Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDBINA KATASTRA IZVORIŠNIH VODA: Ukradena vojna tajna

Objavljeno prije

na

Može li se ući u trag kapitalnom dokumentu pod nazivom Katastar izvorišnih voda na području opština Berane, Andrijevica i Petnjica, koji je kao vojna tajna sačinjen prije trideset godina? Ili će, možda, taj dokument, koji je plod ogromnog timskog rada i truda svojevremeno uloženog u njegovu izradu, ostati „izgubljen”?

Novi kadrovi u Sekretarijatu za poljoprivredu beranske Opštine intenzivirali su potragu za tim izuzetno vrijednim dokumentom, koji je iz arhive službe nestao bez traga prije nekoliko godina, tokom prethodne lokalne vlasti.

Riječ je o dokumentu koji je čuvan više od četvrt vijeka, sa željom da jednom bude iskorišćen u komercijalne svrhe. Originalni dokument najvjerovatnije je ukraden, a tretira se kao da je stradao u požaru, kada je izgorio poslovni centar Evropa, iznad kojeg su se u to vrijeme nalazile kancelarije Sekretarijata za poljoprivredu.

Načelnik ovog Sekretarijata Ranko Šćekić priča da je, od kada je preuzeo dužnost, postavio sebi zadatak da uđe u trag ovom dokument, za koji kaže da je od neprocjenjive vrijednosti.

„Ja prosto nemam riječi i ne bih mogao da vam kažem kolika je vrijednost tog dokumenta. Najtačnije je reći da je vrijednost neprocjenjiva. Taj dokument se u vrijeme kada je rađen vodio kao vojna tajna. Ne znam kada je s njega skinuta oznaka tajnosti, ali je ta oznaka do trenutka nestanka stajala na njegovim koricama”, kaže Šćekić.

On se zato što je dokument bio od značaja za vojsku, nada da bi jedan primjerak mogao biti negdje u vojnim arhivama.

„U državnom sam arhivu tražio i ovih dana dobio odgovor da ga nema. Ostalo je još da provjerimo neke depoe, gdje su neselektivno sklonjeni stari materijali iz Opštine, kao što su depoi u Spomen kući vojvode Gavra Vukovića. Tamo je bivša DPS vlast neselektivno lagerovala ogromnu opštinsku arhivsku građu. Nadam se, ipak, s obzirom na značaj, da bi Vojska Crne Gore morala imati jedan primjerak katastra izvorišta”, napominje Šćekić.

Ovaj poljoprivredni inženjer podsjeća da je katastar izvorišnih voda svojevremeno izradio tadašnji Zavod za urbanizam i projektovanje iz Ivangrada, i da je kao vrlo vrijedan dokument čuvan u resornom Sekretarijatu više od trideset godina.

„U tom obimnom dokumentu koji je nastao kao plod dvogodišnjeg terenskog rada, dati su podaci za tri hiljade izvora na području sadašnjih opština Berane, Andrijevica i Petnjica – o kapacitetu i temperaturi vode u četiri godišnja doba, nadmorskoj visini, načinu prilaza, široj i užoj lokaciji, geološkom sastavu okoline, mogućnosti kaptiranja, kao i mogućnosti eventualnog zagađivanja”, priča Šćekić.

On dodaje da su sva izvorišta vrlo precizno locirana, i da je uz te podatke bila priložena skica i topografska karta na kojoj su ucrtani.

„To su bili izuzetno vrijedni podaci. Svako izvorište je ispitano u pogledu fizičke, hemijske i bakteriološke ispravnosti vode. To je već nešto što je promjenljivo i što bi trebalo ponoviti, ali svi ostali podaci su trajni i vrlo precizni”, kaže načelnik Sekretarijata za poljoprivredu.

Upravo na osnovu ovog dokumenta utvrđeno je da na terenu koji je obuhvaćen istraživanjem, a koji se sada prostire na tri opštine, postoji najmanje trideset izvora pitke vode koji zadovoljavaju sve kriterijume da bi mogli da se koriste u komarcijalne svrhe, ali do sada ni jedan nije za to upotrijebljen, ne računajući one koji se upotrebljavaju za snabdijevanje naselja.

„Naravno, od tih tri hiljade izvora nijesu svi za komercijalne svrhe. Ali preko trideset ima kapacitet od pet do 50 litara u sekundi. Među njima bi se sigurno nekoliko našlo koji zadovoljavaju sve kriterijume da bi mogli biti ponuđeni za koncesije. Mi znamo šta to znači. Ako bi se neko pojavio i izgradio makar jednu fabriku za flaširanje, to bi za ovu siromašnu sredinu bio dobitak”, kaže Šćekić.

Načelnik Sekretarijata za poljoprivredu zaključuje da bi zbog svega toga najpreči zadatak bio da se ovaj dokument od neprocjenjive vrijednosti čim prije pronađe.

„Da taj posao počne iznova da se radi, ko zna koliko bi vremena i novca trebalo da se svi ti podaci ponovo prikupe. Simptomatično je da smo poslije tog požara pronašli ostatke mnogih drugih dokumenata, ali od ovog velikog, debljine petnaest centimetara i dobro ukoričenog, nije bilo nikakvog traga”, kaže Šćekić.

Njegov kolega inženjer Ilija Marković nema dilemu. Po njemu, Katastar izvorišnih voda za nekadašnju ivangradsku opštinu, nije izgorio već je ukraden.

„Siguran sam da je to neko odnio prije požara. Nije problem u tome što je odnio, nego u tome što to nikom ne treba. Ne može se prodati. A Opštini bi taj dokument značio mnogo, jer bi mogao biti informator o mogućnostima komercijalizacije izvorišnih potencijala, odnosno pitke vode”, kaže Marković.

Ni uzroci požara u kojem je do temelja izgorjela zgrada nekadašnjeg hotela Evropa i današnjeg istoimenog poslovnog centra, nikada nijesu utvrđeni. Nije bilo malo onih koji su poluglasno govorili da je požar podmetnut, da bi nikla nova i veća zgrada u glavnoj ulici, koja je do danas nezavršena.

Sve se dešavalo u vrijeme vladavine lokalnog DPS-a i tajkunizacije grada. Da bi relativizovali i umanjili štetu izazvanu ovim požarom, tadašnje gradske vlasti su obećavale da će se izgraditi nova zgrada, a za vrijedni dokument su tvrdili da nikada nije ni postojao u Opštini Berane. Od stručnjaka koji su ga za potrebe vojske i Opštine izrađivali prije AB revolucije, danas neki nijesu među živima, ili više nijesu u Beranama.

Da je dokument pod tim nazivom postojao i da je dugo nosio oznaku vojne tajne, svjedoče još samo inženjeri u resornom Sekretarijatu. Načelnik tog Sekretarijata Ranko Šćekić Monitoru je rekao da će se ovih dana obratiti dopisom Vojsci Crne Gore, s nadom da je u njihovim arhivama negdje ostao drugi primjerak vrijednog dokumenta.

Ili ga prije treba tražiti u nekoj privatnoj arhivi?

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo