funkciji sanitarna deponija Livade, regionalni reciklažni centar, šest reciklažnih dvorišta, više privremenih odlagališta za odlaganje biljnog i kabastog otpada, a postavljeno je oko 3 800 metalnih kontejnera za sakupljanje komunalnog otpada. U funkciji su i 103 polupodzemna kontejnera. Započelo se i sa ugradnjom polupodzemnih kontejnera za „suvu” i „mokru” frakciju”, navodi se u planu. Iako je ovo jedan od najvažnijih projekata za zdravlje i dobrobit stanovnika Podgorice, jedino je za njega planom predviđena kategorija rizika, a glavni je nedovoljan iznos sredstava.

Modernizacija i ugradnja LED rasvjete, savjetovalište za demenciju, unaprijeđenje turističke ponude, izgradnja postrojenja za preradu otpadnih guma i još mnogo toga zapisano je u planovima nadležnih iz Glavnog grada.

Isparili su međutim oni koje je lokalna uprava ranije obećavala, kao što su tunel kroz Goricu ili baza podataka građana kojima je potrebna socijalna pomoć. Sa online sajta Glavnog grada ispario je i prethodni plan razvoja.

Valja ukazati i na to da je veliki novih broj projekata ‘na nivou ideje’, pa nije razumljivo koliko su ti projekti održivi i isplativi niti kako će biti finansirani.

Glavni grad je gotovo dvije godine funkcionisao bez strateškog plana. Podgorica je plan razvoja grada imala od 2012. do 2017. godine, a nakon njegovog isteka, uprava je tek krajem oktobra prošle godine, u formi nacrta, pripremila novi strateški plan za period od 2019-2024. godine. Stoga, lokalna uprava ne uliva povjerenje u to da će ovog puta realizovati značajno više obaveza nego ranije, a u dogledno vrijeme.

                                                                                                                                                               Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

PISA TESTIRANJE UČENIKA: Crveni alarm koji je odavno upaljen

Objavljeno prije

na

Objavio:

PISA testiranje istražuje kako obrazovni sistem priprema učenike za izazove u životu, kako kreativno primjenjuju znanje, kako kritički razmišljaju, komuniciraju i rješavaju složene probleme. Ovi ciljevi, u suprotnosti su sa onim što naše obrazovanje već decenijama predstavlja

 

Stigli su rezultati PISA testiranja i opet pokazali da nam obrazovanje ne valja. Naši đaci ostvarili su gore rezultate od loših iz 2018, pa su na testu iz matematike na 54. mjestu, čitanja 56. i nauke na 62. mjestu.

PISA test, kojim su obuhvaćeni petnaestogodišnjaci iz 81 države, omogućava međunarodnu uporedivost obrazovnih sistema i postignuća učenika. Iz Crne Gore su učestvovala 5.793 učenika iz 63 škole, 49 srednjih škola gimnazija, mješovitih i stručnih škola, koji su testirani sredinom prošle godine.

Ovo testiranje ima za cilj da istraži kako obrazovni sistem priprema učenike za izazove u stvarnom životu, kako kreativno primjenjuju znanje, kako kritički razmišljaju, komuniciraju i rješavaju složene probleme. Sami ovi ciljevi, nažalost, su u suprotnosti sa onim što naše obrazovanje već decenijama predstavlja.

Loši smo čak i za region koji je ispod svjetskog prosjeka znanja. Jedino đaci u Sloveniji imaju iznad prosjeka nivo znanja iz matematike i nauke, dok im je nivo čitanja ispod prosjeka. U Hrvatskoj ispod prosjeka je nivo znanja iz matematike, a prosječna su dva druga mjerena indikatora. Ostali su po tri naznačene stavke ispod prosjeka – Srbija, Rumunija, Bugarska, pa Crna Gora. U odnosu na region, gore rezultate imali su učenici iz Sjeverne Makedonije, Albanije i sa Kosova, koje se inače nalazi na samom dnu rang-liste, zajedno sa Kambodžom i Azerbejdžanom.

Prosjek Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), čiji je PISA projekat, iz matematike je 472 boda, a u Crnoj Gori je 406, što predstavlja pad u odnosu na 430, što je bio najbolji rezultat 2018.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru

 

,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.

Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već  osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.

Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.

U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.

,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”,  priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.

Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.

Prepričava kako je, kada je prvi put došla u kućnu posjetu, pomislila da je ona sada u poziciji u kojoj su roditelji godinama unazad bili. ,,Oni dolaze kod nas, sto je između nas, na našem su terenu i mi smo ti koji imamo bijeli mantil, mi smo ti koji nešto zapisujemo. Kada smo prvi put došli u kućnu posjetu ja sam pomislila- ovo je njihov teren. Moramo da se ponašamo onako kako roditeljima godi i prija. I tada shvatite da ste ušli u jednu porodicu i da po prvi put sagledavate čitav jedan dan. Dešavalo nam se da roditelj kaže- meni dijete radi to kod kuće, a mi njemu na to – ali ne radi u kancelariji. To nam je pomoglo da dobijemo sliku jednog cijelog dana, da shvatimo kako to dijete funkcioniše, pa onda da na tome baziramo jačanje resursa koje već imamo”.

U sklopu ovog programa koji se realizuje u Bijelom Polju radi 12 stručnjaka, a u intenzivnom modelu, koji predviđa kućne posjete, uključeno je 12 porodica, a manje intenzivni model koristi 247 porodica.

Psihološkinja Femić ističe da je zahvaljujući Veličkovićima još deset porodica svoje dijete uključilo u tretman. ,,Prije neki dan osoba bliska Veličkovićima je došla i preventivno dovela svoje dijete. Kada su čuli da Novica dovodi svoje dijete, rekli su – odlično, ići ćemo i mi. Objasnili su mi da žele preventivno da dođu, da vide šta mogu sa svojim djetetom da poboljšaju“.

Ona smatra da je to velika stvar posebno u maloj sredini. Objašnjava i da nelagodu ljudi izaziva i to što u Domu zdravlja na odjeljenju u kojem radi još uvijek stoji natpis Centar za djecu sa posebnim potrebama. ,, Radi se na tome da se to promijeni u Razvojno savjetovalište, jer radimo sa svom djecom i sva djeca imaju potrebe. Ali to za sada sporo ide”, priča Femić.

Program koji je orijentisan ka porodici i baziran na podršci kroz dnevne rutine i aktivnosti u prirodnom okruženju, u kući ili vrtiću, sprovodi se na osnovu međunarodnih iskustava, najviše se oslanjajući na model koji se posljednjih petnaestak godina primjenjuje u Portugaliji. Pripodobljen model funkcioniše i u više gradova u Srbiji.

,,Skoro smo bili na obuci i da upoznamo kolege iz Niša. Tu sam vidio svrhu ovog programa i našeg tima. Velika je bila razlika između iskustva dve majke – jedne koja je odustala od rane podrške i druge koja je bila uporna i istrajala na korišćenju ovog programa. Ta majka je vesela, bez obzira što dete ima ozbiljne probleme. A dete je imalo i napretka, nije stagniralo, nego koliko je moglo ono je napredovalo. Bila je željna da još nauči i radi”, priča socijalni radnik Stevan Anđelković. Ističe: ,,Što se bolje upoznaju rutine, što se više produbljuje upoznavanje porodica, lakše se pomaže. Pomaže njima, a pomaže i nama”.

Željka kroz osmjeh objašnjava da je u posljednjih pola godine ostvaren vidan napredak: ,,Kao roditelji naučili smo kako da se pristupi djetetu, promijenili smo i pogled i način pristupa. Dakle, sve je prilagođeno djetetu, kako kod kuće, tako i u vrtiću. Ovaj program je omogućio ne samo da se dijete prilagođava vrtiću, nego da se i vrtić na neki način prilagodi djetetu. Vršnjačka zajednica je za njegov razvoj vrlo bitna. Isto i kući, sve rutine, svakodnevne situacije sve smo prilagodili njemu kroz igru”.

Iskustvo iz Bijelog Polja i ovaj pilot projekat trebalo bi da bude dobar putokaz drugim opštinama i državi kako da bolje i efikasnije pomognu djeci i roditeljima, ali i stručnjacima da postignu bolje rezultate u radu.

Predrag NIKOLIĆ
fofo: UNICEF/D.MILJANIĆ

 

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

GAZDOVANJE ŠUMAMA: Lopovluci kao praksa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava za šume je poslije pisanja medija formirala  komisiju koja je nedavno saopštila da nije našla nikakve neregularnosti na terenu.  Dobri poznavaoci prilika u šumarstvu u Rožajama kažu da treba samo postaviti pitanje kako to da je, kao i svake godine,  i ove godine sječena čamova građa na račun ogrjevnog drveta. Tvrde  i da nije teško provjeriti gdje je ta građa završila

 

Taman što je komisija Uprave za šume završila kontrolu i saopštila kako navodno ove godine nije bilo zloupotreba sa ogrjevnim drvetom, i da je sve plod neodgovornih medija i novinara, Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama dobilo je nalog od Višeg državnog tužilaštva iz Bijelog Polja da započne iznova postupak u vezi sa manipulacijama sa ogrjevnim drvetom u tom gradu.

ODT Rožaje je po blagovremenoj krivičnoj prijavi 2020. godine taj predmet najprije odbacilo.

Pokazaće se, da ne samo da je to bila očigledna predizborna zloupotreba, prije nego je  DPS  poslije trideset godina izgubio vlast, već da se to redovno radi, svakog ljeta i jeseni. Redovna lopovska praksa.

Monitor saznaje da je ovih dana trebalo da se uzme izjava od jednog od inspektora šumarstva koji je podnosilac prijave, ali da je zbog  objektivnih razloga odloženo

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor, odnosno prema krivičnoj prijavi iz 2020. godine napravljena je velika materijalna šteta državi Crnoj Gori, a zloupotrebom je umjesto ogrjevnog drveta kroz sanitarnu sječu, posječeno osam hiljada kubika najkvalitetnije čamove građe.

Cijena ogrjevnog drveta i tada je bila devet eura, dok se cijena kubika oblovine kretala oko stotinu eura.

„Prostom računicom se može doći do brojke od 800 hiljada eura, ako se samo radi o oblovini. Kada se oblovina izreže u dasku, onda je cijena kubika 250 eura, a šteta po državu Crnu Goru je dva miliona eura. U nekom finalnom proizvodu, kao što su planinske drvene kuće koje se grade u Rožajama, šteta je još puta pet, što znači deset miliona “ – kazao je Monitoru dobro obaviješteni sagovornik.

Ovaj već skoro zaboravljeni slučaj počeo je tako što je lugar iz Rožaja Sait Ljajić prijavio inspekciji za šumarstvo neregularnosti, a inspekcija je postupila po njegovoj prijavi.

Ljajić još nije zvanično obaviješten da postupak u Osnovnom državnom tužilaštvu kreće iz početka, ali nam je potvrdio da je on bio inicijator prijave. On kaže da i dalje čuva sve papire u vezi sa tim slučajem, iz kojih se može vidjeti ko je sve bio upleten u slučaj i kome se sve žalio.

„ Ja sam spreman da sve što posjedujem od dokumentacije i što znam, ponovim i danas,“ – kazao je Ljajić.

Prema Monitorovim izvorima Uprava za šume je tada dozvolila samo sanitarnu sječu u 90 odjeljenja.

„Šta je umjesto toga urađeno? Od tih 90 odjeljenja, sječa je izvršena u samo 30, a zatim je sječena najkvalitetnija čamova građa u 192 odjeljenja“ – kazao je taj sagovornik.

Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama je, međutim, tu krivičnu prijavu Inspekcije za šumarstvo odbacila, ali su se inspektori, po nalogu Uprave za inspekcijske poslove, odmah žalili Višem državnom tužilaštvu.

„Slučaj je mirovao preko tri godine, a ovih dana više državno tužilaštvo iz Bijelog Polja je naložilo Osnovnom državnom tužilaštvu u Rožajama da postupi po ovoj prijavi, pa su neki od aktera iz tog perioda počeli da dobijaju pozive “ – kazao je taj sagovornik.

Ove godine neki od drvoprerađivača i građana Rožaja javno su saopštili da se drvo za ogrjev, koje je ranije za te namjene odredila Uprava za šume po cijeni od samo devet eura po kubiku, u Rožajama i ove godine masovno zloupotrebljava i  završava na pilanama u tom gradu ili se izvozi na Kosovo. Kao i 2020.

Monitoru je dostavljen i spisak građana Rožaja koji su dobili „ogrjevno“ drvo 2022. godine, i po čemu se može vidjeti da se uglavnom radi o čamovom drvetu, koje se ne koristi za ogrjev. Na spisku za prošlu godine, na primjer, ima i ljudi koji nisu među živima, koji su koncesionari, ili onih dobrostojećih, kao i ljudi čija imena su na spisku po više puta.

„Ono što bih ja sugerisao je to da se javnosti stavi na uvid spisak građana koji su dobili drvo po toj cijeni ove godine. Zašto se taj spisak krije? Na njemu ima i funkcionera. Ali to drvo ne završava u ogrjev, već se na račun njega sječe prva klasa i preprodaje“ – tvrdi taj sagovornik Monitora iz Rožaja.

Na udaru su, kako kaže, odjeljenja Kočine, Kacuber, Nurkovići i odjeljenje broj 14.

„Na tim lokacijama u toku je opšta akcija sječe na račun ogrjevnog drveta, a sječe se drvo najbolje klase. Odakle je tamo čekić i doznaka“ – pita taj sagovornik.

On tvrdi i da u Rožajama postoje firme koje nemaju nikavog ulaznog papira za robu, a bave se izvozom.

„Odakle im papiri za izvoz drveta na Kosovo, za Srbiju i Albaniju, ako nemaju papire za ulaz robe. Ja vam mogu reći koja je to firma, ali to nije moj posao. Neka se država sa time pozabavi“ – kaže ovaj sagovornik iz Rožaja.

Prema njegovim riječima, na ovaj način, odnosno na račun ogrjevnog drveta, godišnje se ukrade od deset do petnaest hiljada kubika šume najbolje klase.

Uprava za šume, na čijem čelu je i dalje Armin Mujević u ostavci, poslije pisanja medija, formirala je komisiju koja je nedavno izdala saopštenje da navodno nije našla nikakve neregularnosti na terenu, i pozvala sve koji bilo šta znaju da prijave tužilaštvu.

Dobri poznavaoci prilika u šumarstvu u Rožajama kažu da treba samo postaviti pitanje kako to da je, kao i svake godine,  i ove godine sječena čamova građa na račun ogrjevnog drveta, i da nije teško provjeriti gdje je ta drvna građa završila. Oni tvrde da u Rožajama ima oko 25 neregistrovanih pilana koje uvijek na lageru posjeduju velike količine drveta.

„Ako nas prinude, mi ćemo spisak za 2022. godinu umnožiti, i raširiti kao letak po gradu, pa neka građani Rožaja čitaju i vide ko je sve bio na spisku za ogrjevno drvo prošle godine. Znamo i ko to radi. I to možemo javno reći“ – kazao je jedan od rožajskih drvoprerađivača.

Kada je krivična iz 2020. godine najprije odbijena i kupila prašinu u fiokama tri godine, dok VDT Bijelo Polje nije naložilo ovih dana da se po njoj postupi, na čelu Uprave za šume još je bio kadar Demokratske partije socijalista Nusret Kalač. Ništa čudno. Čudno je što se ništa nije promijenilo ni poslije Nusreta i DPS-a. Lopovlucima u šumama nikad kraja.

                                                                                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo